Poslovni broj: 13 Gž-589/2023-2

1

 

                                                                                                                                                                                                                                                           

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužiteljice Z. b. d.d., OIB: …, Z., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L. d.o.o. u Z., …, protiv tuženika N. P., OIB: …, odsutnog i nepoznatog prebivališta i boravišta, koga zastupa privremena zastupnica L. N., odvjetnica u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-862/2021-25 od 16. ožujka 2023., 9. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

             

Odbija se žalba tuženika N. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-862/2021-25 od 16. ožujka 2023. 

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

              "I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovog suda poslovni broj P-862/2021 od dana 14. prosinca 2021. u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku platiti iznos u visini od 1.127,60 kn/149,66 eur1 sa zateznom kamatom na iznos u visini od 1.000,00 kn/132,72 eur tekućom od 06. prosinca 2020. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za iznos od 51,64 kn/6,85 eur i 75,96 kn/10,08 eur bez zakonske zatezne kamate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku N. P., nepoznatog prebivališta i boravišta u R. H., OIB: …, platiti tužitelju Z. b. d.d. …, Z. trošak parničnog postupka u iznos od 337,61 eur/2.543,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2.              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi ističe kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao navode iz tužbe kako mu tuženik duguje iznos u visini od 1.127,60 kn sa zateznom kamatom, iako je u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku teret dokazivanja bio na njemu.  Prvostupanjski sud nije utvrdio sve relevantne činjenice, a tužitelj nikada nije dostavio potpisane Opće uvjete temeljem kojih je sporni dug i nastao. Jedini ugovor potpisan od strane tuženika je ugovor o transakcijskom poslovanju od 20. svibnja 2017., iz kojeg se ne može iščitati da je ugovoreno "prešutno prekoračenje", niti da je tu uslugu tuženik tražio, a niti da je bio svjestan da je ona ugovorena. U trenutku potpisivanja navedenog ugovora o transakcijskom poslovanju ugovoreno je da će se isti dostaviti u papirnatom obliku, pa se može osnovano zaključiti da Opći uvjeti nisu bili poznati tuženiku u trenutku sklapanja tog Ugovora, a slijedom toga vjerojatno mu nije bilo poznato ni prešutno prekoračenje, ni s tim u vezi ugovorene kamate. Stoga je potrebno ispitati da li navedeni Opći uvjeti obvezuju tuženika u smislu čl. 296. Zakona o obveznim odnosima i jesu li pojedine odredbe ništetne, što prvostupanjski sud nije učinio. Poziva se na odredbu čl. 50. Zakona o zaštiti potrošača. Dalje navodi kako tužitelj nije dokazao da je dostavio Opće uvjete tuženiku, a što je prema potpisanom ugovoru bila njegova obveza. Okolnost da je tuženik koristio prešutno prekoračenje ne znači da bi isti morao biti svjestan toga da je ono ugovoreno jer je riječ o krajnjoj osobi potrošaču, za koju se predmnijeva niži stupanj dužne pažnje, a pogotovo imajući u vidu visinu prešutnog prekoračenja koja je bagatelna te se prosječnom potrošaču moglo dogoditi da nije vodio računa o tome da „ulazi u minus“. Stoga smatra da je prvostupanjski sud propustio potpuno utvrditi činjenično stanje te posljedično ispravno primijeniti materijalno pravo.

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

6.              Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7.              Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.127,60 kn (149,66 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime obročne otplate duga nastalog zbog umanjenog/ukinutog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu broj ….

8.              Postupak je započeo izdavanjem platnog naloga 14. prosinca 2021., na koje je rješenje privremena zastupnica tuženika izjavila prigovor, u kojem navodi da nije razvidno kako je tužitelj utvrdio dospijeće obveze, a niti da je uz tužbu priložio ugovor o tekućem računu, zbog čega je prvostupanjski sud zakazao pripremno ročište za 8. studenog 2022.

9.              Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u toč. I. izreke održao na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog suda posl. broj P-862/2021 od 14. prosinca 2021. u dijelu platnog naloga kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 1.127,60 kn (149,66 eura), koja na glavnicu od 1.000,00 kn (132,72 eura) teče od 6. prosinca 2020., te iznos od 51,64 kn (6,85 eura) i 75,96 kn (10,08 eura) bez zakonske zatezne kamate, u roku od 8 dana, dok je u toč. II. izreke tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznos od 337,61 eura (2.543,75 kn) sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

9.1.              U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi kako je u tijeku postupka utvrđeno da su tužitelj i tuženik 20. svibnja 2017. sklopili ugovor o transakcijskom poslovanju kojim su ugovorena prava i obveze tužitelja i tuženika, te da je čl. 10. tog Ugovora ugovoreno da će se na prava i obveze ugovornih strana primjenjivati Opći uvjeti poslovanja tužitelja, Opći uvjeti po transakcijskim računima potrošača, Opći uvjeti poslovanja za upotrebu, direktnih kanala od strane potrošača kao i Odluke o kamatnim stopama i Odluka o tarifi naknada za usluge tužitelja, dok je odredbom čl. 10.2. ugovoreno da su ugovorne strane prije potpisivanja ugovora upoznate sa svim Općim uvjetima i Odlukama o tarifi naknada za usluge banke iz Odluke o kamatnim stopama. Tuženik, iako navodi kako su Opći uvjeti tužitelja trebali biti dostavljeni u papirnatom obliku, nije dokazao da mu Opći uvjeti nisu dostavljeni u elektroničkom obliku putem direktnih kanala ili pismenim putem odnosno da mu isti nisu predani prilikom sklapanja ugovora o transakcijskom poslovanju. S obzirom da je tuženik tvrdio da mu nije bilo poznato da mu je odobreno prešutno prekoračenje ni s tim u vezi ugovorene kamate, bilo je potrebno ispitati da li navedeni Opći uvjeti obvezuju tuženika u smislu čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO) i jesu li pojedine odredbe ništetne. Navode tuženika sud je ocijenio kao neosnovane, iz razloga što tuženik ne osporava da je koristio prešutno prekoračenje po tekućem računu, koja činjenica jasno ukazuje da je bio upoznat s prešutnim prekoračenjem i koristio ga, a što je utvrđeno i uvidom u promet po kreditu. U odnosu na tvrdnju tuženika da mu nije bilo poznato da su ugovorene kamate na dopušteno prekoračenje, sud utvrđuje kako tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi ugovorene kamatne stope na dopušteno/prešutno prekoračenje bile ništetne i da mu nije bila poznata visina ugovorenih kamatnih stopa na dopušteno/prešutno prekoračenje, a iz Odluke o visini kamatne stope je razvidno da je kamatna stopa bila niža od stope propisanih zateznih kamata. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje kako odredbe ugovora o transakcijskom poslovanju i Općih uvjeta tužitelja, koji su sastavni dio tog Ugovora, nisu ništetne i da ih tuženik samo općenito i paušalno osporava.

10.              U postupku nije bilo sporno da su stranke 20. svibnja 2017. sklopile ugovor o transakcijskom poslovanju, te da je prema potvrdi tužitelja od istog dana tuženik temeljem tog Ugovora aktivirao tekući kunski račun broj HR… i tekući devizni račun broj HR…. Sukladno čl. 10.1. ugovora o transakcijskom poslovanju, na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Z. b. d.d. Opći uvjeti poslovanja Z. b. d.d. po transakcijskim računima potrošača, Opći uvjeti poslovanja Z. b. d.d. za upotrebu direktnih kanala od strane potrošača, Uvjeti pružanja usluge Financijski planer, kao i Odluka o kamatnim stopama Z. b. d.d. i Odluka o tarifi naknada za usluge Z. b. d.d., zajedno sa svim njihovim izmjenama i dopunama, a sukladno čl. 10.2. ugovorne strane izjavljuju da su prije potpisivanja Ugovora o transakcijskom poslovanju upoznate sa svim navedenim Općim uvjetima poslovanja tužitelja.

11.              Iz odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16. i 128/22. - u daljnjem tekstu: ZPK) proizlazi da je dopušteno prekoračenje po tekućem računu oblik ugovora o kreditu, a sukladno st. 5. istog članka vjerovnik je dužan omogućiti potrošaču, protiv kojeg nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu. Ukoliko potrošaču nije omogućena navedena otplata iznosa za koji je prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, nije dužan prihvatiti smanjenje odnosno ukidanje odobrenog prekoračenja po tekućem računu.

11.1.              Nadalje, prema čl. 3.4.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja po transakcijskim računima potrošača (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), Banka može korisniku računa prešutno pružiti mogućnost upotrebe sredstava koja premašuju trenutačno stanje računa. Ako Banka pruži korisniku računa mogućnost korištenja prešutnog prekoračenja, korisnika računa će o tome informirati putem obavijesti koja će sadržavati iznos dostupnog prešutnog prekoračenja, rok do kojeg je moguće korištenje prešutnog prekoračenja, informaciju o visini kamatne stope u slučaju korištenja prešutnog prekoračenja, efektivnu kamatnu stopu i naknade koje će se primjenjivati kao i uvjete njihove promjene. Banka ima pravo povećati, smanjiti ili ukinuti iznos prešutnog prekoračenja prema vlastitoj procjeni sukladno njezinim internim pravilima.

11.2.              Prema čl. 3.4.3. Općih uvjeta, Korisnik računa može pismenim putem u poslovnici Banke odbiti mogućnost korištenja prešutnog prekoračenja koje mu je Banka stavila na raspolaganje.

11.3.              Odredbom čl. 3.4.4. st. 2. Općih uvjeta propisano je da u slučaju opoziva prešutnog prekoračenja (u cijelosti ili djelomično), opozvani, a do tada iskorišteni iznos prešutnog prekoračenja uvećan za kamatu, naknade i ostale troškove dospijeva na naplatu. Banka će korisniku računa odobriti obročnu otplatu tako dospjelog nepodmirenog iznosa prešutnog prekoračenja, s primjenom kamatne stope koja se obračunava na prešutno prekoračenje te o tome obavijestiti korisnika računa u obavijesti o takvu opozivu. Korisnik računa obvezuje se otplaćivati dug u obrocima navedenim u obavijesti, osim ako odbije takvu mogućnost obročne otplate duga te odmah podmiri dospjeli iznos prešutnog prekoračenja u cijelosti.

12.              Prema izvatku prometa po kreditu, slijedi da je kredit broj … u iznosu od 1.000,00 kn tuženiku odobren i isplaćen na njegov račun broj … 20. kolovoza 2018., te su vidljiva mjesečna zaduženja s osnova otplatnih anuiteta. Iz navedenog slijedi da je tužitelj ukinuo dopušteno prekoračenje po tekućem računu tuženika i tuženiku odobrio otplatu iznosa od 1.000,00 kn u 12 mjesečnih obroka, koje tuženik nije podmirio.

13.              Tuženik u žalbi navodi kako prešutno prekoračenje nije ugovoreno i da tu uslugu nije tražio, a niti je bio svjestan da je ona ugovorena, međutim, treba reći kako je isti odobreno prešutno prekoračenje prihvatio time što se počeo njime koristiti. Ukoliko odobreno prešutno prekoračenje nije htio koristiti, isto je trebao odbiti pisanim putem, sve u smislu odredbe čl. 3.4.3. Općih uvjeta. Isto je tuženik trebao učiniti i u slučaju da nije htio koristiti kredit koji mu je isplaćen radi obročne otplate duga nastalog zbog umanjenog/ukinutog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, tj. kredit odbiti i odmah podmiriti iznos od 1.000,00 kn, kako je to propisano odredbama ZPK i Općih uvjeta tužitelja.

14.              U odnosu na navode kako prvostupanjski sud nije ispitao jesu li pojedine odredbe Općih uvjeta tužitelja ništetne treba reći kako je prvostupanjski sud cijenio navode tuženika kojima ukazuje na ništetnost u smislu odredbe čl. 296. ZOO, utvrdivši kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi ugovorene kamatne stope na dopušteno/prešutno prekoračenje bile ništetne i da mu nije bila poznata visina ugovorenih kamatnih stopa na dopušteno/prešutno prekoračenje. Sud prvog stupnja je utvrdio i kako je ugovor o transakcijskom računu u čl. 6. sadržavao podatke o kamatama, time da je ugovorena kamatna stopa po tužiteljevoj odluci, što dalje znači da je ugovor sam i putem tih tužiteljevih odluka o visini kamatne stope sadržavao podatke o tuženikovoj činidbi u dijelu kamatne stope. Samim tim je činidba i odrediva objektivno na osnovi tih podataka i parametara u tužiteljevim odlukama o kamatama i naknadama. Stoga sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje kako odredbe ugovora o transakcijskom računu i Općih uvjeta nisu ništetne te da ih tuženik osporava samo općenito, iz razloga što nije dokazano da bi mu isti bili pismeno dostavljeni.

15.              Prema odredbi čl. 65. ZOO, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom članka 9. istoga Zakona propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

17.              Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, tj. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zadar, 9. studenog 2023.