REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-751/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆK, odvjetničkog vježbenika i ŠK, zamjenice u OGDO, 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 58,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 9,42 EUR od 16. kolovoza 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,38 EUR od 16. studenog 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,67 EUR od 16. lipnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 390,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. U razdoblju od 17. rujna 2013. do 17. rujna 2018. tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka, jer je radio duže od 8 sati u tjednu, subotom i nedjeljom, u smjenama i turnusima jer je radio u smjenama i turnusima u navedenom razdoblju duže od redovne smjene od 8 sat i duže od turnusa od 12 sati, a duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u radu na drugačiji način jer su radili duže od 8 sati dnevno i 40 sati tjedno, prekovremeni rad, u navedenim oblicima rada tužitelj je ostvarivao na dane blagdana, neradne dane utvrđene Zakonom i na dane Uskrsa, koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, te je sve tako odrađene sate tuženik bio u obvezi obračunati kao prekovremeni rad. Stoga je tužitelj imao pravo da mu se osnovna plaća uveća za dodatak na efektivno odrađene prekovremene sate rade ostvarene u noćnom dijelu dana za 40%, u drugoj smjeni za 10%, subotama 25%, za rad nedjeljama 35% i za rad blagdanom-150% jer se ovi dodaci međusobno ne isključuju. Zbog neisplate prekovremenog rada ostvarenog u navedenim oblicima rada, tužitelju nije u cijelosti isplaćena naknada za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, a sve iz razloga jer mu nije pravilno izračunavana prosječna plaća. Način ostvarivanja prekovremenog rada reguliran je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tuženika koji se odnose na tužitelja te je određeno da prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve-2 treće-2 dana slobodno) ili turnus smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako je određeno, da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj se obratio tuženiku sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno.

1.1. Podneskom od 22. siječnja 2025. tužitelj predlaže da sud usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev, koji se odnosi na prekovremeni rad na drugačiji način, i naloži tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 58,47 EUR sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od dana nakon dospijeća plaće u mjesecu za prethodni mjesec izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Podneskom od 18. kolovoza 2019. navodi da je tužiteljici već dosuđena novčana naknada u istoj pravnoj stvari (isplata prekovremenog rada), na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj: 1660/17-30 od 26. listopada 2018. (za period od 16. rujna 2012. do 16. prosinca 2016.), a kojom presudom je djelomično obuhvaćeno i vremensko razdoblje za koje traži isplatu u predmetnom, kasnije postupku. Predlaže podredno odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknadu troškova tuženoj.

3. Podneskom 17. ožujka 2024. tužitelj je naveo da tužitelju nije dosuđena novčana naknada temeljem pravomoćne presude općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1660/17 od 26 listopada 2018. u kojem postupku se utvrđivalo da li je tuženik tužitelju obračunao i isplatio, sate prekovremenog rada za razdoblje od 2012. do 2016. i to za oblik rada u smjenama i u turnusu, dok tužitelj mu ovome parničnom postupku traži plaćanja sati prekovremenog rada koje je tužitelj odrađivao u utuženom razdoblju, a koji sati su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. I to za razdoblje od rujna 2013. do rujna 2018. što znači da tuženik pogrešno tvrdi da je tužitelju već dosuđena naknada u istoj pravnoj stvari (isplata prekovremenog rada) na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1660717- 30 od 26. listopada 2018. (za period od 16. rujna 2012. do 16. prosinca 2016.), plaćeni svi sati prekovremenog rada koje je tužitelj ostvarivao u obliku rada na drugačiji način, za cijelo utuženo razdoblje od rujna 2013. do rujna 2018. Stoga je tužitelj predložio da vještak sačini u jednoj verziji obračun sati prekovremenog rada koje je tužitelj odrađivao u obliku rada na drugačiji način, a koji su sati u pojedinim tjednima u mjesecu, utuženog razdoblja bili duži od dnevnog radnog vremena i duži od 40 sati tjedno.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa), Rješenje o rasporedu na radno mjesto (list 14-16 spisa), obračunske liste plaća (str. 17-37, 51-121-161 spisa), evidenciju rada tužitelja (str. 38-50 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 170-179 spisa), dopunskim očitovanjem financijskog vještaka (str. 191, 208 spisa), tumačenja Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (list 211-213), izvršen je uvid u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj: Pr-1660/17 te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelj državni službenik zaposlen u državnoj službi u Zatvoru u Zagrebu kao i da se tužitelj, sukladno čl. 186.a ZPP-a, prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora.

7. Prije svega, a u odnosu na prigovor presuđene stvari, valja reći da iz ovosudnog spisa posl. broj: Pr-1660/17 proizlazi da je predmet navedenog spora bilo potraživanje tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od mjeseca kolovoza 2012. pa do mjeseca studenog 2016., a postavljeni zahtjev tužitelj je temeljio na tvrdnji da mu tuženik kao poslodavac nije isplatio naknadu za prekovremeni rad, i to u onim mjesecima u kojima je u radne dane od ponedjeljka do petka bio blagdan, a tužitelj je u dane tih blagdana radio.

7.1. Stoga, iako se pravomoćna presuda u predmetu Pr-1660/17-30 donesena 26. listopada 2018. djelomično odnosi na isto utuženo razdoblje utvrđeno je da se zahtjev tužitelja u tom predmetu ne odnosi na utvrđivanje neisplaćenih prekovremenih sati s osnova rada na drugačiji način, a koje je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predmet potraživanja tužitelja u ovom predmetu, te je stoga ocjenjen neosnovanim prigovor presuđene stvari.

8. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13) odnosno čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/2017 – dalje KU/17) radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9. Čl. 40. st. 11. KU/13 odnosno čl. 38. st. 11. KU/17 propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

10. Na okolnost visine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada na drugačiji način, za utuženo razdoblje iznosi ukupno 58,47 EUR (mjesečna potraživanja iskazana u Tabeli A. stupac '8').

11. Sud je u cijelosti prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a na isti niti stranke nisu imale primjedbi.

12. Naime, vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju iz dokumentacije utvrdio razdoblja na tjednoj osnovi u kojima je tužitelj radio u nejednakom rasporedu radnog vremena, odnosno u kojima je njegov raspored rada odstupao od uobičajene tj. očekivane dinamike rada.

13. S obzirom da je tužitelj specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, sud je usvojio tako postavljeni tužbeni zahtjev te odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

14. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju valjalo priznati jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7/9 - 50 bodova, što uz vrijednost boda iznosi 100,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a, ukupno 125,00 EUR. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR pa ukupni trošak tužitelja iznosi 390,45 EUR.

16. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

17. S obzirom da tuženik nije uspio u postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, ne pripadaju mu troškovi parničnog postupka.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. travnja 2025.

Sudac :

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku