Poslovni broj: Pr-952/2016-93

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Iva Pinjuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Tamara Stanić Sertić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika Antonie Ivančić, odvjetnika i punomoćnika tuženika, dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju ĆN iz [adresa], isplati iznos od 4.844,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 4.247,13 EUR od dana 03.11.2015. godine do isplate,

- na iznos od 597,25 EUR od dana presuđenja do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.033,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.4.2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23.4.2015. u [adresa], na privremenom gradilištu izgradnje poslovne zgrade [adresa], obavljao tesarske poslove kao zaposlenik trgovačkog društva ING-GRAD d.o.o., kojom prilikom je pao s ljestava te se teško ozlijedio. Poslodavac tužitelja ING-GRAD d.o.o osiguran je od odgovornosti prema djelatnicima kod tuženika policom broj OV0682015554. Tužitelj je 3.11.2015 poslao tuženiku odštetni zahtjev s ciljem da pitanje odštete riješi mirnim putem. Tuženik je bez osnovanog razloga odbio riješiti pitanje odštete u mirnom postupku. U opisanom štetnom događaju tužitelj je pretrpio teške tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti tužitelja, tj prava na tjelesno i duševno zdravlje, te na ime pravične naknade za neimovinsku i imovinsku štetu koju trpi potražuje prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu od 9.10.2024. iznos od sveukupno 4.844,38 eura, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 4.247,13 EUR od dana 03.11.2015. godine do isplate, a na iznos od 597,25 EUR od dana presuđenja do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je na dan štetnog događaja tvrtka ING-GRAD d.o.o. imala kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti broja OV0682015554. Sastavni dio police osiguranja su Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti. Spori činjenične navode tužbe da je do nezgode došlo na radnom mjestu jer za isto tužitelj ne dostavlja dokaz. Ne spori činjenicu da je tužitelj na dan štetnog događaja obavljao poslove tesarskog radnika kao zaposlenik tvrtke ING-GRAD d.o.o. kojom prilikom je pao s ljestva te se teško ozlijedio. Slijedom navedenog, tužena ne spori pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Spori odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Do štetnog događaj došlo je isključivo krivnjom tužitelja koji je obavljajući redovne poslove postupio protivno pravilima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police osiguranja, sukladno Uvjetima za osiguranje od odgovornosti (čl.8. st. 1. točka 9. Naime tužitelj je na dan štetnog događaja stajao na radnim ljestvama koje nisu bile pravilno postavljene, odnosno iste nisu bile stabilne i učvršćene za vrijeme uporabe na podlozi koja je stabilna, čvrsta i dovoljno široka i nepomična tako da iste za vrijeme rada budu u vodoravnom položaju na način da spriječe klizanje podnožja za vrijeme uporabe, a što je razvidno iz fotografija na koje tuženik ukazuje: Fotografija ljestvi s kojih je ozlijeđeni radnik ĆN pao i prikaz stupnog dijela oplatne konstrukcije na kojoj je obavljao poslove tesarskog radnika (slika 1.) te podnožje ljestvi (slika 2.) Do štetnog događaja došlo je zbog propusta isključivo tužitelja jer je šteta nastala upravo kao posljedica postupanja protivno propisima ili pravilima prema kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanja kao izvor opasnosti iz police osiguranja. Imajući u vidu navedeno, tužena navodi da su ispunjeni uvjeti isključenja od odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju. Nije sporno da je tužitelj zadobilo tjelesnu ozljedu odnosno da je kod istog došlo do povrede prava osobnosti, dok je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva. Tužitelj u tužbi iznosi tvrdnju da je zadobio tjelesnu ozljedu radi čega je trpio fizičke bolove, strah, te duševne boli te zahtjeva da mu sud vodeći računa o jačini trajanju fizičkih i psihičkih boli te straha sudi novčanu naknadu neimovinske štete. Tuženik ističe da je ovakav činjeniční i pravni osnov tužbe neosnovan u cijelosti. Neimovinsku štetu ne predstavlja trpljenje fizičke boli i psihičke boli kako je to regulirao čl. 155. 200/78. Tužitelj ne može de facto zahtijevati novčanu naknadu sukladno pravnim oblicima novčane naknade po odredbama čl. 200. 200/78, a posebno ne može zahtijevati novčanu naknadu temeljem subjektivne koncepcije nematerijalne štete. Jedino utvrđenjem činjenica iz kojih se može utvrditi koje je pravo osobnosti povrijeđeno, čime, na koji način, te težina povreda i okolnosti slučaja, sud može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sve ostalo dovodi do pogrešne primjene materijalnog prava. Iz priležeće medicinske dokumentacije proizlazi da liječenje tužitelja nije završeno, pa se u ovoj fazi postupka tuženik protivi provođenju medicinskog vještačenja. Spori uzročnu vezu između protruzije i degeneracije diska i samog štetnog događaja jer isto nije u uzročnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Spori osnov i visinu zahtjeva s naslova naruženja jer kod tužitelja isto nije zaostalo. Visina štete temeljna je pretpostavka postojanja odgovornosti za naknadu štete, pa kako se visina štete u ovom slučaju utvrđuje odlukom suda, to i neimovinska šteta dospijeva s tim datumom, te može teći od dana presuđenja. Predlaže odbiti tužitelja sa zatraženim kamatama, jer istom pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka tuženik ističe kako obzirom na rezultate inspekcijskog nadzora za zaštitu na radu od 22.5.2015. proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, pa stoga navodi kako su ispunjeni uvjeti za isključenje od odgovornosti iz čl.8.st.1.toč.9. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti tuženika, koji su sastavni dio Police osiguranja poslodavca tužitelja, a u kojima je navedeno da se osiguranje ne odnosi na štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima ili pravilima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police. Pritom se tuženik poziva na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu, Gžn- 2583/14-2 od 27. 10 2015. i Županijskog suda u Sisku Gž-1858/2011 od 20.12.2012. ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, te obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2015., medicinsku dokumentaciju, Policu osiguranja od odgovornosti OV0682015554, odštetni zahtjev od 3.11.2015., Opće uvjete za osiguranje imovine (08.00-3-1.1), Uvjete za osiguranje od odgovornosti, saslušan je tužitelj, svjedok EN, izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću od 17.1.2019., saslušan je vještak povodom prigovora tuženika, na ročištu 3.12.2009., proveden je dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem uz pregled tužitelja 30.12.2019., izvršen je uvid u sudsku praksu.

5. Sud je odbio prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka ZN, FN, provođenje očevida na licu mjesta i novog medicinskog vještačenja, pribavljanje rješenja inspektorata po žalbi poslodavca, prijave o ozljedi na radu, završnog liječničkog izvješća, kao nepotrebne, obzirom je temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, pri čemu su stranke na ročištu 18.2.2025. navele i da daljnjih prijedloga nemaju. Sud nije posebno cijenio ni prigovor zastare istaknut po tuženiku, obzirom je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim u cijelosti. Također, sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 21.9.2021.,obzirom je isto bilo svrsishodno za rješenje spora.

6. Uvidom u Uvjete za osiguranje od odgovornosti (list 48-57 spisa) na koje se poziva tuženik, utvrđeno je da su u odredbi čl. 8. navedeni slučajevi na koje se osiguranje ne odnosi, pa je tako u točki 9. toga članka navedeno da se osiguranje ne odnosi i na štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima ili pravilima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police.

7. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2015. (list 4-16 spisa) utvrđeno je da je isti sačinjen povodom ozljede na radu radnika GN **.**.2015., na privremenom gradilištu u [adresa], te da su od strane inspektora rada utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, jer je između ostalog utvrđeno kako je radnik ĆN u vrijeme nastanka ozljede obavljao poslove tesarskog radnika i to spajanje pripremljenih komada oplate i njihovog učvršćivanja ručnim alatom, a za koje poslove poslodavac nije predočio dokaz o osposobljavanju za rad na siguran način za obavljanje poslova tesarskog radnika, što je u suprotnosti s člankom 28. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14),u kojem je navedeno da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način.

8. Saslušan kao stranka tužitelj je u bitnome naveo da je u trenutku nezgode bio zaposlen u ING-GRADU, te da je radio na gradilištu u [adresa] i obavljao poslove zatvaranja oplate što spada u tesarske poslove. Naveo je da je on inače obavljao pomoćne poslove, a obavljanje poslova toga dana da mu je naložio poslovođa EN, koji mu nije dao nikakve posebne upute na koji način mora obavljati zadani posao. Bio je osposobljen za rad na siguran način kod poslodavca, no naveo je kako nije bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova tesarskog radnika, jer je i imao ugovor o radu za pomoćnog radnika kod poslodavca, a u njegove poslove ne spadaju ovi tesarski poslovi koje je radio u trenutku nezgode. Pomoćni radnik je dužan primjerice počistiti gradilište, pospremiti i slično. Ne zna zašto mu je naloženo obavljati ove tesarske poslove toga dana.

9. Svjedok EN u bitnome je iskazao da je tužitelj inače radio kao tesar i da je stalno radio te poslove, te da sam događaj kada se dogodila nezgoda on nije vidio, a da je on rasporedio tužitelja toga dana na te poslove na kojima mu se dogodila nezgoda.

10. Sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka EN u kojem isti tvrdi da je tužitelj i inače radio kao tesar i da je stalno radio te poslove,obzirom drugačije proizlazi iz dokumentacije spisa, te iskaza samog tužitelja.

11. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, za poslove tesarskog radnika, jer isto potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu, a isto proizlazi i iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2015. Međutim tužitelj je toga dana po nalogu EN obavljao upravo poslove tesarskog radnika, iako je inače kod poslodavca radio kao pomoćni radnik, te u njegove poslove i nisu spadali tesarski poslovi koje je radio u trenutku nezgode, te za koje nesporno nije bio osposobljen za rad na siguran način.

12. Prema čl.28. st.1. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način,a što je poslodavac tužitelja u konkretnom slučaju dozvolio, obzirom je navedeno jasno utvrđeno i tijekom inspekcijskog nadzora, odnosno utvrđeno u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2015.

13. Kako iz Uvjeta za osiguranje od odgovornosti na koje se poziva tuženik, proizlazi da postoje slučajevi isključenja od odgovornosti iz čl.8.st.1.toč.9. na koje se osiguranje ne odnosi, pa da je navedeno da se osiguranje ne odnosi i na štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima ili pravilima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police, to su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za isključenje odgovornosti tuženika, obzirom je poslodavac tužitelja postupao protivno propisima, odnosno pravilima po kojima obavlja djelatnost, budući je tužitelj kao radnik obavljao poslove za koje nije bio osposobljen za rad na siguran način, te prilikom obavljanja kojih je i došlo do ozljede na radu dana 23.4.2015. Dakle, tužitelj je povrijeđen prilikom obavljanja radnog zadatka protivno pravilima zaštite na radu, što je utvrdio inspekcijski nadzor inspektora zaštite na radu, pa su ispunjeni uvjeti za isključenje odgovornosti iz čl.8.st.1.toč.9. uvjeta koji su sastavni dio police osiguranja.

14. Stoga je, uslijed navedenih razloga, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa sud nije posebno cijenio provedeni dokaz medicinskim vještačenjem.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tuženiku priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 10.10.2016., 3.3.2017., 11.9.2017., 9.2.2018., 3.12.2018., 3.12.2019., 21.9.2021., 4.12.2023., 1.10.2024., 29.10.2024., 18.2.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka od 26.2.2018. , 18.10.2021. - svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 26.3.2018., 18.9.2019., - svako po 25 bodova (Tbr.9.5. OT), sastava podnesaka od 27.2.2019., 6.2.2020., 16.10.2024. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), odnosno ukupno 1600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 3.200,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 4.000,00 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 33,18 eura, obzirom je bio nužan za postupak, pa ukupni troškovi tuženika iznose 4.033,18 eura, dok tuženiku nije priznat trošak svjedoka u iznosu od 13,27 eura, obzirom dokaz o uplati ne prileži spisu.

16. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. članka 30. stavak 2. OZ-a i čl.29. ZOO-a.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

18. Tužitelju nisu priznati parnični troškovi, sukladno čl.154.st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 14. travnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika