Poslovni broj: UsI-1198/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik RŽ, diplomirani pravnik i zaposlenik temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi obnove postupka, nakon javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika, dana 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 02/23-03/03014139024, URBROJ: 341-99-06/2-23-4462 od dana 4. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/23-03/03014139024, URBROJ: 341-99-06/2-23-4462 od dana 4. prosinca 2023., kao i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da tuženik nije postupio po odredbama čl. 7. i čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 122. točka 1. Zakon o mirovinskom osiguranju. U svom zahtjevu za obnovu postupka da je jasno naveo činjenice i dokaze kojim se nedvojbeno utvrđuje da je prvim rješenjem KLASA: UP/I-140-02/12-03/03014139024, UR.BROJ: 341-05-06/2-12-011395 od dana 19. studenog 2012. HZMO, Područne služba Dubrovnik povrijeđen zakon na njegovu štetu. Tuženik da je po službenoj dužnosti bio dužan - morao postupiti i po odredbama čl. 134. st. 1. ZOMO. Tuženik da nije uopće postupio niti spomenuo zašto nije postupio po službenoj dužnosti sukladno odredbama članka 1. stavka 6. ZOMO (odnosno odredbe članka 75. stavka točka 1. i 7. ZOMO (NN 130/2010) prema kojem da se prosječni vrijednosni bodovi uzimaju za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojem ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja. Za razdoblje tužiteljeva zaposlenja u poduzeću ASTRA, Radna organizacija za vanjsku trgovinu, OOUR Izvoz-uvoz poljoprivredno prehrambenih proizvoda, Zagreb, Harambašićeva 19., od 1. lipnja 1984. zaključno sa danom 31. prosinca 1985. te od 1. siječnja 1987. zaključno sa danom 31. prosinca 1988. Tuženik da nije postupio po službenoj dužnosti po odredba članka 81. stavka 6. ZOMO tj. odredbi članka 75. naročito stavka točka 1. i 7. ZOMO (NN 130/2010), prema kojoj se prosječni vrijednosni bodovi uzimaju za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojem ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja. Tuženik da u predmetnom spornom rješenju nije naveo niti je po službenoj dužnosti postupio po odredbama čl. 81. st. 6. ZOMO odnosno odredbi čl. 75. naročito stavka - točka 1. i 7. ZOMO (NN 130/2010) jer je isti 2012.g. bio na snazi kada je tuženik tj. HZMO, Područna služba Dubrovnik donijela sporno rješenje KLASA: UP/I-140-02/12- 03/03014139024, UR.BROJ: 341-05-06/2-12-011395 od dana 19. studenog 2012. Tužitelj posebno ističe činjenicu da iz rješenja KLASA: UP/I-140-02/12- 03/03014139024, UR.BROJ: 341-05-06/2-12-011395 od dana 19. studenog 2012., HZMO, Područna služba Dubrovnik tj. iz prilogu P-Ispis podataka o plaćama, osnovicama osiguranja, naknadama i vrijednosnim bodovima po godini spornog rješenja tuženika KLASA: UP/I-140-02/12-03/03014139024, UR.BROJ: 341-05-06/2- 12-011395 od dana 19. studenog 2012. da se nedvojbeno utvrđuje da nema nikakvih navoda: godina, staž, sati rada, plaća/naknada, prosječna godišnja plaća u RH, vrijednosni bodovi, ukupni vrijednosni bodovi po godinama, itd. za sporne periode tužiteljeva rada u navedenim poduzećima „Astra“, Zagreb i „lnterexport“, Beograd, što da potvrđuje da je tužiteljev predmetni zahtjev za obnovu postupka zakonski utemeljen. Tuženik da je dužan postupati sukladno odredbama čl. 17. toč. 2. i čl. 1. toč. 11., 12. i 13. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o Socijalnom osiguranju (Narodne Novine- Međunarodni ugovori, br. 14/2001 od dana 27. prosinca 2001.), jer je jasno propisan način primjene tog Ugovora i utvrđivanja novčanih davanja građana. Tuženik da u svom spisu posjeduje dokumentaciju iz koje da se nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj sporazumom dvaju poduzeća zbog potreba posla premješten iz poduzeća ASTRA n.sol., Radna organizacija za vanjsku trgovinu, OOUR MAŠINOIMPEX n.sub.o. Varšavska 9., Zagreb u poduzeće „lnterexport“ Poduzeće za međunarodnu trgovinu, Beograd. Odredbama tada važećih zakona propisano je da radnik koji se premješta sa jednog na drugo radno mjesto u istom poduzeću ili sporazumno u drugo poduzeće ne smije imati manju plaću nego je imao na svom radnom mjestu sa kojeg se premješta. Temeljem svega naprijed navedenog da traži da Sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika te donosi meritorna odluka u skladu s izrekom pobliže navedenom u presudi te nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku broj: 30501 od dana 30. studenog 2018. donesenom u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb broj: 625330 od dana 23. travnja 2018. tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od dana 1. studenog 2012. Dana 14. lipnja 2023. da je tužitelj podnio zahtjev za obnovu postupka u kojem traži novi izračun visine mirovine i trajanja radnog staža na temelju rješenja Ministarstva Hrvatskih branitelja od dana 7. lipnja 2023. o priznatom statusu sudionika Domovinskog rata. U žalbenom postupku da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, broj spisa: 30501 od dana 29. kolovoza 2023., zahtjev za obnovu postupka odbijen kao na zakonu neosnovan s obrazloženjem da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Spisu da prileži rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb KLASA: UP/I-563-02/22-01/5, UR.BROJ: 522-2/2-23-8 od dana 7. lipnja 2023., doneseno prema čl. 15. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN, broj: 121/17,98/19 i 84/21, u daljnjem tekstu ZOHBDR) i čl. 6. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa sudionika iz Domovinskog rata (NN, broj: 127/21, u daljnjem tekstu: Pravilnik), a sukladno mišljenju Povjerenstava za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata od dana 11. svibnja 2023., kojim je ĆŽ priznat status sudionika Domovinskog rata. Ministarstva obrane, Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik dopisom od dana 21. lipnja 2023., obavijestilo je Zavod da za tužitelja nisu u mogućnosti dostaviti potvrde PS-02 i BR-D, jer da isti nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Citirajući odredbe čl. 3. st. 1. te čl. 5. st. 2. ZHBDR-a, čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 134. st. 1. ZOMO naveo je da je tužitelju (žalitelju) napomenuto da su u prijašnjim upravnim postupcima detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih u svotu mirovine nisu uračunate plaće za razdoblje zaposlenja od 1. lipnja 1984. do 31. prosinca 1988. u firmi Astra, Radna organizacija za vanjsku trgovinu, Astra n. sol. o. OOUR Izvoz-uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda čiji je pravni slijednik Astra-Agrimex d.d., Zagreb, firma u stečaju, što da je prihvaćeno i u presudama upravnih sudova. S obzirom da je tužitelj počevši od dana 1. studenog 2012. korisnik prijevremene starosne mirovine koja mu je priznata prema odredbama ZOMO i da nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je u postupku povodom žalbe utvrđeno da nema zakonske osnove za obnovu postupka okončanog rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku od dana 30. studenog 2018. Slijedom navedenog, da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. ožujka 2025. naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

4. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/23-03/03014139024, URBROJ: 341-99-06/2- 23-4462 od dana 4. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: UP/I 140-02/23-03/03014139024, URBROJ: 341-05-06/2-23-13450 od dana 29. kolovoza 2023., a kojim rješenjem je ĆŽ, ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za obnovu postupka kao na zakonu neosnovan.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-02/23-03/03014139024 utvrđeno je: da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku broj: 30501 od dana 30. studenog 2018., a koje je doneseno u izvršenju rješenja HZMO, Središnje službe Zagreb broj: 625330 od dana 23. travnja 2018. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od dana 1. studenog 2012.; da je tužitelj dana 14. lipnja 2023. podnio zahtjev za obnovu postupka izračuna visine mirovine i trajanja radnog staža uz koji je priložio rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-563-02/22-01/5, UR.BROJ: 522-2/2-23/8 od dana 7. lipnja 2023. kojim mu je priznat status sudionika Domovinskog rata te da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata; da je prvostupanjsko upravno tijelo zamolnicom zatražilo od Ureda za obranu Dubrovnik PS-02 i BR-D obrazac odnosno potvrdu o statusu branitelj-dragovoljac; da je Ministarstvo obrane, Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik, dopisom KLASA: 117-03/23-01/262, UR.BROJ: 512M2-68/07-23-2 od dana 21. lipnja 2023. obavijestilo prvostupanjsko upravno tijelo da nije u mogućnosti dostaviti tražene potvrde jer tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

10. Odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnosti da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

11. Prema čl. 126. st. 1. ZUP-a kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Stavkom 2. istog članka propisano je ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem. Stavkom 3. istog članka propisno je ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena, dok je stavkom 4. istog članka propisano da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.

12. Člankom 134. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16,18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisano je ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

13. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog Suda, u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a (u vezi s odredbom čl. 134. st. 1. ZOMO), pod novim činjenicama podrazumijevaju se takve činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo ili ih se nije moglo upotrijebiti, a pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se ili nije znalo, ili se znalo ali se nisu mogli pribaviti, te time niti upotrijebiti u postupku. Isto tako, da bi se „nove“ činjenice i dokazi mogli uzeti kao razlog za obnovu postupka nije dovoljno da činjenice i dokazi budu novi, nego i da budu takvi da bi njihovo izvođenje i upotreba u prijašnjem postupku doveli do drukčijeg rješenja upravne stvari (pravni stav izražen i u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us- 14099/2009-4 od dana 14. srpnja 2010.).

14. Dakle, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu pravomoćno okončanog upravnog postupka (iz gore citirane odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1. ZUP-a u vezi s odredbom čl. 134. st. 1. ZOMO) jer iz dopisa Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik, KLASA: 117-03/23-01/262, UR.BROJ: 512M2-68/07-23-2 od dana 21. lipnja 2023., proizlazi da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, stoga rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-563-02/22-01/5, UR.BROJ: 522-2/2-23/8 od dana 7. lipnja 2023. kojim je tužitelju priznat status sudionika Domovinskog rata ne predstavlja novi dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke u odnosnoj upravnoj stvari pa je u cijelosti pravilno postupio tuženik kad je odbio tužiteljevu žalbu dajući za to obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja (koji se iscrpljuju u navođenju razlog uslijed kojih tužitelj smatra da mu nije pravilno izračunata mirovina u ranije pravomoćno okončanom upravnom postupku) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, a osporeno rješenje tuženika sastavljeno je u skladu s odredbama čl. 98. st. 5. u vezi s čl. 120. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 14. travnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju ČŽ iz [adresa],

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis