Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2540/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, sudac izvjestitelj i član vijeća Sanje Joka Umićević te Ines Kovačević člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetniku Zadravec Eugenu iz Zagreba, a protiv tuženika Hrvatske šume, društvo s ograničenom odgovornošću 10000 Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po pun. SŠ, dipl. iur., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-937/2023-9 od 28. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-937/2023-9 od 28. veljače 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Tužena Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, MBS 08025108, OIB: 69693144506 dužan je tužitelju AŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati posjed nekretnine koja dolazi upisana u z.k.u. 286 k. č. [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina], šuma i livada [adresa] od 32 996 kvadratnih metara u roku od 8 dana po pravomoćnosti prvostupanjske odluke.

II. Tužena je tužitelju dužna nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.113,12 EUR u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinači prema žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed nekretninu – kč. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], šuma i livada [adresa].

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine – kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik tužitelj i da je u posjedu te nekretnine tuženik; da je nekretnina uključena u gospodarenje Šumarije [adresa] 1. siječnja 1959. godine. Da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara, broj O-24/09 utvrđeno da u ostavinsku imovinu ostaviteljice – ČŠ (Ludwig) Zirner umrle **.**.1970. a rođene **.**.1878. između ostalog ulaze i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je ista bila samovlasnik te je njezinim nasljednikom temeljem Zakona proglašen tužitelj u cijelosti te je naloženo zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju izvršiti prijenos prava vlasništva nekretnine s imena ostaviteljice na ime nasljednika (tužitelja).

9. Također je utvrđeno da je predmetna nekretnina u naravi šuma.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku predati u posjed tužitelju spornu nekretninu.

11. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine a obzirom je tuženik u posjedu iste tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da mu preda posjed sporne nekretnine.

13. Tužitelj je u postupku dokazao da je sporna nekretnina njegovo vlasništvo te da se nalazi u tuženikom posjedu a sve to sukladno čl. 162. st. 1. ZVDSP.

14. Tuženik kao posjednik te nekretnine neosnovano odbija predaju nekretnine tužitelju kao vlasniku jer u postupku nije dokazao da ima neko pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje te nekretnine, tj. pravo na posjed iste u smislu čl. 163. st. 1. ZVDSP.

15. Tuženik u postupku tvrdi da je vlasnik sporne nekretnine temeljem zakona – Zakona o šumama.

16. Člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", br. 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine a u primjeni je od 1. siječnja 1991. godine) propisano je da šuma i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.

17. Međutim, tuženik u postupku nije dokazao da je na dan stupanja na snagu, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama tj. na dan 16. listopada 1990. godine navedena nekretnina bila društveno vlasništvo tj. da nije bila privatno vlasništvo (u postupku nije predložen uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak niti ga je tuženik dostavio u spis predmeta).

18. Također treba reći da iako je ta čestica uvedena u gospodarsku osnovu Hrvatskih šuma (Šumarije [adresa]) i u naravi jest šuma to ne znači da je automatski ista vlasništvo Hrvatskih šuma odnosno Republike Hrvatske pri čemu se ukazuje na to da tuženik u dopisu od 2. listopada 2023. godine navodi da se ta katastarska čestica nalazi u gospodarenju Hrvatskih šuma od 1. siječnja 1959. godine, prve osnove koje imaju u arhivi, međutim tuženik u postupku nije dostavio navedene podatke iz arhive a iz provedenog postupka proizlazi da je 16. listopada 1990. godine predmetna nekretnina – šuma bila u privatnom vlasništvu te isto tako pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud da tuženik nije dokazao osnovom kojeg pravnog temelja je spornu nekretninu uvrstio u gospodarenje Šumarije [adresa].

19. Uz to valja ukazati na to da je pravna prednica tužitelja (njegova baka) ČŠ umrla **.**.1970. te je njezinom smrću tužitelj postao vlasnik predmetne nekretnine. U odnosu na prigovor tuženika da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću tj. da je u poštenom posjedu iste od 1958. godine do 2009. godine valja reći da je u postupku tužitelj osporio poštenje tuženika a tuženik u postupku nije dokazao da je bio pošteni posjednik u tom razdoblju i uz to se žalitelju ukazuje na to da, protivno njegovim navodima nije dokazao temeljem kojeg pravnog osnova je navedenu nekretninu uvrstio u gospodarenje Šumarije. Na žalbene navode kojima tuženik ističe da su predložili uvid u osnovu gospodarenja od 1. siječnja 1959. godine na ročištu te da je prvostupanjski sud odbio izvesti taj dokaz valja reći da na ročištu 12. veljače 2024. godine tuženik tako nešto nije predložio.

20. Isto tako se ukazuje tuženiku da je u odgovoru na tužbu predložio kao dokaz uvid u osnove gospodarenje Daruvarsko prigorskih šuma ali navedeno nije priložio spisu predmeta.

21. Na žalbene navode valja reći da je na ročištu 12. veljače 2024. godine prvostupanjski sud donio rješenje kojim je usvojio dokazne prijedloge tuženika i odredio da će se izvršiti uvid u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu te da tuženik uz odgovor na tužbu nije priložio najstariju osnovu gospodarenja koju ima u arhivi u koju je uključena predmetna nekretnina s važenjem od 1. siječnja 1959. godine. Tuženik tek uz žalbu prilaže izvod iz osnove gospodarenja ... iz 1959. godine i povijest promjene na katastarskim česticama, a što je protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP.

22. Prvostupanjski sud pravilno je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka (na okolnost poštenog posjeda) a to stoga jer je činjenično stanje i bez provođenja takvih dokaza personalne naravi u postupku dovoljno utvrđeno.

23. Također neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor da je postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva (tužitelj Republika Hrvatska, a tuženik AŠ) jer je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog tuženika za prekidom postupka te u ovom postupku utvrdio da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine.

24. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP .

25. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku tužitelju predati u posjed nekretninu – kč. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

26. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

27. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić