Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2629/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Markiću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 603/2020-49 od 22. kolovoza 2024., dana 14. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2020-49 od 22. kolovoza 2024., pod točkom II. izreke koji se odnosi na obvezu tuženika da plati sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 743,52 Eur.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2020-49 od 22. kolovoza 2024., u dijelu pod točkom II izreke koji se odnosi na obvezu tuženika da plati sudsku pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije i rješava na način da je tuženik u obvezi platiti sudsku pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 730,25 Eur, dok se do iznosa od 743,52 Eur odbija zahtjev kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem djelomično se usvaja prigovor tuženika te se ukida rješenje o pristojbi ovog suda poslovni broj P-603/2020 od 12. ožujka 2024. u dijelu koji se odnosi na plaćanje pristojbe na reviziju u iznosu od 743,52 Eur (točka I. izreke), te da se u preostalom dijelu prigovor tuženika odbija kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se naloži tuženiku plaćanje samo sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 730,25 Eur, a da se u odnosu na plaćanje sudske pristojbe na žalbu rješenje ukida.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), pristojbe za podneske dužna je platiti stranka na čiji se zahtjev i u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane Zakonom, a sukladno članku 4. točka 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe za podneske nastaje u trenutku podnošenja.
7. Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u trenutku njihovog podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom (članak 7. stavak 1. ZSP-a).
8. Sukladno Tbr. 3. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23), za prijedlog za dopuštenje revizije se plaća iznos pristojbe iz stavka 1.
Tbr. 1. uvećan za 100%.
9. Kako tuženik nije u trenutku podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije platio sudsku pristojbu, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor protiv prvostupanjskog suda kojim je pozvan tužitelj na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije prema Tbr. 3. stavak 1. Uredbe. Međutim, kako je tuženik 19. listopada 2022. putem e-komunikacije dostavio dokaze o uplati sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 100,00 kuna (13,27 Eur), to je valjalo tuženika obvezati da na ime sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije plati iznos od 730,25 Eur, dok se do iznosa od 743,52 Eur odbija kao neosnovan.
10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na plaćanje sudske pristojbe na žalbu, s obzirom da tuženik nije dokazao da je tu pristojbu platio, pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu, 14. travnja 2025.
Sutkinja
Nediljka Radić