Poslovni broj: Pn-4/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb protiv tuženika DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Kralja Tomislava 6, Gradići, OIB: 43721061428, kojeg zastupaju punomoćnici PG, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnici u Bjelovaru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Kralja Tomislava 6, 10410 Gradići, OIB: 43721061428 u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670 iznos od 1.267,04 eura na račun broj IBAN [broj bankovnog računa] model HR 64, uz poziv na broj: 5916-41722-190000222.

II Nalaže se tuženiku DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Kralja Tomislava 6, 10410 Gradići, OIB: 43721061428 u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670 na račun broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR 65, pozivom na broj 5401- 060-41722-1900222 zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 17,76 eura od 8. lipnja 2017.,

- na iznos od 139,17 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 18,72 eura od 8. lipnja 2017.,

- na iznos od 2,13 eura od 21. listopada 2017.,

- na iznos od 9,11 eura od 8. lipnja 2017.,

- na iznos od 9,11 eura od 8. lipnja 2017.,

- na iznos od 13,64 eura od 7. srpnja 2017.,

- na iznos od 171,91 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 13,58 eura od 7. srpnja 2017.,

- na iznos od 10,31 eura od 5. kolovoza 2017.,

- na iznos od 188,29 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 171,91 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 3,17 eura od 16 studenoga 2017.,

- na iznos od 180,10 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 24,48 eura od 16. prosinca 2017.,

- na iznos od 2,13 eura od 16. ožujka 2018.,

- na iznos od 180,10 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 9,28 eura od 14. studenoga 2017.,

- na iznos od 49,12 eura od 19. travnja 2018.,

- na iznos od 5,73 eura od 15. lipnja 2018.,

- na iznos od 21,45 eura od 7. srpnja 2018.,

- na iznos od 2,86 eura od 13. srpnja 2018.,

- na iznos od 8,77 eura od 15. kolovoza 2018.,

- na iznos od 2,86 eura od 15. kolovoza 2018.,

- na iznos od 11,35 eura od 12. srpnja 2018.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III Nalaže se tuženiku DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Kralja Tomislava 6, 10410 Gradići, OIB: 43721061428 u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670 iznos 68,57 eura na račun broj IBAN [broj bankovnog računa] model 65, uz poziv na broj: 5959-043-41739-1900222.

IV Nalaže se tuženiku DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Kralja Tomislava 6, 10410 Gradići, OIB: 43721061428 u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670 na račun broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR 65, pozivom na broj: 5959- 027- 41739-1900222 zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 3,40 eura računajući od 28. srpnja 2017.,

- na iznos od 3,39 eura računajući od 4. kolovoza 2017.,

- na iznos od 3,32 eura računajuči od 25. kolovoza 2017.,

- na iznos od 1,66 eura računajući od 19. listopada 2017.,

- na iznos od 16,59 eura računajući od 21. studenoga 2017.,

- na iznos od 8,30 eura računajući od 21. prosinca 2017.,

- na iznos od 1,66 eura računajući od 21. studenoga 2017.,

- na iznos od 16,59 eura računajući od 21. prosinca 2017.,

- na iznos od 1,66 eura računajući od 19. siječnja 2018.,

- na iznos od 3,32 eura računajući od 30. prosinca 2017.,

- na iznos od 5,36 eura računajući od 28. srpnja 2018.,

- na iznos od 3,32 eura računajući od 29. kolovoza 2018.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 1.335,61 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VI Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 20.126,33 kuna/2.671,22 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa te glavnice do isplate. U tužbi navodi da je osiguranik tužitelja AG zadobio tjelesne ozljede na radu dana 7. lipnja 2017. te da se ozljeda dogodila uslijed propusta u primjeni mjera zaštite na radu utvrdenih Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru KLASA:UP/1-116-02/17-41/60, Ur.br: 524-10-03-02/5- 17-8 od 24. kolovoza 2017. prilikom obavIjanja poslova štemanja spoja IV i V kata dio B. izmedu osi L i M1, na način da je ozlijedeni radnik radio na tavalonu-fosni širine oko 27 cm. a nije bila postavljena ograda na tom tavalonu-fosni te drugi kraj puknutog Doka nosača nije bio poduprt metalnim podupiračem odnosno nije bio ispravan uslijed čega je radnik pao u dubinu i ozlijedio se. Tužitelj je na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za osiguranika AG platio zdravstvenim ustanovama iznos od 20.126,33 kn prema priloženoj specifikaciji koji iznos sukladno odredbi članka 139. u vezi sa člankom 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne Novine br. 80/13 i 137/13 nastavno ZOZO) koji iznos potražuje ovom tužbom od tuženika kao poslodavca.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome osporio navode tužitelja istaknuvši da navodi da nije sporno da je AG zadobio tjelesne ozljede na radu 7. lipnja 2017., ali da nigdje iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru ne proizlazi da bi do ozljede došlo zbog toga što na tavalonu – fosni nije bila postavljena zaštitna ograda, odnosno što isti nije bio poduprt metalnim podupiračem ili da nije bio ispravan, a osobito da se nije radilo o radu na visini kako to tumači tužitelj. Naime, prema Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, dodatak IV. dio B, dio II., točka 14. radom na visini smatra se visina veća od 3 metra ili nagib veći od 30%, a što u konkretnom slučaju nije bilo tako. jer iz dokumentacije priložene uz tužbu – očitovanja KBC Rijeka od 12. travnja 2019. proizlazi da se GG „prema njegom navodima ozlijedio padom s visine od 1m“. Stoga osporava da bi do ozljede došlo zbog bilo kakvog propusta tuženika te navodi da ozljeda na radu nije nastala stoga što nisu provedene mjere zaštite na radu kao i da je sam inspektor naveo da se radi o pretpostavci, pri čemu naravno nije svejedno da li nosač nije bio ispravan, da li je bio napuknut ili nije bio poduprt na ispravan način i što se od toga smatra uzrokom nastanka štetnog događaja. Osim toga, da iz dokumentacije nije moguće utvrditi da li se radi o plaćenom iznosu koji tužitelj navodi. Zbog svega iznijetog tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže odbiti tužitelja s istim uz obvezu da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada o inspekcijskom nadzoru od 24. kolovoza 2017. (list 4-11), zahtjev za naknadu štete od 8. svibnja 2019. (list 12-13), zapisnik o očevidu (list 14- 19), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 20-26), očitovanje na dopis HZZO (list 27 spisa), nalaz specijalističkog pregleda (list 28 spisa), nalaz i mišljenje Kliničkog bolničkog centra Rijeka (list 29), Obavijest (list 30 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 31-44), prijavu ozljede na radu uz specifikaciju troškova liječenja i izvješća o bolovanju (list 48-149), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka NG, AG i VG kao i vještačenje po vještaku zaštite na radu Damiru Mikecu (list 185-190 spisa).

3.1. Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i izvršenih isplata troškova liječenja od strane tužitelja jer je tuženik tijekom postupka, na pripremnom ročištu održanom 24. travnja 2024. te činjenice učinio nespornima.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 20.126,33 kuna/2.671,22 eura na ime naknade štete, a koji iznos je tužitelj prethodno platio na ime troškova liječenja svoga osiguranika AG, za ozljede koje je isti zadobio u štetnom događaju od 7. lipnja 2017., a za koji štetni događaj je prema tvrdnji tužitelja odgovoran tuženik kao poslodavac tužiteljeva osiguranika.

3. U postupku nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva niti činjenica je da tužitelj na ime troškova liječenja izvršio isplate u utuženom iznosu, kao ni da se štetni događaj dogodio te da su ozljede osiguranika tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

4. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva i odgovornost tuženika.

5. Odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/2013, 137/2013; dalje ZOZO) propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

6. Odredbom članka 19. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014; dalje ZZR) propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (stavak 1.), neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova (stavak 2.).

7. S tim u svezi valja reći da u postupku nije bilo sporno da je tuženik poslodavac tužiteljeva osiguranika te da je isti s obzirom na citirane zakonske propise pasivno legitimiran za ostvarenje tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete.

8. Prema odredbi članka 41. stavak 1. ZZR Članak 41. poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Prema odredbi stavka 3. istog članka poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Poslodavac je obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika (stavak 4.).

9. Prema odredbi članka 24. stavak 1. točka 4. ZZR poslodavac koji zaštitu na radu provodi djelovanjem ovlaštenika obvezan je ovlastiti ovlaštenika, osobito za to da isključi iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna, kao i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika kao i da nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti te da koriste propisanu osobnu zaštitnu opremu (točka 6.), te da radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno točki 6. tog stavka (točka 7.).

10. Radi utvrđivanja sporne činjenice tuženikove odgovornosti za nastanak štetnog događaja i za štetu zbog neprovođenja mjera zaštite na radu te utvrđenja je li u konkretnom slučaju radnik AG obavljao rad na siguran način, sud je, osim uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, izveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu te je saslušao svjedoke NG, AG i VG.

11. Uvidom u Zapisnik o očevidu od 8. lipnja 2017. (list 14-19 spisa) sud je utvrdio da se u blizini mjesta ozljeđivanja tužiteljevog osiguranika nalazio nosač doka H20 duljine oko 1,5 m, drugi dio puknutog nosača koji odgovara prvom dijelu da se nalazio u oplati stropa IV kata stubišta i bio je poduprt sa metalnim podupiračem, a ostatak je duljine oko 1 m. Također je utvrđeno da se na drugom dijelu stepenišnog kraka nalazio tavalon-fosna 357x27x5 na kojemu su se na jednom kraju vidjela dva savijena čavla. Na međupodestu između stepeništa se uz vanjski zid osi L nalazila prislonjena drvena konstrukcija za pridržavanje tavalona-fosna na visini od 135 cm od poda međupodesta. Udaljenost između oslonca uz os L i rub ploče na V katu iznosila je 366 cm. Utvrđeno je da drugi kraj puknutog doka nosača nije bio poduprt metalnim podupiračem, da je ozlijeđeni radnik radio na tavalonu-fosni širine oko 27 cm, da je visina na kojoj se mogao nalaziti u odnosu na stepenište iznosila između oko 140 i 250 cm, da nije bila postavljena ograda na tom tavalonu-fosni dok ozljeđeni radnik nije bio vezan.

11. 1. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24. kolovoza 2017. (list 4-11 spisa) sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja prilikom obavljanja rada koristio improviziranu radnu površinu izrađenu od tavalona naslonjenu na neispravni napuknuti nosač doka H20 koji je kasnije puknuo, te da je opravdano zaključiti da navedena radna površina nije bila ograđena propisanom ogradom te da je ozlijeđeni radnik od osobnih zaštitnih sredstava koristio zaštitne cipele, radno odijelo i zaštitinu kacigu dok nije koristio zaštitni pojas za sprječavanje pada u dubinu. Također je utvrđeno da u trenutku nastanka ozljede poslovođa ČG nije bio na gradilištu.

12. Svjedok NG, zastupnik po zakonu tuženika, saslušan na ročištu održanom 12. lipnja 2024. u svom je iskazu naveo da se sjeća da tog dana kada se štetni događaj dogodio nije bio na predmetnom gradilištu već je tamo imao poslovođu. Naveo je da je oštećeni AG kod njega radio dulje vrijeme i bio je iskusan radnik. S gradilišta mu je javljeno da je došlo do ozljede i da su AG odvezli na hitnu jer je ozlijedio nogu. Kasno navečer, oko 21 ili 22 sata, zvali su ga iz hitne kolege koji su bili sa ozlijeđenim radnikom, koji je dobio gips te ga je zamolio da dođe po njega u Rijeku te se svjedok iz Zagreba uputio u Rijeku po radnika. Drugi dan po nastanku štetnog događaja, otišao je na gradilište u Rijeku kako bi razgovarao sa ostalim radnicima te je zvao i inspektorat. U razgovoru sa radnicima, doznao je kako je GG, koji je inače krupne građe i imao je oko 120 kilograma, zamijetio da na jednom dijelu zida treba "odštemati beton". Naveo je da kada se štema, uvijek je lakše štemati odozgo prema dolje te je AG sebi napravio skelu na način da je stavio dasku debljine otprilike 5 centimetara na improvizirane potpornje – dva komada drveta debela otprilike 20 centimetara, a to se zove Doka nosač. Međutim, GG se nije uvjerio da je Doka nosač ispravno poduprt i stupićem, što je nužno radi stabilnosti takvog nosača. Svjedok je naveo da je njegovo mišljenje, da visina s koje je AG tom prilikom pao i nije toliko velika, ali da je Doka nosač koji nije bio ispravno stabiliziran puknuo pod radnikovom težinom, zbog čega je i ozljeda uslijed pada teža. Napomenuo je kako radnici, pa tako i oštećeni AG znaju i osposobljeni su za rad na siguran način, te znaju da ukoliko je visina na kojoj se radi veća od metra, treba postaviti ogradu, a ako je visina veća od tri metra, tada radnici trebaju biti osigurani i pojasom, međutim, u konkretnoj situaciji, nije se radilo ni o jednom o ta dva slučaja već je nosač na kojem je radnik stajao puknuo pod njegovom težinom i jer nije bio ispravno stabiliziran. Na upit suda je li on vidio da Doka nosač nije bio stabiliziran i stupićem, svjedok je odgovorio kako nije vidio stupić, ali da je to jedino logično objašnjenje zašto je Doka nosač puknuo. Moguće je da je oštećeni AG kada je stavljao fosnu na nosače, mislio kako je stupić na mjestu, a zapravo ga nije bilo. Na upit suda tko je na gradilištu ovlašten provjeravati jesu li oprema i nosači ispravno postavljeni, svjedok je odgovorio da se oprema i nosači ne postavljaju svaki dan te da ima situacija kada skele i nosači ostaju montirani na gradilištu i od prije te da svaki radnik mora koristiti zdravi razum i provjeriti stabilnost opreme i skele prije nego počne raditi. Svjedok navodi kako su svi radnici osposobljeni za rad na siguran način te znaju da moraju provjeriti opremu i skele na gradilištu te znaju i kako to učiniti. Na upit suda, što je zadatak poslovođe na gradilištu, svjedok je odgovorio da poslovođa raspoređuje radne zadatke prema radnicima. Svjedok je naveo kako on osobno na dan kada se dogodila ozljeda na radu nije bio na gradilištu te da se ne sjeća je li poslovođa ČG taj dan bio na gradilištu. Naveo je da je vjerojatno potpisao zapisnike o inspekcijskom nadzoru te da se ne sjeća je li imao kakvih primjedbi. Nakon što su mu predočeni zapisnik o inspekcijskom nadzoru i očevidu, svjedok je naveo kako je na njima njegov potpis. Svjedok je naveo da AG od poslodavca nije tražio nadoknadu štete zbog ozljede na radu.

13. Svjedok VG koji je na predmetnom gradilištu obavljao poslove majstora tesara, saslušan na ročištu održanom 18. srpnja 2024. u svom je iskazu naveo da sam događaj, odnosno ozljedu AG nije vidio. Naveo je kako je silazio s prvog kata stambenog objekta u izgradnji te je vidio GG kako sjedi na stepenicama. Upitao ga je zašto tu sjedi, a GG je odgovorio da je pao. Pitao ga je je li što slomio, a on mu je rekao da ne zna, ali primijetio je da se GG ne može dići. Nakon toga, otišao je do šefa gradilišta, koji je pozvao hitnu pomoć. Naveo je kako osim ovog što je iskazao, nije ništa drugo vidio niti zna na koji način je došlo do Dragine ozljede. Naveo je kako je zatekao GG da sjedi na stepenicama te nije u njegovoj blizini primijetio nikakvu skelu. Zna da je AG na gradilištu radio kao pomoćni radnik, a ne kao majstor. Naveo je da je AG tom prilikom imao na sebi radno odijelo i cipele, ali kacigu nije imao u tom trenutku na glavi, ne zna je li mu u padu možda ispala. Svjedok je naveo kako se ne sjeća da je poslovođa ČG u trenutku ozlijede AG bio na gradilištu te da ne zna je li AG dobio u zadatak preštemavati ili je to učinio samoinicijativno. Svjedok navodi kako ne zna na kojoj visini je AG radio. Na pitanje suda, svjedok je odgovorio kako su svi radnici na gradilištu cijelo vrijeme nosili zaštitnu opremu i kacige jer su bili kooperanti Nivo gradnje, koja je zahtijevala da se zaštitna oprema cijelo vrijeme nosi.

14. Svjedok AG saslušan na ročištu 6. ožujka 2025. u svom je iskazu naveo kako je 7. lipnja 2017. radio na gradilištu u Rijeci na Trsatu te je trebao odštemati dio zida, odnosno poravnati ga kako bi bio glađi. Radilo se o zidu u stepeništu te je stajao na podestu, a kako bi dohvatio dio zida koji je trebao odštemati trebao je stati na nešto povišeno. Na tom stepeništu iz "šalunga" virio je dio oplate, nekih 30-40 centimetara širine te je stao na taj dio oplate koji je virio, započeo štemati zid i kada se pomaknuo, oplata se odlomila i on je pao na stepenište. Naveo je kako je oplata trebala biti osigurana sa 3 podupirača, ali u konkretnom slučaju nije bila osigurana. Naveo je kako su te podupirače drugi radnici odnijeli na drugo gradilište u Zadar, ali ih nisu vratili i nisu na njihovo mjesto stavili druge. Prije nego je stao na oplatu, nije provjeravao je li ona osigurana podupiračima zato što je uobičajeno bilo da ona bude osigurana, a njega nitko nije upozorio da su u međuvremenu skinuti podupirači. Naveo je kako je prošao obuku zaštite na radu te je prilikom štetnog događaja imao zaštitnu opremu odijelo, cipele i kacigu. Imao je i zaštitni pojas za rad na visinama oko pojasa, ali ga u stubištu nije imao na što okačiti. Na stubištu je bila zaštitna ograda, ali je ona zajedno s njim pala s tog dijela podesta. Naveo je da mu je poslovođa rekao da ide odštemati taj dio zida. Nije dovodio u pitanje taj zadatak jer se nije radilo o nekakvom posebno opasnom poslu na kojem bi strahovao da bi mu se nešto moglo dogoditi, a dogodilo se zato jer su bila izvađena ta tri podupirača. Naveo je kako je u trenutku štetnog događaja imao sigurno oko 100 kilograma, ali nije smatrao da bi pod njegovom težinom oplata mogla puknuti jer je trebala biti osigurana podupiračima koji su između ostalog trebali i držati izlivenu betonsku ploču podesta stubišta. Naveo je kako se podupirači stavljaju ispod šalunga, odnosno ispod gredica, na njih dolazi oplata, armaturna mreža te se na to zalijeva beton pri čemu podupirači moraju stajati zajedno s oplatom ispod tog betona 21 dan po pravilima struke. U konkretnom slučaju netko je te podupirače izvadio i nije ih vratio, te je on stao na oplatu bez podupirača i pao. Naveo je kako kod poslodavca nije bilo uobičajeno da se podupirači vade i nose na druga gradilišta. Tog dana s njime na gradilištu bilo je još nekoliko radnika, ali ne zna točan broj pri čemu ih je bilo više od dvoje te su svi radili na istoj etaži i bili na okupu. S njima je bio poslovođa, ali se ne sjeća je li bio pored njega u trenutku kada je pao, ali bio je na gradilištu. Svjedok je naveo da je posao poslovođe na gradilištu da organizira posao i da odredi koji radnici će što raditi kao i da upozori radnike na korištenje zaštitne opreme. Nije mu poznat pojam ovlaštenik poslodavca za nadzor. Svjedok je naveo kako mu ta vrsta posla koju je radio prilikom ozljeđivanja nije bila nepoznata i da je to već prije radio. Na pitanje punomoćnice tužitelja mogu li se ti podupirači oplate vidjeti golim okom i je li ih vidio prije nego se popeo na oplatu svjedok je odgovorio kako se mogu vidjeti, ali da on nije gledao jer ga nitko na to nije upozorio. Svjedok je naveo da je samo taj dan radio na podestu. Na pitanje punomoćnice tužitelja, kada i tko postavlja podupirače ispod oplate svjedok je odgovorio da to rade drugi radnici poslodavca i da je prije štetnog događaja oplata bila postavljena prije te je bio izliven i beton koji se morao stvrdnuti kako bi se moglo nastaviti s poslom, tako da je prošlo neko vrijeme od postavljanja podupirača do dana kada je on obavljao posao. Svjedok je također naveo da tog dana kada se dogodio štetni događaj nije na gradilištu vidio neku ovlaštenu osobu koja bi provjeravala mjesto rada. Naveo je da misli da se poslovođa zvao P, ali se nije mogao sjetiti prezimena. Naveo je da je u vrijeme kad se štetni događaj dogodio na tom gradilištu radio sigurno već mjesec dana, ali da nije svakog dana radio isti posao već je radio po potrebi što je trebalo. Svjedok je naveo kako je pao s visine od nekih 2,4 metra pri čemu pojašnjava da je on u trenutku kada je štemao stajao na toj oplati koja je virila iz betoniranog podesta otprilike 30-40 centimetara, a bila je široka otprilike oko 1 metar do 1,5 metar, te je, kada se je štemajući pomaknuo oplata pukla jer je netko izvadio podupirače, a on je pao s podesta prema donjem katu stubišta, na donji podest. Vidio je da je ispod njega dubina prema donjem dijelu stubišta, ali nije očekivao da će pasti jer je bila zaštitna ograda i očekivao je da su ispod oplate podupirači kao što su trebali biti. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok je odgovorio kako se podupirači obično nalaze ispod betoniranog dijela. Svjedok je iskazao kako se prema njegovom iskustvu oplata na kojoj je stajao ne bi mogla srušiti odnosno puknuti i pod većom težinom, a ne samo njegovih 100 kg uvećano za težinu od nekih šest kilograma da su ispod betoniranog dijela bili podupirači.

15. Stalni sudski vještak za strojstvo i zaštitu na radu Damir Mikec u svom pisanom nalazu i mišljenju u bitnome je naveo da kod tuženika nisu bile provedene sve potrebne mjere zaštite i sigurnosti na radu neposredno prije i tijekom štetnog dogadaja, kao i da stradali radnik AG nije koristio ispravan radni pod, već je koristio jednu fosnu kao radni pod pri čemu je i radnik postupio suprotno odredbi članka 68. Zakona o zaštiti na radu. Osim toga, da se bez osobe poslodavca zadužene za provedbu zaštite na radu postupalo suprotno pozitivnim odredbama Zakona o zaštiti na radu što je dovelo do štetnog dogadaja i težeg stradavanja radnika.

15.1. Stalni sudski vještak za strojstvo i zaštitu na radu Damir Mikec svoj nalaz i mišljenje iznio je usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. ožujka 2025. te je naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja od 9. siječnja 2025. Pojasnio je da propisi o zaštiti na radu osim poslodavca obvezuju i radnike te su se oni u radnom procesu dužni ponašati tako da ne ugrožavaju sebe ni ostale radnike oko sebe. U konkretnom slučaju da iz spisa proizlazi da je oštećeni radnik u trenutku štetnog događaja težio otprilike 120 kilograma, a obavljajući rad prilikom kojeg je došlo do štetnog događaja, stajao je na jednoj fosni dugačkoj oko 4 metra pa se njegova težina nije pravilno rasporedila, a ta fosna bila je položena na doka nosač koji je prema podacima iz spisa bio napuknut, što je sve u kombinaciji s težinom radnika, težinom mašine za štemanje i činjenicom da je radnik posao štemanja obavljao prema gore odnosno iznad sebe, dovelo do pucanja doka nosača i pada radnika. Pretpostavka je da je radnik trebao znati da se njegova težina ne će ravnomjerno rasporediti samo po jednoj fosni. Osim toga inspektor zaštite na radu utvrdio je kako poslodavac na tom gradilištu nije osigurao nadzor ovlaštenika poslodavca određenog za to gradilište koji bi upozorio radnika da ne smije postupati na navedeni način. Na pitanje punomoćnika tuženika treba li ovlaštenik poslodavca biti cijelo vrijeme neposredno prisutan uz svakog radnika na gradilištu vještak je odgovorio kako po zakonu treba biti, da u praksi obično bude 1 ovlaštenik poslodavca na 10-15 radnika te je on zadužen za grupu radnika. U konkretnom slučaju, iz spisa proizlazi da su na gradilištu u vrijeme štetnog događaja bila samo 2 radnika pa nije uobičajeno da bi oni sami cijelo vrijeme bili na gradilištu već je za očekivati da je poslodavac trebao osigurati ovlaštenika poslodavca za to gradilište i te radnike.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka s obzirom na to da je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga jer je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja suda odnosno stranaka te otklonio primjedbe tuženika.

17. Iskaze svjedoka NG i AG sud je prihvatio u dijelu u kojem su oni suglasni odnosno u dijelu u kojem su obojica iskazali da tog dana kada se dogodio štetni događaj NG nije bio prisutan na gradilištu, te u dijelu u kojem su iskazali da su radnici tuženika, pa tako i osiguranik tužitelja prošli obuku za rad na siguran način.

17.1. Iskaz svjedoka NG sud cijeni vjerodostojnim, životnim i logičnim u dijelu u kojem je svjedok iskazao da se oprema i nosači ne postavljaju svaki dan te da ima situacija kada skele i nosači ostaju montirani na gradilištu i od prije te da svaki radnik mora koristiti zdravi razum i provjeriti stabilnost opreme i skele prije nego počne raditi.

17.2. U ostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaz navedenog svjedoka jer se u većem dijelu temelji na njegovim pretpostavkama o tome što se moglo dogoditi i biti uzrokom nastanku štete buudći da svjedok nema neposrednih saznanja o samom štetnom događaju jer nije bio prisutan na gradilištu.

17.3. Iskaz svjedoka AG sud je prihvatio u dijelu u kojem je svjedok naveo da je tog dana kada se dogodio štetni događaj pristupio poslu „štemanja“ te je tom prilikom stao na oplatu koja je virila iz "šalunga", nekih 30-40 centimetara širine, a da prethodno nije provjeravao je li ona osigurana podupiračima pa kada je započeo štemati zid i kada se pomaknuo, oplata se odlomila i on je pao na stepenište.

17.4. Iskaz tog svjedoka sud nije prihvatio u dijelu u kojem je svjedok iskazao da, iako je vidio da je ispod njega dubina prema donjem dijelu stubišta, nije očekivao da će pasti jer je bila zaštitna ograda i da je očekivao da su ispod oplate podupirači kao što su trebali biti. U tom dijelu sud njegov iskaz cijeni neživotnim jer nije logično da radnik prije nego pristupi radu na visini i to ne na konstrukciji postavljenoj upravo radi obavljanja takvog rada, već kada odluči koristiti improviziranu konstrukciju, ne provjeri je li ona dovoljno čvrsta i stabilna.

17.5. Iskaz svjedoka VG sud nije posebno cijenio imajući u vidu da svjedok nema neposredna saznanja o štetnom događaju.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Damira Mikeca i iskaza svjedoka AG sud je utvrdio da je stradali osiguranik tužitelja AG kao zaposlenik tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja prilikom obavljanja posla „štemanja“ nije koristio ravni pod već je koristio jednu fosnu kao radni pod pri čemu u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila prisutna osoba poslodavca zadužena za provedbu zaštite na radu koja bi osiguraniku tužitelja zabranila takav rad čime je tuženik po ocjeni suda postupao suprotno, u točkama 8. i 9. obrazloženja citiranim odredbama članka 41. stavak 3. i 4. ZZR i članka 24. stavak 4. i 6. ZZR.

18.1. Dovevši u vezu nalaz i mišljenje sudskog vještaka Damira Mikeca i s iskazom osiguranika tužitelja AG koji je iskazao da je u trenutku štetnog događaja već oko mjesec dana radio na tom gradilištu, te da su se podupirači oplate mogli vidjeti golim okom, ali da on nije gledao jer ga nitko na to nije upozorio sud zaključuje i da je osiguranik tužitelja postupao suprotno odredbama članka 68. stavak 1. ZZR.

18.2. Naime, prema odredbi članka 68. stavak 1. ZZR radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da, između ostalog prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika (stavak 2. točka 1.).

18.3. Stoga, pored iskaza osiguranika tužitelja koji je iskazao da je prošao obuku za rad na siguran način, sud nalazi da mu nije mogla ostati nepoznata njegova obveza iz članka 68. stavak 2. točka 1. ZZR da prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika.

19. Odredbom članka 146. stavak 1. ZOZO propisano je da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu, odnosno državnom proračunu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete.

19.1. Odredbom članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015¸dalje ZOO) propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

20. Slijedom navedenog, imajući u vidu iskaz osiguranika tužitelja da su se podupirači oplate mogli vidjeti golim okom, ali da on nije gledao jer ga nitko na to nije upozorio, uzevši u obzir da je prema odredbi članka 68. stavak 1. i stavak 2. točka 1. ZZR obveza osiguranika tužitelja bila da prije početka rada pregleda mjesto rada, sud zaključuje da je osiguranik tužitelja, u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

20.1. U preostalom omjeru od 50% nastanku štetnog događaja pridonio je tuženik jer je tijekom postupka utvrđeno neposredno prije i tijekom štetnog dogadaja nisu bile provedene sve potrebne mjere zaštite i sigurnosti na radu budući da na gradilištu nije bio prisutan ni zastupnik po zakonu tuženika NG, ni poslovođa ČG, dakle nije bila prisutna osoba poslodavca zadužena za provedbu zaštite na radu čime je tuženik postupao protivno odredbama članka 41. stavak 1. i 4. ZZR i članka 24. stavak 4., 6. i 7. ZZR.

21. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da su tuženik i osiguranik tužitelja AG u jednakim omjerima odgovorni za nastanak štetnog događaja, a time i za štetu nastalu tužitelju.

21.1. Stoga je tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim za iznos od 1.335,61 eura te je naloženo tuženiku da tužitelju navedeni iznos isplati zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od prvoga dana iza dana plaćanja utuženih računa do isplate, a kako je tužitelj u tužbenom zahtjevu ispravno i tražio, sve po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora te je odlučeno kao u točkama I, II, III i IV izreke ove presude, dok je u iznosu od 1.335,61 eura s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je presuđeno kao u točki V izreke ove presude.

22. S obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, imajući u vidu kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP o njihovim zahtjevima za naknadu parničnog troška je odlučeno kao u točki VI izreke ove presude.

Velika Gorica, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.