Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-635/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tužene ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ani Šoštarec, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1948/2021-24 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1948/2021-24 od 27. svibnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I Nalaže se I. tuženoj ČŽ iz [adresa]. tuženoj MŽ iz [adresa] da isplate tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, iznos od 3.900,00 kuna (slovima: tritisućeidevetstokuna) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka,u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja Grada Zagreba za isplatom iznosa od 24.160,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5.612,00 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 5.612,00 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate,

- 5.612,00 kuna od 31. prosinca 2010. do isplate,

- 5.612,00 kuna od 31. prosinca 2011. do isplate,

- 1.712,00 kuna od 31. prosinca 2012. do isplate,

te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.900,00 kuna od 31. prosinca 2012. do 26. svibnja 2022., odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 da isplati I. tuženoj ČŽ iz [adresa]. tuženoj MŽ iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.675,00 kuna u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev I. i II. tužene za naknadom parničnom troška u iznosu od 2.200,00 kuna odbija se kao neosnovan.''

2. Protiv presude tužitelj je uložio žalbu pobijajući točke II. I III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine protiv 1. i 2. tužene kao posjednica predmetne nekretnine, radi isplate naknade za bespravno korištenje u razdoblju od 2008.-2012. Nesporno je da je u postupku koji se vodio između istih stranaka pred istim sudom pod brojem P-11642/19 (ranije P-3798/13), pravomoćnom presudom naloženo 1. i 2. tuženoj kao bespravnim posjednicima predati predmetnu nekretninu u dijelu označenom na skici lica mjesta u posjed tužitelju, kao i da su ovdje tužene u postupku koji se vodio između istih stranaka pred istim sudom pod brojem P-3514/12 osporavale upis tužitelja i u tom postupku pravomoćno izgubile. U tim postupcima, sudovi su utvrdili da je predmetna nekretnina oznake z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila predmetom deposedacije prema rješenju od 30. lipnja 1981., te da je prednici ovdje tuženica za to isplaćena novčana naknada, te da su stanari zgrade u [adresa] od useljenja 1983. parkirali svoja vozila na spornoj nekretnini i nesmetano prolazili istom, sve dok 1. i 2. tužena nekretninu nisu ogradile metalnom ogradom. Nesporno je da su 1. i 2. tužena koristile nekretninu u utuženom razdoblju i da je nekretnina tužitelju predana u posjed nakon pravomoćno okončanog spora radi iseljenja i predaje u posjed u predmetu P-11642/19. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužene bespravne korisnice nekretnine, jer je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku doneseno rješenje o upisu Grada Zagreba i brisanja njihovog upisa, a da su tužene postavile ogradu na spornoj nekretnini i time onemogućile tužitelju da koristi predmetnu nekretninu, pa tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade. Sud je odbio preostali dio zahtjeva Grada Zagreba, zaključujući da je za pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja bilo odlučno od kada tužene koriste nekretninu bez pravne osnove. Sud zaključuje da bi taj trenutak bio trenutak donošenja rješenja u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku koji se vodio pod brojem Z-44481/10 od 11. travnja 2012. kada je određen upis u korist Grada Zagreba. Iz tog razloga sud je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva (od 1. siječnja 2008. do 11. travnja 2012.). U odnosu na pravnu osnovu zahtjeva, sud navodi da nije vezan pravnom osnovom na koju se tužitelj poziva, ali da je vezan činjeničnim navodima tužbe, pa da zbog tužiteljevih navoda da se radi o naknadi štete zbog izmakle dobiti, o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju čl. 1110., čl. 1045 st. 1. u vezi sa čl. 1089. st 1. Zakona o obveznim odnosima. Sud navodi da spor ne može razriješiti primjenom čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima kojima je uređen pravni položaj nepoštenog posjednika, jer da tužitelj nije postavio zahtjev za plaćanjem naknade zbog upotrebe tuđe nekretnine u svoju korist. Stajalište prvostupanjskog suda da bi primjena materijalnog prava ovisila o tužiteljevoj dispoziciji je pogrešno, formalističko i protivno općeprihvaćenom stajalištu u sudskoj praksi, a materijalno pravo prema kojem je sud trebao odlučiti o tužiteljevom zahtjevu temelji se na čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, neovisno o tome je li tužitelj odredio pravnu osnovu. Tužitelj navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. vezano za primjenu i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje da je u situaciji kada je moguća predaja nekretnine u posjed, kao u konkretnom slučaju, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a. Nije sporno da predmetna nekretnina nije promijenila identitet, pa se imaju se primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iz stanja spisa je očito da je posjed 1. i 2. tužene bio nepošten u cijelom razdoblju od 2008. do kraja 2012. Nepoštenje tuženih nije počelo ni prestalo tijekom trajanja postupka broj Z-44481/10, jer su tužene znale da im ne pripada pravo na posjed, a sud ne navodi razloge zbog kojih je baš trenutak donošenja rješenja u zemljišnoknjižnom postupku bio relevantan za ocjenu prestanka poštenja, pa se presuda u tom dijelu ne može ni ispitati. Tuženice su kao i njihova pravna prednica, znale da je nekretnina bila predmetom deposedacije prema rješenju od 30. lipnja 1981., te da je prednici tuženica za to isplaćena novčana naknada. Predmetna nekretnina se dugi niz godina, još nakon izgradnje stambenih zgrada (1983.) u [adresa] koristila neograđena, kao parking za stanare tih zgrada i tome se nitko nikada nije protivio. Da su to tužene znale očito je i iz činjenice da ta nekretnina graniči s nekretninom u vlasništvu 1. i 2. tužene, pa su tužene znale kako se koristi predmetna nekretnina još od 1983. Tužene su u određenom trenutku bespravno uzurpirale najveći dio nekretnine, te na njoj postavile ogradu. Sud navedeno postupanje tuženica u cijelosti ignorira i ne razmatra u kontekstu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDPS-a. Sud arbitrarno veže (ne)poštenje uz dan donošenja rješenja u zemljišnoknjižnom postupku, ignorirajući činjenicu da se predmetna nekretnina koristila kao parking od izgradnje zgrada u [adresa]. i to na očigled tuženica (čija kuća graniči s tom nekretninom), te da su na njoj bile izgrađene stepenice radi pristupa zgradi i javna rasvjeta. Visina koristi utvrđuje se u visini zakupnine koju bi prema redovnom tijeku stvari tužene plaćale tužitelju, odnosno u visini zakupnine koju bi vlasnik inače ostvario. Zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu koristi osnovan je za cijelo razdoblje od 2008. i za razdoblje koje prethodi donošenju rješenja od 11. travnja 2012., jer nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da je osporavanje njegova vlasništva od strane tuženih pravomoćno odbijeno. Nekretnina je deposedirana 1981. te je od 1983. korištena kao parking. Tužitelju pripadaju kamate od dospijeća svakog pojedinog od navedenih iznosa, a prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zašto odbija kamatu u cijelom razdoblju do presuđenja. Sud je pogrešno zaključio da bi odlučno bilo da li su nekretninu tužene koristile temeljem valjane pravne osnove, a što bio upis u zemljišnim knjigama. Osoba koja je upisana kao vlasnik, ali zna da je vlasništvo izvanknjižno prestalo jer je njezinoj prednici nekretnina deposedirana i isplaćena naknada za takvu nekretninu, ne može opravdavati svoje postupanje temeljem upisa u zemljišne knjige. Činjenica da je osoba upisana u zemljišne knjige ne znači nužno da je zaštićena kao vlasnik i da je savjesna kada nastupa kao vlasnik, kada zna da joj tako upisano pravo vlasništva ne pripada. Sud je propustio cijeniti da tužitelj nije vlasništvo stekao temeljem uknjižbe u zemljišnim knjigama, već je rješenjem poslovni broj Z-44481/10 ispravljen upis u zemljišnim knjigama. Kako se osporava odluka o (dijelu) glavne stvari pod točkom II., tako se osporava i odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke jer je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen u cijelosti. Sud je pogrešno cijenio da bi tužiteljev uspjeh bio djelomičan kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu. Predlaže se preinačiti presudu u dijelovima pod točkama II. i III., te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti 1. i 2. tuženoj da tužitelju naknade trošak postupka prema troškovniku, uvećano za trošak žalbe.

3. Tuženice žalbom osporavaju presudu u točki I. i IV. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Obrazlažući točku I. izreke sud je naveo da s obzirom da su odredbama Odluke o građevinskom zemljištu propisani način i uvjeti upravljanja građevinskim zemljištem, te da tužitelj, između ostalog, može do privođenja zemljišta namjeni, dati zemljište u zakup za parkiranje, u čemu da je onemogućen protupravnom radnjom 1. i 2. tužene, pa da tužitelj trpi štetu u vidu izgubljene zarade u visini propisanoj odredbama citirane Odluke o građevinskom zemljištu. Punomoćnik tužitelja je na raspravi iskazao da nema saznanja o tome je li tužitelj ikada ostvarivao kakvu financijsku korist od predmetnog zemljišta, odnosno je li od korisnika takvu korist potraživao. Iz cjelokupnog spisa ne proizlazi da bi tužitelj nekretninu ikad iskorištavao radi davanja u zakup ili naplate parkiranja. Da bi se oštećeniku dosudio iznos naknade štete zbog izmakle koristi nije dovoljno da bi oštećenik imao apstraktnu mogućnost povećanja svoje imovine, već je nužno utvrditi da je oštećenik prema redovitom tijeku stvari takav dobitak mogao osnovano očekivati. Tužitelj predmetnu nekretninu nije koristio radi povećanja svoje imovine, te da je u tu svrhu ne koristi ni sada, gotovo 10 godina nakon utuženog perioda. Tužitelju je neosnovano dosuđen iznos od 3.900,00 kuna na ime naknade štete radi izmakle koristi, jer nije utvrđeno da bi tužitelju izmakla bilo kakva korist zbog neposjedovanja predmetne nekretnine. Tužitelj predmetnu nekretninu nikad nije koristio radi ostvarivanja dobiti, pa je sud usvajajući dio tužbenog zahtjeva presuđujući pod točkom I. izreke presude, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženice pobijaju presudu u točki IV. izreke kojom je odbijen dio zahtjeva tuženica za naknadom troška, jer je po stavu tuženica, tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, kao i tuženicama dosuditi parnični trošak u cijelosti. Predlaže se preinačiti presudu u točkama I. i IV. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te tuženicama dosuditi troškove parničnog postupka u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama I. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak sudu prvoga stupnja, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženice su osporile navod tužitelja da bi bile nepoštene posjednice, jer da su znale da je ista oduzeta njihovoj prednici. Predlažu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem ju tužitelj pobija žalbom te naložiti tužitelju da tuženicama naknadi troškove sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbama ukazuju žalitelji.

7. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, između ostalog, naveo:

- da tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od zk. č. br. [katastarska čestica] oznake livada [adresa], površine 401 m2

- da 1. i 2. tužene, bez valjane pravne osnove koriste zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi parkirališni prostor

- da tužitelj uslijed nezakonitog posjeda tuženica ne može davati u zakup trećim osobama i na taj način povećati svoju imovinu

- da se godišnja zakupnina za predmetni parkirališni prostor izračunava sukladno čl. 114. Odluke o građevinskom zemljištu i iznosi 5.612,00 kuna

- da tužitelj tužbom traži da sud temeljem odredbe čl. 1110. Zakona o obveznim odnosima, a podredno čl. 1045. st. 1. u svezi sa čl. 1089. st 1. ZOO-a obveže 1. i 2. tuženu na naknadu stečenog bez osnove ili naknadu štete zbog izmakle koristi

- da sud nije vezan pravnom osnovom na koju se tužitelj poziva u tužbi, ali je vezan činjeničnim navodima tužbe

- da tužitelj u tužbi izričito navodi da zbog nezakonitog posjeda 1. i 2. tužene ne može predmetnu nekretninu davati u zakup trećim osobama, te da zbog toga ne može povećati svoju imovinu

- da je tužbu podnio za naknadu štete zbog izmakle dobiti, a ne zahtjev za plaćanjem naknade zbog upotrebe tuđe nekretnine u svoju korist, koji zahtjev bi bilo potrebno razriješiti primjenom odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima

- da je iz zemljišno knjižnog izvatka za nekretninu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. č. br [katastarska čestica], livada [adresa] površine 401 m2, utvrđeno da je uknjižena kao vlasništvo Grada Zagreba

- da je uvidom u zemljišno knjižni izvadak za nekretninu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 23. svibnja 2013. utvrđeno da su kao vlasnice zk. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 3B (tlocrtne površine 127 čm) i dvorište, [adresa] površine 623 m2 upisane ČŽ u 3/4 dijela i FŽ u 1/4 dijela

- da je iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012. utvrđeno da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten otpis zk. č. br. [katastarska čestica] površine 401 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste katastarske općine te se u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini označenoj kao zk. č. br. [katarska čestica]/6, livada [adresa], površine 401 m2 s uknjiženim pravom vlasništva u korist ČŽ u 3/4 dijela i FŽ u 1/4 dijela, uknjižuje pravo vlasništva u korist Grada Zagreba

- da je uvidom u spis prvostupanjskoga suda poslovni broj P-3514/12 utvrđeno da je vođen parnični postupak po tužbi tužiteljica ČŽ i MŽ protiv Grada Zagreba radi utvrđenja da su tužiteljice suvlasnice nekretnine zk. č. br. [katarska čestica], livada [adresa], površine 401 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ČŽ u 3/4 dijela a MŽ u 1/4 dijela, te utvrđenja da nije dopušten upis- uknjižba prava vlasništva Grada Zagreba na navedenoj nekretnini, te da se izvrši ispravak upisa uspostavom ranije zemljišno knjižnog stanja kako je bilo prije provedbe točke II. izreke rješenja suda broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012. na način da se briše pravo vlasništva sa imena Grada Zagreba uz istodobni upis - uknjižbu prava vlasništva u ime ČŽ u 3/4 i MŽ u 1/4 dijela

- da je presudom poslovni broj P-3514/12-70 od 5. srpnja 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-583/18-2 od 24. svibnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev ovdje I. i II. tužene u cijelosti

- da je uvidom u spis istoga suda poslovni broj P-11642/19 utvrđeno da je vođen parnični postupak po tužbi tužitelja Grada Zagreba protiv ovdje 1. i 2. tužene radi iseljenja i predaje u posjed

- da je presudom od 23. siječnja 2020. naloženo ovdje 1. i 2. tuženicama da predaju tužitelju Gradu Zagrebu u posjed slobodnu od osoba i stvari dio nekretnine koja se sastoji od zk. č. br. [katarska čestica] oznake livada [adresa] površine 401 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dio koji je na skici geodetskog vještaka Mladena Bebera iz dopune nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2016. koja čini sastavni dio presude označen spojnicama zo2-zo3-zo4-29-28-27-bo5-bo1-zo2 (obojano zeleno) i spojnicama bo1-bo5-27-26-25-bo1 (obojano žuto na skici), koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-648/20 od 28. siječnja 2021.

- da su se stranke suglasile da se radi ekonomičnosti postupka kao dokaz u ovom parničnom postupku koriste iskazi svjedoka, te nalazi i mišljenja sudskog vještaka Antuna Škarice dipl. ing. geod. izrađen za potrebe parničnog postupka u predmetu ovoga suda broj P-3514/12 i sudskog vještaka Mladena Bebera dipl. inž. geod. izrađen za potrebe parničnog postupka u predmetu ovoga suda broj P-11642/19 (ranije broj P-3798/13)

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Antuna Škarice dipl. ing. građ. u predmetu istoga suda broj P-3514/12 utvrđeno da se sporna zk. č. br. i kč. br. [katastarska čestica] nalazi između kč. br. [katastarska čestica] put u površini 71 m2 k. o. [katastarska općina] koja odgovara [katarska čestica] dijela zk. č. br.1740 put u površini 142 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. i zk. č. br. [katarska čestica] kuća br. 3b ([adresa]) u površini 127 m2, dvorište površine 496 m2 - ukupno 623 m2

- da nije razvidno kojoj je namjeni sporno zemljište privedeno jer ga koriste različiti korisnici u različite namjene unutar različitih cjelina (ograđenih i neograđenih)

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mladena Bebera dipl. inž. geod. u predmetu istoga suda poslovni broj P-11642/19 (raniji broj P-3798/13), nakon provedenog očevida na licu mjesta, utvrđeno da se mjesto prijepora odnosi na nekretninu na lokaciji [adresa] u [adresa] i 3B

- da nekretnina predstavlja dio nekretnine zk.č. 1741/6 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kultura livada [adresa], površine 401 m2

- da je iz iskaza svjedoka KŽ, PŽ, CŽ, LŽ, IŽ, ŽŽ, Č, FŽ i ĐŽ saslušanih u parničnom postupku br. P-3514/12, utvrđeno da su stanari zgrade u [adresa] od useljenja oko 1983. parkirali svoja vozila na spornoj nekretnini, nesmetano prolazili istom i koristili se stepenicama, sve do 2010. kada su tužiteljice tu nekretninu ogradile metalnom ogradom

- da je iz iskaza svjedoka OŽ i VŽ utvrđeno da su na spornoj nekretnini stanari zgrade parkirali svoja vozila, mada u [adresa] imaju i uređeno parkiralište

- da je iz iskaza ČŽ, saslušane u tom postupku kao tužiteljica, utvrđeno da je nova metalna ograda postavljena oko 2008., koja je dijelom bila otvorena zbog štete napravljene prilikom gradnje zgrada u [adresa] i da su oni davali dozvolu susjedima da tamo parkiraju

- da je iz iskaza 1. tužene ČŽ utvrđeno da je predmetna čestica broj zk. č. br. [katarska čestica] bila u njezinom vlasništvu i da je do 2008. bila neograđena i na toj čestici mogao je parkirati osobni automobil tko je god htio

- da je ta čestica predstavljala njihovo dvorište zbog čega ju je ogradila

- da je čestica bila u njenom vlasništvu do 2012. kada se Grad Zagreb uknjižio kao vlasnik i tražio predaju u posjed

- da je maknula ogradu dva tjedna nakon što je primila drugostupanjsku presudu

- da ta čestica ni danas nije uređena kao parkiralište koje bi bilo u sustavu naplate Grada Zagreba

- da se 2. tužena u cijelosti pridružila iskazu 1. tužene

- da je tužitelj dostavio u spis Zaključak o utvrđivanju visine naknade za davanje u zakup neizgrađenoga građevinskog zemljišta ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 1/01 - dalje: Zaključak) koji je bio u primjeni do stupanja na snagu Odluke o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 5/12 - dalje: Odluka) 7. travnja 2012.

- da je utvrđeno da je Grad Zagreb neizgrađeno građevinsko zemljište za namjenu parkiranja vozila u površini do 100 m2 davao u zakup po cijeni od 10 kuna/m2 godišnje, a iznad 100 m2 po cijeni od 6 kuna/m2 godišnje

- da je čl. 114. Odluke propisano da se jedinični iznos godišnje zakupnine utvrđuje prema područjima zona utvrđenim Odlukom o komunalnom doprinosu (prema kojoj se predmetna nekretnina nalazi u III zoni) te namjeni za koju se zemljište daje u zakupa iskazan je u kn/m2, te za parkirališni prostor površine do 100 m2 iznosi 20 kuna/m2 godišnje, a za površinu preko 101 m2 iznosi 12 kuna/m2 godišnje

- da je iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno da je predmetna nekretnina, odnosno njezin dio prije nego što su ga tužene ogradile, korišten za parkiranje osobnih vozila stanara zgrade na adresi u [adresa]

- da se radi o prostoru koji nije uređen kao parkiralište u sustavu naplate Grada Zagreba.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenju utvrđeno je da je dio zk. č. br. [katarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici geodetskog vještaka Mladena Bebera dipl. inž. geod. iz dopune nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2016. koja čini sastavni dio presude broj P-11642/19-67 od 23. siječnja 2020. kojom je naloženo ovdje 1. i 2. tuženoj da istu predaju tužitelju u posjed, označen spojnicama zo2-zo3-zo4-29-28- 27-bo5-bo1-zo2 (obojano zeleno) i spojnicama bo1-bo5-27-26-25-bo1 (obojano žuto na skici), do donošenja rješenja prvostupanjskoga suda poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012. bio uknjižen kao vlasništvo 1. tužene ČŽ u 3/4 dijela i 2. tužene FŽ u 1/4 dijela, te su ju iste koristile kao dio dvorišta obiteljske kuće.

10. Utvrđeno je iz obrazloženja rješenja poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012. da je Grad Zagreb podnio prijedlog za otvaranjem zemljišnoknjižnog ispravnog postupka 20. rujna 2010., a pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak otvoren je rješenjem suda od 21. ožujka 2011. Predlagatelj je naveo da je nekretnina označena kao zkč. br. [katastarska čestica] - livada [adresa], površine 104 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo protustranaka ČŽ u 3/4 dijela i MŽ u 1/4 dijela rješenjem Skupštine općine Novi Zagreb od 30. lipnja 1981. deposedirana bivšoj vlasnici, prednici 1. i 2. tužene HŽ, te joj je za istu isplaćena naknada, a da su ovdje 1. i 2. tužene uknjižene kao suvlasnice temeljem rješenja o nasljeđivanju.

11. Tužene su podnijele prigovor, u kojem su osporile navode tužitelja kao predlagatelja, a sud je utvrdio da je i sadašnja zemljišno knjižna čestica [katarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila predmetom deposedacije prema rješenju od 30. lipnja 1981. , te da je prednici ovdje 1. i 2. tužene, za to isplaćena novčana naknada. Sud je donio rješenje kojim je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten otpis zk. č. br. [katarska čestica] površine 401 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste katastarske općine te je u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini označenoj kao zk. č. br. [katarska čestica], livada [adresa], površine 401 m2 s uknjiženim pravom vlasništva u korist ČŽ u 3/4 dijela i FŽ u 1/4 dijela, uknjiženo pravo vlasništva u korist Grada Zagreba.

12. Nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, tužene su podnijele tužbu protiv Grada Zagreba za utvrđivanjem vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji je postupak okončan donošenjem pravomoćne presude poslovni broj P-5314/12 od 25. srpnja 2017. kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan.

13. Prvostupanjski sud smatra da su tužene predmetnu nekretninu držale u posjedu temeljem valjane pravne osnove – upisa u zemljišne knjige, do donošenja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012. kojim je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten otpis zk. č. br. [katarska čestica] površine 401 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste katastarske općine te je u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini označenoj kao zk. č. br. [katarska čestica], livada [adresa], površine 401 m2 s uknjiženim pravom vlasništva u korist ČŽ u 3/4 dijela i FŽ u 1/4 dijela, te je uknjiženo pravo vlasništva u korist Grada Zagreba. Tužene su se mogle smatrati savjesnim posjednicama do trenutka otvaranja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka 21. ožujka 2011. u smislu odredbe čl. 186. st. 1. al. 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 126/10, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK).

14. Sud navodi da je čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, dok je odredbom čl. 1110. ZOO-a propisano da nakon nastupa zastare odštetnog zahtjeva oštećenik može zahtijevati od odgovorne osobe, po pravilima stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzročena šteta. Kako tužene nisu istaknule prigovor zastare potraživanja, sporni odnos trebao se razriješiti primjenom odredbe čl. 1045. i 1098. ZOO-a.

15. Prvostupanjski sud navodi da odbijanje 1. i 2. tužene da predmetnu nekretninu, koju su držale bez valjane pravne osnove, predaju tužitelju u posjed, predstavlja štetnu radnju koja za sobom povlači odgovornost u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a. Izmakla korist je izravna šteta koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi, koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojim je štetnik prouzročio štetu jer je onemogućio povećanje imovine oštećenika u budućnosti. U pogledu odgovornosti za naknadu štete zbog izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke, a to su da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redoviti tijek stvari) kao i dopuštena pravna osnova po kojoj bi korist bila ostvarena. Za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već se mora utvrditi da je oštećenik osnovano mogao očekivati da će tu dobit i ostvariti prema redovitom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica.

16. Odredbama Odluke o građevinskom zemljištu propisani su način i uvjeti upravljanja građevinskim zemljištem, te Grad Zagreb, može do privođenja zemljišta namjeni, dati zemljište u zakup za parkiranje, a u čemu je onemogućen protupravnom radnjom tuženica, te trpi štetu u vidu izgubljene zarade u visini propisanoj odredbama Odluke.

17. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade od trenutka donošenja rješenja poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012. Razmjerni iznos godišnje zakupnine za parkirališni prostor prema čl. 114. Odluke za 2012. godinu iznosi 3.900,00 kuna (100 m2 x 20 kuna/m2 + 283 m2 x 12 kuna/m2 za 8 mjeseci i 20 dana korištenja), pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev usvojen, a u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. u svezi sa čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

19. Glede žalbenih navoda, valja ukazati da je na sjednicama Građanskog odjela VSRH-a 26. listopada 2009. i 14. studenoga 2013. utvrđeno da se zahtjev iz članka 165. ZV-a ima primijeniti ako je “određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta)”. U slučaju da je “određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari)”, onda je potrebno primijeniti verzijski zahtjev iz članka 1120. ZOO- a. Pritom je izrijekom navedeno da je u slučaju primjene ZV-a ključno poštenje posjednika, dok za verzijski zahtjev iz ZOO-a to nije bitno. Što se tiče kriterija očuvanog identiteta, ako se utvrdi da je nekretnina ostala očuvanog identiteta treba primijeniti čl. 165. ZV-a.

20. Stoga u konkretnom slučaju treba primijeniti navedene odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta) jer je nesporno da je predmetni prostor u utuženom razdoblju bio u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

21. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. (čl. 165. st. 1. ZVDSP).

22. Na drugoj sjednici Građanskog odjela ovoga suda (2/21) održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

23. Glede pravnog položaja posjednika, konkretno poštenja posjeda tuženica, nisu navedeni jasni razlozi u obrazloženju presude, osim proturječnog navoda da su tuženice predmetnu nekretninu držale u posjedu temeljem valjane pravne osnove – upisa u zemljišne knjige, do donošenja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012., a da su se tuženice mogle smatrati savjesnim posjednicama do trenutka otvaranja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka 21. ožujka 2011., te da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade od trenutka donošenja rješenja poslovni broj Z-44481/10 od 11. travnja 2012.

24. Temeljem čl. 18. st. 3. ZVDSP-a je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Kada je riječ o poštenju i nepoštenju posjeda, poštenje posjeda ovisi o subjektivnom stavu posjednika u pogledu usklađenosti njegova posjeda s pravom, posebno u slučajevima kada posjed objektivno nije u skladu s pravom, npr. zbog toga što je nezakonit. Posjednik je tako u slučaju nezakonitosti posjedovanja pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje neispričivo, dok je nepošten ako prigodom stjecanja posjeda nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, ali je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Posjed postaje naknadno nepošten naknadnim saznanjem da ne postoji pravo na posjed, a naknadno nastala mogućnost tog saznanja, ne čini posjed nepoštenim. Posjed naknadno postaje nepošten ako posjednik sazna da nema pravo na posjed, a ipak nastavi i posjedovati, no o tome u obrazloženju pobijane presude nema jasnih razloga.

25. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbe stranaka kao osnovane i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

26. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem.

27. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka