Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1213/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice CJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Luciji Novak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1016/2023-14 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1016/2023-14 od 27. rujna 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnima odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu br. 9011404861 koji su tužiteljica i tuženik sklopili 24. 05. 2006. na iznos od 39.000,00 CHF, kojima su glavnica i kamate te obveza povrata kredita i visina anuiteta vezani uz CHF (st. I. izreke). Naloženo je tuženiku Privrednoj banci Zagreb da tužiteljici isplati iznos od 2.225,59 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (st. II. izreke). Stavkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.456,81 eura sa zakonskom zateznom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 27. rujna 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik je uložio žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je tužitelju neosnovano dosuđen iznos od 2.225,59 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2016. do isplate. Iznos od 2.225,59 EUR obuhvaća iznos preplate po osnovi tečajne razlike od 2.106,88 EUR, te iznos zakonskih zateznih kamata na više plaćene iznose izračunate u postupku konverzije od 670,38 EUR, umanjeno za iznos preplate koji je tužitelju već priznat u konverziji od 551,67 EUR. Dakle, iznos od 2.225,59 EUR u sebi već obuhvaća iznos zakonskih zateznih kamata, pa je jasno da na navedeni iznos ne mogu opet teći zakonske zatezne kamate, jer tako dolazi do dvostruke naplate zakonskih zateznih kamata što je u neosnovano. Potraživanje s osnove preplate zbog promjene kamatne stope je u zastari, pa je jasno da se ne može potraživati niti zakonsku zateznu kamatu na navedene iznose preplate, kao niti od iznosa preplate priznatog u konverziji oduzimati iznos zakonskih zateznih kamata na iznose preplate zbog promjene kamatne stope. Sud je zanemario činjenicu da je kredit konvertiran, pa bi plaćanjem dosuđenog iznosa tužitelj bio dva puta obeštećen – prvi puta kada je konvertirao ugovor jer mu je tada sve što je platio po inicijalno zaključenom ugovoru s valutnom klauzulom u CHF priznato prilikom konvertiranja duga, dok bi po drugi puta bio obeštećen kad bi mu tužena morala platiti temeljem ovakve presude. Presuda se temelji na vještačenju provedenom po prijedlogu tužitelja, da se utvrdi njegova obveza ukoliko bi tečaj ostao na razini onog prilikom sklapanja ugovora o kreditu, što niti ima smisla prema presudi VTS (kojom je izričito odbijen prijedlog/zahtjev da se ponudi sklapanje ugovora sa fiksnom stopom/tečajem) niti je time tužitelj dokazao da je promjena stope bila neopravdana, a tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na već obračunatu zakonsku zateznu kamatu. Po pitanju odluke suda o neosnovanosti prigovora zastare tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako je sporni ugovor o kreditu na koji se odnosi tužbeni zahtjev, sklopljen 2007. pri čemu je neovisno o tome kad je ništetnost deklarirana, zastara počinje teći od dana kad se tvrdi da je plaćeno ono što se traži natrag tj. kad je ugovorna strana imala pravo tražiti vraćanje. Sud pogrešno izvodi zaključak da bi zastara kondemnatornog tužbenog zahtjeva upravljenog na isplatu bila vezana uz datum podnošenja kolektivne tužbe Udruge Franak u kolektivnom sporu. Donošenjem pobijane presude povrijeđen je zakon, obzirom da je presuda nerazumljiva te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. toč.11. ZPP-a. Uslijed cjelokupne iznesene argumentacije, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže se predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je između ostalog naveo:

- da je tužiteljica podneskom od 8. kolovoza 2024. nakon obavljenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude

- da se njezino ukupno potraživanje sastoji od zbroja preplate po osnovi tečajne razlike koja iznosi 2.106,88 EUR i zakonskih zateznih kamata na više plaćene iznose izračunate u postupku konverzije 670,38 EUR, tj. 2.777,26 EUR te umanjeno za konverzijom priznati iznos preplate od 551,67 EUR

- da su tužiteljica i tuženik sklopili 24. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 9011404861, kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju stambenog objekta u iznosu od 39.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok od 360 mjeseci

- da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima

- da u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita

- da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011404861 dana 14. siječnja 2016.

- da ukupna preplata priznata u konverziji iznosi 551,67 EUR

- da je sporno da li tužiteljica ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi i je li osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu zaključila 2006.

- da joj je kredit bio potreban za kupnju stana u iznosu u protuvrijednosti 39.000 CHF

- da joj je preporučen kredit u CHF kao najpovoljniji

- da je banka pripremila ugovore o kreditu po svojim uvjetima

- da je početna rata bila oko 800,00 kn, da bi se poslije povećala na iznos od oko 1.400,00 kn

- da je kredit nastavila plaćati po povećanim iznosima do sklapanja Dodatka ugovoru 2016.

- da je Dodatak ugovora također sačinila banka po svojim uvjetima

- da trenutno joj rata iznosi oko 140,00 EUR i mora ga otplaćivati još 12 godina

- da je stan kupovala isključivo kao fizička osoba

- da stan nikada nije iznajmljivala drugim osobama

- da je iz nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković utvrđeno da je izračunata razlika kamata iznosi 1.184,23 EUR, tečajna razlika iznosi 2.106,88 EUR, zakonska zatezna kamata na više plaćene iznose izračunate u postupku konverzije iznosi 670,38 EUR, što sveukupno iznosi 3.961,49 EUR

- da kada se ukupni iznos umanji za iznos priznat u konverziji 551,67 EUR, tada razlika iznosi 3.409,82 EUR

- da nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije bila u svojstvu potrošača, jer je predmetni kredit podigla kao fizička osoba za kupnju stambenog objekta

- da sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim

- da sud prihvaća stav tužitelja da je tuženik, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14. lipnja 2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF

- da od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike

- da zastarni rok od 5 godina, teče od 14. lipnja 2018.

- da su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe

- da je odluka o parničnom trošku donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

7. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da vještak u svojem nalazu i mišljenju se zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi da je u ovome predmetu provedeno financijsko vještačenje, te da je tuženik podneskom dao svoje očitovanje na navedeni nalaz i mišljenje tako što je istaknuo da u cijelosti osporava predmetni nalaz i mišljenje. Pregledom spisa utvrđeno je da je tuženik podneskom od 3. srpnja 2024. istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje, te je nalaz i mišljenje osporio u cijelosti (list 96-98 spisa).

9. Iz odredbe čl. 260. ZPP-a proizlazi da se vještačenje uvijek obavlja (usmeno) na raspravi, a sud da može odrediti da vještak osim iznošenja svog nalaza i mišljenja usmeno na raspravi podnese nalaz i mišljenje i u pisanom obliku prije rasprave te da, u svakom slučaju, vještak mora svoje mišljenje uvijek obrazložiti. Postupivši na opisani način sud prvoga stupnja postupio je suprotno toj odredbi i shvaćanju zauzetom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni broj Revx 1229/2014-2 od 27. siječnja 2015., Revx 1064/16 od 20. studenog 2019.) prema kojem proizlazi da je nepozivanjem vještaka radi usmenog saslušanja na raspravu povodom prigovora stranke na njegov nalaz i mišljenje, na kojem sud temelji obrazloženje svoje odluke, kao što je to i ovdje slučaj, stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom pa je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a presuda je nerazumljiva. Posljedično tome, za sada se ne može provjeriti osnovanost žalbenih navoda, da se presuda temelji na vještačenju, a da tužiteljica nije dokazala da je promjena stope bila neopravdana, pri čemu tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na već obračunatu zakonsku zateznu kamatu, kao niti navod da je potraživanje s osnove preplate zbog promjene kamatne stope u zastari.

10. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem tako što će provesti dokaz saslušanjem vještaka ili dostatno obrazložiti suprotno, te će ocjenom toga dokaza, zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima, te imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) o stjecanju bez osnove, zaključiti o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i posljedično tome o pravu tužiteljice na isplatu utuženih novčanih iznosa.

12. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina