REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-4266/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri u Zagrebu, protiv tužene Specijalne bolnice za plućne bolest, sa sjedištem u [adresa], OIB: 75982310877, zastupane po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikše Valjalo, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika GC, odvjetničkog vježbenika, 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, [adresa], OIB: 75982310877, da tužitelju ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.173,90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 41,55 EUR od dana 16. veljače 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,17 EUR od dana 16. ožujka 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,74 EUR od dana 16. travnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 38,27 EUR od dana 16. svibnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,62 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,06 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,57 EUR od dana 16. rujna 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 26,02 EUR od dana 16. studenog 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 19,93 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,24 EUR od dana 16. veljače 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,37 EUR od dana 16. ožujka 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,58 EUR od dana 16. travnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,86 EUR od dana 16. svibnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,93 EUR od dana 16. lipnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 19,00 EUR od dana 16. srpnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 26,74 EUR od dana 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,40 EUR od dana 16. rujna 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,58 EUR od dana 16. listopada 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,42 EUR od dana 16. studenog 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 22,26 EUR od dana 16. siječnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,16 EUR od dana 16. veljače 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,36 EUR od dana 16. ožujka 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,68 EUR od dana 16. travnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 26,77 EUR od dana 16. svibnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 29,94 EUR od dana 16. lipnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 54,25 EUR od dana 16. srpnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 64,02 EUR od dana 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,73 EUR od dana 16. rujna 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,81 EUR od dana 16. listopada 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,50 EUR od dana 16. prosinca 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,19 EUR od dana 16. siječnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,02 EUR od dana 16. veljače 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 EUR od dana 16. ožujka 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,27 EUR od dana 16. travnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,17 EUR od dana 16. svibnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,60 EUR od dana 16. lipnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,84 EUR od dana 16. srpnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 54,11 EUR od dana 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,45 EUR od dana 16. rujna 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 77,77 EUR od dana 16. listopada 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,69 EUR od dana 16. studenog 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,96 EUR od dana 16. prosinca 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,95 EUR od dana 16. siječnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,82 EUR od dana 16. veljače 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 39,21 EUR od dana 16. ožujka 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 28,43 EUR od dana 16. travnja 2020.g. pa do isplate. za razdoblje od 16. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.503,69 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15. travnja 2025. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinskog tehničara na I. pulmološkom odjelu. U razdoblju od 1.1.2016. do 1.4.2020., plaća tužitelja regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17). Dana 1.4.2020. stupio je na snagu Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad. Odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). KU/13 u čl.58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. KU/18 čl. 58 propisano je da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019). KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. U utuženom razdoblju, dakle od 1.1.2016. do 1.4.2020. tuženik tužitelju nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir njegovo pravo na sve navedene dodatke na plaću, kao da se isti imaju obračunati i na prekovremeni rad.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 15. listopada 2024., tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatiti mu ukupan iznos od 1.173,90 eura, koji su razvrstani na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da postoje negativne pretpostavke za raspravljanje povodom tužbe, budući da ista predstavlja tzv. stupnjevitu tužbu, a tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik odbio predati dokumentaciju odnosno da mu ta dokumentacija nije predana. Stoga prvenstveno predlaže predmetnu tužbu odbaciti. Podredno se poriče i pravna osnova potraživanja tužitelja. Ističe da je ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelja, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama. Kod tuženika obračun plaća se izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). Relevantnim odredbama KU-a jasno je i nedvosmisleno određeno da se svi dodaci i uvećanja plaće iz KU obračunavaju na osnovnu plaću. Ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog predlaže podredno odbiti tužbeni zahtjev, sve uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužbu trebalo odbaciti. Naime, tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije posjedovao svu dokumentaciju koja mu je bila potrebna za specifikaciju (npr. evidencije radnog vremena što predstavlja dokumentaciju kojom samo tuženik raspolaže). Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da ne raspolaže obračunima plaće, a s obzirom da ista po zakonu nije obveznik čuvanja istih, tuženik je bio u obvezi po nalogu suda u spis dostaviti obračune plaća za utuženo razdoblje. Zbog svega navedenog, tužitelj je opravdano postavio manifestacijski zahtjev u smislu čl. 186.b st. 3. ZPP-a.

6. Rješenjem ovog suda od 6. travnja 2022. pozvan je tuženik da u roku od 15 dana dostavi platne liste i evidencije rada za tužitelja za utuženo razdoblje te je tuženik podneskom od 2. svibnja 2022. dostavio u spis svu zatraženu dokumentaciju.

7. Nadalje, valja navesti da je neosnovan tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine. Članom 139. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnoga odnosa zastarijevaju za pet godina ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužba u ovom predmetu je podnesena 4. veljače 2021. Najstarija tražbina tužitelja u ovom predmetu odnosi se na mjesec siječanj 2016. koja je dospjela 16. veljače 2016. Od 16. veljače 2016. do 4. veljače 2021. nije proteklo pet godina. S obzirom da najstarija tražbina tužitelja u ovom predmetu koja se odnosi na mjesec siječanj 2016. nije u zastari, nisu u zastari ni tužiteljeve tražbine za mjesece koji slijede iza mjeseca siječnja 2016.

8. Predmet spora u ovaj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, na sve odrađene sate rada te posljedično tome, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koje bi ostvario da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u utuženom razdoblju.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZR, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora.

10.1. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18), primjenjuje se od 1. ožujka 2018. a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dana 25. ožujka 2019. sklopljen je Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 35/19, dalje Dodatak I. KU) te je istim u čl. 2. I 5. Određeno da su ugovorne strane suglasne da se Ugovor u cijelosti nastavlja primjenjivati od 27. ožujka 2019. te se ovaj Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. srpnja 2019. Dana 31. srpnja 2019. sklopljen je Izmjene Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 78/19, dalje Izmjene Dodatka I. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. listopada 2019. Dana 27. rujna 2019. sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 93/19, dalje Dodatak II. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. i II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuju do 31. prosinca 2022.

11. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu: KU 143/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 2. i 3. KU 143/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18). Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU 143/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

13. Dodatkom I. naprijed navedenom KU/13 ("Narodne novine" 96/15) koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., propisano je u članku 5. da se iza članka 59. u Kolektivnom ugovoru dodaje članak 59.a koji glasi: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće.“.

13.1. Također, čl. 58. KU/18 je propisano da iznimno od članka 57. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

13.2. Dodatkom II KU (NN 92/19), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., propisano je da se zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostalim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja osnovna plaća uvećava za 8%.

14. Osim KU 143/13 i KU 28/18, u promatranom razdoblju je na snazi i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-u daljnjem tekstu: TKU), te TKU 24/17, 128/17, 47/18, 123/19 koji se također primjenjuje na tužitelja te je plaća radnika u članku 51. definirana na jednak način kao i u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 15. Sud je prihvatio argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio na istom radnom mjestu te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužitelj je radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. KU definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. KU. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužitelju svakog mjeseca. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca.

16. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane u ponedjeljak 9. prosinca 2019. koje glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

17. Nadalje, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad budući je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

17.1. Prema čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

17.2. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

18. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 13. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da je vještak mišljenja da za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. ožujka 2020. potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 841,81 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 152,55 eura, dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 179,54 eura, slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 1.173,90 eura.

19. Tužitelj nije prigovarao na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, već je sukladno istom, konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 15. listopada 2024.

20. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, a na ročištu održanom 20. ožujka 2025. je naveo da ne spori matematički izračun vještaka.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

22. Slijedom svega navedenog, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosuditi bruto iznos od 1.173,90 eura, bruto, kao razlike pogrešno isplaćene plaće, a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to navedeno u izreci ove presude, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

23. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

23.1. Odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

25. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2021. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 30. rujna 2021. 18,75 bodova (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištu održanom 15. studenog 2021. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. studenog 2023. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 15. listopada 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka 75 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 20. ožujka 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 468,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 331,81 eura sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.503,69 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

25.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

26. Tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom 30. rujna 2021. priznat trošak po Tbr. 9/5 OT budući da je u konkretnom slučaju ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 15. travnja 2022. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istom odlučivao. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

27. Tuženik je izgubio u sporu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

28. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude..

U Zagrebu, 15. travnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika