REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I–5970/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku B. P., odvjetniku u Z., ..., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., ..., OIB: ..., zastupanog po LK, članici Odbora ovlaštenoj za obavljanje dužnosti predsjednika Odbora, radi premještaja državnog službenika, 14. travnja 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21-01/756, URBROJ: 566-01/1-23-3 od 2. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21- 01/756, URBROJ: 566-01/1-23-3 od 2. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/I-112-02/21- 03/286, URBROJ: 514-08-03-01/02-21-01 od 19. srpnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelja se, raspoređenog na radno mjesto načelnika Sektora za pravosudnu infrastrukturu u Glavnom tajništvu, trajno premješta s danom 1. kolovoza 2021. na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Odjelu za opće poslove, Službi za opće i tehničke poslove, Sektoru za pravne, opće i tehničke poslove, s koeficijentom složenosti poslova 1,523.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra da osporeno rješenje nije doneseno, odnosno potpisano od strane ovlaštene osobe, da u konkretnom slučaju nije postojala potreba službe za njegovim premještajem, da se zapravo radilo o prikrivenom sankcioniranju mjerom koja se donosi u disciplinskom postupku, da mu nije pružena djelotvorna mogućnost izjašnjavanja u upravnom postupku, da je tuženik u osporenom rješenju pogrešno citirao njegove navode iz e-mail poruke od 29. lipnja 2021., a slijedom toga i pogrešno interpretirao te navode. Ističe da ima iskustva u vođenju projekta i da je u konkretnom slučaju dana 17. lipnja 2021., prilikom obilaska gradilišta, utvrdio da je izvođač na svoju ruku krenuo s betoniranjem trećeg kata zgrade, o čemu je bez odgode obavijestio voditelja kabineta i ministra, a istog dana naložio voditelju projekta i nadzornom inženjeru da upisom u građevinski dnevnik odmah zaustave sve radove. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 31. ožujka 2025.

6. Prema članku 76. stavku 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; dalje: ZDS) državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.

Prema članku 76. stavku 2. ZDS-a premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.

7. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je prvostupanjsko tijelo obrazložilo potrebu službe za premještajem tužitelja, jer da je bilo potrebno angažiranje drugog službenika na radnom mjestu načelnika Sektora za pravosudnu infrastrukturu, budući da se u lipnju 2021. otkrilo da tužitelj nema potrebnu razinu stručnosti prilikom rukovođenja investicijama visoke vrijednosti, kada je kao ovlaštena osoba Ministarstva pravosuđa i uprave, kao investitora, omogućio obavljanje radova na izgradnji trećeg kata zgrade suda u S. bez prethodno pribavljene građevinske dozvole. Istodobno, postojala je potreba za popunjavanjem upražnjenog radnog mjesta na koje je tužitelj premješten, a za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i radno iskustvo u jednakom trajanju kao i za radno mjesto na kojem je tužitelj do tada bio raspoređen. Stoga smatra da su bili ispunjene pretpostavke iz članka 76. stavka 1. i 2. ZDS-a za premještaj tužitelja.

8. Nije sporno da su na zgradi Općinskog suda u S. u lipnju 2021. započeti građevinski radovi na trećoj etaži u vrijeme dok još nije bila ishođena građevinska dozvola za njihovo izvođenje na toj etaži (rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/21- 02/00604, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-03 od 12. srpnja 2021.).

9. Iz WhatsApp poruke tužitelja od 17. lipnja 2021., upućene tajniku kabineta ministra pravosuđa i uprave ("…kao što znaš dobili smo lokacijsku dozvolu za nadogradnju kata i predali smo zahtjev za građevinsku dozvolu. Nju još nismo dobili ali smo krenuli s nadogradnjom tog kata ovaj ponedjeljak (radi uštede vremena, sredstava i sl.). Izvelo se nekoliko zidova. Sada određeni novinari propitkuju kako smo krenuli graditi, a još nemamo tu dozvolu…"), sud smatra razvidnim da je tužitelju i ranije bilo poznato da su započeli predmetne radove bez potrebne građevinske dozvole, kada (ponedjeljak, 14. lipnja 2021.) i zašto su ih započeli (ušteda vremena i sredstava) te što je osujetilo takvo postupanje (upiti novinara). U tom kontekstu, valjalo je otkloniti navode tužitelja da nije znao za predmetne radove i da su na njegovu inicijativu obustavljeni radovi, odnosno mogu se prihvatiti kao utemeljeni navodi iz osporenog rješenja da su radovi zaustavljeni nakon raspitivanja medija i da je neistinit navod kako tužitelj nije znao za nastavak radova, kao i navodi iz prvostupanjskog rješenja da je tužitelj kao ovlaštena osoba Ministarstva pravosuđa i uprave (investitora) znao za pravne propuste učinjene tijekom izgradnje objekta Općinskog suda u S., koje je svjesno zanemario te omogućio nastavak postupka bez propisane dokumentacije, iako se od njega očekuje povećana pozornost i svijest o potrebi poštivanja propisa iz područja sektora kojim rukovodi, kao i posljedica koje proizlaze iz propusta njihova poštivanja.

10. Nedvojbeno je da je radno mjesto na koje je tužitelj premješten (viši stručni savjetnik u Odjelu za opće poslove, Službi za opće i tehničke poslove, Sektoru za pravne, opće i tehničke poslove) bilo upražnjeno i da je za isto bio propisan isti stupanj obrazovanja (visoka stručna sprema) i radno iskustvo u jednakom trajanju (najmanje četiri godine) kao i za radno mjesto na kojem je tužitelj do tada bio raspoređen.

11. Uvažavajući navedeno, sud smatra da je u konkretnom slučaju potreba službe za premještajem tužitelja dostatno obrazložena (nedostatna razina stručnosti na strani tužitelja prilikom rukovođenja investicijama visoke vrijednosti na radnom mjestu načelnika Sektora za pravosudnu infrastrukturu, potreba angažiranja druge osobe na tom radnom mjestu, uz potrebu popunjavanja upražnjenog drugog radnog mjesta na koje je tužitelj premješten), potkrijepljeno odgovarajućom činjeničnom osnovom, zbog čega se korištenje ovlasti iz članka 76. ZDS-a u odnosu na tužitelja, a radi njegova premještaja s radnog mjesta načelnika Sektora za pravosudnu infrastrukturu na drugo radno mjesto, kretalo unutar granica ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ista dana. U takvoj situaciji, nisu utemeljeni navodi tužbe o prikrivenom sankcioniranju tužitelja.

12. Nisu utemeljeni navodi tužitelja o tome da osporeno rješenje nije donijela, odnosno potpisala ovlaštena osoba. Za donošenje navedenog rješenja nadležan je Odbor za državnu službu u smislu članka 65. stavka 1. ZDS-a kao kolektivno tijelo sastavljeno od više članova. Ovlast potpisivanja osporenog rješenja od strane LK utemeljeno je na rješenju Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I 080-02/23- 01/59, URBROJ: 50301-15/07-23-02 od 31. kolovoza 2023. (prileži spisu Us I- 5970/2023 u koji je ostvaren uvid na raspravi) kojim je navedena članica Odbora ovlaštena za obavljanje poslova predsjednika Odbora za državnu službu, s danom 12. rujna 2023., do imenovanja predsjednika Odbora, a najdulje za šest mjeseci. Osporeno rješenje je doneseno unutar navedenog roka od šest mjeseci, tijekom kojeg je VK bila ovlaštena obavljati poslove predsjednika Odbora. Ovdje se ne radi o slučaju odsutnosti ili spriječenosti već imenovanog predsjednika Odbora, u kojoj situaciji nije dopušteno da drugo tijelo, izuzev predsjednika Odbora, određuje njegova zamjenika. Nasuprot tome, ovdje je riječ o situaciji u kojoj tijelo nadležno za imenovanje predsjednika Odbora (Vlada Republike Hrvatske) još nije imenovalo tog predsjednika, zbog čega određuje osobu (imenovanu članicu Odbora) koja će obavljati poslove predsjednika Odbora dok se ne obavi imenovanje. Nadalje, nisu osnovani navodi tužitelja o uskrati mogućnosti očitovanja, budući da je tužitelju, promatrano u cjelini, pružena mogućnost da iznese svoje tvrdnje i podnese, odnosno predloži dokaze u prilog svojih navoda o spornom premještaju. Činjenica da je naknadno došlo do obustave postupanja građevinske inspekcije i da nije došlo do prekršajnog kažnjavanja tužitelja, kao i tužiteljevo sudjelovanje u ranijim projektima te ranije ocjene njegova rada, ne dovode u pitanje postojanje i ozbiljnost izloženih propusta na strani tužitelja.

13. U odnosu na tužiteljeve navode u svezi e-mail poruke od 29. lipnja 2021., sud ne smatra odlučnim to što je tuženik prilikom citiranja izostavio dio poruke (umjesto "Izvođač je krenuo sam sa radovima…" navedeno je "Izvođač je krenuo sa radovima.."). Navedeni dio poruke, promatran u cjelini ("Izvođač je krenuo sam sa radovima ali svi smo bili upoznati (nadzor, voditelj projekta, projektant i ja kao investitor). To malo radova sto je i napravljeno će svakako biti bas tako i izvedeno nakon dobivanja dozvole.") i zajedno s whatsapp porukom od 17. lipnja 2021., ukazuje da je tužitelj očito bio svjestan postupaka izvođača, ali to nije smatrao relevantnim problemom.

14. Sud je odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, TK, voditelja projekta, i MK, predstavnika izvođača radova. Nije sporno da je došlo do početka radova od strane izvođača na trećoj etaži zgrade bez pravomoćne dozvole niti je sporna autentičnost i sadržaj poruke od 17. lipnja 2021. koje je tužitelj uputio tajniku kabineta. Tužitelj u tužbi i naknadnom podnesku iznosi opširnu interpretaciju navedene poruke od 17. lipnja 2021., kao i e-mail poruke od 29. lipnja 2021., a za analizu te interpretacije i s tim povezanu ocjenu je li tužitelj znao ili nije znao za poduzete radove sud nije smatrao odlučnim saslušavati navedene osobe, već se isto moglo u potpunoj mjeri analizirati kada se uzmu u obzir nesporne činjenice i sadržaj samih poruka, posebice one od 17. lipnja 2021. koja je nastala neposredno nakon početka izvođenja radova i upita novinara.

15. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).

U Zagrebu 14. travnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik B. P., ..., [adresa] ...

2. Odbor za državnu službu, ..., [adresa] ...

3. u spis