REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠH, zastupanog po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, radi prekršaja iz čl. 87. st. 3. u vezi st. 1. toč. 32. istog članka Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma (Narodne novine broj: 29/09., 98/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-615/2023, od 21. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠH i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenik je proglašeni krivim zbog počinjenja prekršajnog djela iz čl. 87. st. 3., u vezi st. 1. toč. 32. istog članka Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura.
2. Istom presudom okrivljeniku je određeno plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelj u bitnom, ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je sud u postupku trebao saslušati predložene svjedoke, budući da okrivljenik sporne račune nije zaprimio na vrijeme već tek nakon isteka roka za predaju financijskog izvješća, pa ih okrivljenik zbog toga niti nije mogao staviti u izvješće, dok su predmetni računi plaćeni po ponudama, koje međutim nisu obvezujuće i prema Zakonu o PDV-u nisu financijsko-knjigovodstveni dokument već je to jedino račun. Između ostalog, žalitelj navodi da prvostupanjski sud pogrešno tumači Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, u pogledu vremena počinjenja i u pogledu obilježja predmetnog prekršaja jer obilježje ovog prekršaja nije nepotpuno sačinjavanje izvješća, kako to smatra tužitelj, već nedostavljanje izvješća DIP-u propisanom roku. Slijedom iznesenog, žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda iz čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da je okrivljenik Državnom izbornom povjerenstvu dostavio predmetni financijski izvještaj u kojem nisu bili navedeni svi troškovi o financiranju izborne promidžbe. Za svoj zaključak o postojanju ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je okrivljenik na taj način ostvario obilježje prekršajnog djela za koji se tereti i da je za isti prekršaj odgovoran, zbog čega je kažnjen primjerenom novčanom kaznom.
8. Neosnovani su žalbeni navodi da okrivljenik sporne račune nije mogao navesti u predmetnom izvješću jer da je iste zaprimio tek naknadno, pa time nije odgovoran za prekršaj koji mu se stavlja na teret, odnosno da ovakvim postupanjem okrivljenik uopće nije ispunio obilježja prekršaja. Naime, odredba čl. 58. st. 1. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, jasno propisuje da su političke stranke te osobe ovlaštene za zastupanje neovisnih lista odnosno nositelji lista grupe birača i kandidati, dužni sastaviti i dostaviti Državnom izbornom povjerenstvu, unosom u informacijski sustav za nadzor financiranja, financijski izvještaj o financiranju izborne promidžbe s podacima o ostvarenim primicima za financiranje izborne promidžbe, izvorima financiranja te o troškovima za financiranje izborne promidžbe te s propisanim sastavnim dijelovima iz stavka 2. ovoga članka, tj. izvješćem o primljenim donacijama i troškovima izborne promidžbe, u roku od 30 dana nakon održanih izbora, dok odredba čl. 87. st. 1. toč. 32. i st. 3. istog Zakona propisuje sankciju za nedostavljanje Državnom izbornom povjerenstvu istog izvještaja s propisanim sastavnim dijelovima, u propisanom roku i na propisani način, sukladno članku 58. stavku 1. Zakona. Dakle, sukladno citiranim zakonskim odredbama, razvidno je da je okrivljenik time što je Državnom izbornom povjerenstvu dostavio predmetni izvještaj bez navođenja svih troškova za financiranje izborne promidžbe, ispunio bitna konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, pravilno primjenjujući materijalno pravo, te je okrivljenika za počinjeni prekršaj oglasio krivim i primjereno kaznio. Okolnost na koju se okrivljenik poziva u svojoj obrani iznesenoj u tijeku postupka kao i u žalbi, tj. da je račune zaprimio naknadno odnosno nakon isteka roka za predaju financijskog izvještaja, istog ne oslobađa od odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući da je isti sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, Državnom izbornom povjerenstvu trebao u roku predati potpun financijski izvještaj, sa točnim i potpunim podacima o troškovima svoje izborne promidžbe.
9. Dakle, slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano zaključio, na temelju provedenih dokaza, da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario zakonska obilježja predmetnog prekršaja, na način opisan u izreci prvostupanjske presude. Prema mišljenju ovog suda, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako su, po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nedvojbeno, jasno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su valjano argumentirane ocjenom provedenih dokaza, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, okrivljenik je zakonito proglašen krivi, za prekršaj koji mu se stavlja na teret izrekom pobijane presude.
10. U odnosu na prekršajnu sankciju, ovaj sud je ocijenio da je kazna izrečena okrivljeniku razmjerna težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona izrekao ublaženu novčanu kaznu pa se ista ne ukazuje prestrogom. Naime, za predmetno prekršajno djelo propisana je novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna (265,45 do 2.645,46 eura), dok je izrečena novčana kazna odmjerena u zakonom propisanom rasponu za ublažavanje kazne. Također, okrivljenik je upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).
12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 15. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
