REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-355/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-469/2019-34 od 24. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužitelja PS i tuženika Zagrebačke banke d.d., ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-469/2019-34 od 24. siječnja 2024., u cijelosti, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banki d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju PS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.253,12 € (tisuću dvije stotine pedeset tri eura dvanaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 21,54 € od 01.03.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 41,12 € od 01.04.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 40,49 € od 01.05.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 38,65 € od 01.06.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 37,50 € od 01.07.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 38,52 € od 01.08.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 39,22 € od 01.09.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 41,00 € od 01.10.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 40,02 € od 01.11.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 40,46 € od 01.12.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 40,82 € od 01.01.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 40,54 € od 01.02.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 41,23 € od 01.03.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 40,84 € od 01.04.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 40,11 € od 01.05.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 39,76 € od 01.06.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 39,88 € od 01.07.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 40,76 € od 01.08.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 41,64 € od 01.09.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 41,55 € od 01.10.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 41,98 € od 01.11.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 42,61 € od 01.12.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 42,31 € od 01.01.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,67 € od 01.02.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,63 € od 01.03.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,61 € od 01.04.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,59 € od 01.05.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,56 € od 01.06.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,53 € od 01.07.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,50 € od 01.08.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 42,48 € od 01.09.2015. do konačne isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 1.648,26 € (tisuću šest stotina četrdeset osam eura dvadeset šest centi), odbija.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banki d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju PS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovoga postupka isplatiti iznos od 1.188,57 € (tisuću stotinu osamdeset osam eura pedeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 24.siječnja 2024. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.''

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude (točka II. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke), žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška po troškovniku uključujući trošak žalbe, ili da istu presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tužitelj nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima, te da su pojedini razlozi nejasni i proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.2. Osim navedenog tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utuženi iznos umanjio za iznos manje plaćenih iznosa po spornom kreditu, i to iz razloga što tuženik do zaključenja glavne rasprave za te iznose nije istakao niti protutužbu niti izjavu radi prebijanja ili odgovarajući prigovor prijeboja nego da je samo općenito stavila materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu pa da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tužitelj smatra da je pogrešno utvrđen uspjeh u sporu, te da je pogrešno odlučeno o troškovima postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude (točka I. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke), žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbene zahtjeve i da naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, kao i troškove žalbenog postupka, sve sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate ili da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 11. i 12. ZPP-a iz razloga što je obrazloženje nerazumljivo u dijelu kojim je odbijen tuženikov prigovor zastare, a u okolnostima dosude jedinstvenog iznosa od 1.253,12 eura po dvije različite osnove pa da nije jasno kada je na tako neodređene iznose zastara počela ponovo teći, te što nije obrazložio razloge ništetnosti predmetnih odredbi relevantnim razlozima nego da je samo prepričao utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača koja nemaju učinka u odnosu prema konkretnom tužitelju, kao i zbog toga što dosuđeni iznos od 1.253,12 eura ne odgovara niti jednom od zahtjeva tužitelja, zatim da je prekoračio tužbeni zahtjev iz razloga što nije odlučio o preinaci tužbenog zahtjeva.

3.2. Nastavno tuženik ukazuje i na relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s u vezi sa člankom 190., 191., 219., 220., 220.a, 271. i 299. ZPP-a jer da nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, s tim da se tuženik usprotivio preinaci u podnesku od 30. studenog 2023. i da sud o toj preinaci nije odlučio, te da je izveo dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost svojstva potrošača iako taj dokaz tužitelj nije predložio, kao i u vezi s člankom 502. c i 502.n ZPP-a jer da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo prosječnog potrošača i da nije uzeo u obzir obrazloženje iz rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj: Gos-1/2019. Osim navedenog da su počinjene relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s u vezi sa člankom 221.a i 232. ZPP-a iz razloga što je prvostupanjski sud zatražio od tuženika da za potrebe vještačenja dostavi dodatne isprave iako je teret dokaza na tužitelju, a ne na tuženiku.

3.3. Tuženik, nadalje, u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju na ime više plaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i zbog porasta tečaja CHF iznos od 1.253,12 eura obzirom da je tužiteljev kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), odnosno da tuženik sukladno odredbama navedenog zakona bio dužan tužitelju dostaviti propisani „izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu“, a da potrošač nije trebao prihvatiti konverziju ako mu ponuda nije odgovarala. Obzirom da je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju, tuženik je mišljenja da su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, te da tužitelj nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja. Osim navedenog da u spisu ne postoje dokazi o nepoštenosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na konkretnog tužitelja nego da postoje samo utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja testa poštenja u odnosu na tužitelja, dok je stajalište Suda EU da dispozitivna pravila nacionalnog prava ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeć/93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, a da je sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) ugovaranje valutne klauzule dopušteno.

3.4. Također je mišljenja da je prvostupanjski sud pogrešno odbio tuženikov prigovor zastare smatrajući da je pravomoćnošću presuda iz kolektivnog spora zastara ponovno počela teći za tužiteljeve novčane tražbine, budući tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka tako da sve do podnošenja tužbe ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, ali da je svakako u zastari zahtjev za isplatu od 21. rujna 2023., koji je postavljen sumarno po dvije različite osnove, obzirom da je podnesen po proteku 5 godina od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora. Tuženik žalbenim navodima osporava i dosuđene zatezne kamate koje po njegovom mišljenju nije smjelo uslijediti prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno preinake tužbe od 21. rujna 2023. prema članku 1115. ZOO-a, kao i da su dosuđene isplate navodnih preplata tužitelju unatoč činjenici da se pojedine uplate po prometima po kreditu ne mogu povezati sa tužiteljem.

3.5. Zbog pogrešne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, te zbog toga što je presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora pa da osim tužbe niti jedan trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, zatim da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud dosudio tužitelju troškove sastava 3 podneska i troškove zastupanja na 2 ročišta u iznosima od po 200,00 eura sa PDV-om na te iznose kada se radi o ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi, kao i zbog toga što je dosudio tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu iako je isti kao potrošač sukladno članku 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23) oslobođen od plaćanja pristojbi. Nadalje da je nejasno na temelju čega je dosudio trošak pribave isprava za stranku u iznosu od 100,00 eura tim više što je nedvojbeno da je sprave dostavio tuženik, te da trošak pristupa na ročište za objavu presude nije nužan i opravdan trošak obzirom da se presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, a osim navedenog da je tužiteljev punomoćnik predao neposrednom predajom u sudski spis, što je protivno odredbi članka 106.a stavka 5. ZPP-a, pa da navedeni podnesak s troškovnikom ne proizvodi pravne učinke u smislu stavka 6. istog članka ZPP-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 914,69 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 1.986,69 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Neosnovano tužitelj i tuženik u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 12. ZPP-a jer je tuženiku tijekom postupka dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a prvostupanjski sud istom presudom nije prekoračio tužbeni zahtjev obzirom da je raspravnim rješenjem na ročištu od 11. prosinca 2023. pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio podneskom od 21. rujna 2023., i to nakon provedenog vještačenja. Naime, prema članku 190. stavku 2. ZPP-a, koji se stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN 70/19) u smislu članka 117. stavka 2. tog Zakona, primjenjuje na sve postupke u tijeku, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao preinačiti tužbu nakon što je financijskim vještačenjem utvrđen točan iznos kojeg je tužitelj platio tuženiku temeljem nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, dok je člankom 191. stavkom 2. ZPP-a propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Nadalje je izreka pobijane presude u skladu sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 914,69 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 1.986,69 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, što iznosi ukupno 2.901,38 eura, budući je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 1.253,12 eura, dok ga je odbio s iznosom od 1.648,26 eura.

7.1. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Nisu počinjene niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 190., 191., 219., 220., 220.a, 271. i 299. ZPP-a, te u vezi sa člankom 221.a i 232. ZPP-a, i to iz razloga što su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za preinačenje tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka kako je to u točki 6. obrazloženo, a iz tužbe proizlazi da je tužitelj predložio saslušanje stranaka između ostalog i na okolnost da je tužitelju odobren kredit za dovršenje stambenog objekta, dakle da se sasluša i na okolnost svojstva potrošača, kao i da je prvostupanjski sud pravilno zatražio od tuženika da za potrebe vještačenja dostavi isprave obzirom da se radi o ispravama vezanim za predmetni Ugovor o kreditu koje posjeduje samo tuženik. Osim navedenog nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 502. c i 502.n ZPP-a budući iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se prvostupanjski sud nije samo pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., nego da je ovoj parnici kao prethodno pitanje utvrdio da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne na temelju provedenog dokaznog postupka, i to nakon što je proveo sve predložene dokaze, s tim da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio da se sasluša zaposlenik banke koji je sudjelovao u zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu iako je teret dokaza da je tužitelju u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora bio na njemu, dok je tužitelj saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja na njegov prijedlog, te da pobijana presuda nije u suprotnosti s obvezujućim shvaćanjima iz rješenja Vrhovnog suda RH iz oglednog postupka poslovni broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., budući tom odlukom nije isključeno pravo korisnika kredita koji su izvršili konverziju da traže utvrđenje ništetnim odredbe iz ugovora o kreditu, kao i daljnju isplatu s tog osnova.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da tužitelj nema pravo na dosuđenu preplatu jer da se pojedine uplate po prometima po kreditu ne mogu povezati sa tužiteljem, budući da je iz priloženog prometa po kreditu vidljivo da su sve uplate vršene u ime i za račun tužitelja, te je isti u konkretnom slučaju aktivno legitimiran tražiti preplaćene iznose.

10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 26. listopada 2006. Ugovor o namjenskom kreditu pod brojem ugovora 3211279812 partija broj 7103903393 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), u iznosu od 22.700,00 CHF, na rok otplate od 30 godina, uz mjesečnu otplatu na 360 anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja;

- da je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja je početno iznosila 5,15% godišnje ( članak 2.), uz ugovoreni početni mjesečni anuitet od 123,96 CHF (članak 7.), a naknadno da su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika;

- da su stranke 1. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.

11. Prema žalbenim navodima tužitelja sporno je da li se utvrđeni iznos preplate na ime ništetnosti spornih odredbi može umanjiti za iznos tzv. negativnih razlika i utvrđene preplate u konverziji obzirom da tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja, dok je prema žalbenim navodima tuženika sporno da li tužitelj da li tužitelj ima status potrošača, da li ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, te da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove, da li je nastupila zastara potraživanja i od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate.

12. Prvostupanjski sud je prije svega na temelju iskaza tužitelja i uvida u predmetni Ugovor o kreditu pravilno utvrdio da je tužitelj sklopio predmetni pravni posao kao fizička osoba za izgradnju obiteljske kuće, dakle u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, te je pravilno zaključio da tužitelj u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) ima status potrošača, s tim da je i sam tuženik priznao tužitelju taj status kada mu je ponudio sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu i kada je izvršio konverziju Ugovora o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK-a.

13. Odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kao o prethodnom pitanju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj.

13.1. Naime, tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje svjedoka osobnog bankara koji je sudjelovao u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu u banci ponudili jedino kredit u valuti CHF i da mu nitko od bankarskih službenika nije pojašnjavao nikakav rizik vezan za valutnu klauzulu ili promjenjivu kamatnu stopu, te da on nema ekonomskih znanja i da nije bio svjestan što znače ti pojmovi.

14. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 5,15 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, kao i da tuženik tijekom postupka nije ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kao o prethodnom pitanju, da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.

15. Prvostupanjski sud je, također, prihvaćajući kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata s osnova ništetnosti navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pravilno zaključio, a na temelju članka 326. stavka 1. ZOO-a, da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka ugovoru. Nadalje, iako Dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

16. Osim navedenog prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika imajući u vidu da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018., s tim da je nedvojbeno da je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019.

17. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini njegovog potraživanja pogrešno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je izračun izvršen na način da su uzete u obzir i pozitivne i negativne razlike (potplaćeni iznosi), budući je tuženik samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

17.1. Osim navedenog prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja nije vještačenjem utvrdio za koja mjesečna razdoblja je banka utvrdila preplatu iz provedene konverzije u iznosu od 1.253,12 eura (8.393,61 kn) nego je sam umanjio utvrđenu razliku od strane vještaka, i to na način da je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom za mjesečna razdoblja od 1. siječnja 2008. do 1. ožujka 2013.

18. Prvostupanjski sud je, dakle, zbog pogrešnog pravnog stava prihvatio utvrđeni izračun vještaka koji je izvršen na način da su uzete u obzir i pozitivne i negativne razlike (potplaćeni iznosi), a da pri tome provedenim vještačenjem nije utvrdio za koja mjesečna razdoblja je banka utvrdila preplatu iz provedene konverzije u iznosu od 1.253,12 eura (8.393,61 kn), i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule, kako je to i zatraženo tužbenim zahtjevom, zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Slijedom iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke rješenja.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dopunsko financijsko vještačenje kojim će naložiti vještaku da na temelju izračuna konverzije tuženika utvrdi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 1.253,12 eura (8.393,61 kn), te da u skladu s tim utvrdi razdoblja za koja tužitelj nije u cijelosti obeštećen imajući pri tome u vidu samo tzv. pozitivne razlike, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu dana 1. veljače 2016.

21.1. Nakon što dopunskim vještačenjem utvrdi odlučne činjenice na koje mu je ukazano, prvostupanjski sud će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

22. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 370. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević