REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8078/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OF, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), odlučujući o žalbi okrivljenice OF, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj: 38. Pp-13461/2021-4, od 9. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba okrivljenice OF odbija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica OF proglašena je krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, uz pravilno upozorenje da će se, ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku određenom za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. U žalbi u bitnom poriče da je počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, ističući da ne posjeduje vozačku dozvolu. Ne zna tko je kritične zgode upravljao vozilom koje nije osigurano, niti je dala privolu za to. Jedina je zaposlena u obitelji, njen suprug je u mirovini, a školuju petero djece, pa kaznu ne može platiti. Na glavnu raspravu nije došla jer je radila.
2.2. Žaliteljica predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenice, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, zatim da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenice te nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud utvrdio je da okrivljenica u postupku pred prvostupanjskim sudom nije iznosila obranu, te je po provedenom dokaznom postupku u kojem su pročitani materijalni dokazi koji prileže spisu pravilno prvostupanjski sud okrivljenicu proglasio krivom za inkriminirani prekršaj i kaznio novčanom kaznom.
6. Svoja saznanja o počinjenom prekršaju prvostupanjski sud temelji na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza te je, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak o počinjenom prekršaju i krivnji okrivljenice za taj prekršaj, pri čemu navodi žalbe u kojoj se ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljenici nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, niti krivnju okrivljenice, budući da počinitelj inkriminiranog prekršaja mora biti vlasnik vozila, što okrivljenica je, a za krivnju za terećeno djelo dovoljan je i nehaj počinitelja.
7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda koje okrivljenica ne dokumentira u odnosu na osobne i financijske prilike, ovaj sud je mišljenja da okrivljenica za počinjeni prekršaj nije kažnjena prestrogom kaznom.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je istoj odmjerio novčanu kaznu u iznosu koji je niži od najniže propisane kazne za inkriminirano djelo, imajući u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, te cijeneći gospodarske prilike u doba pandemije Covid-19, dok je otegotnim cijenio kažnjavanost okrivljenice za istovrsni prekršaj.
7.2. Iako je zbog nastupa rehabilitacije okrivljenica sada nekažnjavana, razlozi za dodatno ublažavanje kazne nisu utvrđeni, te je izrečena kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a istima će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
8. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njena prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenice na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
9. Zbog navedenih razloga žalbu okrivljenice valjalo je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. travnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
