Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-899/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tužene FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-160/2022 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice IZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-160/2022 od 26. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IZ kojim traži da se naloži tuženoj FZ da joj na ime naknade štete isplati iznos od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (stavak I. izreke) te joj se nalaže tuženoj nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se navedena odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti-prava na psihičko zdravlje uzrokovano lažnim prijavljivanjem tužiteljice od strane tužene, što je kod tužiteljice izazvalo strah od mogućih daljnjih lažnih prijava.

5. Naime, prema činjeničnim navodima tužbe tužena FZ je lažno prijavila tužiteljicu da je 27. rujna 2020. oko 23,00 sati prema njoj počinila psihičko nasilje tako što je na tuženu vikala „izmišljaš sve, želiš me se riješiti, ne piješ terapiju pa me zato histerično napadaš te lažno prijavljuješ da se drogiram i da sam kćer nagovorila da te poprska klorom“ od koje je optužbe tužiteljica oslobođena presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-3249/2020-10 od 2. svibnja 2019.

5.1. Također, tužena je tužiteljicu prijavila da se 5. veljače 2021. oko 18,00 sati nasilnički ponašala prema njoj i baki tužiteljice RZ na način da je na iste vikala i galamila te tuženu vrijeđala riječima: „Ja ću tebe proglasiti ludom, pobacila si osam pobačaja, djeca su mi gladna, ti si luda, potirala si me iz kuće….“, od kojih optužbi je tužiteljica oslobođena presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp-2767/2021 od 20. rujna 2021.

5.2. Nadalje, prema činjeničnim navodima tužbe tužena je tužiteljicu prijavila i zbog kaznenog dijela prijetnje jer da je 27. listopada 2020. oko 15,00 sati vikala na tuženu da će je ubiti, da će pustiti plin, da će baciti bombu i da će je tužiteljičini mafijaši ubiti s autom i da će letjeti preko haube, koji postupak je pred nadležnim Općinskim državnim odvjetništvom Split prema navodima tužiteljice obustavljen.

6. Ispitujući pobijanu presudu sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

6.1. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica time što sud prvoga stupnja nije ocijenio niti prepričao sadržaj baš svakog pojedinog izvedenog dokaza. To iz razloga jer je sud prvoga stupnja ocijenio one provedene dokaze koji su bili od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, te je svoju odluku opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj viši sud.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da su tužiteljica IZ kćer, a tužena FZ majka, da žive u istome stanu, te da su njihovi odnosi u značajnoj mjeri pogoršani zbog čega očito između njih često dolazi do verbalnih sukoba.

8. U tijeku postupka pa i sada u fazi žalbe sporno je pitanje da li je tužena prijavljivala tužiteljicu, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između prijavljivanja tužiteljice od strane tužene i postojanje povrede prava osobnosti na psihičko zdravlje na strani tužiteljice.

9. Sud prvoga stupnja temeljem provedenog postupka zaključuje da tužena nije prijavljivala tužiteljicu, već je tužiteljicu prekršajno prijavljivala policija postupajući po službenoj dužnosti tako da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala postojanje štetne radnje pa samim time ni uzročno-posljedične veze između štetne radnje i povrede njezinog prava osobnosti, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

10. Takav zaključak i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice koji u stvari predstavljaju njezinu ocjenu provedenih dokaza.

11. Naime, iz sadržaja presude poslovni broj Pp J-3249/2020-10 od 2. svibnja 2019. kao i presude poslovni broj Pp-2767/2021 od 20. rujna 2021. proizlazi da je u oba slučaja protiv tužiteljice optužne prijedloge podnosila PU Splitsko dalmatinska i Policijska postaja Split, postupajući po službenoj dužnosti temeljem izvršenih intervencija, a ne da se radi o lažnom prijavljivanju tužiteljice od strane tužene.

12. Naime, odredbom čl. 304. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ) opisano je kazneno djelo - lažno prijavljivanje kaznenog djela. Navedeno kazneno djelo čini ona osoba koja prijavi bilo pisano, komunikacijskim sredstvom ili usmeno neku osobu da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti iako zna da to nije istina. Isto djelo čini i onaj tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo (dakle ne i određenu osobu da ga je počinila), iako zna da to nije istina, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga, ili tko sebe prijavi kao počinitelja takvog djela a to nije istina.

13. Kako tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da bi je tužena lažno prijavljivala bilo za prekršajna, bilo za kaznena djela, time nije dokazala postojanje štetne radnje.

14. Naime, donesene oslobađajuće presude u prekršajnom postupku u odnosu na tužiteljicu same za sebe ne predstavljaju dokaz da je tužena prijavljivala tužiteljicu obzirom da iz istih proizlazi da je optužne prijedloge prekršajnom sudu podnosila policija postupajući po službenoj dužnosti.

15. Osim toga, tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje dane u stranačkom iskazu prema kojima je zbog prijavljivanja od strane tužene tražila liječničku pomoć te da ima tri psihijatrijska nalaza i jedan kardiološki nalaz.

16. Također, tužiteljica u svojem iskazu nije opisala kako se navedeni strah kod nje manifestirao, kolikog je intenziteta i trajanja, pa sve i da je postojalo lažno prijavljivanje prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) tužiteljici bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu samo pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir njenu težinu i trajanje nije neznatna jer se u situaciji da je povreda osobnosti neznatna može reći da objektivno postoji povreda prava osobnosti (čl. 1046. ZOO-a), ali ne i pravo oštećenog na dosudu pravične novčane naknade (čl.1100. ZOO-a) jer svaka povreda prava osobnosti ne znači bezuvjetno pravo na isplatu pravične novčane naknade jer to pravo postoji samo ako sud procijeni da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO.

17. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP). U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je sud prvoga stupnja tuženoj neosnovano dosudio trošak pristupa na ročište 4. prosinca 2023. u punom iznosu iako su se na tom ročištu ponavljali navodi iz tužbe i odgovora na tužbu, valja istaći da kada je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, tada se smatra da se radi o ročištu na kojem se raspravlja o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za to ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a ne primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1121/2022 od 12. rujna 2023).

18. Također, u odnosu na žalbeni navod tužiteljice da je tuženoj neosnovano dosuđen trošak pristupa ročištu za objavu presude, valja istaći da se radi o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici. Pravno shvaćanje da stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak pristupa na to ročište zauzeto je i u odluci revizijskog suda broj Revr- 580/05 od 14. prosinca 2005.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka