Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-228/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-49/2025-9 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika KC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 1. i čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) zbog osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 1. KZ, produljen istražni zatvor okrivljeniku TC, koji mu je određen pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-221/2025-6 od 1. ožujka 2025., koji se prema tom rješenju okrivljeniku računa od dana lišenja slobode, odnosno od 27. veljače 2025.
2. Protiv toga rješenja žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik DC po braniteljici po službenoj dužnosti Andreji Juričan, odvjetnici u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotrebno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da se ga odmah pusti na slobodu, a podredno da mu se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom poslovni broj: KŽ-DO- /2025-3 od 14. travnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj pobija osnovanu sumnju navodeći da ista ne proizlazi niti iz materijalnih, niti iz personalnih dokaza u spisu. Ističe da su ispitani svjedoci iskazali da ne poznaju okrivljenika, da istom nisu ništa plaćali za prijevoz, niti pak su s istim bili u neposrednom kontaktu. Kod okrivljenika da nisu pronađena nikakva novčana sredstva za koja bi se moglo smatrati da ih je okrivljenik primio za prijevoz, a također da iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik znao ili mogao znati da se radi o ilegalnom prijevozu. Žalitelj navodi da je nejasno zašto sud prilikom donošenja pobijanog rješenja uopće nije uzeo u obzir obranu okrivljenika te smatra da je sud time pogrešno utvrdio činjenično stanje. Osim toga, smatra da u pobijanom rješenju nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama i da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP.
6. Pogrešno ističe žalitelj da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama i da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, budući rješenje o određivanju istražnog zatvora ima razloge o odlučnim činjenicama.
7. Vezano uz postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti treba istaknuti da je osnovanu sumnju prvostupanjski sud podrobno obrazložio u točkama 6. do 12. obrazloženja pobijanog rješenja koje prihvaća i ovo žalbeno vijeće. Naime, okrivljenik je zatečen u automobilu estonske registracije s četiri državljana Republike Kine koji su u Republiku Hrvatsku došli na ilegalan način, što i sami svjedoci JC i UC navode, opisuju svoj put iz Kine, način plaćanja organizatoru putovanja, činjenicu da su mijenjali prevoznike te činjenicu da ih je okrivljenik povezao s dogovorenog mjesta, tj. iz jednog kafića u Zagrebu, a od strane policije zaustavljeni su u mjestu Preseki, blizu granice s Republikom Slovenijom. Stoga je u konkretnom slučaju nesumnjivo utvrđena osnovana sumnja da je okrivljenik dobro znao što čini, tj. da prevozi ilegalne migrante kroz Republiku Hrvatsku u Republiku Sloveniju i to iz koristoljublja. Stoga je nevažna činjenica da ilegalni migranti nisu plaćali okrivljeniku za prijevoz, budući je on očito za njihov prijevoz bio plaćen od organizatora putovanja, jasno je da ne poznaju okrivljenika, budući su ga tada prvi put susreli, a što se tiče obrane šutnjom, na koju okrivljenik ima pravo, ista je navedena u pobijanom rješenju, ali je nejasno na koji bi to način sud istu trebao uzeti u obzir, kao što to tvrdi obrana i zbog čega konkretno bi činjenično stanje stoga bilo pogrešno utvrđeno.
8. Pored osnovne istražno-zatvorske osnove, tj. osnovane sumnje, u konkretnom slučaju postoji i posebna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP tj. opasnost od bijega. Što se tiče opasnosti od bijega, valja reći da okrivljenik ni poslovnim, ni privatnim odnosima nije vezan uz Republiku Hrvatsku te je ovamo došao isključivo s namjerom činjenja predmetnog kaznenog djela iz koristoljublja. Budući je uhvaćen, u interesu mu je da što prije napusti teritorij Republike Hrvatske i izbjegne vođenje kaznenog postupka zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Stoga uopće nije vjerojatno da bi se okrivljenik, koji je državljanin Estonije, odazivao pozivima suda, a u slučaju traženja njegovog izručenja trebalo bi mu ponovno odrediti istražni zatvor.
9. Iako se okrivljenik i na policiji i na državnom odvjetništvu branio šutnjom, na ročištu za određivanje istražnog zatvora naveo je da se spreman odazivati pozivima suda i dolaziti iz Estonije u Hrvatsku te da za to ima dostatna sredstva, jer je povremeno radio za platformu Bolt kao vozač, pa mjesečno zarađuje oko 2.000 eura. Živi s bivšom suprugom, s kojom ima dijete u dobi od osam godina i majku u dobi od 70 godina, od koje je preuzeo otplatu kredita za stan. Međutim, valja reći da osobne prilike okrivljenika, koje isti ničim nije potkrijepio, nisu od utjecaja na donošenje odluke o istražnom zatvoru.
10. Žalitelj upire na načelo razmjernosti, tvrdeći da je isto povrijeđeno, o čemu nema ni govora, budući je okrivljenik lišen slobode 27. veljače 2025., dok je za kazneno djelo za koje se osnovano tereti zaprijećena kazna od jedne do osam godina. Osim toga, suprotno stajalištu obrane, ovaj drugostupanjski sud smatra da se ni jednom blažom mjerom, dakle ni jamstvom, ni mjerama opreza ne bi postigla svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora. Pri tome je mjera oduzimanja putne isprave naročito neučinkovita, to tim više što okrivljenik putem aplikacije dobiva rutu za prijevoz ilegalnih migranata mimo legalnih graničnih prijevoza, pa bi tu spoznaju iskoristio i za svoj povratak u matičnu državu. Stoga je prvostupanjski sud osnovano i opravdano okrivljeniku produljio istražni zatvor iz osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP.
11. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti donošenjem rješenja kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, budući da ispitivanjem po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 15. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
