REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-34/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku iz Zagreba, Jukićeva 36, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. studenog 2024., poslovni broj: Pr-808/2022-17, dopunjene dopunskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-808/2022-20, 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Klinički bolnički centar Zagreb djelomično se prihvaća, te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. studenog 2024., poslovni broj: Pr-808/2022- 17, i sudi:

Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb da tužitelju ŠS naknadi parnične troškove u iznosu od 849,62 eura (slovima: sedamstotina osamstočetrdesetdevet eura i šezdesetdva centi) sa zateznim kamatama obračunatima po stopi koja se određuje za razdoblje od 29. studenog 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana., dok se iznad dosuđenog iznosa odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužitelju VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu 1.042,65 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 1,88 eura od dana 16.03.2017.godine,

-na iznos od 6,78 eura od dana 16.05.2017.godine,

-na iznos od 16,54 eura od dana 16.07.2017.godine,

-na iznos od 2,87 eura od dana 16.08.2017.godine,

-na iznos od 33,76 eura od dana 16.09.2017.godine,

-na iznos od 7,92 eura od dana 16.01.2018.godine,

-na iznos od 9,56 eura od dana 16.02.2018.godine,

-na iznos od 8,55 eura od dana 16.05.2018.godine,

-na iznos od 26,15 eura od dana 16.07.2018.godine,

-na iznos od 33,79 eura od dana 16.09.2018.godine,

-na iznos od 4,76 eura od dana 16.12.2018.godine,

-na iznos od 7,92 eura od dana 16.01.2019.godine,

-na iznos od 6,93 eura od dana 16.02.2019.godine,

-na iznos od 101,41 eura od dana 16.06.2019.godine,

-na iznos od 97,37 eura od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 38,73 eura od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 88,77 eura od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 61,66 eura od dana 16.10.2019.godine,

-na iznos od 63,57 eura od dana 16.11.2019.godine,

-na iznos od 83,55 eura od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 62,02 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 82,33 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 109,88 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 70,06 eura od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 15,89 eura od dana 16.05.2020.godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.143,46 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

2. Dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb OIB:46377257342, da tužitelju ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 510,21 euro sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom."

3. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi (točka II. izreke) tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Ističe da je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 510,21 euro, te da stoga nije uspio u cijelosti u sporu i da je tužitelju prema članku 154. stavku 2. ZPP-a trebalo dosuditi troškove postupka u omjeru od najviše 34,28%. Mišljenja je da prvostupanjski sud nije mogao tužitelju dosuditi trošak sastava podnesaka od 15. veljače 2024. i 1. ožujka 2024. siječnja 2023., 23. rujna 2024. i 7. listopada 2024., jer se radi o podnescima, koji su bili nepotrebni. Ističe također kako je sud dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude, a punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročišta. Mišljenja je da prvostupanjski sud nije mogao priznati niti trošak zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu prema Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Nadalje tvrdi da se tužitelju nije mogao priznati niti trošak vještačenja od 287,50 eura, jer taj trošak nije nastao, već je tužitelju nastao trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,49 eura, koji iznos je tužitelju i dosuđen. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u skladu sa žalbenim navodima, podredno predlaže istu ukinuti i u dijelu odluke o troškovima postupka predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke presude ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Tuženik u svojoj žalbi ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, međutim izreka prvostupanjske odluke je razumljiva, te se može ispitati, odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se neosnovano upire.

8. Pravilno se međutim ukazuje da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

9. Prvostupanjski sud je uspjeh tužitelja u sporu ocijenio sa 67%.

9.1. Vrijednost predmeta spora je bila 1.552,86 eura.

9.2. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%, dok je kvantitativno uspio u sporu 67,14%, a tuženik je u sporu uspio samo kvantitativno 32,86%. Slijedom navedenoga proizlazi da je tužitelj u sporu uspio sa 83,57%, a tuženik je uspio u sporu sa 16,43%. Obzirom na navedeno tužitelju je trebalo dosuditi troškove u visini od oko 67%, točnije 67,14% kako je to i učinio prvostupanjski sud, ali se pri tome pogrešno poziva na članak 154. stavak 3. ZPP-a, umjesto na članak 154. stavak 2. ZPP-a.

10. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je nepotrebno tužitelju priznat trošak sastava podnesaka od 23. rujna 2024. i 7. listopada 2024. po Tbr. 8. točki 1. Tarife. Naime, u podnesku od 23. rujna 2024. tužitelj ističe kako prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke i ne stavlja nikakve primjedbe na isti, obzirom da je nalaz jasan, detaljan i sukladan pravilima struke, dok u podnesku od 7. listopada 2024. tužitelj precizira tužbeni zahtjev, tako da je isti postavio sukladno nalazu i mišljenju provedenog financijskog vještačenja.

10.1. Člankom 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, između ostalog, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka. Tako je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud trebao voditi računa da je tužitelj već u podnesku od 23. rujna 2024. u kojemu se očitovao da nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prihvaća u cijelosti, mogao i trebao urediti tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju. To tim više jer iz spisa proizlazi da niti tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pa nije bilo dopunskog vještačenja, niti se vještak trebao očitovati na eventualne primjedbe stranaka. Dakle, u konačnici osnovan je trošak sastava samo jednog od dva navedena podneska i to sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud kao osnovan smatrao samo trošak sastava podneska od 23. rujna 2024.

11. Pravilno također tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak pristupa na ročišta za objavu presude, a da punomoćnik tužitelja nije bio prisutan na istima. Pregledom prvostupanjskog spisa uistinu je utvrđeno da na ročištima za objavu presude), kao i na ročištu od 15. ožujka 2024. (strana 328. spisa) nije bio nazočan punomoćnik tužitelja, tako da je ovaj trošak tužitelju neosnovano priznat.

12. Po ocjeni ovoga suda, niti podnesak od 15. veljače 2024., kojim se tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu, nije bio potreban za vođenje parnice, jer je navode iz ovoga podneska punomoćnik tužitelja mogao iznijeti i na pripremnom ročištu.

13. Trošak sastava podneska od 1. ožujka 2024., kojim tužitelj obavještava sud o uplaćenom predujmu, pravilno je priznat po Tbr. 8. Točki 4. Tarife, jer se radi o trošku podneska koji ulaze u kategoriju ostalih podneska i u tom je dijelu žalba tuženika neosnovana.

14. Trošak zastupanja na pripremnom ročištu pravilno je priznat, jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari.

15. Dakle, imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje: Tarifa ), a uzimajući u obzir i vrijednost predmeta spora osnovanim troškom ovaj drugostupanjski sud utvrdio je: trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, po Tbr. 7. točki 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 23. veljače 2024. i 15. listopada 2024.. u iznosu od po 200,00 eura za svako (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 23. rujna 2024. iz razloga koji su obrazloženi u točki 11.1. obrazloženja, u iznosu od 150,00 eura svaki, prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, trošak sastava podneska od 1. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 200,00 eura, prema Tbr. 46. Tarife i troška financijskog vještačenja u iznosu od 265,44 eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 1.265,44 eura. Obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 67,14%, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo mu je dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 849,62 eura.

13. Slijedom navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

14. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke presude i u dopunskoj presudi) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

15. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat, jer tuženika nije zastupao odvjetnik, već zaposlenik.

Slavonski Brod, 15. travnja 2025.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić