REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-315/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Kobaš, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-278/2023-17 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-278/2023-17 od 21. veljače 2025. u dosuđujućem dijelu (točke I.II. IV. Izreke)

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl.7.st.1.Ugovora o kreditu br.198-50- 4226955 sklopljenog dana 02.07.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 03.07.2007. godine po javnom bilježniku Želimiru Mirić iz Vinkovaca pod brojem OV-10729/2007, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da u roku od petnaest dana isplati tužitelju BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike u tečaju iznos od 2.325,70 EUR (slovima: dvijetisućetristodvadesetpet eura i sedamdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

13,73 EUR tekućom od 16.02.2009.

14,27 EUR tekućom od 16.03.2009.

13,03 EUR tekućom od 16.04.2009.

13,32 EUR tekućom od 16.05.2009.

11,00 EUR tekućom od 16.06.2009.

9,29 EUR tekućom od 16.07.2009.

9,75 EUR tekućom od 16.08.2009.

10,65 EUR tekućom od 16.09.2009.

10,57 EUR tekućom od 16.10.2009.

9,66 EUR tekućom od 16.11.2009.

11,37 EUR tekućom od 16.12.2009.

12,74 EUR tekućom od 16.01.2010.

14,69 EUR tekućom od 16.02.2010.

14,24 EUR tekućom od 16.03.2010.

16,88 EUR tekućom od 16.04.2010.

16,38 EUR tekućom od 16.05.2010.

17,36 EUR tekućom od 16.06.2010.

25,82 EUR tekućom od 16.07.2010.

24,08 EUR tekućom od 16.08.2010.

29,40 EUR tekućom od 16.09.2010.

27,56 EUR tekućom od 16.10.2010.

24,60 EUR tekućom od 16.11.2010.

30,84 EUR tekućom od 16.12.2010.

38,78 EUR tekućom od 16.01.2011.

33,16 EUR tekućom od 16.02.2011.

35,13 EUR tekućom od 16.03.2011.

32,62 EUR tekućom od 16.04.2011.

33,08 EUR tekućom od 16.05.2011.

43,72 EUR tekućom od 16.06.2011.

44,75 EUR tekućom od 16.07.2011.

53,44 EUR tekućom od 16.08.2011.

48,89 EUR tekućom od 16.09.2011.

43,91 EUR tekućom od 16.10.2011.

42,92 EUR tekućom od 16.11.2011.

42,54 EUR tekućom od 16.12.2011.

44,89 EUR tekućom od 16.01.2012.

46,94 EUR tekućom od 16.02.2012.

47,22 EUR tekućom od 16.03.2012.

45,80 EUR tekućom od 16.04.2012.

46,76 EUR tekućom od 16.05.2012.

47,41 EUR tekućom od 16.06.2012.

46,31 EUR tekućom od 16.07.2012.

46,60 EUR tekućom od 16.08.2012.

45,77 EUR tekućom od 16.09.2012.

43,99 EUR tekućom od 16.10.2012.

45,89 EUR tekućom od 16.11.2012.

46,81 EUR tekućom od 16.12.2012.

46,16 EUR tekućom od 16.01.2013.

42,58 EUR tekućom od 16.02.2013.

45,63 EUR tekućom od 16.03.2013.

45,89 EUR tekućom od 16.04.2013.

44,70 EUR tekućom od 16.05.2013.

40,98 EUR tekućom od 16.06.2013.

40,89 EUR tekućom od 16.07.2013.

41,80 EUR tekućom od 16.08.2013.

43,26 EUR tekućom od 16.09.2013.

45,29 EUR tekućom od 16.10.2013.

44,24 EUR tekućom od 16.11.2013.

44,98 EUR tekućom od 16.12.2013.

45,82 EUR tekućom od 16.01.2014.

46,35 EUR tekućom od 16.02.2014.

47,45 EUR tekućom od 16.03.2014.

47,09 EUR tekućom od 16.04.2014.

45,87 EUR tekućom od 16.05.2014.

45,47 EUR tekućom od 16.06.2014.

45,65 EUR tekućom od 16.07.2014.

47,04 EUR tekućom od 16.08.2014. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se tužitelj CĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 204,30 eura.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura (slovima: tisućutristo eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.veljače 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 1.300,00 eura, kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točki I. II. i IV. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku, podredno ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati. Osporava da bi se odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu mogle utvrditi ništetnim samo na temelju utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošaća, odnosno na temelju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao što je učinio prvostupanjski sud, da je pogrešan zaključak suda kako stranke ugovora nisu pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu, da je to bio izbor tužitelja nakon što je bio upoznat sa svim okolnostima i rizicima različitih valuta, da odabir tužitelja između više ponuđenih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje, da su svakom klijentu djelatnici banke objasnili činjenice važne za odluku o zaključenju ugovora, da sud nije dao razloge zašto bi baš tužitelju odredbe o valutnoj klauzuli bile nejasne i nerazumljive. Smatra da je pobijana presuda posljedica pogrešne primjene članka 118. ZPP-a, da sud nije pravilno primijenio odredbe članka 96. stavak 1. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača, posebno ističe da tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda, sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik. U razlozima presude sud je naveo što je predmet spora, naznačio pravnu i činjeničnu osnovu, sadržaj izvedenih dokaza, a ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

6. U ovoj stvari nije sporno, jer tako proizlazi iz isprava u spisu, da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-4226955 od 2. 7. 2007. za iznos od 12.529,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja sa rokom otplate od 84 mjeseca, da je namjena kredita kupnja rabljenih automobila već registriranih u [adresa], da je ugovorena kamatna stopa 5,55 % promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama banke, da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

7. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7. 1. Nadalje Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je i tuženi povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Međutim, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je izvršio i uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, saslušao je tužitelja, te proveo dokaz financijskim vještačenjem

10.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da joj je navedeni kredit podigao za kupnju rabljenog vozila za osobne potrebe, da mu je ponuđen kao najpovoljniji kredit s valutom u CHF, da mu bankar nije objasnio rizike takvog ugovora, da se radilo o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora i da nije imao mogućnosti pregovarati o pojedinim odredbama.

10.2. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da ukupna preplata tužitelja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 2.325,70 eura u skladu s kojim je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev. Tuženik na nalaz financijskog vještaka nije iznosio prigovore glede matematičkog izračuna, već je iznosio prigovore pravne naravi o kojima je kao neosnovanima sudska praksa već zauzela stav u mnogobrojnim pravomoćnim presudama.

11. Stoga je suprotno navodima žalbe osnovano tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a .

12. Radi svega iznesenog je žalbe kao neosnovane valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 15. travanja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević