Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2911/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe STILID d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ZUF, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 28. listopada 2024., poslovni broj Pp-2390/2022-8, na sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenicima, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura) pravnoj osobi te novčana kazna u iznosu od 130,00 eura (stotrideset eura) odgovornoj osobi, koje kazne su dužne platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom se dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba STILID d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ZUF proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te su oslobođeni od kazne (točka I. izreke pobijane presude), dok je u odnosu na prekršaj iz članka 247. stavka 2. točke 1. u svezi stavka 5. Zakona o strancima, optužba odbijena (točka II. izreke pobijane presude).
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu.
2.1. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi kako nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od kazne za djelo iz članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obzirom da su okrivljenici dotičnog radnika prijavili Zavodu potaknuti inspekcijskim nadzorom tužitelja koji je započeo svega desetak minuta ranije. Ujedno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio optužbu protiv okrivljenika, jer da uplata iznosa od 30.000,00 kuna od strane okrivljenika u korist državnog proračuna nema značaj prekršajnopravne sankcije.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe kojima se pobijana presuda osporava u pogledu oslobađanja okrivljenika od kazne za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ovaj Sud smatra kako žalitelj opravdano ukazuje da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne.
5.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od kazne prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže time da su okrivljenici zaposlenika ZU nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja prijavili u tijeku inspekcijskog nadzora, i to svega deset minuta od njegovog početka, pri čemu je cijenio i okolnost da niti za prijavljenog radnika niti za državni proračun nije nastala šteta.
5.2. Odredbom članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.
5.3. S obzirom da su okrivljenici obvezu zbog čijeg je neispunjenja pokrenut prekršajni postupak ispunili sa zakašnjenjem, i to tek nakon što je inspekcijski nadzor započeo, po mišljenju ovog Suda nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona pa je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, pobijana presuda preinačena na način da su okrivljenicima izrečene novčane kazne u visini posebnih zakonskih minimuma propisanih za predmetno djelo, odnosno u iznosu od 660,00 eura pravnoj osobi te 130,00 eura odgovornoj osobi, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.
5.4. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
- 6. Nadalje, suprotno stavu izraženom u žalbi, ovaj sud nalazi da je u odnosu na prekršaj iz članka 247. stavka 2. točka 1. i stavka 5. Zakona o strancima, činjenično opisanom u točki II. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud pravilno primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.
-
- 6.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno je primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - Ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Z (Z v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju T v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
6.3. Iz stanja spisa i činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenicima rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, Klasa: 116-02/22-01/3432, Urbroj: 443-02-03-21-22-3 od 27. lipnja 2022., izdana privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od 30 dana koja se neće izvršiti ako stranka najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti, nadležnom inspektoru dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna u korist državnog proračuna. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici dana 1. srpnja 2022. izvršili uplatu iznosa od 30.000,00 kuna u korist državnog proračuna. Dakle, činjenice zbog kojih je okrivljenicima izrečena i izvršena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, istovjetne su činjenicama zbog kojih je protiv okrivljenika podnijet optužni prijedlog, jer se radi o zapošljavanju državljanina treće zemlje bez dozvole za boravak i rad.
6.4. Kako je predmetno rješenje izvršeno prije podnošenja optužnog prijedloga dana 22. kolovoza 2022., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika za taj prekršaj na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 15. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
