1              Poslovni broj: Gž-2305/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2305/2023-3

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. M. dipl. iur., djelatniku tužitelja, protiv tuženika E. O. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu G. i P. u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1260/2022-12 od 12. svibnja 2023., 9. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1260/2022-12 od 12. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.434,33 eura/18.341,49 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

2. Protiv citirane presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ovoj žalbenoj fazi postupka i dalje je sporan osnov i visina potraživanja.

 

6. U dosadašnjem tijeku postupka rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1318/18-2 od 15. ožujka 2022. ukinute su presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2285/2016-2 od 15. prosinca 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-7093/15 od 14. siječnja 2016. Iz obrazloženja revizijske odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da isprave naziva "izvješća o bolovanju" na kojima je tužitelj, kao pravni slijednik Zavod1, naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava plaćeni, nemaju u odnosu na sadržaj potvrđivanja plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Nadalje, da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu sporne isprave ocjenjivali kao općenito dokazno sredstvo (ne polazeći od iznimne dokazne snage javne isprave), povezujući te dokaze s drugim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka. Stoga je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude, kao ni u postupku koji je prethodio njenom donošenju, nije počinio ni jednu od bitnih povreda parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatom iznosa od 2.434,33 eura/18.341,49 kuna na ime naknade plaće, troškova liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite te troškova liječenja u okviru specijalističko konzilijarne zaštite, a sve u vezi s liječenjem osiguranice tužitelja Sandre Pelja od posljedica prometne nezgode.

 

9. Nakon valjano provedenog postupka utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je dana 10. travnja 2009. u Kaštelima došlo do prometne nezgode koju je prouzročila osiguranica tuženika upravljajući vozilom ST ... kojom prigodom je osiguranica tužitelja zadobila ozljedu na radu zbog koje je tužitelj imao troškove naknade plaće, troškove liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite i troškove liječenja u okviru specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite,

- da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe kao slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: Zavod1),

- da je tužiteljev prednik podmirio troškove ime naknade plaće, troškove liječenja u okviru primarne zdravstvene zaštite te troškove liječenja u okviru specijalističko konzilijarne zaštite i da su svi troškovi nastali prije 1. siječnja 2011. prije nego li je Zavod1 pripojen tužitelju,

- da je osiguranica tuženika odgovorna za nastalu štetu pa je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos,

- da visina troškova proizlazi iz isprava priloženim uz tužbu, na kojima su navedeni iznosi i datumi plaćanja i koji su ovjereni od strane tužitelja.

 

10. Prvostupanjski je sud utvrdio sve potrebne činjenice, raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore pa na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja te slobodnom i pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) izvedenih dokaza pravilno je primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu. Naprijed iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravila i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilo je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

11. Pri tom se prvostupanjski sud valjano pozvao na odredbe čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 139/10) prema kojem se pripajanjem Zavod1 Zavodu izvršiti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu zakona. Time su imovina i obveze prednika tužitelja prešle na tužitelja čime tužitelj crpi svoju aktivnu legitimaciju naspram tuženika.

 

12. Tuženik u žalbi ističe da se izreka presude ne može ispitati, jer je alinejama presude dosuđena naknada u nepostojećoj valuti (kunama). Međutim, radi se o relativno bitnoj povredi koja nije dovela do drugačije ili nezakonite odluke jer se navedeno, prilikom eventualne ovrhe, preračunati u službenu valutu budući se radi o fiksnom tečaju ( Uredba Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 ). Također, okolnost da je potraživanje dosuđeno pobijanom presudom namireno nakon pravomoćnosti ( kasnije ukinute ) presude  Gž-2285/2016-2 od 15. prosinca 2017., tuženik može isticati u ovršnom postupku ako do njega dođe.

 

13. Nadalje, tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije dokazao osporenu činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja, time ni trpljenja štete, budući da isprave naziva "izvješća o bolovanju" ne predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a. Ovaj žalbeni sud slaže se s revizijskim tumačenjem dokazne snage navedenih isprava, ali ne može prihvatiti žalbene navode da nastanak, visina i plaćanje troškova koje je imao tužitelj u svezi liječenja svoje osiguranice nije dokazana.

 

14. Žalitelj u bitnom iznosi svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba i iznosi svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, ali gubi pritom iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a. Naime, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza, materijalnih i personalnih na okolnosti nastanka ozlijede na radu, potrebe bolovanja i liječenja, trajanja, visine i plaćanje troškova, prvostupanjski je sud iste ocijenio i za svoju ocjenu dao prihvatljive razloge o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Suprotno žalbenim navodima, nije samo teret dokaza uvijek i jedino na tužitelju, nego je i tuženik taj koji u postupku mora iznijeti argumentirane i vjerodostojne tvrdnje kojima bi osporio tužiteljeve navode. Smatra se da je neka činjenica sigurno ili izvjesno utvrđena ako nema razumne sumnje u pravilnost zaključka do kojeg je sud o njenom postojanju, ili nepostojanju, došao.

 

15. Zbog navedenog, kako žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 9. studenog 2023.