REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-70/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelj) UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu tuženik) Agencija za lijekove i medicinske proizvode iz Zagreba, Ksaverska cesta 4, OIB: 37926884937, zastupan po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika Svjetlane Lidmile, odvjetnice dana 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu kojeg je Tuženik, Agencija za lijekove i medicinske proizvode — HALMED, Ksaverska cesta 4, HR- IOOOO Zagreb, OIB: 37926884937, donio dana 13. svibnja 2021. godine, a kojom je otkazao Ugovor o radu sklopljen između Tuženika i Tužiteljice dana 27. travnja 2015. godine, nedopuštena.

II Utvrđuje se da tužiteljici, prim. dr. sc. UT, dr. med. spec., [adresa], HR-49240 Donja Stubica, OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao radni odnos, odnosno da nije prestao Ugovor o radu koji je zaključen 27. travnja 2015. godine između tuženika i tužiteljice.

Nalaže se tuženiku, Agencija za lijekove i medicinske proizvode — HALMED, Ksaverska cesta 4, HR-IOOOO Zagreb, OIB: 37926884937 da vrati tužiteljicu, prim. dr. sc. UT, dr. med. spec., [adresa], HR-49240 Donja Stubica, OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu od dana 27. travnja 2015. godine, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječenoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana."

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Ugovor o radu od 27.04.2015. godine, sklopljen između Tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i Tuženika Agencije za lijekove i medicinske proizvode iz Zagreba, Ksaverska cesta 4, OIB: 37926884937 kao poslodavca, raskida se s danom 26.05.2022."

III Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da joj je dana 25. svibnja 2021. uručena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice, a u kojoj je navedeno da je tužiteljicu u proteklih osam mjeseci tuženik upozoravao na kršenje obveza iz radnog odnosa i to zbog različitih navodnih povreda radne obveze. Tužiteljica je dana 8. lipnja 2021. uputila tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 10. lipnja 2021. Tuženik na isti nije odgovorio. Pozivanje tuženika na navodne povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice su u potpunosti neosnovane i neopravdane. Dana 5. listopada 2020. tuženik je tužiteljicu upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa radi neopravdanih izostanaka s posla tijekom mjeseca rujna 2020., pri čemu je navodno utvrđeno da je tog mjeseca tužiteljica izostala s posla ukupno 14 radnih sati te iste nije opravdala. Budući da je tužiteljica samoinicijativno dana 2. listopada 2020. urudžbirala zamolbu (dalje: Zamolba) kojom je zamolila tuženika, obzirom da je više dana u mjesecu rujnu 2020. dolazila na posao dok je bolovala od crijevne viroze te je zbog istog u manjku radnih sati, da joj se odobri godišnji odmor u navedene dane te na taj način kompenzira manjak istih, nije jasno zbog čega tuženik smatra da se radi o neopravdanim izostancima s posla i zbog čega je uopće postojala potreba za upozorenjem. Tužiteljica je dana 16. studenog 2020. uputila prigovor na zaprimljeno upozorenje naslovljen "Odgovor na predstavku” (dalje: Odgovor na predstavku). Tuženik je svojom odlukom od dana 27. studenog 2020. odbio prigovor tužiteljice s obrazloženjem da tužiteljica "nije dostavila odgovarajuće dokaze na eventualnu okolnost opravdanosti navedenih izostanaka s posla” te da tužiteljica ''ponajviše iznosi vlastito nezadovoljstvo s određenim odlukama Poslodavca". Tužiteljica je u Odgovoru na predstavku opravdala svoj izostanak s posla navodeći da je manjak radnih sati bio uzrokovan tegobama probavnog sustava, odnosno dijarejom uzrokovanom stresom i Covid infekcijom (kao što je i navela u Zamolbi koja je prethodila upozorenju) te u istom dopisu navodi kako će proslijediti dodatnu dokumentaciju ukoliko bude potrebno, što je i učinila. Preostali dio predmetnog dopisa tužiteljice odnosi se, kako je gore citirano, na iznošenje vlastitog nezadovoljstva pojedinim odlukama tuženika. Naime, tužiteljica je u siječnju 2016. imenovana na poziciju predstavnika Republike Hrvatske u Committee for Medicinal Products for Human Use (dalje: CHMP), čemu je prethodio razgovor s tuženikom, odnosno ravnateljem Agencije za lijekove i medicinske proizvode - HALMED, izv. prof. dr. sc. FT (dalje: Ravnatelj). Ravnatelj je tužiteljici naveo da će, s obzirom na poziciju, kao i nizom dodatnih odgovornosti i sadržajem koji zahtijeva kontinuitet profesionalnog angažmana, dobiti viši koeficijent i financijsku podršku u znanstvenom napredovanju. Tijekom obnašanja navedene dužnosti tužiteljica je ostvarila otprilike 225 prekovremenih sati rada samo tijekom održavanja sjednica CHMP-a koje su se održavale četiri dana svakog mjeseca osim u mjesecu kolovozu. Tijekom održavanja sjednica CHMP-a u Europskoj medicinskoj agenciji u Londonu tužiteljica je kroz razdoblje od deset mjeseci imala u prosjeku 25 prekovremenih sati mjesečno. Potrebno je naglasiti kako viši koeficijent nije realiziran ni tijekom obnašanja zaduženja predstavnika Republike Hrvatske u CHMP-u niti kasnije, a iznos koji je inicijalno bio raspoređen tužiteljici za realizaciju doktorata znanosti u konačnici nije odobren od strane tuženika, iz čega je razvidno njegovo nepošteno postupanje. Nadalje, dana 12. svibnja 2016. tuženik je donio odluku kojom je tužiteljici ukinut status člana u Povjerenstvu za sigurnu primjenu lijekova HALMED- a u kojemu je bila od osnutka Povjerenstva, iako istodobno kod tuženika nije bila zaposlena osoba koja bi bila kompetentnija od tužiteljice za obnašanje navedene funkcije. Na navedeno mjesto je imenovana DT pri čemu je u potpunosti ignorirana činjenica da ista nema specijalizaciju iz kliničke farmakologije niti Iicencu specijaliste kliničkog farmakologa. Dogovoreno povećanje koeficijenta nije realizirano ni nakon što je tužiteljici dana 30. studenog 2016. primata titula primariusa, najviše stručne titule u medicini i to iz razloga što je tužiteljica bila jedini primarius u HALMED-u, a HALMED nije imao predviđenu njezinu titulu u svojim pravilnicima iako je ista titula primata i prepoznata kao razlog povećanja koeficijenta pri Ministarstvu zdravstva. Štoviše, tužiteljica je radila na radnom mjestu više stručne savjetnice — specijalistice I za ocjenu ne kliničke i kliničke dokumentacije lijeka u Odsjeku za ocjenu sigurnosti i djelotvornosti lijekova u Odjelu za odobravanje lijekova, iako je od dolaska na rad kod tuženika ispunjavala uvjete za rad na radnom mjestu samostalne stručne ocjeniteljice dokumentacije o lijeku koje je opisom poslova odgovaralo onim poslovima i odgovornostima koje je tužiteljica već obnašala, samo što bi s ovim radnim mjestom tužiteljica stekla i veći koeficijent. Tužiteljica se u ožujku 2019. obratila neposrednim voditeljicama sa zahtjevom da s obzirom da je radila i da kontinuirano radi i ima kvalifikaciju za samostalnog stručnog ocjenitelja, te da ciljevi ukazuju na opetovane zahtjeve tuženika da i dalje radi poslove samostalnog stručnog ocjenitelja, da ista bude preraspoređena na navedeno radno mjesto. Međutim, tuženik iako je obećao tužiteljici viši koeficijent i financijsku podršku u znanstvenom napredovanju, takva podrška je u potpunosti izostala. Slijedom navedenog, iz izloženog je razvidno nepošteno, degradirajuće i nepoticajno postupanje tuženika u odnosu na tužiteljicu, kao i neuvažavanje njenih zamolbi i predstavki, što je između ostalog i rezultiralo zdravstvenim tegobama tužiteljice zbog čega je u mjesecu rujnu 2020. bila primorana izostajati s posla. Prema tome, upozorenje tuženika očito predstavlja konstrukciju kojom se tužiteljici pripisuju navodna neopravdana postupanja kojima bi se navodno kršile obveze iz radnog odnosa. Nadalje, dana 3. veljače 2021., tuženik je pisanim putem upozorio tužiteljicu na obvezu poštivanja radnog vremena i dvotjednog rada od kuće. U Odluci o otkazu navodi se kako je tužiteljica prekršila obveze iz radnog odnosa zbog nepoštivanja odluke tuženika o dvotjednom radu od kuće jer je bez znanja i suglasnosti nadređenog voditelja dolazila na lokaciju poslodavca u vremenu kad je bila raspoređena na dvotjedni rad od kuće. Prije svega, potrebno je napomenuti kako tužiteljica nije dolazila bez znanja i suglasnosti svog nadređenog voditelja na lokaciju tuženika u navedenom razdoblju, već upravo suprotno, postupala je izričito po naputku svog neposrednog voditelja, dr. NT, a koji je glasio da se djelatnici ne evidentiraju ukoliko su raspoređeni na rad od kuće za navedeni tjedan, bez obzira na dolazak u ured, kao u tužiteljičinom slučaju. Naime, tužiteljica nije bila u mogućnosti raditi od kuće zbog toga što na mjestu svog prebivališta ne posjeduje internetsku vezu ni telefon. Navedeno je nužna posljedica traume koju je tužiteljica, zajedno sa svojom obitelji, pretrpjela kada je postala žrtvom cyber kriminala čime su povrijeđena neka od njenih temeljnih Ijudskih prava poput prava na osobni i obiteljski život, dostojanstvo, ugled i čast, kao i prava na privatnost. lako je tužiteljica navedeno sustavno prijavljivala svim nadležnim institucijama, do danas joj nije pružena adekvatna pravna zaštita te je nažalost primorana fizički ne posjedovati nikakvo sredstvo telekomunikacije u svom domu. Prema tome, nadasve je opravdano što je tužiteljica dolazila na posao i uredno izvršavala svoje radne obveze na lokaciju tuženika i u vremenskim razdobljima kada je bila raspoređena za rad od kuće. Također, o svemu navedenom tužiteljica je obavijestila dana 28. siječnja 2021. tuženika, odnosno odjel ljudskih potencijala. Uzevši u obzir specifičnu situaciju tužiteljice, kao i činjenicu da je tužiteljica preboljela Covid, dana **.**.2021. ZT, dipl. iur., pomoćnik ravnatelja za ljudske potencijale je obavijestio tužiteljicu kako više nije raspoređena na rad od kuće. U navedenom dopisu i sam navodi kako se "u slučaju nemogućnosti kvalitetne organizacije rada od kuće, zaposleniku može naložiti povratak na rad u prostore Agencije, uz poštivanje svih preporučenih epidemioloških mjera, a radi nesmetanog funkcioniranja i obavljanja poslova." Tužiteljica je iznijela navedenu argumentaciju i u prigovoru na predmetno upozorenje od dana 18. veljače 2021. Nastavno na navedeno, čak i kad bi se zanemario nedostatak empatije prema tužiteljici i kada s ljudske strane ne bi postojalo razumijevanje za njenu specifičnu situaciju, čak i kada bi se zanemarila činjenica da je tužiteljica već preboljela Covid, kao i da tužiteljica boravi sama u uredu i nikome potencijalno ne ugrožava zdravlje više nego bi to bio slučaj da je radila od doma, nikako se ne može zanemariti činjenica da je tuženik sam donio odluku kako zbog spomenutih okolnosti tužiteljica više nije raspoređena za rad od kuće. Stoga nije jasno zbog čega tuženik isto navodi kao skrivljeno ponašanje tužiteljice, odnosno jedan od razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika kada je sam tuženik uvažio prigovor tužiteljice. Dana 13. travnja 2021. tuženik je pisano upozorio tužiteljicu da nije ni jednom pristupila mjerenju tjelesne temperature na dane kada je prema evidenciji bila prisutna u zgradi tuženika, čime je "ponovno" prekršila obvezu iz radnog odnosa. Dana 26. travnja 2021. tužiteljica je podnijela prigovor na navedeno upozorenje. U predmetnom prigovoru tužiteljica se očitovala kako su navodi iz upozorenja ne samo netočni, već za nju, kao osobu s visokim profesionalnim standardima i etičkim principima, ujedno i uvredljivi i diskriminirajući. Štoviše, ukoliko bi se tužiteljicu pustilo da ude u prostorije tuženika bez provjere tjelesne temperature, tuženik bi bio taj koji bi kršio epidemiološke mjere, puštajući u zgradu osobe koje nisu prošle propisanu proceduru. Osim toga, pojedini djelatnici HALMED-a dolaze u prostore ureda i subotama, a subotama mjerenje temperature od strane tuženika nije osigurano. Prema tome, ne samo da tuženik lažno prikazuje postupanje tužiteljice, već i sam svjesno dozvoljava da u prostorije HALMED-a ulaze radnici izvan radnog vremena kada mjerenje temperature nije osigurano, čime potencijalno, svojim nemarom, ugrožavaju zdravlje ostalih radnika. Osim što navodi tuženika nisu točni, ravnatelj tuženika FT iznosi lažne navode u odnosu na tužiteljicu i time šteti njenoj časti i ugledu. Tužiteljici su upućena tri upozorenja prije otkazivanja ugovora o radu te se na svako od njih detaljno očitovala. Prvo upozorenje odnosilo se na manjak radnih sati, što je tužiteljica opravdala time što je bila bolesna te je dostavila dokumentaciju koja navedeno potkrepljuje. Osim toga, manjak sati je tužiteljica nadoknadila kroz prekovremene sate tijekom narednih mjeseci, a koje tuženik uopće nije uzeo u obzir. Drugo upozorenje odnosilo se na nepoštivanje dvotjednog rada od kuće. S obzirom na specifičnu situaciju tužiteljice, sam tuženik je odlučio kako ubuduće tužiteljica nije raspoređena na rad od kuće, prema tome, tužiteljica se ponaša u skladu s odlukom tuženika. U potpunosti je bespredmetno detaljnije raspravljati o trećem upozorenju, obzirom da se ono bazira na netočnim navodima, što tužiteljica vrlo lako može dokazati. Tužiteljica se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj VSRH Revr 610/2007. Nadalje tužiteljica ističe da se u Odluci o otkazu se osim predmetnih pisanih upozorenja navode i druge situacije kada je tužiteljica navodno kršila obveze iz radnog odnosa. Navodi se kako je tužiteljica radi odnošenja neispravnog računala na popravak napustila svoje radno mjesto na lokaciji u Sky Office-u i otišla bez znanja nadređene voditeljice na drugu lokaciju tuženika na Ksaverskoj cesti 4, "iako su taj posao mogli obaviti i zaposlenici Odsjeka za informatičke poslove na lokaciji Sky Office". Podnositeljica je radi popravka prijenosnog računala dolazila sa svojeg godišnjeg odmora (dana 9. travnja 2021. na lokaciju Sky Office ulica R. Frangeša Mihanovića 9), te je sa djelatnicima Odsjeka za informatičke poslove provela cca. 2 sata kako bi prijenosno računalo bilo popravljeno, međutim zaposlenici predmetnog odsjeka na lokaciji Sky Office nisu uspjeli otkloniti kvar. Osim toga, radi se o situaciji da je podnositeljica otišla iz opravdanog razloga na drugu lokaciju poslodavca, i to prema naputku zaposlenika Odsjeka za informatičke poslove u Sky Office-u zbog nemogućnosti popravka računala na toj lokaciji, a tretira je se kao da je za vrijeme radnog vremena napustila radno mjesto kako bi obavljala privatne poslove. Štoviše, tužiteljica se zaputila na lokaciju tuženika na Ksaverskoj cesti 4, po naputku gospode TT, voditeljice IT odjela u Sky Office-u. Nakon što gospoda TT računalo nije uspjela popraviti na lokaciji Sky Office, uputila je tužiteljicu da računalo odnese gospodinu PT koji je u tom vremenskom periodu radio isključivo na lokaciji na Ksaverskoj cesti 4. Dakle, tužiteljici nije ponuđeno zamjensko računalo (dok se njeno računalo ne popravi na lokaciji Sky Office), već je izričito upućena na lokaciju tuženika na Ksaverskoj cesti 4 radi popravka njenog računala. Drugim riječima, tužiteljica nije imala drugih opcija jer bi u suprotnom bila onemogućena raditi. Štoviše, gospoda TT je rekla tužiteljici kako će o istome obavijestiti pretpostavljene, odnosno, gospodu U. Također, tužiteljica je tom prilikom doznala i da radi na "najstarijem laptopu u HALMED-u" koji je već 2020. bio predviđen za otpis. Stoga se može zaključiti kako je tuženik dosta brzopleto donio potpuno pogrešan zaključak o konkretnoj situaciji, obzirom da je očito kako si nadležne osobe nisu dale dovoljno truda i vremena kako bi se upoznale sa svim činjeničnim okolnostima, ili s druge strane, namjerno ignoriraju činjenice i dokaze koji idu prilog tužiteljici, a koje je detaljno navela u svom dopisu dostavljenom e- mailom dana **.**.2021. NT. Također, očito je da nadležne osobe tuženika nisu provjerile o čemu se točno radi ni kod TT, kao ni kod PT. Bilo da je ovdje riječ o opstrukcijskim namjerama od strane tuženika u slučaju da je upoznat sa svim činjenicama i okolnostima ovog slučaja pa namjerno iznosi lažne informacije, što ne bi bio prvi slučaj kao što je vidljivo iz ranije izloženog, bilo da se radi o nemarnosti i neupućenosti, tužiteljica nije dužna trpiti nepravdu i neugodnosti iz razloga zbog kojih nije kriva niti snosi odgovornost. Navodi se kako je tužiteljica pravodobno dala komentar na procjenu učinka i radne ciljeve za 2021., no iste nije potvrdila, odnosno dala očitovanje na iste sve do 6. svibnja 2021., kada je izvijestila nadređenu voditeljicu da se nisu uspjele dogovoriti oko navedenih ciljeva i da će zbog toga uskratiti svoj potpis. Isto se navodi i kao povreda obveze iz radnog odnosa. Navedeno nije točno. Tužiteljica je o nemogućnosti pristupa ciljevima pravodobno obavijestila gospodu NT, i to u nekoliko navrata. Sukladno naputku gospode NT, tužiteljica se obratila gospodinu F i gospodinu D radi nemogućnosti pristupa HRNET sustavu, o čemu je obavijestila i IT službu tuženika. Nije sporno da se ovdje radilo o tehničkoj nemogućnosti pristupa HRNET sustavu putem kojeg je tužiteljica trebala dati očitovanje u odnosu na predmetne ciljeve. Međutim, u potpunosti je nejasno zbog čega bi uskraćivanje potpisa na navedene ciljeve od strane tužiteljice predstavljalo povredu obveze iz radnog odnosa. Sam tuženik jasno navodi u Odluci o otkazu kako je tužiteljica bila dužna "potvrditi odnosno dati očitovanje" na procjenu učinka i radne ciljeve za 2021. Tužiteljica je dala svoje očitovanje na navedene ciljeve navodeći kako se nije uspjela dogovoriti s nadležnom voditeljicom oko postavljenih ciljeva te da će zbog toga uskratiti svoj potpis. Navedeno valja tumačiti na način da bi tužiteljica potvrdila ciljeve onda kada bi se s nadležnom voditeljicom usuglasila oko istih, no očito je kako zaista nije bilo mjesta za pregovore. Pritom se postavlja pitanje čemu uopće davanje očitovanja i suglasnosti od strane zaposlenika, konkretno tužiteljice ako zaista nema pravo glasa niti postoji prostor za pregovore vezano za postavljene ciljeve. Jasno je da se ovdje ne radi o ni o kakvoj povredi obveze iz radnog odnosa, već o čistoj manipulaciji činjenicama od strane tuženika na način da ne idu u korist tužiteljici kako bi joj se nanijela daljnja šteta i naveo još jedan fiktivan razlog za otkazivanje ugovora o radu. Tužiteljica je optužena i za "stvaranje neprijateljskog okruženja na poslu i neugodne radne atmosfere" zbog toga što je dana 11. veljače 2021. protiv jednog od zaposlenika tuženika podnijela prijavu bez osnovanih razloga. Kao što je o tome u nekoliko navrata obavijestila tuženika, tužiteljica je i u prijavi protiv VT objasnila kako je posljednjih šest godina bila žrtvom cyber kriminala, što je uključivalo protuzakoniti nadzor, uključujući prisluškivanje, neovlašteni video nadzor kao i nadzor te zloupotreba telekomunikacija tužiteljice. Stoga se nikako ne može tvrditi kako je tužiteljica "bez ikakvih valjanih i imalo utvrđenih dokaza" dovela gospodina VT u "iznimno neugodan i ponižavajući položaj, narušavajući time međuljudske odnose te pokazujući nekorektan odnos prema drugim zaposlenicima. Prvenstveno nije točno da tužiteljica nije imala osnova posumnjati u to da ju je gospodin VT potajno fotografirao. Naime, tužiteljica je dana 10. veljače 2021. imala ugovoren sastanak s gospodinom N, suradnikom iz IT odjela kako bi je educirao kako se koristi Microsoft Teams koji je tužiteljici bio potreban kako bi održala predavanje. Tužiteljica se u tu svrhu sastala s gospodinom N te je primijetila kako je gospodin VT u nekoliko navrata koristio svoj mobilni uređaj u neposrednoj blizini tužiteljice, i to s kamerom uperenom prema njoj. Jasno je i u potpunosti logično da prvo što je palo na pamet tužiteljici je da je gospodin VT potajno i nepropisno snima, odnosno fotografira. Gospodin VT bi time kršio odredbe nekoliko propisa, i to odredbe opće Uredbe o zaštiti osobnih podataka (dalje: GDPR), kao i Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav). Sukladno čl. 6. st. 1. GDPR-a, obrada osobnih podataka je zakonita samo u slučaju da je ispitanik dao privolu za obradu svojih osobnih podataka za jednu ili više posebnih svrha, što ovdje nije bio slučaj. Također, kršilo bi se ustavno pravo tužiteljice na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i čast kojeg jamči čl. 35. Ustava, kao i tužiteljičinog prava na privatnost i prava osobnosti. Međutim, čak i da se uspostavi da se radilo o nekoj banalnoj i bezopasnoj situaciji te da gospodin VT nije napravio ništa nepropisno, potrebno je imati razumijevanja za tužiteljicu s obzirom na neugodne i traumatične događaje koje je pretrpjela proteklih šest godina te ne sumnjati u to da tužiteljica u svakom slučaju nije imala nikakvu lošu namjeru. Isto tako, navodi se da je tužiteljica jednoj od kolegica izazvala osjećaj nelagode jer ju je zamolila da provjeri nalaze li se njene fotografije na internetu je naprosto smiješan. Tužiteljica ne posjeduje internet na adresi svog prebivališta, kao što je već ranije spomenuto i s čime su upoznati kolege tužiteljice te je najnormalnija stvar da se obrati kolegici ukoliko joj se javi zabrinutost zbog potencijalne zloupotrebe njezinih fotografija i zamoli je za pomoć, posebno kad ta pomoć kolegicu košta niti minute njezinog vremena i trunčicu razumijevanja i empatije. Slijedom navedenog, razvidno je kako su se ostali zaposlenici nekorektno i nekolegijalno ponašali prema tužiteljici, a ne obrnuto kako to tvrdi tuženik. Potrebno je naglasiti da, osim što su tužiteljici stavljene na teret neistinite optužbe s ciljem prikazivanja iste u lošem svijetlu kako bi se iskonstruiralo postojanje razloga za otkazivanje ugovora o radu zbog njenog skrivljenog ponašanja, tužiteljica je tijekom radnog odnosa pretrpjela i brojne druge nepravde. Primjerice, dana 26. travnja 2021. tužiteljica je došla na posao s glavoboljom i upalom lijevog oka. Zbog progresivnog pogoršanja simptoma tužiteljica je bila primorana ranije otići s posla kako bi otišla liječniku te o istome putem e-maila obavijestila gospodu NT u 15:29 sati. Također, najavila je i vjerojatno bolovanje. Međutim, iako je tužiteljica tek u 15:29 sati najavila da će ranije otići s posla zbog zdravstvenih tegoba, dok je ostatak dana normalno radila, službeno je evidentirano kod tuženika je dana 26. travnja 2021. tužiteljica cijeli dan bila na bolovanju. Također, tužiteljica je smještena u ured u kojemu nije moguće prirodno provjetravati prostor, što joj je uzrokovalo, odnosno pogoršavalo zdravstvene tegobe. Tužiteljica je u nekoliko navrata izražavala nezadovoljstvo s navedenim prostorom, ukazivala na iste pritužbe drugih zaposlenika koji su boravili u tom uredu prije nje te zatražila neodložan premještaj u neki drugi prostor u kojemu je moguće prirodno provjetravanje, no, tuženik se oglušio i na tu molbu tužiteljice i niti u ovom slučaju joj nije izašao u susret. Pored tužiteljice i drugi radnici tuženika imali su pritužbe na kvalitetu zraka unutar prostorija tuženika, kao i na otežano obavljanja poslova zbog navedenog razloga. Naime, tužiteljica je radi zaštite svojih prava pred sudom tražila dostavu korespondencije između nje i njezinih nadređenih budući da nakon uručenja Odluke o otkazu nije imala pristup svom dotadašnjem poslovnom e-mailu iako je bila na otkaznom roku. Međutim, do dana sastavljanja ove tužbe, tuženik nije tužiteljici niti odgovorio na njezino traženje. Nadalje, tužiteljica je zatražila dostavu kalkulacije plaće za period 1. siječanj 2016. — 30. lipanj 2021. sa koeficijentom viši stručni savjetnik - specijalist I za ocjenu ne kliničke i kliničke dokumentacije lijeka (koeficijent sukladno Pravilniku o radu - 4,58, čl. 38. st. 1. toč. 99.), budući da je tužiteljici bilo obećana navedena pozicija, međutim nikada nije realizirana. Tuženik je odbio molbu tužiteljice s obrazloženjem da nema pravne osnove za dostavu navedenih podataka. Konačno, tužiteljica je zamolila da joj se posljednja plaća i naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplati odvojeno, međutim, tuženik je odgovorio kako niti za to nema pravne osnove, što nije točno. Ne postoji propis koji bi nalagao tuženiku kao poslodavcu plaćanje plaće i naknade za godišnji odmor istovremeno, kao niti onaj koji bi nalagao odvojeno plaćanje. Radi se isključivo o dobroj volji poslodavca, koja je očito, u ovom slučaju izostala. Prema tome, ne samo da je postupanje tuženika tijekom radnog odnosa tužiteljice kod tuženika bilo šikanozno, isto postupanje se nastavilo i nakon otkaza Ugovora o radu. Nastavno na sve dosad navedeno, evidentno je da ne postoji valjani pravni osnov za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice. Postupanje tuženika upereno protiv tužiteljice je uzrokovano možda time što je tužiteljica odbila dati svoju suglasnost, odnosno odobrenje da se određeni lijekovi puste u promet. Naime, tužiteljica je, kao ocjenitelj omjera koristi i rizika primjene lijeka za lijekove Valsacor 320 mg filmom obložene tablete (lijek za srce), Edemid 40 mg/4 ml otopina za injekciju (lijek za izbacivanje vode ili snižavanje tlaka) i Remodulin otopina za infuziju (lijek za snižavanje tlaka) u postupku obnove odobrenja za stavljanje lijeka u promet na neograničeno vrijeme uočila nedostatke, odnosno zatražila dopune dokumentacije zbog čega tada nije dala svoju suglasnost da se navedeni lijekovi puste u promet. Također, na Zaključku 246. sjednice povjerenstva za lijekove Agencije za lijekove i medicinske proizvode u stalnom sazivu od dana 1. kolovoza 2018., pitanje za koje je tužiteljica tražila dodatno pojašnjenje je precrtano s objašnjenjem da je ocjenitelj, odnosno, tužiteljica samo formalno zatražila navedene podatke te je predložena obnova odobrenja za stavljanje lijeka Valsacor u promet na neograničeno vrijeme. Važno je za napomenuti da je tužiteljici supotpisnik bio veterinar (CT), a ne doktor medicine te je stoga njegov komentar prema tužiteljici koja ima preko 20 godina iskustva i najvišu titulu akademske zajednice, više nego neprimjeren. Dakle, kod ocjene dokumentacije osim zahtjeva da se obnovi odobrenje za stavljanje lijeka u promet bez dostavljanja cjelovite dokumentacije, postoje i neujednačeni kriteriji (zahtjeva) ocjene predmeta obzirom na podnositelja zahtjeva (diskriminacija podnositelja),supotpisnici na ocjeni predmeta koji nisu liječnici, specijalisti (npr. veterinari). Navedeno posebno ima smisla kad se uzme u obzir i da tužiteljica ima zavidnu karijeru bez ijedne mrlje te se radi o osobi koju odlikuje visoka razina profesionalnosti i poštivanja moralnih načela te je čak i sa stanovišta zdravog razuma u potpunosti nelogično i vrlo malo vjerojatno da bi tužiteljica učinila išta od onoga što joj tuženik stavlja na teret (premda za sve od navedenog postoje dokazi koji potkrepljuju navode tužiteljice i idu joj u korist). Tuženik nije tužiteljici dao adekvatno obrazloženje za otkazivanje ugovora o radu niti je svoje činjenične navode potkrijepio dokazima, već je samo iznosio vlastite zaključke usmjerene na prikazivanje tužiteljice kao nesavjesnog radnika, međutim bez navođenja konkretnih činjenica koje bi to mišljenje opravdalo ili koje tužiteljica svojim dokazima ne bi opovrgnula. Stoga tužiteljica predlaže presuditi kako to opisuje izreka ove presude pod I.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje dio historijata tužbe pod točkom I u dijelu u kojem se navodi da je tuženik donio i uručio tužiteljici Odluku o otkazu ugovora o radu, kao i u dijelu u kojem se navodi da je tužiteljica s tim u vezi podnijela Zahtjev za zaštitu prava. U svim ostalim dijelovima tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno osporava se da je u predmetnoj Odluci o otkazu navedeno da je tuženik tužiteljicu u proteklih osam mjeseci upozoravao na kršenje obveza iz radnog odnosa. Naime, u samoj Odluci navedeno je da je tuženik u posljednjih osam mjeseci tužiteljicu u tri navrata pisano upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa, koja upozorenja su potom u samoj Odluci i opisana, međutim iz same Odluke o otkazu proizlazi i da je tuženik tužiteljicu i usmeno ili elektronskom komunikacijom putem e-pošte (primjerice e-mail ŠT od **.**.2017. i NT od 20.04.2021.) upozoravao na pojedine povrede, a pored toga postojala su određena kršenja obveza iz radnog odnosa i u ranijem razdoblju, a na koja je tuženik upozoravao tužiteljicu (primjerice propuštanje tužiteljice slanja tjednih i mjesečnih izvješća o izvršenju radnih zadataka tijekom cijele 2020. i 2021.). Dakle, netočno je da su kršenja obveza iz radnog odnosa postojala samo u posljednjih osam mjeseci prije donošenja Odluke o otkazu, budući je tuženica i ranije kršila pojedine obveze iz radnog odnosa, na koja ju je tuženik upozoravao, a također za pojedina kršenja tuženik nije donosio pisana upozorenja, već je istu samo usmeno upozorio, ili putem e-mailova. U odnosu na Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa od 05.10.2020., a koje je doneseno zbog neopravdanih izostanaka tužiteljice tijekom mjeseca rujna 2020. u trajanju od ukupno 14 radnih sati, u nastavku se iznosi kako slijedi. Tuženik, odnosno djelatnica Odsjeka za ekonomske poslove tuženika ST je na kraju rujna 2020., temeljem uobičajenog pregleda mjesečne satnice svih zaposlenika u svrhu obračuna plaća, zatražila od tuženice podatke o izostanku 29. i 30.09.2020., kao i o odlasku s posla dana 25.09.2020. Dodatno je ista izvijestila tužiteljicu da čak i ako opravda navedene izostanke dana 25., 29. i 30.09.2020. i dalje ima manjak sati, odnosno neopravdane izostanke u mjesecu rujnu 2020. Tek nakon što je tužiteljica na prethodno opisani način upozorena na manjak sati, ista je naknadno, dana 02.10.2020. dostavila Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, počevši od 29.09.2020. (čime je opravdala izostanke za 29. i 30.09.2020.), te je ujedno dostavila i Zamolbu kojom je ista zatražila od tuženika da se manjak sati iz rujna 2020. opravda na način da joj se za navedeni manjak sati odobri korištenje godišnjeg odmora. Dakle, tuženica nije samoinicijativno predala tuženiku prethodno opisanu Zamolbu, nego tek nakon što je ista od strane tuženika upozorena na postojeći manjak sati. Nadalje, čak i neovisno o tome kada je tužiteljica uputila tuženiku opisanu Zamolbu, navedeno ne utječe na činjenicu da je tužiteljica u mjesecu rujnu 2020. čak 14 sati neopravdano izostala s radnog mjesta, što tužiteljica niti ne osporava. Pored svega je i sama Zamolba tužiteljice potpuno pravno neprihvatljiva, i to budući tuženiku odredbe Zakona o radu ne omogućuju ″kompenziranje″ manjka radnih sati s godišnjim odmorom. Naime, odredba članka 85. Zakona o radu jasno propisuje kako se određuje raspored korištenja godišnjih odmora, te ni u kom slučaju ne postoji mogućnost odobravanja godišnjeg odmora radi opravdanja izostanka s posla u trajanju od nekoliko sati u pojedinim danima. Tuženik je eventualno svojim zaposlenicima (uglavnom tužiteljici), kod kojih bi utvrdio određeni manji broj manjka radnih sati, izlazio u susret na način da bi im omogućio da u tekućem mjesecu, u kojem postoji manjak sati, taj manjak sati i odrade, s tim da se manjak sati uvijek morao odraditi u radne dane tuženika, od ponedjeljka do petka, ne i subotom i nedjeljom. S tim u vezi je tuženik tužiteljici ponekad odobravao da naknadno, u tekućem mjesecu odradi manjak radnih sati, međutim tužiteljica je isto počela zloupotrjebljavati, na način da uopće nije obavještavala o manjku sati koji je potrebno odraditi, ili je isti manjak pokušavala odraditi u subotu i nedjelju, odnosno na svaki mogući način pokušavajući izigrati dobru volju poslodavca. U jednom slučaju tužiteljica na više upita o manjku sati u ožujku 2020. nije odgovarala, da bi tek naknadno navela da za određeni broj sati nije evidentirala dolazak i odlazak (pa je tuženik postupajući u dobroj vjeri naknadno evidentirao njen dolazak i odlazak u vrijeme koje je tužiteljica navela), dok je ostatak manjka sati odradila 30. i 31.03.2020., što je tuženik sve i uvažio. Tužiteljica općenito nije poštivala pravila tuženika o obvezi evidentiranja dolazaka i odlaska s posla, te je ista učestalo zahtijevala od tuženika da joj naknadno evidentira pojedini dolazak ili odlazak s posla, jer se ista navodno zaboravila evidentirati. Tuženik ovakav ″naknadni oblik evidentiranja dolazaka i odlazaka″ s posla nije dovodio u pitanje, očito postupajući prema tužiteljici u dobroj vjeri, iako tuženik ne može znati je li tužiteljica uistinu provela na radnom mjestu u trajanju kako je ista to navodila, ili i u ovom slučaju postoji manjak radnih sati. Primjerice samo u kolovozu 2020. godine tužiteljica je čak 4 puta tražila da joj se naknadno evidentiraju dolasci i odlasci s posla, te je tuženik sve uvažio, što je razvidno iz Evidencije o radnom vremenu za kolovoz 2020., gdje su oznakom * označeni sati dolaska i odlaska koji su uneseni naknadno na temelju molbi tužiteljice. Čak i u Evidenciji za rujan 2020., u kojem postoji 14 neopravdanih sati, razvidni su sati dolaska i odlaska označeni sa *, što znači da je i u tom mjesecu tužiteljica prema svom nahođenju obavještavala tuženika o svojim dolascima i odlascima, koje je tuženik uvažio, te i unatoč tome u evidenciji radnog vremena za rujan 2020. opet postoji manjak od 14 radnih sati. Iz navedenoga je razvidno da je tužiteljica na različite načine ″kombinirala″ svoje radno vrijeme, te joj je tuženik u više navrata izlazio u susret, koliko su to istome dozvoljavali propisi. Pritom je tuženik i upozoravao tužiteljicu na obvezu poštivanja propisanog radnog vremena i trajanje radnog tjedna te nemogućnost odrađivanja manjka radnih sati tijekom vikenda (e-mail od 23.11.2017., e-mail od 20.04.2021.), no tužiteljica se na sve navedeno oglušila. U konkretnom slučaju manjka sati u rujnu 2020. (na koji manjak se odnosi Upozorenje tuženika od 05.10.2020.) tužiteljica uopće nije obavijestila tuženika o manjku sati, nego je tuženik sam na kraju mjeseca utvrdio manjak, koji se više nije mogao odraditi u tekućem mjesecu, a također nije postojala niti mogućnost na bilo koji drugi način opravdati predmetne izostanke, već je očigledno da je u ovom slučaju tužiteljica povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa. Iz svega navedenog, razvidno je višegodišnje kršenje obveza iz radnog odnosa tužiteljice, koje se odnosi na obvezu poštivanja radnog vremena, koje je nakon višegodišnjeg razumijevanja, potom raznih pisanih i usmenih upozorenja kulminiralo Upozorenjem od 05.10.2020., a potom i Odlukom o otkazu ugovora o radu. Dodatno tuženica navedene izostanke nije opravdala niti u svojem odgovoru na predstavku od 16.11.2020., kojim potpuno nepotrebno iznosi svoje nezadovoljstvo dosadašnjom ″suradnjom″ s tuženikom, dok ni na koji način ne opravdava svoje izostanke, a također i u predmetnoj tužbi tužiteljica ničime ne opravdava svoje izostanke. Naime, njeni navodi o navodnim crijevnim tegobama te COVID-19 infekciji ničime nisu dokazani, te da su iste bolesti postojale, tužiteljica se bila dužna obratiti svome liječniku koji bi joj u tom slučaju odobrio korištenje bolovanja, dok ista u tom slučaju nije smjela povremeno dolaziti na posao i time ugroziti zdravlje svojih radnih kolega, te je i takvim postupanjem možebitno počinila povredu obveze iz radnog odnosa. U odnosu na Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa od 03.02.2021., ističe se kako je isto Upozorenje dano budući je tužiteljica dolazila na posao na lokaciju tuženika Sky Office, bez znanja i suglasnosti nadređenog voditelja, a suprotno Odluci o organizaciji rada Agencije u situaciji izvanredne okolnosti epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID-19 od 21.10.2020., odnosno ista je dolazila na posao na lokaciju tuženika, u razdoblju u kojem je ista bila raspoređena na dvotjedni rad od kuće (od 18.01.2021. do 29. siječnja 2021.). Isto Upozorenje ne odnosi se i na obvezu poštivanja radnog vremena kako to neistinito navodi tužiteljica u svojoj tužbi. S tim u vezi ističe se kako je tužiteljica, a što je razvidno i iz Evidencije o radnom vremenu za siječanj 2021. godine, u razdoblju od 18.01.2021. do 29. siječnja 2021. bila upućena na dvotjedni rad od kuće (u Evidenciji evidentirano kao RK). Unatoč navedenome, tužiteljica je u navedeno vrijeme dolazila na lokaciju tuženika, i time postupala suprotno internim pravilima tuženika (Odluci o organizaciji rada agencije u situaciji izvanredne okolnosti epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID-19 od 21.10.2020.), te je također ugrožavala svoje zdravlje kao i zdravlje svojih radnih kolega, a također ugrožavala i cjelokupno poslovanje i organizaciju tuženika. Naime, predmetna Odluka o organizaciji rada Agencije od 21.10.2020. donesena je u uvjetima širenja pandemije COVID-19, kada su i na državnoj razini postojale preporuke rada od kuće. Pritom je tužiteljica suprotno navodima iz tužbe na posao na lokaciju tuženika dolazila bez znanja i odobrenja nadređenih, odnosno u cijelosti postupajući suprotno odluci tuženika. Tuženik je naknadno, prilikom obračunavanja plaće tužiteljice, i uvida u evidenciju njenog radnog vremena, utvrdio da je ista pojedine dane kada je trebala raditi od kuće, evidentirala svoj dolazak i odlazak na lokaciju tuženika. Tužiteljica prilikom raspoređivanja na dvotjedni rad od kuće, ni u jednom trenutku nije obavijestila tuženika da iz bilo kojeg razloga ne može raditi od kuće, već je svoje navodne zapreke radu od kuće, iznijela tuženiku naknadno, tek e-mailom od 28. siječnja 2021., kada je obavijestila tuženika da na adresi prebivališta nema telefona niti interneta, radi svoje osobne zaštite od cyber kriminala. Dakle, u razdoblju kada je bila raspoređena za rad od kuće tužiteljica je svojevoljno ponekad radila od kuće, a ponekad očigledno iz ureda. Nakon navedenog maila tužiteljice, tuženik, odnosno pomoćnik ravnatelja za ljudske potencijale tuženika ZT je pisano dana 11. veljače 2021., obavijestio tužiteljicu da joj Agencija kao poslodavac nudi na korištenje Internet stick za njeno računalo, s uključenim Internet podatkovnim prometom za povezivanje sa serverima Agencije, s obzirom da je tužiteljica i u daljnjem radu, počevši od 15.02.2021., opetovano trebala biti raspoređena na rad od kuće po skupinama. Istoga dana, tužiteljica se pisano mailom opetovano očitovala da je žrtva cyber kriminala te zatražila od tuženika različita jamstva tuženika u slučaju da ista mora koristiti ponuđeni stick. Ne ulazeći u opravdanost tužiteljičinih razloga za nekorištenje sredstava telekomunikacije kod kuće, tuženik je dana 12.02.2021. pisano obavijestio tužiteljicu da, budući je internetska veza neophodna za redovito obavljanje poslova njenog radnog mjesta, te budući tužiteljica ne može organizirati rad od kuće, da ista više nije raspoređena na rad od kuće, odnosno ista je vraćena na rad na lokaciju tuženika. Iz svega navedenoga razvidno je da je tužiteljica postupala suprotno Odluci tuženika o dvotjednom radu od kuće. Naime, tužiteljica je u spornom dvotjednom razdoblju od 18.01.2021. do 29. siječnja 2021. kada je bila raspoređena na rad od kuće, dio radnog vremena radila na lokaciji tuženika, te je tek dana 28. siječnja 2021. (dakle već po isteku dvotjednog razdoblja rada od kuće) obavijestila tuženika o nemogućnosti rada od kuće (zbog nekorištenja internetske veze kod kuće). Kako je za obavljanje poslova tužiteljičinog radnog mjesta neophodno korištenje Interneta, to je tuženik, nakon što je tužiteljica već povrijedila obvezu rada od kuće, donio odluku da tužiteljica, ubuduće više nije raspoređena na rad od kuće. Tužiteljica svojim lažnim konstrukcijama pokušava otkloniti predmetnu povredu obveze iz radnog odnosa, no sukladno e-mail prijepisci koja se vodila između nje i pomoćnika ravnatelja za ljudske potencijale ZT jasno je da je tužiteljica samoinicijativno, bez ikakva obrazloženja, u vremenu kada je trebala raditi od kuće, dolazila raditi na lokaciju tuženika, te je na taj način povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa. Dodatno tužiteljica navodi da je ista navodno postupala prema uputi nadređenog voditelja, prema kojoj se djelatnici ne evidentiraju (svoje dolaske i odlaske) ukoliko su raspoređeni na rad od kuće, što međutim nema nikakve veze s konkretnom povredom obveze koja se tužiteljici stavlja na teret. Naime, istina je da je tužiteljici nadređena NT navela da u slučaju prijeke potrebe dolaska na posao (primjerice uzimanja pojedine dokumentacije ili slično) kada je radnik raspoređen na rad od kuće, isti dolazi u ured bez evidentiranja dolazaka na posao i s posla, i to budući u protivnom postoji problem evidentiranja radnog vremena. Naime, u takvom slučaju bi u Evidenciji postojao evidentiran rad kod kuće, dok bi istodobno postojao i evidentiran i dolazak/odlazak s posla. S tim u vezi nejasno je na koji način isto ima ikakve veze s povredom radne obveze tužiteljice (koja je dolazila raditi u ured, iako je bila raspoređena na rad od kuće), osim u tome da time tužiteljica zamagljuje činjenice i odvlači pozornost od bitnoga. U odnosu na Upozorenje o kršenju obveze iz radnog odnosa od 13.04.2021., a koje se odnosi na povredu obveze iz radnog odnosa – nepridržavanjem obveze mjerenja tjelesne temperature prilikom dolaska na posao, i to na način da tužiteljica, počevši od uvođenja obveze mjerenja tjelesne temperature pa nadalje do donošenja istog Upozorenja nije pristupila mjerenju tjelesne temperature, od strane za to zadužene osobe, tužiteljica bez ikakvih materijalnih dokaza negira postojanje predmetne povrede. S tim u vezi tuženik ističe kako tužiteljica očigledno ne osporava postojanje obveze mjerenja tjelesne temperature, a o kojoj obvezi su svi zaposlenici tuženika obaviješteni e-mailom upućenim od strane Operativnog tima COVID-19 dana 06.11.2020., a potom i o točnom terminu početka mjerenja e-mailom od 13.11.2020. Mjerenje se kod tuženika provodi na način da osoba zadužena za mjerenje (zaštitar) izmjeri zaposleniku temperaturu, te potom na evidencijskoj listi zabilježi za svakog zaposlenika kvačicom da je pristupio mjerenju temperature. Uvidom u evidencije mjerenja temperature počevši od početka mjerenja 16.11.2020. pa nadalje do predmetnog Upozorenja razvidno je da pored imena tužiteljice nema zabilježenih kvačica, iz čega nesporno proizlazi da ista u navedenom razdoblju nije postupala sukladno obveznoj uputi tuženika. Nadalje, mailom od **.**.2021. UTL, pomoćnica ravnatelja za procese, kao član Operativnog tima i koordinator za zaštitu od bolesti COVID-19, opetovano je podsjetila zaposlenike na obvezu mjerenja tjelesne temperature. Uvidom u evidencije mjerenja temperature za travanj i svibanj 2021., i usporedbom istih s Evidencijom radnog vremena tužiteljice, razvidno je da tužiteljica niti nakon Upozorenja nije redovito pristupala mjerenju tjelesne temperature. S druge strane tužiteljica neosnovano proziva tuženika da pojedini djelatnici dolaze u prostore ureda i subotama, kada nije osigurano mjerenje tjelesne temperature. S tim u vezi ističe se kako je radno vrijeme kod tuženika raspoređeno u 5 radnih dana, dok su subota i nedjelja neradni dani, te svaki dolazak radnika u subotu ili nedjelju predstavlja prekovremeni rad za koji je potreban izričit nalog tuženika. S obzirom na prirodu posla kod tuženika, prekovremeni rad subotom i nedjeljom je rijedak, a pogotovo u vrijeme pandemije kada se u prostorima tuženika vikendom nalazi nekoliko zaposlenika na cca 2500 m2, te provođenje mjerenja nije nužno niti neophodno, niti se neprovođenjem mjerenja ugrožava zdravlje zaposlenika. Slijedom navedenoga, kako tužiteljica ni na koji način nije dokazala da je postupala sukladno nalogu tuženika o obvezi mjerenja tjelesne temperature prilikom dolaska na posao, a s druge strane postoje evidencije o mjerenju temperature iz kojih je razvidno da tužiteljica nije pristupala mjerenju tjelesne temperature, očigledno je da je ista povrijedila obveze iz radnih odnosa kako je to navedeno u Upozorenju od 13.04.2021. Tuženik je utvrdio da je tužiteljica u travnju 2021. neopravdano napustila svoje mjesto rada, i prestala obavljati poslove svog radnog mjesta, kako bi računalo sa svog mjesta rada u Sky Office-u (Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9), odnijela na popravak u drugu zgradu tuženika, Zagreb, Ksaverska cesta 4. Ovakvim postupanjem tužiteljica je povrijedila obveze iz radnog odnosa, jer je unatoč činjenici da se računala zaposlenika uobičajeno popravljaju i na lokaciji Tuženika u Sky Officeu, kao i unatoč činjenici da je istoj bilo ponuđeno zamjensko računalo na kojem je mogla raditi, ista bez opravdana razloga prestala obavljati poslove svog radnog mjesta, zaputila se od jednog na drugi kraj Zagreba, i potom sjedila i čekala popravak računala, ne radeći ništa. S tim u vezi tužiteljica se dana 09.04.2021. obratila voditeljici Odsjeka za informatičke poslove TT, navodeći da joj računalo ne radi. TT utvrdila je da je riječ o većem kvaru zbog čega računalo mora ostati na popravku, te je tužiteljici ponuđeno zamjensko računalo. Tužiteljica je navedeno odbila, te je unatoč zahtjevu TT da računalo ostavi na poslu radi popravka, isto računalo odnijela kući. Zbog odnošenja računala kući, informatičari koji su u subotu radili ažuriranja računala, nisu mogli popraviti i računalo tužiteljice. Sljedećeg radnog dana tužiteljica je opet odbila računalo ostaviti na popravku kod TT, te je ista suprotno uputi TT osobno odnijela računalo na popravak informatičaru PT koji se nalazio u drugoj zgradi tuženika, u Zagrebu, Ksaverska cesta 4. Pritom je TT napomenula tužiteljici da kolega PT radi na drugoj lokaciji i da nema potrebe da tamo odlazi radi popravka računala. Dodatno je TT upozorila tužiteljicu da odnošenje računala na drugu lokaciju nije u skladu s propisanim standardnim postupcima kao i da će o takvom postupanju obavijestiti svoje nadređene i nadređene tužiteljici, što je TT i učinila mailom od 12. travnja 2021. Dakle, nije točno da je tužiteljica po naputku TT odnijela računalo na popravak na drugu lokaciju, već je TT upozorila tužiteljicu da će o njenom postupanju suprotnom pravilima poslodavca obavijestiti nadređene, što je TT i učinila. U konačnici navedeni odlazak tužiteljice na drugu lokaciju tuženika rezultirao je cjelodnevnim izbivanjem tužiteljice s mjesta rada, u kojem vremenu tužiteljica nije obavljala svoje radne zadatke. Navedeno je potpuno nepotrebno u slučajevima u kojima poslodavac ima osigurano zamjensko rješenje, u obliku informatičara na obje lokacije, i omogućavanja zamjenskog računala dok postoji kvar. Tužiteljica je nadalje dana 18.04.2021., došla na posao u nedjelju (te je svoj dolazak i evidentirala), iako istoj nije bio naložen prekovremeni rad, niti je postojao bilo koji drugi razlog njenog dolaska na posao. Ovakvim postupanjem tužiteljica također čini povredu obveze iz radnog odnosa, te njeno obrazloženje o boravku u prostorima poslodavca iz privatnih razloga ne opravdava njen dolazak. U odnosu na postupanje tužiteljice koje se sastoji u odbijanju prihvaćanja radnih i razvojnih ciljeva koje je tužiteljici odredila njoj nadređena voditeljica NT, tužiteljica navodi kako ista nije imala mogućnost pristupa HRNET sustavu putem kojeg se daje očitovanje, a potom navodi i da je nejasno zašto bi uskraćivanje potvrđivanja postavljenih ciljeva predstavljalo povredu obveze iz radnog odnosa. S time u vezi tuženik ističe kako se HRNET Sustav procjene kompetencija i radnih ciljeva provodi kod tuženika unazad tri godine, a u navedenom sudjeluju svi zaposlenici. Procjenu kompetencija provode zaposlenici među sobom, dok se određivanje radnih ciljeva definira prilikom godišnjeg razgovora s voditeljem te se tek nakon provedenih godišnjih razgovora, predloženi ciljevi prihvaćaju kroz HRNET sustav. Radni ciljevi za pojedinog zaposlenika raspoređuju se sukladno godišnjem planu rada tuženika, sukladno djelokrugu rada i kompetencijama pojedinog zaposlenika. Sa svakim zaposlenikom voditelj održava godišnji razgovor vezano uz predložene radne ciljeve. Osnovni smisao godišnjih razgovora je procjena prethodno ostvarenih ciljeva, osvrt na rezultate procjene kompetencija i osvrt na novo predložene ciljeve. Tijekom godišnjeg razgovora prijedlozi godišnjih ciljeva se po potrebi redefiniraju, ako su u skladu s godišnjim planom rada tuženika; nakon prihvaćanja radnih ciljeva, preko sustava se potvrđuju zadani ciljevi. Prilikom godišnjeg razgovora Voditeljice Odsjeka za ocjenu sigurnosti i djelotvornosti lijekova NT s tužiteljicom, održanim dana 11.12.2020. tužiteljica nije imala posebne komentare na predložene ciljeve, niti se izjasnila da predložene ciljeve ne želi prihvatiti, što je rezultiralo pretpostavkom da ciljeve prihvaća, da ih nije potrebno redefinirati i da se prihvaćanje ciljeva može provesti i kroz HRNET sustav. Međutim, unatoč navedenome, zaposlenica je dana 6. svibnja 2021. uskratila svoj „potpis“ na ciljeve koji su joj dani još u prosincu 2020. Posebno se napominje kako su tužiteljici kroz radne ciljeve, kao i svakom zaposleniku tuženika, definirani radni zadaci na godišnjem nivou, stoga se odbijanje radnih ciljeva smatra odbijanjem radnih zadataka. Dakle, tužiteljica je kroz razgovor s voditeljicom Odsjeka mogla iznijeti svoje komentare na postavljene ciljeve, što bi voditeljica uzela u obzir. Međutim, tužiteljica nije imala nikakvih primjedbi u trenutku postavljanja ciljeva, već je iste odbila naknadno, tek nakon proteka više od 6 mjeseci od definiranja ciljeva, i to bez ikakvih opravdanih i valjanih obrazloženja te je time ista odbila ispuniti svoje radne zadatke. S druge strane, navodi tužiteljice o nemogućnosti pristupa HRNET sustavu su također neosnovani. Naime, tužiteljica je obavijestila voditeljicu NT o nemogućnosti ulaska u HRNET sustav dana 26.11.2020., na što je dobila Uputu kako ući u sustav. Nakon navedenih uputa tužiteljica se nije povratno očitovala o daljnjoj nemogućnosti ulaska u HRNET sustav, pa čak niti nakon ponovnih traženja voditeljice NT dana 16.12.2020. te dana 28.04.2021. da se potvrde ciljevi. Dodatno tuženik je utvrdio da je tužiteljica ulazila u HRNET sustav i unijela komentare na postavljene ciljeve (iako ih nije potvrdila), unatoč navodnoj nemogućnosti pristupa HRNET sustavu. Da tužiteljica stvarno nije imala pristup navedenom sustavu, tada ista ne bi mogla u istom sustavu unijeti svoje komentare. U odnosu na propust redovitih slanja tjednih i mjesečnih izvješća o izvršenju radnih zadataka, svakog petka nadređenoj voditeljici, a koji propust je također naveden u Odluci o otkazu, tužiteljica se uopće nije očitovala, budući je isti propust očigledno postojao, a o navedenome svjedoče i brojni mailovi upućeni tužiteljici kojima je ista upozorena i zamoljena na slanje opisanih izvješća. U svojoj Odluci o otkazu tuženik je nadalje stavio na teret tužiteljici i stvaranje neprijateljskog okruženja na poslu i neugodne radne atmosfere. Konkretno tužiteljica je poslodavcu podnijela prijavu protiv zaposlenika Odsjeka za informatičke poslove VT, da ju je isti potajno snimao svojim mobilnim uređajem, i to kada ju je isti educirao o korištenju aplikacije Microsoft Teams. Takvi navodi tužiteljice su ničime dokazani, paušalni, a očigledno povezani sa iracionalnim strahom tužiteljice od korištenja telekomunikacijskih uređaja. Tuženik ističe kako je VT uzoran radnik, na čiji rad dosada nitko od zaposlenih kod tuženika nije imao primjedbi, te je tuženik u cijelosti odbio sve navode tužiteljice kao neistinite. VT je mobilni uređaj (za koji tužiteljica navodi da je isti upotrijebljen za njeno potajno snimanje) jedan od sredstava rada potreban za obavljanje poslova njegova radnog mjesta. Osim navedenoga, tužiteljica se neprimjereno ponašala i u odnosu na zaposlenicu tuženika JT, od koje je zatražila dozvolu da na njenom računalu pretraži Internet kako bi utvrdila jesu li na Internetu objavljene fotografije tužiteljice. Sličnih uznemirujućih postupaka tužiteljice bilo je i prema drugim radnicima, pa je primjerice tužiteljica tijekom 2020. u prostoru svog ureda postavila fotografije i materijale neprimjerenog sadržaja za poslovni prostor, a koje su mogli vidjeti i ostali djelatnici tuženika smješteni u uredima na istom katu, budući je tužiteljica ured ostavljala otvorenim i tijekom njezinog izbivanja. Sve prethodno opisano dovelo je do neugodne radne atmosfere i neprijateljskog okruženja na poslu. Tužiteljica nadalje, u svojoj tužbi, i to na stranicama 3., 10. i 11. iznosi navodne brojne nepravde koje je u tijeku radnog odnosa tuženik počinio prema njoj. S tim u vezi ističe se kako iste navodne nepravde nemaju nikakve veze s predmetom ovog spora, budući je u ovom postupku potrebno dokazati postojanje / nepostojanje povreda obveza iz radnog odnosa koje su navedene u Odluci o otkazu ugovora o radu. Tako Tužiteljica ističe svoje kompetencije (što Tužiteljici nitko nikada nije osporavao), svoju poziciju predstavnika Republike Hrvatske u CHMP-u, zatim svoju titulu primarijusa, a sve s ciljem kako bi ista dokazala da je bila potplaćena, odnosno da joj tuženik nije priznao viši koeficijent i financijsku podršku. S tim u vezi tuženik ističe kako su tužiteljici tijekom radnog odnosa kod tuženika u potpunosti priznata sva prava iz radnog odnosa sukladno općim aktima Agencije. Njezina plaća kao i svi dodaci na plaću priznati su i utvrđeni sukladno odredbama Pravilnika o radu tuženika te tuženik tužiteljici nije niti mogao priznati više od onoga što je utvrđeno njegovim Pravilnikom. Vezano uz navode o nepriznavanju dodatka temeljem priznate titule primarijusa, tužiteljici je zasigurno poznato da se na radne odnose zaposlenika tuženika primjenjuje Zakon o radu, Pravilnik o radu tuženika, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika te svi ostali opći akti koje donosi Upravno vijeće tuženika i ravnatelj. S tim u vezi napominje se kako radnici tuženika nisu službenici i namještenici u javnim službama, na koje bi se trebala primjenjivati Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, niti se sredstva za plaće zaposlenika tuženika osiguravaju iz sredstava državnog proračuna, kao što je to slučaj sa javnim službama. Slijedom navedenoga, tužiteljici ne može biti priznata titula primarijus, jer tuženik nije zdravstvena ustanova, te isti u svojim internim aktima nema predviđeno povećanje plaće zbog stjecanja titule primarijusa. Ovo osobito jer ustanovi kakva je tuženik za obavljanje poslova i organizaciju rada nije potrebno da njegovi zaposlenici imaju titulu primarijusa. U svakom slučaju, tužiteljica je bila slobodna u traženju drugog posla, pa i u zdravstvenoj ustanovi, gdje bi se njena titula primarijusa vrednovala sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Nadalje u odnosu na navode tužiteljice da je tuženik istoj evidentirao dan 26.04.2021. kao dan privremene nesposobnosti za rad, iako je tužiteljica isti dan tek u 15:29 najavila raniji odlazak, ističe se kako takvi navodi nisu jasni. Tužiteljica je naime za navedeni dan dostavila Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, te je nemoguće radno vrijeme rascjepkati na način da dio dana tužiteljica radi, a da je dio provela na bolovanju. U odnosu na navode o nezadovoljstvu radnim prostorom, tuženik ističe kako je u prostorima tuženika provedeno ispitivanje radnog okoliša, te je ovlašteni ispitivač utvrdio da prostori tuženika udovoljavaju svim uvjetima za rad. Tužiteljica nadalje lamentira da joj tuženik na njen zahtjev nije dostavio različite kalkulacije moguće plaće, o čemu se tuženik neće posebno očitovati jer su tužiteljici dostavljeni svi parametri potrebni za izračun, dok s druge strane ne postoji obveza poslodavca na izradu takvih kalkulacija. Ostali zahtjevi tužiteljice prema poslodavcu, dani nakon donošenja Odluke o otkazu su neosnovani, odnosno ne postoji obveza tuženika na udovoljavanju takvim zahtjevima, dok s druge strane zahtjev za dostavom korespondencije između tužiteljice i njoj nadređenih tužiteljica nije nikada niti postavila, a ukoliko jest, predlaže se da ista dostavi dokaz o postavljanju takvog zahtjeva. Konačno, tužiteljica iznosi niz neistina o tuženiku, navodeći da je postupanje tuženika uzrokovano time što je tužiteljica odbila dati svoju suglasnost da se određeni lijekovi puste u promet. S time u vezi ističe se kako u konkretnom slučaju tužiteljica opisuje postupke obnove odobrenja lijekova (a ne postupke prvog davanja odobrenja). Postupak obnove odobrenja za lijekove je postupak u kojem ocjenu dokumentacije o lijeku daje ocjenitelj i recenzent ocjene (supotpisnik), a nakon čega se predmet upućuje Povjerenstvu za lijekove tuženika koje daje Ravnatelju tuženika preporuku za davanje, uskratu obnove odobrenja ili prethodno upućivanje pitanja podnositelju zahtjeva. Dakle, navod tužiteljice da je odbila dati svoju suglasnost da se lijekovi puste u promet su bespredmetni, jer tužiteljica uopće ne odlučuje samostalno o davanju suglasnosti za pojedini lijek. Nadalje, bespredmetni su i navodi tužiteljice kojima ista preispituje stručnost kolege koji je supotpisnik ocjene dokumentacije o lijeku, jer je postupak ocjenjivanja dokumentacije o lijeku postupak propisan važećim zakonskim i podzakonskim propisima, te standardnim operativnim postupcima tuženika. S druge strane, upravo ovakvi navodi iz tužbe potkrjepljuju navode tuženika o teškoj suradnji i stvaranju neprijateljskog okruženja na poslu, između tužiteljice i ostalih zaposlenika tuženika, koji za razliku od tužiteljice, nikada nisu dovodili u pitanje njene kompetencije i stručnost. Imajući u vidu sve gore navedeno, kako tužiteljica ničime nije osporila navode iz Odluke o otkazu ugovora o radu, već je upravo suprotno tuženik imao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tužiteljici, to tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, a ujedno tuženik potražuje trošak parničnog postupka. Tijekom postupka tuženik postavlja protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku o otkazu Ugovora o radu od 18.05.2021., Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 08.06.2021., Potvrdu o primitku i povratnicu, Dopis tužiteljice od 02.10.2020., Dopis tužiteljice – Odgovor na predstavku klasa: 112-02/15-01/07, Urbroj: 381-14-05/116-20-8 od 05.10.2020., Odluku tuženika od 27.11.2020., Dopis RH Ministarstva zdravlja od 18.10.2016., e-mail komunikacija, prigovor tužiteljice protiv upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa od 03.02.2021., Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa od 13.04.2021., Prigovor tužiteljice na upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa, sudsku praksu, Dopis tužiteljice – Prijava protiv djelatnika Informatičkog odjela VT radi osnovane sumnje na sudjelovanju u aktivnostima koje uključuju kaznena djela koja se karakteriziraju Cyber kriminalom od 11.02.2021., Zaključak 246. Sjednice Povjerenstva za lijekove, Agencije za lijekove i medicinske proizvode u stalnom sazivu, Zapisnik o ispitivanju radnog okoliša od 24.02.2020., fotografije, Tablicu - Popis djelatnika o mjerenju temperature, Periodični izvještaj, Odluku o organizaciji rada tuženika u situaciji izvanredne okolnosti epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti Covid-19, Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa od 03.02.2021., Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa od 05.10.2020., Pravilnik o radu tuženika, Očitovanje Radničkog vijeća tuženika na prijedlog otkaza Ugovora o radu tužiteljici od 11.05.2021., Dopis tuženika Radničkom vijeću od 10.05.2021., Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 26.10.2020., Odobrenje za korištenje službenog mobilnog telefona od 04.01.2016., 01.06.2016., obračune plaća i putne naloge, Prijava tužiteljice od 08.11.2017., Zapisnik o provedenoj radnji u postupku pritužbe u vezi istinitosti i utemeljenosti navoda u životopisu DT podnesene 08.11.2018., Požurnicu tužiteljice od 06.12.2018., Odgovor tužiteljici u postupku pritužbe u vezi istinitosti i utemeljenosti navode u životopisu DT od 06.12.2017., Dopis tužiteljice od 12.03.2019., Rješenje RH Krapinsko- zagorske županije, Upravni odjel za opću Upravu i imovinsko pravne poslove od 08.11.2022., Dopis RH Krapinsko-zagorske županije, Upravni odjel za opću Upravu i imovinsko pravne poslove, Ministarstva pravosuđa i Uprave od 01.12.2022., Rješenje RH Ministarstva pravosuđa i Uprave od 06.04.2023., i drugu dokumentaciju, saslušani su svjedoci: NT, FTL, GT, HT, TT, JT i tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, neosnovan. Posljedično tome, neosnovan je i protutužbeni zahtjev tuženika.

5. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 18.05.2021. (dalje u tekstu: Odluka), slijedi da tuženik daje tužiteljici otkaz ugovora o radu koji je uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice koja je zaposlena na radnom mjestu više stručne savjetnice

– specijalistice I za ocjenu ne kliničke i kliničke dokumentacije lijeka u Odsjeku za ocjenu sigurnosti i djelotvornosti lijekova u Odjelu za odobravanje lijekova. Obrazlažući svoju odluku, tuženik se poziva na okolnosti da je tužiteljica dana 05.10.2020. upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa radi neopravdanih izostanaka s posla tijekom mjeseca rujna 2020. kada je utvrđeno da je tužiteljica neopravdano izostala s posla ukupno 14 radnih sati tijekom navedenog mjeseca, a koji manjak sati nije opravdala. Spisu prileži i navedeno Upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa koje se poziva na navedenu činjenicu a tužiteljica je upozorena da je dužna uredno izvršavati svoje obveze utvrđene Ugovorom o radu. Nadalje se u Odluci navodi da je dana 03.02.2021. tuženik temeljem interne Odluke o organizacija rada tuženika u situaciji izvanredne okolnosti epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID 19, pisanim putem upozorio tužiteljicu na obvezu poštivanja rasporeda radnog vremena i dvotjednog rada od kuće, jer je tužiteljica kad je bila raspoređena na dvotjedni rad od kuće, bez znanja i suglasnosti nadređenog voditelja dolazila na lokaciju poslodavca – Sky Office, čime nije poštovala, kako preporučene epidemiološke mjere, tako i odluku i uputu poslodavca o dvotjednom smjenskom radu te je prekršila obveze iz radnog odnosa. Spisu prileži i navedeno Upozorenje od 03.02.2021. o kršenju obveza iz radnog odnosa koje se poziva na navedenu činjenicu, a tužiteljica je upozorena da je dužna uredno izvršavati svoje obveze utvrđene Ugovorom o radu te da se u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa upozorava na mogućnost otkaza Ugovora o radu. Nadalje se tuženik u Odluci poziva da je dana 13.04.2021., tužiteljica sukladno Odluci o organizaciji rada tuženika u situaciji izvanredne okolnosti epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID 19, upozorio tužiteljicu da nije niti jednom, na dane kad je prema evidenciji radnog vremena bila prisutna u zgradi tuženika, pristupila mjerenju tjelesne temperature, te je time ponovno nastavila kršiti epidemiološke mjere te odluku i uputu tuženika, čim je počinila ponovno kršenje obveza iz radnog odnosa. Spisu prileži i navedeno Upozorenje od 13.04.2021., u kojem tuženik navodi da tužiteljica od početka mjerenja tjelesne temperature na lokaciji rada, 16.11.2020., nije niti jednom, na dane kada je prema evidenciji radnog vremena bila prisutna u zgradi, pristupila mjerenju tjelesne temperature prilikom dolaska na posao, što nije činila niti nakon 16.03.2021. kada je poslan putem elektroničke pošte podsjetnik svim zaposlenicima da se pridržavaju ove mjere. Tužiteljica je upozorena da je dužna uredno izvršavati svoje obveze utvrđene Ugovorom o radu te da se u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa upozorava na mogućnost otkaza Ugovora o radu.

6. Iz obrazloženja navedene Odluke nadalje slijedi da je tužiteljica i nakon upozorenja od 03.02.3031. nastavila kršiti odredbe o radnom vremenu i radu od kuće, te je u travnju 2021. napustila svoje radno mjesto na lokaciji u Sky Office-u, te otišla bez znanja nadređene voditeljice na drugu lokaciju tuženika na Ksaverskoj cesti 4, s namjerom odnošenja neispravnog prijenosnog računala na popravak kod zaposlenika Odsjeka za informatičke poslove na lokaciji Ksaverska cesta, iako su taj posao mogli obaviti i zaposlenici Odsjeka za informatičke poslove gdje je tužiteljica radila. Nadalje iz Odluke slijedi da je tužiteljica 18.04.2021., u nedjelju, na neradni dan, a prema evidenciji ulazaka i izlazaka s posla, bez prethodnog dogovora i suglasnosti nadređenih voditelja (radi privatnih razloga), došla na lokaciju Sky Office, gdje je boravila 4 sata, bez razloga i obrazloženja. Nadalje iz Odluke slijedi da je tužiteljica i nadalje u više navrata usmeno ali i elektronskom komunikacijom, upozorena na druge povrede radne obveze. Tuženik se pri tome u Odluci poziva da tužiteljica nadređenoj voditeljici Odsjeka nije potvrdila, odnosno dala očitovanje na Procjenu učinka i radne ciljeve za 2021., od dana 10.12.2020.. Pri tome je pravodobno dala komentar na postavljene ciljeve kroz HR net sustav no nije iste potvrdila, a nakon višekratnih poziva nadređene voditeljice se pravdala da nije imala pristup HRnet sustavu, te je tek dana 06.05.2021. izvijestila nadređenu voditeljicu da se nisu uspjele dogovoriti oko navedenih ciljeva i da će stoga uskratiti svoj potpis. Temeljem toga, tuženik zaključuje da je tužiteljica odbila prihvatiti radne i razvojne ciljeve koje joj je nadređena voditeljica odredila za jednogodišnje razdoblje te time počinila daljnju povredu obveza iz radnog odnosa. U Odluci se tuženik poziva i na okolnosti da tužiteljica nadređenim voditeljicama nije slala tjedna i mjesečna izvješća tijekom dužeg razdoblja i to tijekom cijele 2020. i 2021., a isto je učinila tek u svibnju 2021. kada je pohranila u elektroničku mapu tuženika izvješća samo za razdoblje od siječnja do travnja 2021. Tuženik se u Odluci poziva i na činjenice da je tužiteljica svojim ponašanjem dovela do stvaranja neprijateljskog okruženja na poslu i neugodne radne atmosfere, pa je neosnovano podnijela prijavu radi sumnje na sudjelovanje u aktivnostima koje uključuju kazneno djelo, za jednog od zaposlenika, kojom ga tereti za iznimno tešku inkriminaciju iz područja cyber kriminala, dok je jednu od zaposlenica zamolila da sa svojeg računala provjeri da li se na Internetu objavljuju fotografije tužiteljice jer je netko tajno snima i distribuira što je kod zaposlenice izazvalo osjećaj neugode i ugroze vlastite sigurnosti.

7. Navedene činjenice utvrđivane su tijekom postupka, te je sud na temelju priložene dokumentacije te iskaza svjedoka i tužiteljice, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-da je tužiteljica neopravdano izostala s posla tijekom rujna 2020. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka GT, Stručnog suradnika na obračunu plaće i evidencijama radnog vremena kada navodi da je tužiteljica imala manjak odrađenih radnih sati u 2020., te je s njom komunicirala u pogledu tih manjkova što je bila njena uobičajena dužnost. Nadalje, da joj je tužiteljica za odrađene sate donijela doznake da je bila na bolovanju, međutim i nadalje se pokazivao manjak odrađenih sati. Tada je kontaktirala s voditeljicom tužiteljice NT, a na kraju je ona kontaktirala svog voditelja pa pomoćnike ravnatelja i sve se dalje svelo na višu razinu kod tuženika. Svjedokinja navodi da je na kraju dobila e-mail od nadređenih osoba da tužiteljičinu satnicu ostavi u minusu. Nadalje iz iskaza svjedoka NT, prve nadređene tužiteljici slijedi da HALMED ima dobro definirane sustave, među ostalim i sustav evidencije radnog vremena. Sa navedenim su zaposlenici upoznati već pri zapošljavanju u HALMED-u. Ne radi se o krutom radnom vremenu nego o definiranom na mjesečnoj razini, pa svaki zaposlenik može pratiti odrađene sate koji na kraju mjeseca moraju ispuniti zadani fond sati. Do kraja mjeseca svaki zaposlenik ima svoju evidenciju i može pratiti svoje radno vrijeme. Iz iskaza ovog svjedoka slijedi i da su se u odnosu na tužiteljicu više puta pokazala odstupanja u smislu da tužiteljica nije odradila puni fond radnih sati u mjesecu. Tužiteljici je željela izaći u susret i više puta ju je i usmeno i pisano pozivala i upozoravala da dobiva obavijesti o minusu radnih sati i da bi moglo biti problema. Time je indirektno preuzela tužiteljičinu odgovornost na sebe radi humanosti i kolegijalnosti. Međutim, tužiteljica je nije poslušala. Tužiteljica u svom iskazu ukazuje da joj je u rujnu 2020. bila iscrpljena i dehidrirana te imala veliki gubitak tjelesne težine. Imala je učestale proljeve, te joj je u konačnici otvoreno bolovanje, te da je sve to bilo u periodu Covida. Iskazuje da je puno puta odlazila u toalet, a kada joj je bilo slabo otišla bi kući. Međutim, sud smatra da se tužiteljica u konkretnoj situaciji trebala obratiti liječniku koji bi utvrdio potrebu tužiteljice za bolovanjem, nadalje je pravovremeno trebala obavijestiti poslodavca da je privremeno nesposobna za obavljanje poslova. To nije učinila, kako i sama iskazuje pa je tužiteljici opravdano izrečeno Upozorenje na povrede iz radnog odnosa, osobito jer kako to slijedi iz iskaza svjedoka LT da su se u odnosu na tužiteljicu više puta pokazala odstupanja u smislu da tužiteljica nije odradila puni fond radnih sati u mjesecu, a navedeno slijedi i iz iskaza svjedoka GT. Tužiteljica je bila svjesna da joj u rujnu 2020. nedostaje odrađeni fond sati što slijedi i iz Zamolbe tužiteljice od 02.10.2020. u kojem traži kompenzaciju kroz odobrenje godišnjeg odmora. Međutim, godišnji odmor odobrava poslodavac, sukladno svojim potrebama rada, a radnik ga ne može samovoljno određivati, niti tražiti retroaktivno. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka, sud zaključuje da se tužiteljici često tolerirao manjak odrađenih sati u mjesecu i na to je upozoravana, kako to slijedi i iz e-maila NT, tužiteljici, kada je tužiteljica upozorena da ima veći manjak sati za mjesec siječanj 2020. Stoga valja zaključiti da tuženik više nije imao toleranciju za ovu povredu radne obaveze tužiteljice, slijedom čega joj je izrečeno

Upozorenje dana 05.10.2020.;

-da je tužiteljica upozorena na poštivanje Odluke o organizaciji rada kod tuženika u situaciji izvanredne okolnosti epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID 19 koju je ravnatelj tuženika donio 21.10.2020. Iz navedene Odluke slijedi da je kod tuženika zbog okolnosti pogoršanja epidemiološke situacije u pogledu epidemijskog i pandemijskog širenja ove bolesti i Odluke o proglašenju epidemije na području čitave Republike Hrvatske, u ustrojstvenim jedinicama u kojima je to zbog prirode posla bilo moguće, bio organiziran rad od kuće u skupinama A i B izmjenično po dva tjedna, počevši od 26.10.2020. Izuzetak su bili voditelji ustrojstvenih jedinica i određeni zaposlenici Ravnateljstva;

-da tužiteljica nije poštivala navedeni izmjenični rad u skupinama. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka GT kada navodi da je u pogledu mjera koje su bile obavezne i preporučene za vrijeme trajanja Covida, rad bio organiziran na način da određeni tim radi dva tjedna od kuće, pa onda dva tjedna u sjedištu tuženika. Drugi tim bi onda radio obratno od toga. Timovi se nisu smjeli miješati. Nadalje da su je voditelji trebali obavijestiti tko od radnika radi dva tjedna od kuće, a tko iz sjedišta tuženika, međutim kada je dobila evidenciju radnog vremena vidjela je da je tužiteljica u dva tjedna kada je trebala raditi od kuće, imala uneseno dolazak i odlazak s posla što nije bilo logično. Nadalje iz iskaza svjedoka NT slijedi da je dobila informaciju od zaposlenika da tužiteljica dolazila u ured u onim tjednima kada bi trebala raditi od kuće. Kada je kontaktirala tužiteljicu rekla joj je da valjda može doći po svoje stvari. Upozorila je tužiteljicu da je vodi da se dva tjedna nalazi na radu od kuće i da u to vrijeme ne može prijavljivati svoj rad kao da radi u sjedištu tuženika, jer to znači da ne poštuje epidemiološke mjere donijete po operativnom timu. Također je tužiteljicu upozorila da ukoliko dolazi samo po neke svoje stvari da onda ne evidentira svoj rad, nego da to učini brzo i napusti sjedište tuženika. Međutim, puno kasnije je tužiteljica rekla da ne može raditi od kuće, jer kući nema internetsku vezu. Takve navode je iznijela prema osobama s više razine kod tuženika. U konačnici je tužiteljičinom zahtjevu udovoljeno, te je tužiteljica nadalje radila samo u sjedištu tuženika. Tako i svjedok FTL, Voditelj Odjela za odobravanje lijekova i drugo nadređena tužiteljici potvrđuje da je tužiteljica u više navrata dolazila u prostorije Agencije u vrijeme kada je bila raspoređena u smjenu za rad od kuće, a u navedenom prethodno nije obavijestila i dobila suglasnost voditelja. Iskazu tužiteljice; a da je odmah obavijestila voditeljicu da nema dostupni Internet kod kuće, da nema ured u kući gdje bi mogla obavljati posao; da joj je voditeljica dala odobrenje da može dolaziti raditi na lokaciju tuženika, kada je trebala raditi od kuće i da pri tome ne koristi digitalnu evidenciju dolaska u ured, da joj je kasnije ponuđena opcija davanja sticka sa Internetom, što je odbila jer je žrtva kibernetičkog kriminala od 2015., pa da iz tog razloga ne može garantirati za sigurnu upotrebu tog sticka, sud ne može prihvatiti kao opravdane razloge radi kojih je tužiteljica odbijala postupiti sukladno navedenoj Odluci tuženika. Prvo iz citiranih iskaza svjedoka proizlazi suprotno iskazu tužiteljice kada navodi da je odmah obavijestila voditeljicu da nema dostupni internet od kuće, da joj je od početka odobreno da dolazi na rad kod tuženika, kao i da ne koristi digitalnu evidenciju dolaska u ured za vrijeme takvog rada. Sud cijeni da time tužiteljica želi opravdati svoje postupanje, odnosno ne postupanje prema citiranoj Odluci tuženika i iskaz je usmjeren zaštiti vlastitih interesa. S druge strane, nema niti jedne dokazane činjenice, a niti dokazane vjerojatnosti da je tužiteljica, kako iskazuje, protuzakonito nadzirana, praćena na e-mail-u, mobitelu, a sve to od pripadnika organiziranog kriminala. Stoga okolnosti da je tužiteljica o svemu tome pisala kaznene prijave DORH-u, USKOK-u, Ministru unutarnjih poslova i drugim tijelima, nisu predmetom ovog tužbenog zahtjeva tužiteljice i za takve nedokazane ali i nevjerojatne okolnosti tuženik kao poslodavac, nije dužan snositi posljedice u svojem poslovanju, mada je to u konačnici ipak učinio dopuštajući tužiteljici da obavlja rad u prostorijama tuženika, kada je rad trebala obavljati od kuće. Stoga je opravdano Upozorenje od dana 03.02.2021. jer je tužiteljica svojim postupanjem učinila povredu radne obaveze, neovisno što je tuženik pokazao iznimnu toleranciju za ovu povredu radne obaveze tužiteljice i omogućio joj u konačnici rad od kuće;

-da je tužiteljica odbijala proći kroz proceduru obaveznog mjerenja tjelesne temperature za vrijeme trajanja mjera od bolesti COVID-19. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka FTL kada navodi da je tvrtka koja se bavi zaštitom imala popis radnika, te je jedna njihova radnica prema tom popisu, a pri dolasku zaposlenika na posao, svima mjerila temperaturu. U svrhu zaštite protiv ove bolesti imali su operativni tim koji se sastojao od ravnatelja, pomoćnika ravnatelja, voditelja, te osobe koja se kod tuženika bavila PR-om, koji su odredili da je mjerenje temperature u vrijeme ove bolesti bilo obavezno, sve u skladu sa smjernicama i odlukama Stožera RH. Svi zaposlenici su redovno dolazili na to mjerenje temperature, možda im se desilo da je netko ponekad zaboravio, ali tužiteljica je to učestalo i svakodnevno odbijala napraviti, kada bi navodila da ona sama sebi doma mjeri temperaturu i da je preboljela Covid. Stoga sud zaključuje da je tužiteljica odbijala postupiti i po ovoj mjeri protiv zaštite od bolesti Covid-19. Iskazu tužiteljice a da to nije odbijala, već da je nekada imala poslovni sastanak i dolazila iza 10,00 sati na lokaciju gdje je radila, te tada više nije bilo djelatnika koji je mjerio temperaturu, da je zamijenjena za drugu djelatnicu, da je nekada bila gužva, a da nekada nije bilo djelatnika, su samo opravdanja tužiteljice usmjerena zaštiti svojih interesa. Naime, primjerice, iz priložene Tablice o mjerenju tjelesne temperature (Popis – djelatnici tuženika, mjerenje temperature za svibanj), proizlazi da je tužiteljica do sredine svibnja 2021. povremeno pristupala mjerenju tjelesne temperature, da bi od sredine mjeseca pa do kraja mjeseca samo jednom evidentirano da joj je izmjerena tjelesna temperatura. Zato ne stoje navodi tužiteljice da je zamijenjena za neku drugu osobu, niti je vjerojatno da je svaki od navedenih dana bila na poslovnom sastanku;

-da je tužiteljica u travnju 2021. napustila svoje radno mjesto na lokaciji u Sky Office-u te odnijela neispravno prijenosno računalo na popravak na drugu lokaciju tuženika, bez znanja nadređene osobe, mada se popravak mogao učiniti i na lokaciji na kojoj je radila tužiteljica. Naime, iz jasnog iskaza svjedoka NT slijedi da se ne može napuštati lokacija na kojoj se radi radi odlaska na drugu lokaciju tuženika, bez odobrenja nadređene osobe. Iz iskaza svjedoka TT, Voditelja odsjeka za informatičke poslove proizlazi da je tužiteljica došla s prijavom kvara na svom računalu, jer ga nije mogla upaliti, što je tada svjedokinja i osobno utvrdila, te se dakle radilo o računalu koje je bilo u kvaru. Budući da je prijava kvara od strane tužiteljice uslijedila u petak, tužiteljici je rekla da ostavi računalo u svojoj sobi u kojoj radi, te da će u subotu doći kolege koji će utvrditi kvar na računalu i popraviti ga. Tada je pitala tužiteljicu da li treba zamjensko računalo, na što joj je odgovorila da ne treba. U subotu su svjedokinju zvali djelatnici koji su trebali izvršiti popravak tužiteljičinog računala, te su je obavijestili da računala nema u sobi. Stoga se popravak nije mogao niti učiniti. U ponedjeljak je rekla tužiteljici da će djelatnik na lokaciji na kojoj su radile pregledati računalo, međutim tužiteljica je to odbila, te je zahtijevala točno određenu osobu-informatičara da joj računalo pregleda i popravi. Međutim ta osoba nije tada bila prisutna u sjedištu u kojem su radile, već na drugoj lokaciji tuženika na Ksaverskoj cesti. Tužiteljica je rekla da će sama odnijeti to računalo tamo, na što joj je svjedokinja odgovorila da se tako ne može postupiti i da će u tom slučaju obavijestiti nadređene osobe o postupanju tužiteljice. Nakon što je tužiteljica zaista i odnijela računalo na drugu lokaciju tuženika na Ksaverskoj cesti, svjedokinja je o tome obavijestila nadređene osobe putem e-maila. Svjedokinja iskazuje da je nakon razgovora sa nadređenima, u kojima je iste obavijestila da tužiteljica ne želi dati na popravak računalo, a koji popravak bi se napravio na lokaciji na kojoj radi, dobila uputu od nadređenih da nazove informatičara kojeg tužiteljica traži i da mu da zaduženje da popravi računalo tužiteljice. Svjedokinja jasno iskazuje da tužiteljica nije imala ovlast da zahtjeva tko će od informatičara popraviti njeno računalo. Ovaj iskaz potvrđuje i svjedokinja NT kada navodi da radnik ne može napuštati lokaciju na kojoj se radi i odlaziti na drugu lokaciju bez odobrenja nadređenog, što je tužiteljica učinila a da takvo odobrenje nije imala. Nadalje da se na obje lokacije računalo moglo popraviti i na obje su radili IT stručnjaci, koji su na kompletnom raspolaganju zaposlenih. Svjedokinja FTL u svom iskazu također potvrđuje iskaze navedenih svjedoka, navodeći da je bila obaviještena od strane voditeljice odjeka za informatičke poslove TT, koja je s tužiteljicom dogovarala popravak računala, da je tužiteljica unatoč dogovoru i uobičajenom postupku da se računalo popravlja na mjestu rada, samostalno odlučila otići na drugu lokaciju tuženika i da je tamo čekala da joj računalo popravi određeni zaposlenik odsjeka za informatičke poslove kojeg je sama odabrala. Neposrednu voditeljicu o tome nije obavijestila, niti je prihvatila zamjensko računalo, tako da u principu cijeli dan nije imala ništa za raditi, što nije bilo potrebno. Sud prihvaća navedene iskaze svjedoka, jer su isti u cijelosti podudarni a time i logični i životni. Za ukazati je da tužiteljica u svom iskazu prešućuje činjenicu da nije imala odobrenje nadređene joj osobe kao niti Voditeljice odsjeka za informatičke poslove da prijenosno računalo sama odnese na popravak na drugu lokaciju tuženika, već tužiteljica iskaz prilagođuje svojim interesima kada navodi da je TT, obavijestila informatičara da će doći na lokaciju u Ksaverskoj ulici, gdje je radio taj informatičar, te da je gđa. TT o tome obavijestila i njenu voditeljicu. Sud smatra da je tužiteljica na opisani način postupila samovoljno, bez odobrenja nadređene osobe, a prijenosno računalo, nesporno, nije imovina tužiteljice već tuženika koji odlučuje na koji način će se popravak i izvršiti;

-da je tužiteljica u travnju 2021., u nedjelju, na neradni dan, bez prethodnog dogovora i suglasnosti nadređenih voditelja, došla na lokaciju tuženika. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka NT kada navodi da se uz prethodnu suglasnost i dopuštenje ,ne može doći raditi u sjedište tuženika bez takvog odobrenja, a da je tužiteljica tako postupila dobila je naknadno saznanje od voditelja odjela ili računovodstva. Tužiteljica bi se sama evidentirala da u to vrijeme radi. Stoga je okolnost o kojoj iskazuje tužiteljica a da je tada došla iz privatnih razloga, okolnost da je tužiteljica ponovno postupila samoinicijativno, bez odobrenja. Navedeno ne opravdava niti činjenica da je željela pregledati svoju privatnu literaturu koju si sama osigurava, niti činjenica da je željela pomoći susjedi oko njenih zdravstvenih problema;

-da tužiteljica nije htjela prihvatiti godišnje ciljeve, a nije htjela davati tjedna i mjesečna izvješća o radu. Navedeno detaljno opisuje svjedok FTL kada navodi da kod tuženika postoji dogovoreni sustav koji godinama funkcionira, a u kojem se jedanput godišnje ocjenjuju kompetencije i izvršenja radnih ciljeva u protekloj godini, te se definiraju ciljevi za sljedeću godinu. To se radi za svakog zaposlenika putem aplikacije. Jedanput godišnje vodi se tzv. godišnji razgovor sa zaposlenikom koji obavlja neposredno nadređeni. Tijekom tog razgovora zaposlenici su upoznati sa prijedlogom ciljeva za sljedeću godinu, mogu ih komentirati i po dogovoru o ciljevima prihvaćaju te zapisane ciljeve kroz aplikaciju. Kako bi mogli pratiti dinamiku izvršavanja godišnjih ciljeva, djelatnici su dužni slati petkom tjedno izvješće o izvršenju e-mailom, neposredno nadređenom i drugo nadređenom, znači tužiteljica je to trebala slati NT i svjedokinji, a na kraju mjeseca poslati mjesečna izvršenja, na isti način. Svjedokinja nadalje iskazuje da jedno duže vrijeme tužiteljica nije slala niti tjedna niti mjesečna izvješća, unatoč upozorenju neposredne voditeljice, pa niti na višestruke molbe voditeljice NT, tužiteljica i nadalje nije željela slati tjedna i mjesečna izvješća. Isto tako tužiteljica nikad kroz aplikaciju nije potvrdila prijedlog ciljeva za sljedeću godinu (2021.), mada joj je kolegica NT rekla da je razgovarala sa tužiteljicom i da tužiteljica u pogledu godišnjih ciljeva nije imala primjedbi. Međutim tužiteljica isto nije prihvatila kroz aplikaciju i potvrdila prijedlog ciljeva, već je poslala e-mail u kojem je navela da ona ne može prihvatiti te ciljeve. U tom e-mailu se nije pozivala niti na kakve razloge. Sve navedeno potvrđuje svjedok NT, navodeći da tuženik unatrag par godina ima organiziran informatički sustav i kroz njega se u strogom definiranom periodu u godini taj sustav otključava i u tom periodu se rade kompetencije zaposlenika i definiraju godišnji radni ciljevi, što pojednostavljeno znači da se provodi procjena kompetencija, zatim se zadaju od strane voditelja godišnji zadaci, odnosno ciljevi i istovremeno se procjenjuju ciljevi od prethodne godine. Na nivou odsjeka na godišnjoj razini, dobiju se zadatci koje odsjek mora provesti u strogo definiranom razdoblju. Svjedokinja također pojašnjava da nitko od zaposlenih ne dobije strogo definirane zadatke, već dobiju prijedlog zadataka kroz sustav prijedloga zadataka, te se pozivaju na godišnji individualni razgovor i na tom razgovoru se definiraju ti zadaci, sasluša se djelatnik i kada djelatnik prihvati određene zadatke onda kroz sustav potvrdi da su zadaci prihvaćeni. Takvi razgovori traju i po sat vremena i više. Na tom razgovoru se ocjenjuje i rad u prethodnoj godini. Kako slijedi iz iskaza ovog svjedoka, tijekom 2021. u vrijeme Covida, razgovore sa zaposlenicima je obavljala online. Tako je i tužiteljici uputila poziv za godišnji razgovor sa predloženim radnim zadacima i kada su se trebale spojiti online, tužiteljica joj je rekla da ima poteškoća na računalu, pa da će odgovoriti sve na telefon, odnosno da čeka informatičare. Zvala ju je na telefon, međutim do spajanja online nije došlo. Te ciljeve su na kraju komunicirale putem telefona i tužiteljica joj nije rekla da se ne slaže s predloženim zadacima, a predložila je da bi voljela sudjelovati u određenom poslu koji nije bio u domeni Odsjeka, o čemu svjedokinja nije mogla odlučivati. Svjedokinja ističe i da bi zaključali sustav, svatko mora potvrditi kroz sustav da je razgovor obavljen i da je prihvatio ciljeve. U odnosu na Procjenu učinka i radnih ciljeva za 2021. tužiteljica to nije učinila. Što se tiče tjednih i mjesečnih izvršenja, zadatak svih zaposlenika OZOL-a, Odjela za odobravanje lijekova - viši nivo, svi zaposlenici šalju krajem tjedna svoje tjedne zadatke, te temeljem tih tjednih izvršenja voditelji mogu pratiti u kojoj fazi je neki zaposlenik i kada bi mogao dobiti novi tjedni zadatak. To se slalo i voditelju odjela i voditelju odsjeka. U odnosu na tužiteljicu ona gotovo nikada nije dostavljala tjedna niti mjesečna izvješća o izvršenju, niti njoj kao voditeljici odsjeka, a niti voditelju odjela za odobravanje lijekova. Mjesečni izvještaji se rade u smislu praćenja zadanih godišnjih zadataka. Svjedokinja ističe da je više puta, kako usmeno, tako i elektronskim putem upozoravala tužiteljicu na obavljanje njenih obaveza, a i sama je upozorena od voditeljice odjela da ih ne dobiva od tužiteljice. Sumirajući navedene iskaze, sud zaključuje da tužiteljica nije postupila prema zadanim procedurama u pogledu prijedloga ciljeva za sljedeću godinu (2021.), a niti je u traženoj dinamici slala tjedna i mjesečna izvješća. Iskazu tužiteljice da je nadređenu upozoravala na Vodič za godišnju procjenu kompetencija i učinka zaposlenika tuženika, gdje je definirano kakvi to ciljevi trebaju biti, dakle da trebaju biti individualni i definirani za osobu koja radi na određenom radnom mjestu, te da je u odnosu na nju definirano da mora odraditi dvije obnove odobrenja za lijek mjesečno a da je to bilo nemoguće, sud ocjenjuje iskazom datim radi pogodovanja vlastitim interesima i prilagođenim ovom postupku. Naime, tužiteljica je upozorena e-mailom od 28.04.2021., od strane NT, da potvrdi ciljeve, a na to je upozorena i ranije kako to slijedi iz e-maila NT od 16.12.2020., dok tužiteljica i sama ne osporava da je nedostajala njena ažurnost u pogledu tjednih i mjesečnih izvještaja te da joj je nadređena voditeljica NT slala e-mailove, a da dostavlja tjedna i mjesečna izvješća. Osim navedenog iz iskaza svjedoka HT, koja je kod tuženika obavljala poslove glavnog ocjenitelja za kliničku i ne kliničku dokumentaciju, slijedi da dobivala bi ocjenu lijeka koju bi radio stručnjak kod tuženika, pa tako i tužiteljica, te bi bila dužna napraviti ispravke dopune i sl. da bi takva procjena stručnjaka i njeni ispravci i dopune otišli na Povjerenstvo za lijekove. Radilo se o velikom broju obnove lijekova i evaluacije novih lijekova, a što se tiče njenog rada nije se trebalo dugo čekati da da svoju dopunu na prijedlog stručnjaka. Radilo bi se možda od oko 10-tak dana, ovisno od kompleksnosti samog lijeka. Navedeni iskaz svjedoka ne upućuje na nemoguće zahtjeve koje bi tuženik postavio tužiteljici u obavljanju radnih zadataka koje predviđa zadanim ciljevima;

-da je tužiteljica protiv jednog od zaposlenika Odsjeka za informatičke poslove podnijela prijavu radi sumnje na sudjelovanje u aktivnostima koje uključuju kazneno djelo, a kojom ga tereti za tešku inkriminaciju iz područja cyber kriminala, a da za to nije imala nikakvih valjanih razloga. Naime, valja ponoviti iskaz same tužiteljice kada navodi da je protuzakonito nadzirana, da joj je praćen e-mail, mobitel, a sve to od pripadnika organiziranog kriminala čiji identitet ne zna. O svemu tome da je pisala kaznene prijave DORH-u, USKOK-u, Ministru unutarnjih poslova i drugim tijelima. Nadalje da je uočila da je više ljudi prati, sačekuju, a radi toga se obratila i privatnom kriminalistu u Beču koji se bavi osiguravanjem osoba i objekata koji je utvrdio da se u njenom dosjeu koji se vodi pri Ministarstvu pravosuđa, nalaze i podaci da se bavi prostitucijom, pornografijom i pedofilijom. Tužiteljica navodi da je ukupno podnijela oko 230 kaznenih prijava povodom navedenog. Međutim, kako tužiteljica sama iskazuje da ne zna (nema sumnju), tko bi bio počinitelj takvih kaznenih djela, sud na temelju njenog iskaza smatra da je tužiteljica postupila ishitreno, čime je dovela drugog radnika tuženika u neugodnu i ponižavajuću poziciju. Naime, tužiteljica iskazuje da joj je kao predavaču putem Microsoft Teams- a, trebala stručna poduka kako će to uopće izvesti jer nije imala informatičkog znanja. Navodi da joj je stoga dodijeljen informatičar koji joj je pokazivao na koji način će upravljati programom, a da je isti konstantno držao mobitel uperen prema njoj, te pretpostavlja da ju je snimao, a nije prestao niti nakon njenog upozorenja. Sud smatra da nema nikakve podloge za ovakvu procjenu od strane tužiteljice. Naime, radnik joj je dodijeljen kao informatička ispomoć, tužiteljica eventualno zlonamjerno ponašanje temelji na pretpostavci da ju je informatičar snimao, koja pretpostavka u pozadini ima strah od nadziranja putem tehničkih uređaja, a ovo pomaganje se ne može nikako povezati sa prostitucijom, pornografijom i pedofilijom, a niti sa organiziranim kriminalom;

-da je tužiteljica radnicu tuženika zamolila i da sa svog uređaja provjeri da li se na internetu objavljuju njene fotografije, pri čemu je kod nje izazvala osjećaj nesigurnosti i straha. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka JT, kolegice tužiteljice, zaposlene na radnom mjestu Glavnog savjetnika za regulatorne poslove u Odsjeku za validaciju. Svjedokinja navodi da je tužiteljica došla u njenu sobu, zatvorila je vrata i pitala ju je da skine neke njene slike s Interneta, a koje je netko objavio. Nije znala što da joj kaže, te joj je rekla da nema niti Instagram, a niti Facebook, pa da to ne može učiniti. Tužiteljica je cijelo vrijeme tvrdila da je ljudi temeljem objavljenih slika prepoznaju, te da je neke slike već uklonila. Tada je rekla tužiteljici da se povodom tog treba obratiti policiji na što joj je odgovorila da je to već učinila. U ovakvoj situaciji zasigurno se svjedokinja osjećala uznemireno jer se to može zaključiti iz dijela njenog iskaza u kojem navodi da kada se malo smirila od ovog razgovora, obratila se voditeljici odjela za lijekove DTL i prepričala joj događaj, kao i da je cijeli taj razgovor s tužiteljicom bio čudan, jer je tužiteljica bila uznemirena, a da je razgovarala sa ĐT iz razloga da ne ispadne da tužiteljici nije željela pomoći i da je tužiteljica za nešto ne optuži.

8. Sumirajući navedeno, sud smatra da je tuženik osnovano i opravdano izrekao tužiteljici navedena Upozorenja o kršenju obveza iz radnog odnosa, a tužiteljica je počinila i druge povrede radne obveze kako su opisane u Odluci o otkazu. U situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna odgovornost pojedinca je povećana jer je to nužno za sprječavanje širenja zaraze, te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti, a da je u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zaraznih bolesti, odluka radnika da postupi suprotno odlukama poslodavca o zaštiti radnika tijekom epidemije, kršenje radne obveze, koje je tužiteljica učinila ne respektirajući zadani rad od kuće i mjerenjem tjelesne temperature prije početka rada u prostorijama tuženika. Okolnosti da tužiteljica ne ostvaruje zadani fond sati u mjesecu, tuženik je neko vrijeme tolerirao, ali je u konačnici to toleriranje iscrpljeno, pa je opravdano očekivati od poslodavca da takvog radnika više neće držati na radu. U odnosu na dolazak na posao radi privatnih razloga u neradne dane, bez odobrenja rukovoditelja, utvrđeno je da kod tuženika postoje jasna pravila i da isto nije dozvoljeno. O tome sud ne može raspravljati, već samo zaključiti da je poslodavac taj koji određuje organizaciju i raspored rada, osobito u izvanrednim situacijama (Covid), što tužiteljica nije poštivala, što se odnosi i na slučaj samovoljnog odnošenja prijenosnog računala na popravak ali i na potvrđivanje zadanih ciljeva i slanje tjednih i mjesečnih izvještaja. Sud smatra da je tužiteljica i pogrešnom interpretacijom rada djelatnika te pritiskom na kolegicu, takvim ponašanjem stvorila neprijateljsko okruženje na poslu i neugodnu radnu atmosferu.

9. Tuženik je bio dužan poštivati odluke propisane Odlukom Stožera civilne zaštite, koje su donesene temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine«, broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20 i 143/21), a u vezi s člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine«, broj 47/20) i u vezi s člankom 5. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine«, broj 134/20) i članka 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite (»Narodne novine«, broj 82/15, 118/18, 31/20 i 20/21); radi zaštite svih radnika.

10. Nadalje tuženik je o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu sukladno čl. 150. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR) obavijestio Radničko vijeće, koje je bilo suglasno, odnosno nije se protivilo otkazu, sve kako to slijedi iz dopisa tuženika od 10.05.2021. upućenog Radničkom vijeću i odgovora Radničkog vijeća od 11.05.2021.

11. Sumirajući sve navedeno, ovaj sud smatra da je tuženik opravdano donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, tužiteljici, dana 13.05.2021., primjenjujući odredbu čl. 115.st.1.al.3. ZR-a, budući je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa.

12. S obzirom da sud nalazi Odluku o otkazu ugovora o radu zakonitom i dopuštenom, to nema uvjeta za vraćanje tužiteljice na rad. Slijedom toga nije osnovan niti protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

13. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Za ukazati je i da predmetom ovog postupka nisu uvjeti rada u pogledu eventualnog neadekvatnog prostora rada, koeficijent radnog mjesta tužiteljice, priznanje statusa primarijusa, starost računala, eventualno odrađeni prekovremeni sati i isplata istih, ocjena rada i napredovanja drugih radnika, pa u ove okolnosti sud nije posebno ulazio.

14. Tužiteljica je postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Zahtjev za zaštitu prava podnijela preporučeno poštom 08.06.2021., Odluka o otkazu joj je uručena 25.05.2021., dok je tužbu podnijela ovome sudu dana 09.07.2021.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika