Poslovni broj Pn-78/2020-61

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje , Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete , nakon glavne i javne rasprave održane 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od

- 2.182,35 EUR/16.442,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena ,

-886,68 EUR/6.680,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena ,

- 1.203,48 EUR/9.067,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u visini od 2.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi navodi kako je osiguranik tužitelja AZ u prometne nesreći od 29. rujna 2013. zadobio teške tjelesne ozljede kao psoljedica prometne nesreće koju je skrivio vozač osobnog automobila marke "Hyundai Santa Fe", KZ, ulaskom u raskrižje bez da je postupio po postavljenom znaku „stop“, oduzeo prednost osobnom automobilu kojim je upravljao osiguranik tužitelja. Za predmetnu prometnu nesreću KZ -osiguranik tuženika proglašen je krivim pravomoćnom presudom poslovni broj K-182/14 od 10. rujna 2014. Radi zadobivenih ozljeda u navedenoj prometnoj nezgodi vijeće vještaka Zavoda za medicinsko vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29.03.20167 potvrdilo da postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti i da postoji invalidnost kod AZ , a uzrok invalidnosti je ozljeda izvan rada 80% i 20% bolest koji nalaz je potvrdio vještak revizor Ministarstva rada i mirovinskog sustava, uslijed čega se osiguraniku AZ rješenjem HZMO PS Rijeka od 22. travnja 2016 priznato pravo na invalidsku mirovinu koju tužitelj isplaću svom osiguraniku. Osiguranik je pretrpio dvije ozljede izvan rada i to 2009 i 2013 pa treba provesti vještačenje po vještaku medicine rada radi utvrđenja u kojem omjeru je prometna nezgoda od 2013 utjecala na invalidnost osiguranika. S toga osnova tužitelj trpi štetu za razdoblje od 01.05.2017 do 31.12.2019 u kojem razdoblju je osiguraniku isplaćena invalidska mirovina u visini od 20.553,66 kn a kako su pretrpljene ozljede utjecale na invalidnost osiguranika u omjeru od 80 % to za navedeno razdoblje potražuje iznos od 16.442,92 kn sa kamatom od 08.02.2020. do isplate sva u roku od 15 dana.

Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik je osporio pasivnu legitimaciju jer tužitelj u tužbi nije naveo razloge niti je priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tuženik u ovoj parnici pasivno legitimiran. Tuženik je osporio da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju isplatio mirovinu u iznosu od 20.553,66 kn . Tužitelj je bio dužan uz tužbu dostaviti dokaze kojima dokazuje visinu mirovine. Međutim, tužitelj je uz tužbu dostavio dokument koji, suprotno njegovom sadržaju, ne predstavlja javnu ispravu i kao takav nije dokaz visine isplaćene mirovine. Tuženik je u odgovoru na tužbu ukazao na Statut Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je propisan sadržaj javne isprave ističući kako "obračun štete" kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu takvu javnu ispravu ne predstavlja. Nadalje, tuženik je naveo da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između umirovljenja AZ i ozljede nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi. Naime osiguranik NZ da od ranije ima amputiranu nogu te da bi to iznosili samo 20% razloga za umirovljenje a prijelom desne noge koji je zadobio u prometnoj nezgodu da u razlogu umirovljenja sudjeluje s čak 80 %. Nadalje kod osiguranika tužitelja da još uvijek postoji radna sposobnost u okviru koje se može zaposliti na drugim poslovima . Postojanje takve uzročno posljedične veze tuženik je osporio. Nadalje navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan i primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09 i 75/09). Naime, tužitelj nije dokazao da je mirovina koju potražuje veća od mirovine koja bi bila osiguraniku tužitelja priznata zbog ozlijede na radu. Zato je tuženik predložio provesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti je li mirovina za koju tužitelj tvrdi da je isplaćuje svom osiguraniku veća od mirovine koja bi bila isplaćivana da je osiguranik tužitelja u ovoj nezgodi umirovljen isključivo zbog povrede na radu. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Podneskom od 27. srpnja 2020. tužitelj navodi kako je neosnovano tuženikovo osporavanja valjanosti isprava koje je priložio uz tužbu kojim dokazuje isplatu mirovine svom osiguraniku. HZMO je pravna osoba s javnim ovlastima te izdaje uvjerenja i druge isprave o činjenicama u svezi poslova koje obavlja na temelju javne ovlasti. Pa takve isprave imaju zakonsku presumpciju potpunog dokaza o činjenicama u svim postupcima. Nadalje navodi kako tužiteljev obveznopravni zahtjev naknade stvarne štete spram tuženika pa tako i izvanugovorni odnos sa tuženikom nastaje u trenutku smanjenja njegove imovine za isplaćeni iznos, pa isto potraživanje temelji na Zakonu o mirovinskom osiguranju ( NN 157/ 2013). Sudska praksa potvrđuje da šteta po tužitelju nastaje u trenutku izvršene isplate mirovine te da se na procjenu prava na naknadu štete i utvrđivanje visine imaju primijeniti Zakon o osnovnom mirovinskom osiguranju koji je važeći na dan isplate mirovine. Tužitelj se poziva na odredbu članka 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju, a posebice na Zakon o izmjenama i dopunama iz 2018. godine jer da je u članku 161. st. 2 toč 1 jasno propisano što obuhvaća naknadu štete, a budući se ne radi o stjecanju ili izmijeni stečenog prava po sili zakona. U odnosu na prigovor zastare navodi kako se radi o regresnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarom roku od 5 godina o čemu se već izjasnila sudska praksa.

Tuženik u podnesku od 26.10.2020. navodi kako je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu a ne Zakon mirovinskom osiguranje . Visinu štete treba utvrditi po čl. 27. st. 3 ZOOP-a. Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 388/2018.

Podneskom od 29. siječnja 2021 tužitelj povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 6.680,67 kn sa kamatom od dana povišenja tužbenog zahtjeva što čini 80% isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2020 do 31.01.2021.

Podneskom od 12. srpnja 2022 tužitelj povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 9.067,62 kn sa kamatom od dana povišenja tužbenog zahtjeva što čini 80% isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.02.2021. do 30.06.2022.

Na pripremnom ročištu održanom 08. rujna 2022. sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer je učinjena prije zaključenja prethodnog postupka a sve uz poziv po čl. 190 st. 1 ZPP- a.

Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu, saslušan je svjedok AZ , proveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada Jeleni Maca i financijskim v vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću.

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

Prvotno se valja osvrnuti na prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu.

Glede prigovora pasivne legitimacije valja navesti kako nije osnovan, naime prometnu nezgoda od 29. rujna 2013. u kojoj je teže ozlijeđene osiguranik tuženika AZ prouzrokovao je vozač osobnog vozila Hyundai Santa Fe reg. oznake i broja [registarska oznaka] koje vozilo je u trenutku nezgode bilo osigurao policom osiguranja od auto odgovornosti kod tuženika kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije prilazeće spisu-zapisnika o očevidu od 11. listopada 2013, te presduda ovoga suda poslovni broj K-182/2014 od 10. rujna 2014.

Nadalje vezano za prigovor zastare potraživanja valja navesti kako je tužba ovome sudu podnesena 11. ožujka 2020., potraživanje tužitelja odnosi se na isplaćenu invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja AZ za period od 01. svibnja 2017. pa do 31.12.2019. zatim podneskom od 29.01.2021. proširuje tužbeni zahtjev za daljnje razdoblje od 01.01.2020 do 31.01.2021. te potom podneskom od 12. srpnja 2022. za razdoblje od 01.02.2021 do zaključno 30.06.2022. U konkretnom slučaju riječ je o stvarnoj šteti koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, jer tim isplatama dolazi do umanjenja imovine tužitelja pa tada počinje teći i zastara naknade štete za pojedina davanja (s obzirom da se radi o potraživanju naknade štete, to potraživanje zastarijeva u roku od tri godine).“ Tako i VSRH u odluci Rev-1251/2022 od 20. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 11. ožujka 2020. to nije osnovan prigovor zastare jer najstarije potraživanje-mirovina za svibanj 2017 je isplaćena u lipnju 2017 dakle tužba je podnesena u trogodišnjem zastarom roku, a i preinake koje su učinjene podnescima od 29.01.2021. i 12.07.2022. su učinjene u trogodišnjem zastarnom roku .

Tužitelj navodi kako ovu tužbu temelji na odredbama čl. 161 stavak 2. toč 1. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013. i 2018. godine koji je bio na snazi u trenutku isplate potraživanog iznosa, a štetu konkretno predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje kako su za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju čl. 164 stavak 5. Tužitelj navodi kako obveznopravni zahtjev naknade stvarne štete spram tuženika pa tako i izvanugovorni odnos sa tuženikom nastaje u trenutku smanjenja njegove imovine za isplaćeni iznos , a u konkretnom slučaju pri utvrđivanju visine naknade štete na isplate izvršene nakon 1.siječnja 2014. kada je nastupio na snagu ZOMO iz 2013. , dok nije primjenjiv Zakon o mirovinskom osiguranju iz 1998. godine koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.

Tuženik navodi kako u ovom konkretnom slučaju se ima primijeniti odredba čl. 27. st. 3 Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

Stav je ovoga suda kako u treba primijeniti odredbu čl. 27. st. 3 Zakona o obveznom osiguranje u prometu , a ne odredbu čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju. U konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP to se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Člankom 8. stavkom 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“ Prema tome o visini evenutalne štete koju tužitelj trpi valja odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

Valja ukazati i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., u kojemu je na pitanje „„Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

- prometne nezgode...“

Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u drugim odlukama ovog suda, primjerice: posl. br. Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.

U slučaju kada se radi o izdacima učinjenim po osnovi invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3 . ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu i iznosa koji bi po toj osnovi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 29. rujna 2013.

Kako je sporno među stranama uzročno posljedična veza između invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja AZ i predmetne nezgode jer tuženik osporava da bi osiguranik tužitelja zbog ozljeda iz nezgode od 29. rujna 2013 ostvario pravo na invalidsku mirovinu to je saslušan osiguranik OZ i provedeno vještačenje po vještaku medicine rada ĆZ.

Svjedok AZ u iskazu navodi kako je 2008. godine imao prometnu nezgodu u kojoj je zadobio ozljedu lijeve noge, bio je hospitaliziran u bolnici dobio bakteriju MRSA zbog koje mu je ta lijeva noga amputirana, koristi hidrauličnu protezu. Kako više nije mogao raditi kao brodski mehaničar prekvalificirao se za voditelja ugostiteljskog objekta te je otvorio kafić. No 2013. je doživio novu prometnu nezgodu u kojoj je zadobio prijelom na desnoj nozi ima pločice i vijke u njoj i dan danas, smanjena mu je fleksija u toj nozi. Više nije mogao raditi u ugostiteljskom objektu pa s pa je na komisiji kod HZMO utvrđena njegova smanjena radna sposobnost , sada radi ako trgovački putnik. Zbog smanjene radne sposobnosti odobrena mu je djelomična invalidska mirovina i to zbog desne noge. U drugoj nezgodi mu je priznata ozljeda na radu jer se vraćao s posla.

Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada ĆZ utvrđeno je kako je osiguranik tužitelja gosp. AZ rođen je 1967.g. (sada u dobi od 56 godina), po zanimanju je brodski mehaničar sa završenom srednjom strukovnom školom, uz dodatna osposobljavanja za računalnog operatora 2008.g., te konobara/ poslužitelja jela i pića 2011.g. Ima ukupni radni staž od oko 19 godina. U razdoblju 1986.-1994.g. je bio zaposlen u struci u brodogradilištu i na brodovima (pomorac), u razdoblju 1996.-2004. bio je prijavljen na mirovinsko osiguranje od strane privatnog kućanstva, a od 24.1.2012. do 16.4.2016.g. imao je prijavljen vlastiti ugostiteljski obrt (obrt je bio obustavljen od 20.7.2015.g.). U obrtu je bio zaposlen na poslovima vođenja lokala, nabave, skladištenja, usluživanja gostiju. Prema priloženom opisu poslova, ovo radno mjesto je zahtijevalo, između ostalog, stajanje, hodanje, te ručno dizanje i prenošenje tereta do 30 kg. Radna sposobnost osiguranika tužitelja je prvi puta vještačena pri tužitelju u prosincu 2014.g. s ocjenom da kod njega nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju već je potrebno nastaviti liječenje. Ova ocjena je temeljena na dijagnozama stanja nakon amputacije lijeve bedrene kosti i stanja nakon prijeloma gornjeg dijela desne goljenične kosti sa posttraumatskim ograničenjem pokretljivosti desnog koljena. Novim vještačenjem radne sposobnosti pri tužitelju u ožujku 2016.g., osiguranik tužitelja je u dobi od 49 godina stekao pravo na invalidsku mirovinu zbog nastalog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Ocijenjeno je da mu zdravstveno stanje onemogućuje rad na poslovima posluživanja pića, opskrbe i skladištenja ambalaže, te ostalim poslovima koji iziskuju duže stajanje i hodanje. Osiguranik tužitelja i dalje može obavljati administrativne poslove i kontrolu rada radnika u punom radnom vremenu. Ova ocjena je temeljena na dijagnozama stanja nakon amputacije lijeve bedrene kosti i stanja nakon prijeloma gornjeg dijela desne goljenične kosti liječenim operativnom fiksacijom sa posttraumatskim ograničenjem pokretljivosti desnog koljena, stanja nakon ulkusa vrška batrljka lijeve natkoljenice, epilepsije, posttraumatskog stresnog poremećaja, depresivnog poremećaja, poremećaja refrakcije i akomodacije očiju. Uzrokom djelomičnog gubitka radne sposobnosti ocijenjena je ozljeda izvan rada 80%, te bolest 20%. Datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti je 24.3.2016.g. Ova ocjena je potvrđena u revizijskom postupku u travnju 2016.g., te na kontrolnom pregledu pri tužitelju u veljači 2019.g. Osiguranik tužitelja se u lipnju 2017.g. ponovno zaposlio u okviru svoje preostale radne sposobnosti na poslovima trgovačkog putnika, tj. prodajnog savjetnika (vozi vozilo sa automatskim mjenjačem i ne rukuje teretima). Prema svemu navedenom se može zaključiti da je osiguranik tužitelja u veljači 2009.g. zadobio u prometnoj nesreći komplicirani prijelom lijeve goljenične kosti s posljedicom amputacije lijeve noge u području natkoljenice i potrebom korištenja proteze. Posljedice ove nezgode dovodile su do trajnog smanjenja radne sposobnosti osiguranika tužitelja za poslove u okviru njegove struke brodskog mehaničara, ali je on proveo profesionalnu rehabilitaciju, tj. dodatno se školovao i osposobio za poslove poslužitelja jela i pića za koje je bio radno sposoban uz korištenje proteze. Preostalu radnu sposobnost je koristio radeći u vlastitom ugostiteljskom obrtu. U rujnu 2013.g. zadobio je u predmetnoj prometnoj nezgodi prijelom desne goljenične kosti s trajnom posljedicom ograničene i bolne pokretljivosti desnog koljena, što u kombinaciji sa potrebom korištenja proteze za lijevu nogu smanjuje radnu sposobnost osiguranika tužitelja za poslove koji uključuju zahtjeve za dugotrajnim stajanjem i hodanjem, te srednje teška i teška tjelesna opterećenja, naročito ručno dizanje i prenošenje tereta. Stoga je u 2016.g. osiguranika tužitelja bilo opravdano ocijeniti sa djelomičnim gubitkom radne sposobnosti jer on nije imao preostale radne sposobnosti za poslove u okviru svojih struka brodskog mehaničara i poslužitelja jela i pića. Preostala radna sposobnost osiguranika tužitelja svodi se na obavljanje drugih poslova u razini njegovog obrazovanja u pretežito sjedećem položaju, bez tjelesnih opterećenja. Osiguranik tužitelja od 2017.g. koristi svoju preostalu radnu sposobnost i zaposlen je na poslovima prodajnog savjetnika. Osim opisanih posljedica ozljeda iz 2009. i 2013.g. osiguranik tužitelja u 2016.g. nije bolovao od drugih zdravstvenih poremećaja koji bi doprinosili trajnom gubitku njegove radne sposobnosti. Djelomični gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja je uzrokovan posljedicama ozljede izvan rada zadobivene u prometnoj nezgodi 27.2.2009.g. i posljedicama ozljede na radu zadobivene u prometnoj nezgodi 29.9.2013.g. u jednakim omjerima. Zaključno, smatra da je kod osiguranika tužitelja 24.3.2016.g. postojao djelomični gubitak radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu, a uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti je ozljeda izvan rada (prometna nezgoda od 27.2.2009.) 50% i ozljeda na radu (prometna nezgoda od 29.9.2013.) 50%.

Tužitelj je istaknuo primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka navodeći kako su nejasni omjeri vještaka iz nalaza i mišljenja, naime rješenjem tužitelja od 22. travnja 2016 osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu djelomično zbog bolesti u omjeru od 20% i djelomično zbog ozljede izvan rada 80 %, stoga da su nejasni utvrđeni omjeri vještaka. Nadalje tužitelj ističe kako nije imao saznanja da se ozljede pretrpljene u prometnoj nesreća iz 2013. priznate kao ozljede pretrpljene na radu. Nadalje smatra da su ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi 2013 u većoj mjeri utjecale na djelomično smanjenje radne sposobnosti .

U očitovanju od 21. rujna 2023. vještak navodi kako s obzirom na podatke iz priloženog cjelovitog zdravstvenog kartona osiguranika tužitelja može se zaključiti da je on u razdoblju do 2009.g. bio zdravstveno sposoban za posao za koji se školovao, tj. posao brodskog mehaničara (pomorca), bez obzira koliko je dugo ove poslove stvarno obavljao. Ponavljam da je ozljeda koju je zadobio u prometnoj nezgodi 2009.g. s posljedicom amputacije lijeve noge u području natkoljenice i potrebom korištenja proteze dovela do trajnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja za poslove u okviru njegove struke brodskog mehaničara, te je za uspostavljanje njegove radne sposobnosti iza ozljeđivanja u 2009.g. bilo potrebno provesti prekvalifikaciju, tj. dodatno školovanje koje je on osobno proveo. Ozljeda desne noge zadobivena u predmetnoj prometnoj nezgodi iz 2013.g. sa posljedicom ograničene i bolne pokretljivosti desnog koljena dodatno je smanjila radnu sposobnost osiguranika tužitelja, ali u kombinaciji sa posljedicama ozljeđivanja u 2009.g., tj. s potrebom korištenja proteze za lijevu nogu. Drugim riječima, osiguranik tužitelja ne bi bio ocijenjen sa djelomičnim gubitkom radne sposobnosti da nisu bile prisutne posljedice ozljede iz 2009.g. koje su već dovele do smanjenja njegove radne sposobnosti, tj. mogao bi nastaviti raditi na tadašnjem radnom mjestu u vlastitom ugostiteljskom obrtu u slučaju da je imao zdravu lijevu nogu. Gubitak radne sposobnosti, osim dijagnoza vezanih uz ozljede nogu iz 2009. i 2013.g., kao dijagnoze bolesti navode epilepsija, posttraumatski stresni poremećaj, depresivni poremećaj, poremećaj refrakcije i akomodacije očiju. U ovom prigovoru tužitelj naglašava epilepsiju kao bolest koja čini 20% uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja uz tumačenje da je liječenje ulkusa bataljka kisikom u barokomori potaknulo epileptički napad u osobe koja je imala prikriveni oblik epilepsije. Ovo tumačenje nije prihvatljivo jer u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema nikakvih podataka da je osiguranik tužitelja ikada poslije liječenja u barokomori imao znakove ove bolesti, niti je kontroliran i liječen radi ove dijagnoze. Stoga ponavljam da ne nalazim niti jednu bolest koja je 2016.g. bila prisutna kod osiguranika tužitelja na način da doprinosi trajnom smanjenju njegove radne sposobnosti, pa ocjenu tužitelja da bolest ima 20%-tni udio uzroka djelomičnog gubitka njegove radne sposobnosti ne smatram opravdanim. Epileptički napad i slabljenje vida bili su prolazni poremećaji povezani sa liječenjem u barokomori, a neurotski poremećaj nije bio izražen u intenzitetu koji bi smanjivao radnu sposobnost osiguranika tužitelja. Drugim riječima, jedino su posljedice ozljeda nogu iz 2009. i 2013.g. bile uzrokom djelomičnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja nastalog u 2016.g. Zaključno, ostaj pri svom nalazu i mišljenju od 13.6.2023. i zaključku: “smatra da je kod osiguranika tužitelja 24.3.2016.g. postojao djelomični gubitak radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu, a uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti je ozljeda izvan rada (prometna nezgoda od 27.2.2009.) 50% i ozljeda na radu (prometna nezgoda od 29.9.2013.) 50%.

Nakon očitovanja vještaka ĆZ tužitelj ponovno ističe prigovore na nalaz i mišljenje vještaka smatra da je ispravan nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29.03.2016 dakle da je kod osiguranika tužitelja postoji smanjena radna sposobnost odnosno da postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti kao i da su ozljede iz prometnih nesreća od 2009. i 2013. utjecale na invalidnost osiguranika u omjeru od 80 % ( 30% prometna iz 2009 i 50% prometna iz 2013) dok na bolest otpada 20% kao posljedice provedenog liječenja ozljeda pretrpljenih u prometnim nesrećama stoga tužitelj ponovno poziva vještaka na očitovanje.

U očitovanju od 31 listopada 2023. vještak navodi kako ozljeda koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi 2009.g. s posljedicom amputacije lijeve noge u području natkoljenice i potrebom korištenja proteze dovela do trajnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja za poslove u okviru njegove struke brodskog mehaničara, te je za uspostavljanje njegove radne sposobnosti iza ozljeđivanja u 2009.g. bilo potrebno provesti prekvalifikaciju, tj. dodatno školovanje koje je on osobno proveo. Ozljeda desne noge zadobivena u predmetnoj prometnoj nezgodi iz 2013.g. sa posljedicom ograničene i bolne pokretljivosti desnog koljena dodatno je smanjila radnu sposobnost osiguranika tužitelja, ali u kombinaciji sa posljedicama ozljeđivanja u 2009.g., tj. s potrebom korištenja proteze za lijevu nogu. Drugim riječima, osiguranik tužitelja ne bi bio ocijenjen sa djelomičnim gubitkom radne sposobnosti da nisu bile prisutne posljedice ozljede iz 2009.g. koje su već dovele do smanjenja njegove radne sposobnosti, tj. mogao bi nastaviti raditi na tadašnjem radnom mjestu u vlastitom ugostiteljskom obrtu u slučaju da je imao zdravu lijevu nogu.

U vještačenju tužitelja iz ožujka 2016.g. se kao dijagnoze na kojima se temelji djelomični gubitak radne sposobnosti, osim dijagnoza vezanih uz ozljede nogu iz 2009. i 2013.g., kao dijagnoze bolesti navode epilepsija, posttraumatski stresni poremećaj, depresivni poremećaj, poremećaj refrakcije i akomodacije očiju. U ovom prigovoru tužitelj naglašava epilepsiju kao bolest koja čini 20% uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja uz tumačenje da je liječenje ulkusa bataljka kisikom u barokomori potaknulo epileptički napad u osobe koja je imala prikriveni oblik epilepsije. Ovo tumačenje nije prihvatljivo jer u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema nikakvih podataka da je osiguranik tužitelja ikada poslije liječenja u barokomori imao znakove ove bolesti, niti je kontroliran i liječen radi ove dijagnoze. Stoga ponavljam da ne nalazim niti jednu bolest koja je 2016.g. bila prisutna kod osiguranika tužitelja na način da doprinosi trajnom smanjenju njegove radne sposobnosti, pa ocjenu tužitelja da bolest ima 20%-tni udio uzroka djelomičnog gubitka njegove radne sposobnosti ne smatram opravdanim. Epileptički napad i slabljenje vida bili su prolazni poremećaji povezani sa liječenjem u barokomori, a neurotski poremećaj nije bio izražen u intenzitetu koji bi smanjivao radnu sposobnost osiguranika tužitelja. Drugim riječima, jedino su posljedice ozljeda nogu iz 2009. i 2013.g. bile uzrokom djelomičnog gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja nastalog u 2016.g. Ostaje u cijelosti kod nalaza.

Tuženik nije istakao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka .

Ovaj sud Nalaz i mišljenje vještakinje ĆZ prihvaća u cijelosti kao objektivan te izrađen sukladno pravilima struke. Dopunskim očitovanjima vještak je u potpunosti otklonila sve primjedbe tužitelja .

Dakle vještačenjem po vještaku medicine rada utvrđeno je kako ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi od 29.09. 2013. koji je prouzrokovao osiguranik tuženika nisu u cijelosti razlogom djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja , niti u omjeru od 80 % kako tužitelj tvrdi -u kojem omjeru od tuženika potražuje naknadu isplaćene invalidska mirovine za osiguranika AZ, već je nalazom utvrđeno da je kod osiguranika tužitelja 24.3.2016.g. postojao djelomični gubitak radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu, a uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti je ozljeda izvan rada (prometna nezgoda od 27.2.2009.) 50% i ozljeda na radu (prometna nezgoda od 29.9.2013.) 50%.

Tužitelj u ovom postupku ne predlaže financijsko vještačenje, već tuženik predlaže provođenje dokaza financijskom vještačenjem.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića proizlazi kako je prema dokumentaciji HZMO AZ u razdoblju od 01. svibnja 2017. do 30. lipnja 2022. na ime invalidske mirovine uslijed ozljede izvan rada isplaćeno ukupno 5.341,09 EUR. U odnosu na izračun invalidske mirovine uslijed ozljede na radu po zadanim parametrima, da bi za navedeno razdoblje 01. svibnja 2017. do 30. lipnja 2022. osiguraniku pripala mirovina od 6.485,13 EUR dakle 1.444,02 EUR više od isplaćene.

U podnesku od 17. rujna 2024 tužitelj navodi kako ne prihvaća izračun vještaka Tomislava Prpića da je isti temeljen na fiktivnim izračunima invalidske mirovine uslijed ozljede na radu . I dalje drži da je za ovaj spor nužno primijeniti samo odredbu čl. 161 i 162 te 164 ZOMO/13. a ne čl. 27. st. 3 ZOOP niti izračun raditi po toj odredbi.

U očitovanju od 02. prosinca 2024. vještak navodi kako ustraje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i matematičkog izračuna istog , tužitelj da samo paušalno osporava izračun ne navodeći konkretne računske operacije i njihov konkretan izračun radi usporedbe.

Tuženik nije istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka .

Ovaj sud Nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića prihvaća u cijelosti kao objektivan te izrađen sukladno pravilima struke. Dopunskim očitovanjima vještak je u potpunosti otklonio sve primjedbe tužitelja, a tužitelj nije predložio dopunsko vještačenje, niti drugu zadaću vještaku.

Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka medicine rada iz kojeg proizlazi kako je osiguranik tužitelja AZ u rujnu 2013.g. u predmetnoj prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao osiguranik tuženika zadobio prijelom desne goljenične kosti s trajnom posljedicom ograničene i bolne pokretljivosti desnog koljena, što u kombinaciji sa potrebom korištenja proteze za lijevu nogu smanjuje radnu sposobnost osiguranika tužitelja za poslove koji uključuju zahtjeve za dugotrajnim stajanjem i hodanjem, te srednje teška i teška tjelesna opterećenja, naročito ručno dizanje i prenošenje tereta. Stoga je u 2016.g. osiguranika tužitelja bilo opravdano ocijeniti sa djelomičnim gubitkom radne sposobnosti jer on nije imao preostale radne sposobnosti za poslove u okviru svojih struka brodskog mehaničara i poslužitelja jela i pića. Preostala radna sposobnost osiguranika tužitelja svodi se na obavljanje drugih poslova u razini njegovog obrazovanja u pretežito sjedećem položaju, bez tjelesnih opterećenja. Osiguranik tužitelja od 2017.g. koristi svoju preostalu radnu sposobnost i zaposlen je na poslovima prodajnog savjetnika. Osim opisanih posljedica ozljeda iz 2009. i 2013.g. osiguranik tužitelja u 2016.g. nije bolovao od drugih zdravstvenih poremećaja koji bi doprinosili trajnom gubitku njegove radne sposobnosti. Djelomični gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja je uzrokovan posljedicama ozljede izvan rada zadobivene u prometnoj nezgodi 27.2.2009.g. i posljedicama ozljede na radu zadobivene u prometnoj nezgodi 29.9.2013.g. u jednakim omjerima. Zaključno, vještak smatra da je kod osiguranika tužitelja 24.3.2016.g. postojao djelomični gubitak radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu, a uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti je ozljeda izvan rada (prometna nezgoda od 27.2.2009.) 50% i ozljeda na radu (prometna nezgoda od 29.9.2013. koju je prouzrokovao osiguranik tuženika ) 50%.

Stoga kako je prometna nezgoda od 29. rujna 2013. koju je prouzrokovao osiguranik tuženika sudjelovala u omjeru od 50 % u djelomičnom gubitku radne sposobnosti tužitelja, a ne sa 80 % kako tužitelj postavlja tužbeno zahtjev, to eventualnu štetu koju bi tužitelj trpio primjenom odredbe č. 27 st. 3 ZOOP-a , jer obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu i iznosa koji bi po toj osnovi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, bi trebalo odmjeriti u 50% iznosu eventualne razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje AZ i iznosa koji bi po toj osnovi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

Teret dokaza u pogledu visine tužbenog zahtjeva na tužitelju.

Bez provođenja dokaza financijskim vještačenje ovaj sud ne može utvrditi visinu stvarne štete koja pripada tužitelju kao razliku između isplata s osnova invalidske mirovine i invalidske mirovine s osnova ozljede na radu pa potom tu razliku umanjiti za 50% u kojem omjeru sudjeluju ozljede osiguranika tužitelja AZ zadobivene u prometnoj nezgodi iz 2013. koju je prouzrokovao osiguranik tuženika.

Naime vještačenje koje je provedeno na prijedlog tuženika nije provedeno sa zadaćom izračuna razlike između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku AZ i invalidske mirovine s osnova ozljede na radu u punom iznosu pa tako utvrđenu razliku umanjiti za 50%. ( različiti mirovinski faktori, osobni bodovi, mirovinski staž i dr.) pa stoga sud nije mogao iz navedenog izračuna utvrditi stvarnu visinu štete tužitelja.

Stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja, a kako tužitelj ničim nije dokazao visinu tražbine koja ga pripada po čl. 27.- st. 3 ZOO-.a to je valjalo odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude

Ostali navodi parničnih stranaka, i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvar.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 ZPP-a pa je tuženiku zastupanom po punomoćniku je valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova ( Tbr 8 toč.1), za podneska od 26.10.2020 i 15.11.2023. svaki u visini od 100 bodova ( Tbr. 8 toč.1), za pristup na ročišta održana 08.09.2022, 21.11.2022, 09.02.2023., 08.12.2023 i 19.02.2025. svako u visini od po 100 bodova( Tbr. 9. toč. 1.), vrijednost boda 2,00 EUR ( Tbr 54 OT) sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje je tuženiku valjalo priznati trošak financijskog vještačenja u visini od 400 EUR pa je tuženiku konačno na ime troška priznat iznos od 2.400,00 eur. Na dosuđeni trošak tuženiku temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja. Slijedom svega odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Rijeci 14. travnja 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika