Poslovni broj: P-32/2023-52
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Igoru Kanajetu, u pravnoj stvari tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dijani Kladar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, 15. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Tuženik Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 dužan je tužitelju JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti 20.072,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama temeljenim na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05-155/23) tekućim od 30. rujna 2015. do isplate, kao i iznos od 1.481,35 EUR sa istovjetnom kamatom tekućom od 31. srpnja 2017. do isplate, te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.317,89 eura, sa istovjetnom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve to u roku 15 dana, a sa višezatraženim iznosom troškova postupka do 11.692,89 eura tužitelj se odbija.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. u bitnom ističe da je s pravnim prednikom tuženika dana 16. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti za iznos od 98.800,00 CHF po srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita s ugovorenim rokom otplate i jednakim mjesečnim anuitetima koji kredit je u cijelosti otplaćen. Kredit je imao ugovorenu kamatu od 4,20% godišnje, a nastavno tome prigovara načinu na koji je ista u cijelosti definirana jer unutar toga nema podataka odredivosti iste, a pogotovo da bi bili razumljivi prosječnom potrošaču. Potom iznosi pravna stajališta, a isto tako upućuje na presude u postupanju po kolektivnoj tužbi potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim trgovačkim sudom RH i Vrhovnog suda RH, kojima je utvrđeno da je tuženi povrijedio kolektivne interese i prava potrošača precizirajući na što se povrede odnose, a što se ima odnositi i na predmetno pojedinačno postupanje. Potom ponavlja, odnosno ističe stav da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, a isto tako odredbe o valutnoj klauzuli koje su povezane s valutnim rizikom. Stranke su izvršile u daljnjem historijatu događanja, konverziju predmetnog kredita uz valutnu klauzulu u eurima sklapanjem Aneksa ugovora od 21. travnja 2017., no time se tužitelj nije odrekao tražiti ono što predmetnom tužbom čini. Slijedom takovih navoda, završno tužitelj ističe da traži povrat onog što je tuženik primio osnovom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF. Tužbu detaljnije obrazlaže, te navodi dokaze, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ne spori zaključenje predmetnog ugovora, kao i njegovog aneksa, protivi se tvrdnji o ništetnosti ugovorene kamatne stope i valutne klauzule iznoseći svoj pravni stav uz tvrdnju da je sa svim rizicima tužitelj bio upoznat, aneksom ugovora stranke su konačno riješile sve i cjelokupne ugovorne odnose, prigovara zastari potraživanja, te kako nastavno tome spori i visinu potraživanja, završno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, te je time pročitan svežanj I, ugovor o kreditu s prilozima i otplatnim planom (list 10-41 spisa), aneks ugovora s obavijesti o konverziji (list 50-59 spisa), popis uplata i izvodi po kreditu (list 68-88 spisa), svežanj II, očitovanje (list 309 spisa), osnovni i dopunski nalazi i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića s prilozima (list 319-329, 334 spisa).
U postupku su saslušani tužitelj JU (list 305 spisa) i svjedok ĆU (list 306 spisa).
Saslušan kao stranka tužitelj JU u bitnom ističe da je predmetni kredit podigao kod pravnog prednika tuženika, uvjeti su bili povoljni i bilo mu je ponuđeno da ugovor zaključi upravo u CHF, a krediti u drugim valutama nisu nuđeni, tako niti u eurima. U to vrijeme, a bila je 2007. njegova plaća je bila takova da je računao da može bez ikakvih problema udovoljavati obvezama ugovora. Na rizike posla nije upozoravan, tako posebice i odnosno na kamatnu obvezu i tečaj valute. U to vrijeme banka je valutu CHF prikazivala kao povoljnu i preporučljivu. Ugovor je pročitao, no ponavlja da mu nisu predočavani nikakovi problemi vezani uz izmjenu kamatne stope, tako i valutne klauzule, a naglašavano je i to da se radi o utoliko povoljnom kreditu jer je to bio kredit za mlade osobe. Kada su počeli problemi s porastom tečaja CHF, banka je otklanjala svaku komunikaciju. Predočeno mu je također da banka ne računa naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Pročitao je i aneks ugovora kojim je CHF konvertiran u eure, bio je nešto prigovarao, ali to nije bilo uvaženo, no utvrdio je da će buduće rate u eurima moći plaćati. Kredit je podignut za kupnju nekretnine radi stanovanja tako je i iskorišten.
Saslušan kao svjedok ĆU u bitnom ističe da se spomenom imena tužitelja načelno istog sjeća. U vrijeme kada su se sklapali krediti kakav je predmetni, a to je bilo oko 2007. , banka je odobravala kredite uz valutnu klauzulu, ugovorena kamatna stopa bila je fiksna, ne sjeća se detalja povezanih uz predmetni ugovor, ali načelno je banka upozoravala primatelja kredita da je kod CHF veća mogućnost promjene tečaja u odnosu na kune, nego kod valute u eurima. Ne može potvrditi da bi klijenti bili posebno upozoravani na odluku o naknadama prilikom zatvaranja kredita, odnosno prijevremene otplate, odnosno klijenti nisu upozoravani, a to i iz razloga što se gotovo nitko nije interesirao o tom dijelu uvjeta kod prijevremene otplate. O uvjetima prijevremene otplate, načelno se nije moglo pregovarati, oni su bili po banci već pripremljeni, a zaračunavanje prijevremene otplate, banka tumači troškovima koji se pri tome javljaju.
Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev na način naveden u izreci presude.
Prigovor zastare potraživanja nije osnovan jer se predmetno po stavu suda pravno radi o stjecanju bez osnove, time se radi o petogodišnjem roku zastare tužiteljevog prava temeljem Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, u daljnjem tekstu ZOO), a kako početak tog roka ima teći od 14. lipnja 2018. to je tužba podnesena na vrijeme. Ovo iz razloga što je navedenim danom Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-6632/2017 pravomoćno odlučio u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv tuženika koji je u tom sporu imao procesnu poziciju petotuženika, da je tuženik povrijedio kolektivne interese prava korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima korištenjem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta CHF kao i kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije korisnike kredita u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, takova utvrđenja imaju se primijeniti i na tužitelja kao pojedinca i on se na isto osnovano poziva. To nadalje ima značiti, da je upravo cjelovitost informacije i potpuna obaviještenost bitna, te kada je tome tako, a jest, predmetno je izostao i dokaz da bi obzirom na svoju profesiju i namjenu kredita (a to je kupnja stana, odnosno stambeni kredit, iz čega ujedno slijedi potrošački status tužitelja temeljem čl. 4. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača, NN 19/22, 59/23, jer je kredit koristio izvan svoje profesionalne djelatnosti), tužitelj kao grafički tehničar mogao raspolagati znanjima potrebnim za donošenje valjanje odluke. Nastavno tome utvrđuje se da tužitelj takovu, valjanu odluku, nije mogao donijeti i to upravo obzirom na elemente predmetnog ugovora na čiju se ništetnost poziva, posljedično tome nije mogao cjelovito sagledati ispravnost konvertiranog ugovora u valutu euro. Stoga su osnovi potraživanja tužitelja dokazani.
Dokazana je i visina potraživanja jer je obzirom na osnov potraživanja financijskoknjigovodstveni vještak dobio jasan zadatak vještačenja, koje je lege artis proveo, iz istog slijedi iznos tuženikovog stjecanja bez osnove temeljem ništetne valutne klauzule, te ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prihvatljivih pravnih i matematičkih protuargumenata, time i onih koje iznosi tuženik, takovom vještačenju nema. Ovo iz razloga što je vještak izračunao razliku koja se obzirom na navedene ništetnosti odnosi u relaciji stvarnih uplata tužitelja naprama njegovoj obvezi povrata kredita uz primjenu fiksne kamatne stope i valutnog tečaja CHF koji je primijenjen prilikom isplate kredita tužitelju, nastavno čemu se javlja i nepravilnost na štetu tužitelja i u trenutku konverzije kredita u eure. Kako se nastavno tuženik očitovao i na način da matematičkom izračunu vještačenja ne prigovara, to je isti uz ovakovo objašnjenje ujedno i u cijelosti ispravan te je u takovoj cjelovitosti vještački nalaz prihvatljivo utvrdio da je tužitelj preplatio svoju ugovornu obvezu, odnosno ugovorne obveze u cjelokupnom opisanom odnosu stranaka, time da se prijedlog tuženika da mu se honoriraju negativne razlike kamata ne može razmatrati bez konkretnog prijeboja koji kao takav nije istaknut. Završno konačno postavljen tužbeni zahtjev koji je takvim mogao biti samo nakon vještačkog nalaza jer je predmet spora takove prirode, dozvoljen je i takovoj preinaci koja predstavlja preciziranje, tuženik se ne može osnovano protiviti.
Time je sud gore navedene i provedene dokaze ocijenio na izneseni način, tako ocjenjujući i materijalnu dokumentaciju i cjelokupni nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, a saslušane osobe svojim iskazima ne dovode u pitanje takova utvrđenja suda, kao što izostaju i dokazi koji dokazuju suprotno, čime je činjeničnopravna ukupnost ocijenjena kako je to sud učinio.
Daljnje dokaze nije bilo potrebno provoditi jer je na izneseni način činjenično stanje sud u potpunosti utvrdio
Parnični trošak obračunat je po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a priznaju se troškovi sastava tužbe, te podneska od 7. ožujka 2025. kojim je konačno postavljen tužbeni zahtjev, svaka radnja po 500,00 eura, potom zastupanja na devet ročišta svako po 500,00 eura, što daje iznos od 5.500,00 eura, čemu se ima dodati PDV od 1.375,00 eura, troškova financijskog vještačenja od 974,89 eura, te pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 468,00 eura, time sveukupno 8.317,89 eura, te ga isti ima ga pravo potraživati temeljem odredbi Glave XII te posebice čl. 154 ZPP-a (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP), a sa višezatraženim iznosom do 11.692,89 eura se odbija, jer se ne radi o troškovima koji nisu bili nužni da se u smislu Tarife Tbr.47 naplaćuju na teret protivne stranke.
Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 15. travnja 2025.
Sudac
Igor Kanajet
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
