Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1222/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića br. 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica IC, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika Grada Zagreba protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-948/2024-47 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-948/2024-47 od 18. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se kako je odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [broj ZK čestice], kuća u [adresa], 2 zgrade i dvorište, površine 179,1 čhv ili 644 čm, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 4. suvlasnički dio: 2/100 etažno vlasništvo (E-4), garaža uz jugozapadnu među, obračunske površine 6,75 čm, označeno crvenom bojom, ne čini dio ostavine iza pok. EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenog **.**.1931., te preminulog **.**.2017., a kako je to utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-10092/2017, UPP-OGS-110/2017-3, kojeg je 19. listopada 2018. donio javni bilježnik Pero Džankića iz Zagreba, Ulica grada Vukovara br. 269 G.

II. Utvrđuje se kako je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine (pobliže označene pod toč. I. izreke ove presude) sklapanjem kupoprodajnog ugovora s EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenim **.**.1931. te preminulim **.**.2017., te kako je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine (pobliže označene pod toč. I. izreke ove presude).

III. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, u dijelu kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisati brisanje uknjižbe prava vlasništva glede predmetne nekretnine (pobliže označene pod toč. I. izreke ove presude) u korist tuženika, a koja uknjižba je upisana temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-10092/2017, UPP-OGS-110/2017-3, kojeg je 19. listopada 2018. donio javni bilježnik Pero Džankić, Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 269 G, a sukladno rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-67741/18.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.546,18 EURsa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.''

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana i presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelost te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da suvlasnički dio: 2/100 etažno vlasništvo (E-4), garaža uz jugozapadnu među, obračunske površine 6,75 čm, označeno crvenom bojom, ne čini dio ostavine iza pok. EC, zatim utvrđenje da je tužitelj vlasnik navedenog dijela nekretnine odnosno da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva te nalog zemljišnoknjižnom sudu da izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva glede predmetne nekretnine (pobliže označene pod toč. I. izreke ove presude) u korist tuženika, a koja uknjižba je izvršena temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-10092/2017, UPP-OGS-110/2017-3, kojeg je 19. listopada 2018. donio javni bilježnik te nalog zemljišnoknjižnom odjelu da uknjiži pravo vlasništva glede predmetne nekretnine.

5. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je neproturječna sama sebi i razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a isti razlozi su jasni i neproturječni te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Vezano uz žalbeni navod tuženika da nije postupljeno po uputi drugostupanjskog suda danoj u rješenju ovog suda poslovni broj Gž-930/2022-2 od 2. siječnja 2024. već su se ranije izvedeni dokazi čitali, valja istaći da okolnost da se svi ranije izvedeni dokazi nisu ponovno izvodili ne dovodi do toga da ne bi bilo postupljeno po uputi ovog suda.

7. Ovo tim više što na zapisniku od 11. lipnja 2024. (list 142 spisa) postoji suglasnost stranaka da se prethodno izvedeni dokazi obnove čitanjem zapisnika o istim dokazima te uvidom u isprave, a postupak je i prije ukidnog rješenja i nakon njega vodio isti sudac pojedinac.

8. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da izreka presude proturječi sama sebi i to iz razloga što je najprije navedeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva, a zatim da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

9. U situaciji kada je temelj stjecanja prava vlasništva pravni posao, tada tužbeni zahtjev pravilno treba glasiti da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva. To iz razloga što se temeljem pravnog posla vlasništvo stječe tek upisom u zemljišnu knjigu i to primjenom čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta). Međutim, ovako neprecizno sročen tužbeni zahtjev ne dovodi do proturječnosti izreke presude. Naime, tužitelj tužbom traži da se utvrdi da je on sklapanjem ugovora s DC stekao valjanu pravnu odnosu za upis prava vlasništva na nekretnini koju, očito, smatra svojim vlasništvom.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

11. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je pokojni EC bio vlasnik stana na prvom katu, površine 137 čm, također imao u vlasništvu podrumsku prostoriju površine blizu 20 čm i garažu površine 6-7 čm u [adresa] (Centar), [adresa],

- da je tužitelj tijekom 1995. godine pregovarao s DC, a sve u svezi kupnje stana,

- da su 1995. dogovorili kupoprodaju stana, s time da je tužitelj tražio da u ugovorenoj kupoprodajnoj cijeni bude obuhvaćena i predmetna garaža

- da DC nije se s istim složio, već je tražio iznos 10.000,00 DEM za predmetnu garažu

- da tužitelj nije imao novac za isplatu cijene predmetne garaže, no navedeni prodavatelj nije htio izgubiti tužitelja, kao kupca, te je tužitelju dao posjed predmetne garaže i tada izjavio da će tužitelj isplatiti cijenu za predmetnu garažu "kad god bude mogao",

- da je tužitelj je 1995. godine ušao u posjed predmetne garaže, odnosno iste godine dobio je od EC ključ ulaznih vrata predmetne garaže, a da istu garažu tužitelj koristi od 1996. godine,

- da se predmetna garaža nalazi u stambenoj zgradi od tri stana, pa se stoga ne plaća pričuva,

- da od tužiteljevog ulaska u posjed predmetne garaže tužitelja nitko nikada nije smetao, već naprotiv svi susjedi su smatrali da je ista garaža tužiteljeva,

- da za stan postoji pisani ugovor, dok za predmetnu garažu ne postoji pisani ugovor,

- da je EC s vremena na vrijeme je dolazio u [adresa], inače je stanovao u [adresa], ali isti nikada nije osporavao tužitelju posjed predmetne garaže,

- da je tijekom 2011. godine EC tražio od tužitelja da mu isplati cijenu za predmetnu garažu, no tada je unatoč njihovom dogovoru, o kojem je prethodno iskazao, isti od tužitelja, tražio 15.000,00 EUR za predmetnu garažu

- da je tužitelju ista garaža bila nužna i potrebita za korištenje stana koji je kupio, zbog nedostatka parkirališnog prostora, pa je tužitelj sukladno prethodnom dogovoru s EC novčani iznos od 15.000,00 EUR u gotovini ostavio u navedenom uredu na ruke FC,

- da je FC od BC, ovdje tužitelja primila iznos od 15.000,00 EUR za račun EC, iz [adresa], a u svezi kupnje garaže u [adresa], uz stavljene potpise uz navedena imena,

- da je tek u postupku legalizacije tužitelj dobio uputu da mu je neophodno sklopiti kupoprodajni ugovor s EC glede predmetne garaže,

- da je tužitelj pokušao kontaktirati EC no, saznao je da je isti umro,

- da je tužitelj primio račune za plaćanje režijskih troškova-slivne, komunalne naknade i sl., koje je redovito plaćao,

- da je garaža bila navedena kao ostavinska imovina iza pokojnog EC

EC ostavinskom postupku kod javnog bilježnika,

- da se nasljednik iza pokojnog EC AC odrekao nasljedstva iza svog pokojnog oca,

- da je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-10092/17, UPP- OGS-110/17-3 od 19. listopada 2018. postao vlasnik navedene garaže kao ošasne imovine,

- da je nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju tuženik Grad Zagreb ispostavio račune za najamnine predmetne garaže, koje tužitelj nije plaćao,

- da tužitelj nije sudjelovao u ostavinskom postupku iza pokojnog EC,

- da je tužitelj uputio niz podnesaka javnom bilježniku Peri Džankiću u kojima upozorava da navedena garaža nije ostavinska imovina pokojnog EC (list 11-13 spisa),

- da je nasljednik pokojnog EC znao po priči od svojega oca, sad pok. EC, da je tužitelj kupio predmetnu garažu u [adresa],

- da tužitelj već 15-20 godina nesmetano koristi garažu na navedenoj adresi u [adresa]. te ga nikada nije smetao niti uznemiravao u posjedovanju predmetne garaže.

12. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

13. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da navedena garaža ne predstavlja ostavinsku imovinu pokojnog EC. Pravilno je sud prvog stupnja, a nakon utvrđenja da je tužitelj tijekom istog ostavinskog postupka u više navrata bio postavljao svoje zahtjeve te dostavljao obrazložene podneske (s pisanim dokazima) kojima je obrazlagao i dokazivao svoje pravo vlasništva predmetne garaže, utvrdio da tuženik vlasništvo predmetne nekretnine nije stekao u dobroj vjeri, jer je tuženik znao i morao znati kako tužitelj polaže pravo na predmetnu nekretninu. Ovo tim više što je i nasljednik pokojnog EC, koji se odrekao nasljedstva iza svog pokojnog oca, saslušan kao svjedok izjavio da je imao saznanja da je navedena garaža prodana tužitelju.

14. Pri tome okolnost da tijekom ostavinskog postupka nasljednik AC nije isticao da navedena garaža ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pokojnog EC ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja. Naime, imajući u vidu da se nasljednik AC odrekao nasljedstva, moguće je i vjerojatno da nije bio niti zainteresiran za utvrđenje što predstavlja ostavinsku imovinu, dok je kao svjedok saslušan u ovom postupku izrijekom izjavio da je, prema kazivanju svog pokojnog oca, znao da je tužitelj kupio navedenu garažu.

15. Nadalje, odredbom čl. 232. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'', broj 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) propisano je da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Stoga rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog EC ne veže tužitelja u pogledu sastava ostavinske imovine.

16. Sukladno čl. 5. ZN ostavinska imovina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi dio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Stoga za ocjenu predstavlja li garaža ostavinu iza pokojnog EC nije odlučno što je u trenutku smrti bila upisana u zemljišnoj knjizi na njegovo ime, kao vlasnika, već je odlučno je li ta garaža predstavljala njegovu imovinu.

17. Kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je s navedenom garažom ostavitelj EC raspolagao za života, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da ista ne predstavlja ostavinsku imovinu pokojnog EC.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su pokojni EC i tužitelj zaključili usmeni ugovor o kupoprodaji garaže, da je navedeni ugovor u cijelosti ispunjen, jer je tužitelj kao kupac ušao u posjed navedene garaže još 1995. godine, a on je kupoprodajnu cijenu isplatio FC (za EC) 2011. o čemu mu je izdala potvrdu i svjedočanstvo te je stoga pravilno utvrdio da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva navedene garaže.

19. Vezano uz žalbene navode tuženika da nisu dokazane pretpostavke iz čl. 26. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer nije moguće sa sigurnosti utvrditi kupoprodajnu cijenu navedene garaže, valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je isplatom iznosa od 15.000,00 EUR tužitelj kao kupac ispunio svoju obvezu iz ugovora. Ovo tim više što od 2011. kada je izvršena isplata pa do smrti .... godine, pokojni EC nije poduzimao nikakve pravne radnje, bilo za isplatom eventualnog ostatka kupovnine bilo za predajom u posjed.

20. Pri tome okolnost da je svjedok AC u svom iskazu naveo da je kupoprodajna cijena 20.000,00 EUR ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja. Naime, navedeni svjedok ima samo posredna saznanja o navedenom ugovoru, po pričanju svog pokojnog oca.

21. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

22. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj uspio u pretežitom dijelu svog tužbenog zahtjeva (pod stavkom I. i II. izreke), dok u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev nisu nastali neki posebni troškovi. Stoga je pravilno sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučio temeljem čl. 154. st 5. ZPP.

23. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV izreke.

24. Kako je neosnovana žalba tuženika, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka te ga je valjalo odbiti.

25. U ostalom, a nepobijanom dijelu, pod stavkom III. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina