Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-571/2024.-27.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Marko Galović iz Kutine, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 25. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Galovića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Anite Marković, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 158-50-2675361 sklopljenog 23. veljače 2005. između tužiteljice ŠJ iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, sadržana u članku 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici ŠJ iz [adresa] isplati iznos od 946,17 € (devetsto četrdeset i šest eur i sedamnaest cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 1,05 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 3,08 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 3,99 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 1,47 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 1,95 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 0,98 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 4,22 € od 31.1.2010.,

- na iznos od 3,48 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 7,87 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 7,04 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 8,66 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 22,72 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 19,83 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 28,67 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 25,62 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 20,70 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 31,07 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 44,26 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 34,92 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 38,20 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 34,03 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 34,78 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 52,46 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 54,18 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 68,96 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 61,37 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 53,06 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 52,17 € od 31.10.2011. ,

- na iznos od 51,53 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 55,49 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 58,95 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 59,41 € od 29.2.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 158-50-2675361 sklopljenog 23. veljače 2005. između tužiteljice ŠJ iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, sadržana u članku 2. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,85% godišnje.

IV Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 313,12 €, sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 4,31 € od 30.11.2007.,

- na iznos od 4,23 € od 31.12.2007.,

- na iznos od 4,31 € od 31.1.2008.,

- na iznos od 4,21 € od 29.2.2008.,

- na iznos od 4,22 € od 31.3.2008.,

- na iznos od 4,04 € od 30.4.2008.,

- na iznos od 5,88 € od 31.5.2008.,

- na iznos od 5,86 € od 30.6.2008.,

- na iznos od 5,65 € od 31.7.2008.,

- na iznos od 5,55 € od 31.8.2008.,

- na iznos od 5,51 € od 30.9.2008.,

- na iznos od 5,85 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 5,45 € od 30.11.2008.,

- na iznos od 5,69 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 5,63 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 5,53 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 11,10 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 10,87 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 10,43 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 10,03 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 9,82 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 9,63 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 9,37 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 9,03 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 8,89 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 8,71 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 8,56 € od 31.1.2010.,

- na iznos od 8,25 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 8,13 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 7,80 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 7,56 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 7,73 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 7,30 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 7,25 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 6,81 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 6,33 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 6,26 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 6,23 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 5,63 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 5,33 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 4,86 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 4,50 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 4,41 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 4,01 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 3,79 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 3,24 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 2,70 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 2,26 € od 31.10.2011. ,

- na iznos od 1,81 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 1,39 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 0,94 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 0,32 € od 29.2.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.''

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.669,22 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 15.4.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 23.2.2005. Ugovor o kreditu broj 158-50-2675361, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 21.979,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 2. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,85 % godišnje. Nadalje tužiteljica navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 4. tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odredbom članka 4. Ugovora ugovoreno je da će tužitelj otplaćivati kredit u roku od 34 mjeseca, a člankom 7. je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, a prema otplatnom planu.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 4. tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-2675361 kojeg su 23.2.2005. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,85 % godišnje, te da joj tuženik po osnovi preplate zbog promjenljive kamatne stope isplati iznos od 2.359,47 kn. Također se predlaže utvrditi da su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži tužiteljici na ime preplate po tečajnoj razlici isplatiti iznos od 7.128,90 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime pretplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 313,12 € i na ime pretplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 946,17 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da su postavljeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje procesno nedopušteni jer da su postavljeni protivno odredbama članka 186. i 187. ZPP-a.

Prema mišljenju tuženika tužiteljica mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost tužiteljica nije predložila nikakve dokaze.

Sukladno odredbama članka 96. stavak 1. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. U odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli tuženim navodi da je odlučujući u postupku kolektivne zaštite žalbeni sud zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču.

Tuženik ističe da je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja., te da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koju je tužitelj pristao.

U predmetnom slučaju ne postoji niti znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja.

Isto tako je i odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi ''promijenljiva'' tuženik ne smatra spornim.

Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti.

Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 158-50-2675361 od 23.2.2005., izvršio uvid u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 24.3.2020., otplatni plan, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko i saslušana je tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 23.2.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.979,39 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 2. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,85 % godišnje.

7. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će se uručiti korisnici na dan isplate kredita.

8. Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je ona dobila na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor i da nije mogla pregovarati niti o jednoj njegovoj stavci.

Prije potpisivanja tužiteljica je pročitala ugovor, ali joj nitko nije objašnjavao što to znači valutna klauzula, a tužiteljica nema nikakvih specijalističkih znanja na temelju kojih bi mogla znati što to znači valutna klauzula.

Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imala utjecaj na sadržaj ugovora.

9. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

11. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

13. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

14. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 4. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

15. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

Ugovorna odredba o jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope.

Kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 5,85% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenljive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice povisivao kamatnu stopu.

17. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

18. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

19. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

20. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Kako su odredbe članka 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

22. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 104. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

24. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika iznosi 468,76 CHF ili 2.359,48 kn.

Razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule plaćala i iznosa koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita po početnom otplatnom planu iznosi 2.737,93 kn, pri čemu se iznos od 7.128,89 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na datum korištenja kredita, a iznos od 4.390,96 kn na pad tečaja u odnosu na tečaj na datum korištenja kredita.

25. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

26. Budući da tuženik nije postavio prigovor radi prijeboja, niti protutužbeni zahtjev tužiteljici je dosuđen iznos utvrđene pozitivne tečajne razlike.

27. Slijedom gore navedenog tužiteljici je po osnovi pretplate zbog tečajne razlike dosuđen iznos od 946,17 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate.

Tuženik kao kreditor je isključivo odgovoran za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te je tuženik nepošteni stjecatelj koji je kao banka bio svjestan rizika po korisnika kredita kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, a na navedeni rizik nije upozorio potrošača.

Prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 126/21. - dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je tuženik nepošteni stjecatelj u obvezi je plaćanja zakonske zatezne kamate od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta do isplate.

28. Prigovor zastare potraživanja tužiteljice je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 29.4.2020., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

29. U odnosu na potraživanje tužiteljice po osnovi pretplate zbog promjenljive kamatne stope ističe se da je navedeno potraživanje u zastari.

Zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promijenljivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, tj. od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401(2012 od 4. srpnja 2013. (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. – izvod iz zapisnika broj: Su-IV-33/2022). Kako zastara počinje teći od 13. lipnja 2014. kada je presuda donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača postala pravomoćna, to je slijedom navedenog do podnošenja tužbe u ovom sporu (29.4.2020.) protekao opći zastarni rok u trajanju od 5 godina.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 313,12 €.

30. Napominje se također da sud nije provodio saslušanje svjedokinje LJ iz razloga što je tuženik na raspravi od 25.3.2025. odustao od prijedloga za saslušanjem navedene svjedokinje.

Ovdje se također ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske u istovrsnom predmetu broj: U-III-3581/2021 od 30.lipnja 2022. odlučio kako tuženoj banci nisu povrijeđena njena ustavna prava jer nije saslušana LJ obrazlažući to na način da nije postojala proceduralna obveza 1. stupanjskog suda da u konkretnom potrošačkom sporu izvodi dokaz na okolnost je li potrošaču omogućeno pojedinačno pregovaranje o osporenim ugovornim odredbama jer je ta okolnost pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu i obuhvaćena direktnim učinkom presuda donesenih u kolektivnom sporu, te da je na 1. stupanjskom sudu tek preostala proceduralna obveza ispitati je li podnositeljica ustavne tužbe prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala potrošaču odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.

Međutim, kako je sama podnositeljica ustavne tužbe navela predložena svjedokinja nije zaposlenica koja je s potrošačem vodila pregovore o sklapanju konkretnog ugovora, niti je s potrošačem ugovor sklopila, to Ustavni sud zauzima mišljenje da u skladu sa stajalištima Ustavnog suda u pojedinačnim potrošačkim sporovima nije potrebno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka koji nemaju saznanja o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora jer takav dokaz ne može imati odlučujući značaj za ishod i pravičnost postupka u cjelini.

31. U odnosu na prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ističe se da je isti neosnovan u cijelosti, a sukladno stavu sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske broj: Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. prema kome u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku.

32. Parnični trošak je dosuđen tužiteljici po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 87,5% (tužiteljica je u odnosu na osnov uspjela sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 75 %, a što daje ukupan uspjeh od 87,5%).

Tuženik je uspio u sporu sa 12,5%.

Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 75%.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 9.12.2020. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 26.1.2021. 200,00 €, sastava podneska od 9.4.2021. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 25.1.2022. 200,00 €, na ročištu od 10.3.2022. 100,00 €, sastava podneska od 14.2.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 25.3.2025. 200,00 €, na ročištu od 15.4.2025. 100,00 €, PDV-a 400,00 €, sudske pristojbe na tužbu 26,54 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 199,08 € ili ukupno 2.225,62 €.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 75% dosuđen joj je trošak u iznosu od 1.669,22 €.

33. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 15. travnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Marko Galović, Kutina

2.Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta, Zagreb