Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-114/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu, Augusta Šenoe 27, protiv ovršenice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1825/2024-2 od 2. rujna 2024., dana 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1825/2024-2 od 2. rujna 2024. u dijelu kojem se odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. kao djelomično osnovana i preinačuje toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1825/2024-2 od 2. rujna 2024. u dijelu kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 15,63 eura te se za navedeno rješava:

Nalaže se ovršenici NŽ naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. trošak postupka u iznosu od 15,63 eura, u roku osam dana.

III. Nalaže se ovršenici NŽ naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 6,25 eura, u roku osam dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. za naknadu daljnjeg troška žalbenog postupka u iznosu od 25,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 31,25 eura, u roku osam dana (toč. I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 78,13 eura (toč. II. izreke).

2. Protiv toč. II. izreke tog rješenja žali se ovrhovoditelj, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda da mu ne pripada pravo na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, pri čemu dostavlja rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. te odluke drugostupanjskih sudova. Također, ističe i da mu pripada pravo na trošak za sastav podneska kojim traži naknadu troškova izvansudske ovrhe u smislu odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se ovrhovoditelju dosudi naknada daljnjih troškova postupka u cijelosti sukladno podnesenom zahtjevu te potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 31,25 eura.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Međutim, materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno.

5. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, s obrazloženjem da ovrhovoditelj ne pribavlja sam potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

6. Takav zaključak, kao pravilan, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Naime, sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

8. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

9. Nadalje, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, pri čemu je primarna pretpostavka obveze ovršenika da naknadi ovrhovoditelju troškove postupka da su ti troškovi ovrhovoditelju doista i nastali. Stoga, ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja. Prihvaćanjem takvog stava ovršenik bi bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.

9.1. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, već je potrebno utvrditi da je pribavi takve potvrde prethodila upravo radnja odvjetnika stranke.

9.2. Slijedom navedenog, u situaciji kada Zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.

10. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi u tom dijelu pobijano rješenje suda prvog stupnja (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

11. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 14. st. 4. OZ-a kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja u dijelu koji se odnosi na trošak za sastav podneska od 2. kolovoza 2024., kojim ovrhovoditelj postavlja zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe. Naime, pravo ovrhovoditelja na namirenje troškova izvansudske ovrhe nije moguće ostvariti u okviru toga postupka, već je u tu svrhu potrebno podnijeti zahtjev nadležnom sudu. Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, predmetni se podnesak ne može smatrati troškovnikom, već je riječ o obrazloženom podnesku kojim ovrhovoditelj podnosi svoj zahtjev za naknadu nastalih troškova izvansudske ovrhe. Stoga, s obzirom na to da je riječ o podnesku u smislu Tbr. 11. toč. 10. Tarife ovrhovoditelj ima pravo na naknadu tog troška u iznosu od 12,50 eura, što uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 15,63 eura

11.1. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti u tom dijelu rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Budući da je ovrhovoditelj samo djelomično uspio sa svojom žalbom, to mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo dosuditi trošak za sastav žalbe u razmjernom dijelu, a prema uspjehu u žalbenom postupku u visini od 20%. Prema Tbr. 13. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife ovrhovoditelju za sastav žalbe pripada pravo na zatraženi trošak u visini od 31,25 eura, što prema uspjehu od 20% iznosi 6,25 eura (toč. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), dok je ovrhovoditelj s preostalim dijelom zahtjeva odbijen (toč. IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 15. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić