REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-293/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-270/2022-9 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-270/2022-9 od 7. ožujka 2024., u cijelosti.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011478436 sklopljenog između tužitelja ČE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732 dana 02.06.2006.g solemniziranog kod javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara pod brojem ovjere OU-477/06 od 06.06.2006.g. a sve u dijelu koji se odnosi na jednostrano mijenjanje prvotno ugovorenih kamatnih stopa i valutne klauzule i to cit:

U točki 1. „...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ U točki 4.1. „Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,30 % godišnje“ U točki 7.2. „...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanje prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732 da tužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 4.049,09 €, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %- tna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:

- 15,52 € od 01.01.2011.g. do isplate,

- 72,41 € od 01.02.2011.g. do isplate,

- 97,73 € od 01.03.2011.g. do isplate,

- 72,37 € od 01.04.2011.g. do isplate,

- 72,51 € od 01.05.2011.g. do isplate,

- 98,91 € od 01.06.2011.g. do isplate,

- 74,73 € od 01.07.2011.g. do isplate,

- 116,50 € od 01.08.2011.g. do isplate,

- 121,17 € od 01.09.2011.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.10.2011.g. do isplate,

- 84,85 € od 01.11.2011.g. do isplate,

- 84,85 € od 01.12.2011.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.01.2012.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.02.2012.g. do isplate,

- 84,82 € od 01.03.2012.g. do isplate,

- 84,77 € od 01.04.2012.g. do isplate,

- 84,74 € od 01.05.2012.g. do isplate,

- 110,29 € od 01.06.2012.g. do isplate,

- 89,67 € od 01.07.2012.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.08.2012.g. do isplate,

- 84,84 € od 01.09.2012.g. do isplate,

- 84,80 € od 01.10.2012.g. do isplate,

- 84,80 € od 01.11.2012.g. do isplate,

- 83,79 € od 01.12.2012.g. do isplate,

- 105,77 € od 01.01.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.02.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.03.2013.g. do isplate,

- 84,85 € od 01.04.2013.g. do isplate,

- 84,83 € od 01.05.2013.g. do isplate,

- 88,00 € od 01.06.2013.g. do isplate,

- 81,81 € od 01.07.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.08.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.09.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.10.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.11.2013.g. do isplate,

- 84,86 € od 01.12.2013.g. do isplate,

- 88,46 € od 01.01.2014.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.02.2014.g. do isplate,

- 42,73 € od 01.03.2014.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.04.2014.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.05.2014.g. do isplate,

- 42,83 € od 01.06.2014.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.07.2014.g. do isplate,

- 42,73 € od 01.08.2014.g. do isplate,

- 42,73 € od 01.09.2014.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.10.2014.g. do isplate,

- 42,69 € od 01.11.2014.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.12.2014.g. do isplate,

- 42,73 € od 01.01.2015.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.02.2015.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.03.2015.g. do isplate,

- 42,74 € od 01.04.2015.g. do isplate,

- 42,72 € od 01.05.2015.g. do isplate,

- 53,87 € od 01.06.2015.g. do isplate,

- 32,12 € od 01.07.2015.g. do isplate,

- 62,00 € od 01.08.2015.g. do isplate,

- 46,07 € od 01.09.2015.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732 da tužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.708,56 eura zajedno sa zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 07. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.137,50 eura.''

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka, kao i troškove žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, a da pri tome nije imao u vidu da je tužiteljev kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, odnosno da potrošači neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama ZID ZPK, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR, kao i da je donesenom presudom tužitelj ostvario pravo koje je protivno člancima 19.a, 19.b i 19.c ZID ZPK.

2.2. Dodatno ističe da se ne može prihvatiti tvrdnja da tužitelju nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja Dodatka navedenog Ugovora o kreditu, obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke, kao kreditori, bili dužni ponuditi sklapanje takvog Dodatka korisnicima kredita u valuti CHF, a da je potrošačima ostavljen rok od 30 dana u kojem su se trebali izjasniti prihvaćaju li konverziju, odnosno ponudu za sklapanje novog ugovora o kreditu, te nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluku Suda EU C-567/20, odluke Vrhovnog suda RH, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos- 1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima.

2.3. Osim navedenog tuženik smatra da se iz ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te njegova prava i obveze, te da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, ali da je pri tome bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze u pogledu obavještavanja klijenata, što je tuženik i učinio, s tim da je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta, a da ista nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše kamatne stope, kao i da je valutna klauzula izričito dopuštena temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), pa da se iz navedenih razloga presuda pogrešno temelji na vještačenju provedenom po prijedlogu tužitelja da se njegova obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu utvrdi sa početnom kamatnom stopom i početnim tečajem.

2.4. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe [obrt] u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužitelja u smislu prekida zastare, te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, a zaključno navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je presuda nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9011478436 u dijelovima u kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatom iznosa od 4.049,09 eura s osnova navedenih ništetnih odredbi, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 2. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011478436 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), za izgradnju i dovršenje stambenog objekta u iznosu od 62.300,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,30%, kao i da je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF i s rokom vraćanja od 360 mjeseci. Nadalje nije sporno da su stranke dana 22. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011478436 (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.

8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, te da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove i da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnih Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj.

9.1. Naime, tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje svjedoka osobnog bankara koji je sudjelovao u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu, nego je predložio saslušanje svjedoka javnog bilježnika i VE, višeg voditelja poslovnice u [adresa], a koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud pravilno odbio budući svjedokinja VE nije sudjelovala u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu, kao niti javni bilježnik koji prilikom potvrđivanja ugovora o kreditu nije dužan upoznati potrošača sa rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope ili valutne klauzule, niti on o tome treba imati stručno znanje, već je njegova dužnost upoznati i upozoriti stranke na posljedice same solemnizacije ugovora, a o saslušanju javnog bilježnika u ovakvim postupcima svoje pravno shvaćanje iznio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., tako da se i po ocjeni ovog suda ne radi o dokazima kojima se mogu utvrditi odlučne činjenice.

9.2. Imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje svjedoka osobnog bankara koji je sudjelovao u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je na temelju isprava priloženih u spisu, a osobito cijeneći da iz priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da je isti bio unaprijed formuliran od strane tuženika pa da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

10. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Aneks Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Aneks Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

11. U postupku je, nadalje, utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.

12. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Dajane Vuković iz DV Consulting d.o.o. iz Osijeka, kojeg je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, utvrdio da je tužitelj s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos od 2.348,75 eura (17.696,66 kn), a s osnova ništetnosti valutne klauzule iznos od 3.322,33 eura (25.032,10 kn), što iznosi ukupno 5.671,08 eura (42.728,76 kn), kao i da je tuženik tužitelju priznao preplatu u konverziji u ukupnom iznosu od 1.621,99 eura (12.220,92 kn).

13. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

14. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, isplatu iznosa od 4.049,09 eura, i to nakon što je utvrđeni iznos od 5.671,08 eura (42.728,76 kn) na ime ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu umanjio za utvrđeni iznos preplate u konverziji u iznosu od 1.621,99 eura (12.220,92 kn), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, imajući pri tome u vidu da u slučaju ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelj ima pravo na razliku preplaćenog iznosa prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.

15. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka III. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević