Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-48/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po OD Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 4. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku ČR za razdoblje od 1.7.2021. do 28.2.2023. iznos od 7.930,26 EUR zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana 13.3.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, naknadi parnični trošak u iznosu od 687,50 EUR sa zz kamatama tekućim od 14. travnja 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO, Područnog ureda Karlovac od 28.7.2009. osiguraniku ČR priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda na radu koja je posljedica prometne nezgode u kojoj je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede. Isplata invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku u uzročno posljedičnoj je vezi s prometnom nesrećom od 15. ožujka 2007., koju je skrivio osiguranik tuženika ĐR upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka]. Navodi da ej tužitelj za ranija razdoblja već potraživao naknadu štete zbog isplata invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja svom osiguraniku i tuženik je za sva ta ranije razdoblje (od 7.2.2009. do 30.6.2021.) štetu platio. Navodi da je tužitelj 3.3.3023. uputio tuženiku odštetnio zahtjev za naplatu naknade štete zbog isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1.7.2021. do 28.2.2023. u ukupnoj svoti od 9.378,82 EUR, od čega se iznos od 7.930,26 EUR odnosi na invalidsku mirovinu, a 1.448,56 EUR na naknadu za tjelesno oštećenje, da je tuženik 14.3.2023. dostavio Odluku o odštetnom zahtjevu kojom obavještava tužitelja da će isplatiti dio potraživanja koji se odnosi na tjelesno oštećenje u iznosu od 1.448,56 EUR te je izvršio i isplatu tog iznosa na račun tužitelja, dok ostatak potraživanja na ime invalidske mirovine tuženik otklanja platiti. Navodi da se predmetno potraživanje tužitelja temelji na odredbama čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022) te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret Mirovinskog osiguranja, a temeljem čl. 164. citiranog zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje od kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

Obzirom da tužitelj trpi štetu isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku za utuženo razdoblje to tužitelj potražuje s osnova naknade štete za utuženo razdoblje od 1.7.2021. do 28.2.2023. iznos od 7.930,26 EUR sa zz kamatom tekućom od 13.3.2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je rješenjem tužitelja od **.**.2009. ER iz [adresa], priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, i to zbog ozljede na radu koja je posljedica prometne nezgode prouzrokovane 15. ožujka 2007. od strane osiguranice tuženika ĐR. Navodi da također nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.448,56 EUR na ime regresnog potraživanja naknade za tjelesno oštećenje isplaćene u razdoblju od 1. srpnja 2021. godine do 28. veljače 2023. Međutim, u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevog regresnog potraživanja s osnove invalidske mirovine isplaćene u istom razdoblju u navodnoj visini od 7.930,26 EUR, i to jer tuženik predstavlja osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti (broj police [broj police]) sklopljenog u cijelosti sukladno odredbama mjerodavnog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. st. 1. -3. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Uzevši u obzir da je među strankama nesporno da je oštećeniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, jasno je da u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji pravo tužitelja na povrat iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine jer prethodno navedena razlika ne postoji obzirom da je invalidska mirovina utvrđena rješenjem tužitelja jednaka invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Navodi da stoga tužitelju isplatom utuženih iznosa nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP te isti nije ovlašten regresno potraživati iste od tuženika budući da je obveza tuženika regulirana sklopljenim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i prethodno citiranim zakonskim odredbama, a navedeno stajalište potvrđeno je i u sudskoj praksi u niz odluka VSRH.

protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja s osnova naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku (ER) u razdoblju od 1.7.2021. do 28.2.2023., a uzrok koje invalidnosti osiguranika tužitelja je ozljeda na radu koja je je posljedica prometne nezgode od 15.3.2007., u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja nastradao, koju prometnu nezgodu je skrivio odnosno za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

5.1. Sve ovo naprijed navedeno između stranka nije sporno.

6. Tako je je u postupku:

-uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu broj: K-241/07 od 1. listopada 2007. utvrđeno da je osguranica tuženika (ĐR) proglašena krivim što je 15. ožujka 2007. upravljajući osobnim vozilom protivno čl. 51. st.1. ZSPC-a lakomisleno smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti dolaskom kod kbr. 65A ulice Zagrad u lijevom zavoju i nizbrdici upravljala prevelikom brzinom uslijed čega je došlo do zanošenja vozila i slijetanja van kolnika u desno na asfaltirani ulaz kbr. 65A gdje je prednjim dijelom vozila udarila u ER koji se tu zatekao stajući iza parkirnog teretnog vozila kojom prilikom je isti zadobio ozljede koje su bile teške naravi, te je osiguranica tuženika osuđena na novčanu kaznu (str. 15 do 17 spisa).

- uvidom u rješenje HZMO od 28.7.2009. (str. 4 do 6 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja ER, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznato počevši od 7.1.2009. pravo na invalidsku mirovinu.

-uvidom u tužiteljev izračun isplaćene mirovine od 28.2.2023. (str. 27 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja ER u utuženom periodu od 1.7.2021. do 28.2.2023., izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu iznosi 7.930,26 EUR,

-utvrđeno da se tužitelj obratio sa zahtjevom za naknadu štetu tuženiku za isplatu ukupnog iznosa od 9.378,82 EUR, od čega se iznos od 7.930,26 EUR odnosi na isplatu invalidske mirovine, a iznos od 1.448,56 EUR na isplatu naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja, da je tuženik pozitivno odgovorio na zahtejv za isplatu za tjelesno oštećenje, ali je otklonio zahtjev za isplatu koje se odnosi na isplaćene invalidske mirovine (dopisi na str. 23 do 25 spisa).

7. Dakle, sam štetni događaj u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja je bio 15. ožujka 2007., time da je osiguraniku tužitelja priznato rješenjem tužitelja HZMO od 28.7.2009. da se radi o ozljedi na radu, te je između stranka i nesporno da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

8. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete u vidu iznosa isplate invalidske mirovine svom osiguraniku je od 1.7.2021. do 28.2.2023., u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu invalidske mirovine svom osiguraniku.

9. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022), dalje: ZMO.

9.1. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (odnosno neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu ili starosnu mirovinu), 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu radi tjelesnog oštećenja.

10. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje ZMO, a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

11. O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

11.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

12. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

13. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

14. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

15. Kako je nesporno da osiguranik tužitelja prima invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu to je nesporno da ne postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja i invalidske mirovine zbog ozljede na radu jer osiguranik tužitelja upravo i prima tu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

16. Dakle, kao što je rečeno, tužitelj je svom osiguraniku u utuženom periodu isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu pa slijedom toga nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a za udovoljenje tužbenom zahtjevu, jer obzirom se osiguraniku tužitelja isplaćuje invalidska mirovina zbog ozljede na radu nema razlike za isplatu odnosno štete u smislu razmjernog iznosa mirovine, kod čega valja još reći da uostalom tužitelj na kojem je teret dokaza u pogledu visine zahtjeva nije predložio financijsko vještačenje da bi se utvrdila visina štete po čl. 27. st.3. ZOOP (razmjerni iznos mirovine).

17. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen, te je presuđeno je kao u izreci .

O troškovima postupka.

18. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

18.1. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

18.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR

-sastav podneska od 29. 3. 2023. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade po Tbr 8.t.3.)

- sastav podneska od 26. 6. 2024. u iznosu od 100,00 EUR (50% nagrade po Tbr 8.t.3.)

-zastupanje na ročištu 4. 3. 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.) što je ukupno 550,00 EUR što uvećano za iznos od 137,50 EUR na ime PDV čini 687,50 EUR.

U Karlovcu 14. travanj 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. HZMO Zagreb

2. OD Rašica & partneri d.o.o. Zagreb