REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1094/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Đorđićeva 24, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju UNIQA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333 iznos od 18.440,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 635,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2022. do isplate, kao neosnovan.

III/. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.110,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 1.687,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. svibnja 2023. navodi da se 2. kolovoza 2021. oko 17,35 sati dogodila prometna nezgoda koju je skrivio KI upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] po utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,16 g/kg, a koja se dogodila kada, krećući se kolnikom državne ceste broj 2 u Ulici kralja Tomislava kroz mjesto Suhopolje smjerom istok-zapad, vozilu službe hitne pomoći nije omogućio nesmetani prolaz pomicanjem osobnog automobila udesno i prema potrebi zaustavljanjem dok ono prođe te je, dolaskom do kbr. 109 započeo radnju skretanja ulijevo u smjeru juga prema putnom mostu kbr. 109, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može obaviti na siguran način te ne vodeći računa o brzini kretanja svog i drugih vozila, dok je radnju pretjecanja nad njim već vršio vozač vozila hitne pomoći reg. oznake [registarska oznaka] s uključenim posebnim uređajima za davanje svjetlosnih znakova, krećući se Ulicom kralja Tomislava smjerom istok-zapad. Tom je prilikom došlo do udara-naleta prednjim desnim dijelom vozila hitne pomoći u središnju lijevu bočnu stranu osobnog automobila, a vozač hitne pomoći je izgubio nadzor nad vozilom te je preko pune bankine sletio u južni putni jarak u kojem je prednjom lijevom stranom vozila udario u istočnu stranu betonskog putnog mosta kbr. 111. Uslijed siline udara došlo je do podizanja u zrak stražnjeg dijela vozila hitne pomoći, naginjanja u lijevo i bočnog padanja u smjeru juga preko betonsko-metalne dvorišne ograde kbr. 109, gdje je vozilo ostalo prevrnuto na lijevu bočnu stranu preko dvorišne ograde prednjim dijelom okrenuto u smjeru sjevera. Od posljedica predmetne nezgode smrtno su stradale DI i OI koje su bile putnice u vozilu hitne pomoći.

1.1. Tužitelj dalje navodi da je vozilo hitne pomoći je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska za koji je izdana polica broj [broj police] te je tužitelj, temeljem podnesenih odštetnih zahtjeva djeci i unučadi pok. DI **.**.2021. isplatio temeljem ugovora o nagodbi (Izjavi o namirenju) ukupan iznos od 1.004.350,00 kn (133.300,15 EUR) i to:

- iznos od 232.000,00 HRK (30.791,69 EUR) SI na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (majke) i naknade troška žalobne odjeće i vijenca,

- iznos od 242.000,00 HRK (32.118,92 EUR) PI na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (majke) i naknade troška pogreba i karmina te žalobne odjeće i vijenca,

- iznos od 232.000,00 HRK (30.791,69 EUR) LI na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (majke) i naknade troška žalobne odjeće i vijenca,

- iznos od 93.200,00 HRK (12.369,77 EUR) ČI na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (bake) i naknade troška žalobne odjeće i vijenca,

- iznos od 93.200,00 HRK (12.369,77 EUR) BI na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (bake) i naknade troška žalobne odjeće i vijenca,

- iznos od 93.200,00 HRK (12.369,77 EUR) HI na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika (bake) i naknade troška žalobne odjeće i vijenca, te

- iznos od 18.750,00 HRK (2.488,55 EUR) na ime troškova zastupanja oštećenih po odvjetnici Senki Balog.

Osim toga, tužitelj je radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i smrti pok. DI morao angažirati stalnog sudskog vještaka doc. prim. dr. sc. Jakšu Filipovića-Čuguru koji je 2. rujna 2021. izradio Liječnički nalaz i mišljenje, a za što je tužitelj 3. rujna 2021. isplatio ukupan iznos od 500,00 HRK (66,36 EUR).

1.2. S obzirom na navedeno, tužitelj navodi da je temeljem odredbe čl. 936. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) stekao pravo na naplatu isplaćene svote od osiuranika tuženika te je to pravo odlučio, u skladu s čl. 965. ZOO, ostvarivati neposredno od tuženika kao njegovog osiguratelja od odgovornosti. Tuženik, kojem se tužitelj obraćao u više navrata, isplatio je tužitelju ukupan iznos od

879.750,00 kn (116.762,89 EUR) i to:

- 5. siječnja 2022. iznos od 784.687,50 HRK (104.145,93 EUR),

- 7. siječnja 2022. iznos od 86.000,00 HRK (11.414,16 EUR),

- 21. veljače 2022. iznos od 9.062,50 HRK (1.202,80 EUR).

S obzirom da je tuženik samo djelomično podmirio dugovanje, tužitelj je izvršio uračunavanje u skladu s čl. 172. ZOO na način da je iznos od 18.634,52 HRK (2.473,23 EUR) obračunao na ime zakonskih zateznih kamata koje su na iznos od 1.004.850,00 kn (133.366,51 EUR) tekle od 16. listopada 2021. do dana posljednje uplate 21. veljače 2022. po stopi utvrđenoj zakonom, a iznos od 861.115,48 HRK (114.289,66 EUR) na ime glavnice potraživanja tužitelja tako da je tuženik ostao u obvezi podmiriti ostatak potraživanja tužitelja u iznosu od 143.734,52 HRK (19.076,85 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana posljednje uplate, odnosno od 21. veljače 2022. do isplate, po stopi utvrđenoj zakonom, koji iznos tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnesen 15. lipnja 2023. ističe prigovor namirenja budući da je tužitelju po regresnom zahtjevu povodom predmetnog štetnog događaja isplatio ukupan iznos od 116.762,89 EUR koji se odnosi na isplatu;

- za PI – neimovinska šteta 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) i imovinska šteta za trošak žalobne odjeće 79,63 EUR (600,00 kn) i trošak vijenca 53,08 EUR (400,00 kn)

- za ŠI – neimovinska šteta 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) i imovinska šteta za trošak žalobne odjeće 79,63 EUR (600,00 kn) i trošak vijenca 53,08 EUR (400,00 kn)

- za AI – neimovinska šteta 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) i imovinska šteta za trošak žalobne odjeće 79,63 EUR (600,00 kn) i trošak vijenca 53,08 EUR (400,00 kn)

- za HI – neimovinska šteta 11.281,43 EUR (85.000,00 kn) i imovinska šteta za trošak žalobne odjeće 79,63 EUR (600,00 kn) i trošak vijenca 53,08 EUR (400,00 kn)

- za ČI – neimovinska šteta 11.281,43 EUR (85.000,00 kn) i imovinska šteta za trošak žalobne odjeće 79,63 EUR (600,00 kn) i trošak vijenca 53,08 EUR (400,00 kn)

- za BI – neimovinska šteta 11.281,43 EUR (85.000,00 kn) i imovinska šteta za trošak žalobne odjeće 79,63 EUR (600,00 kn) i trošak vijenca 53,08 EUR (400,00 kn)

- za trošak odvjetnika 2.488,55 EUR (18.750,00 kn).

2.1. Osporava tužbeni zahtjev preko isplaćenog iznosa kao neosnovan. Ističe da je tužitelj, unatoč protivljenju tuženika kao konačnog obveznika isplate naknade štete, sklopio sporazume s oštećenima po znatno nepovoljnijim uvjetima te preplatio štetu oštećenima i u odnosu na neimovinsku i u odnosu na imovinsku štetu. Osim toga, unatoč jasnom upozorenju tuženika da se za troškove pogreba i karmina tuženiku obratio i oštećeni ĐI koji je dostavio račune za navedene troškove, tužitelj je neosnovano isplatio za navedenu imovinsku štetu PI iznos od 10.000,00 kn. Naime, tuženik ističe da je 6. rujna 2021. od strane odvjetnika Branka Jurlina primio tri odštetna zahtjeva (TI (sin pok.) za pretrpljene duševne boli zbog smrti majke u iznosu od 225.000,00 kn i trošak vijenca iznosu od 500,00 kn; JI (sin pok.) za pretrpljene duševne boli zbog smrti majke u iznosu od 225.000,00 kn i trošak vijenca u iznosu od 500,00 kn; ĐI (unuk pok.) za pretrpljene duševne boli zbog smrti bake u iznosu od 225.000,00 kn i trošak pogreba i karmina u iznosu od 15.000,00 kn i trošak izgradnje nadgrobnog spomenika u iznosu od 25.000,00 kn), a o čemu je obavijestio tužitelja e-mailom od 14. listopada 2021. te mu je predložio da otkloni potraživanje PI za troškove pogreba/karmina. Dodaje da je tuženik s oštećenima sklopio sporazume o namirenju temeljem kojih je isplatio:

- EI s osnove neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 200.400,00 kn,

- GI s osnove neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 200.400,00 kn

- ĐI s osnova neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 90.000,00 kn.

2.2. Navodi da je isplatio tužitelju iznose koji odgovaraju iznosima koje su isplaćeni po sporazumima koje je tuženik sklopio s oštećenima po istom pravnom osnovu te da nije bio suglasan s utvrđenim iznosima naknade kako je to tužitelj predložio u svom dopisu od 11. listopada 2021. niti da se sklopi takva nagodba s oštećenima. Tužitelj je, znajući da nije konačni obveznik, bez suglasnosti tuženika, samoinicijativno i ne obazirući se na prijedloge i upozorenja tuženika sklopio sporazume s oštećenima bez poštivanja potrebe prethodnog dogovora s društvom u konačnoj obvezi. Stoga tuženik smatra da tužitelj nema pravo od tuženika regresno potraživati iznose koje je neosnovano platio. Ujedno osporava tužbeni zahtjev i jer je neosnovano postavljen primjenom odredbe čl. 172. ZOO s obzirom da je tuženik jasno naveo na što se odnosi isplaćeni iznos. Nadalje osporava obračun kamata, kao i tijek zakonske zatezne kamate jer tuženik kao dužnik nije pao u zakašnjenje 15. listopada 2021. Osporava i tijek zakonskih zateznih kamata od 21. veljače 2022. Zaključno, tuženik osporava i potraživanje po osnovu troška angažiranja vještaka kao neosnovano i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da je u odnosu na oštećene u predmetnom štetnom događaju, a s obzirom da je stradala putnica u vozilu, u skladu s čl. 1071., u vezi čl. 1069. ZOO, solidarno s tuženikom odgovoran za naknadu štete koja im je nastala. Poziva se na odredbe čl. 1109. i čl. 52. ZOO te navodi da je tuženikova obveza dospjela isplatama koje je tužitelj izvršio oštećenima pa stoga od dana izvršenih plaćanja teku zatezne kamate.

4. Podneskom od 10. ožujka 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 635,92 EUR, međutim kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, nije bilo mjesta donošenju rješenja o djelomičnom povlačenju tužbe u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), već je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje prileže spisu te su saslušani svjedoci CI (list 206. spisa), PI (list 207.-208. spisa, ŠI (list 208.-209. spisa) HI (list 209.-211. spisa) i MI (list 230.-232. Spisa). Ujedno je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Danici Smojver (list 239.-245, 258.-260. i 264.-265. spisa), dok je odbijen, kao nesvrsishodan, dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka KIM na okolnost koresponedencije stranaka koju je tuženik priložio sudskom spisu i koju tužitelj nije osporio. Naime, izvođenjem tog dokaza postupak bi se samo nepotrebno odugovlačio i stvarali bi se dodatni troškovi, dok bi ishod spora bio isti.

6. Na temelju ocjene provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u djelomično osnovan. Naime, predmet ovog spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 19.076,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2022. do isplate. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj platio po polici kasko osiguranja djeci i unučadi punice u vozilu koja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, do iznosa koji je tuženik na ime regresa isplatio tužitelju u mirnom postupku, pri čemu je tužitelj, po primitku uplata tuženika, izvršio uračunavanje u skladu s čl. 172. ZOO.

7. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za izazivanje prometne nezgode. Nadalje nije sporna činjenica da je tužitelj isplatio oštećenima iznose kako je to navedeno u tužbi, kao niti da je tuženik na ime regresa tuženiku isplatio ukupan iznos od 116.762,89 EUR.

8. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik smatra da je isplatom nespornog iznosa u cijelosti nadoknadio štetu koja je nastala oštećenima u predmetnom štetnom događaju i za koju smatra da ju je tužitelj, kao solidarni dužnik, osnovano ispunio. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na preostali iznos isplaćene naknade štete (preko visine koju je tuženik odmjerio kao osnovanu), pravo na naknadu troškova vještačenja, pravo tužitelja na uračunavanje u skladu s čl. 172. ZOO, pitanje tijeka zateznih kamata, način obračuna kamata te utuženi tijek zateznih kamata.

9. Iz dokumentacije u spisu, odnosno isprava na listu 46.-95. spisa proizlazi da su se djeca i unuci pok. DI putem odvjetnice Senije Balog iz Zagreba obratili tužitelju kao osiguratelju vozila u kojem je smrtno stradala bila putnica, radi naknade štete u vidu duševnih boli zbog smrti majke i bake su kojom su bili u trajnoj zajednici koja se očitovala u obliku emotivne i ekonomske povezanosti, kao i radi naknade materijalne štete u vidu troškova pogreba, karmina, žalobne odjeće, vijenaca i nadgrobnog spomenika. O navedenom je tužitelj obavijestio tuženika dopisom od 11. listopada 2021. (list 150.-151. spisa) i prethodno putem e-maila od 3. rujna 2021. kako stoji u tom dopisu.

10. Na zahtjev tužitelja, stalni sudski vještak doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović (kirurg) sačinio je 2. rujna 2021. nalaz i mišljenje (list 110. -113. spisa), za koji je ispostavio račun broj 564-1-1 od 2. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn (list 114. spisa), koji je tužitelj podmirio 3. rujna 2021. (list 116. spisa), a u kojem nalazu i mišljenju je utvrdio da dijagnoze koje su taksativno navedene u nalazu (koje odgovaraju onima iz zapisnika o obdukciji od 4. kolovoza 2021. – list 14.-18. spisa) predstavljaju teške tjelesne ozljede opasne po život te su sve odgovorne za smrt koja je nastupila. Dakle, vještak je utvrdio da su navedene tjelesne ozljede, bez obzira na dob i kronične bolesti, odgovorne za smrt.

11. Prema ocjeni ovog suda, troškovi vještačenja koji su tužitelju nastali radi nedvojbenog utvrđenja uzroka smrtnog stradavanja pok. DI, su opravdani budući da tužitelj ne raspolaže stručnim znanjem iz područja medicine da bi sa sigurnošću mogao, samo na osnovu zapisnika o obdukciji i mišljenja obducenta, zaključivati o navedenom, a postojanje uzročne veze između prometne nezgode i smrtnog stradavanja putnice u vozilu, odlučna je okolnost za ocjenu pitanja odgovornosti za naknadu štete. S obzirom da je odredbom čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano da društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju tog Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima, to proizlazi da tuženik neosnovano osporava obvezu naknade predmetnih troškova vještačenja.

12. Iz Izjave o namirenju na listu 96. -97. spisa od 15. listopada 2021. proizlazi da su oštećeni tom izjavom potvrdili da su isplatom iznosa navedenih u Izjavi, a koje je tužitelj detaljno naveo u tužbi i koji su oštećenima isplaćeni 15. listopada 2021. (list 104.-116. spisa), potvrdili da su time namireni svi njihovi zahtjevi u vezi naknade štete po ovom štetnom događaju (očiglednom je omaškom u Izjavi navedeno da se radi o štetnom događaju od 6. lipnja 2020. umjesto pravilno od 2. kolovoza 2021., međutim time nije dovedeno u pitanje na koji se štetni događaj odnosi predmetna Izjava budući da su u istoj navedeni tužiteljevi brojevi štete koji su jednaki onima iz isprava na listu 98.-103. spisa, a u kojim ispravama se tužitelj poziva na štetni događaj od 2. kolovoza 2021.).

13. Tužitelj se tuženiku obratio regresnim zahtjevom od 2. prosinca 2021. (list 117.-118. spisa), na koji je tuženik odgovorio dopisom od 22. prosinca 2021. (list 119.- 120. spisa). Time je otklonjen zahtjev za naknadu štete u odnosu na BI jer za njega nije dostavljena dokumentacija, kao i za troškove karmina u odnosu na PI, a glede ostalih vidova štete tuženik je tužitelju ponudio namirenje kako je to pobliže naveo u Sporazumu o namirenju (list 121. -124. spisa). Potom je uslijedila prepiska stranaka u vezi navedenog u kojoj je na strani tuženika sudjelovala KIM (list 125.-127., 130., 135. spisa) te je tužitelju, za slučaj neslaganja s konačnom odlukom tuženika, ukazano na mogućnost pokretanja odgovarajućeg postupka.

14. Iz e-maila KIM od 15. listopada 2021. (list 152. -153. spisa) vidljivo je da je istim tužitelj obaviješten o zaprimljenim odštetnim zahtjevima od strane sinova pok. DI i to EI i GI te njezinog unuka ĐI. Kako se potraživanje unuka odnosi u jednom dijelu na troškove pogreba/karmina, zatraženo je od tužitelja da za sada otkloni navedenu stavku potraživanja kod PI, odnosno da se tuženiku dostavi dokumentacija na osnovu koje bi se PI priznali ti troškovi.

15. Tuženik je u spis dostavio dokumentaciju na osnovu koje je nadoknadio štetu TI, JI i ĐI (list 154.-178. spisa). Što se tiče troškova pogreba, spisu predmeta prileži račun obrta [obrt], vl. VI od 6. kolovoza 2021. (list 166. spisa) za pok. DI iz kojeg proizlazi da je gotovinski plaćen od strane ĐI. Istome je, na ime cjelokupne nematerijalne štete iz ovog štetnog događaja s uračunatim kamatama tuženik priznao iznos od 90.000,00 kn (list 176. spisa). Dakle, ne proizlazi da je tuženik nadoknadio unuku pok. DI ĐI materijalnu štetu s osnove troškova pogreba/karmina.

16. Na okolnost duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, troškova pogreba (karmina), žalobne odjeće, vijenaca, trajnije zajednice života pok. DI i njezine unučadi te isplate naknade štete zbog smrti bliskog člana obitelji, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka NI, PI, LI, HI i MI.

17. Svjedokinja CI je navela da je po osnovi duševnih bolova zbog smrti majke od osiguravajućeg društva primila iznos od 200.000,00 kn, dok nije sasvim sigurna je li za žalbenu odjeću i vijenac za sahranu primila kakav iznos, ukoliko jest, onda se radilo o vrlo malom iznosu. Što se tiče njezine pok. majke DI, navela je da je ona živjela u kući koja se nalazila u dvorištu gdje je ĐI, sin svjedokinjinog brata JI, imao sagrađenu novu kuću u kojoj je živio sa obitelji. Koliko ona zna, prema onome što joj je majka govorila, ĐI i njegova obitelj brinuli su se o njezinoj majci. Iskazala je da su odnosi između njezine majke i njezinog brata LI i članova njegove obitelji bili dobri. Kako svjedokinja stanuje u [adresa] te je oko dva puta godišnje dolazila u posjete majci, nisu joj poznati detalji vezani za odnose između njezine majke i njezinog brata LI. Dodala je da je ĐI bio taj koji je snosio troškove sahrane i karmina iza smrti njezine majke. Iako je njezina majka imala prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj živi ŠI, ista je živjela u svojoj staroj kući koja je sagrađena u dvorištu u kojem je ĐI sagradio za sebe i svoju obitelj kuću. Kuća u kojoj je živjela njezina majka je neposredna susjedna sa kućom u kojoj živi ŠI. Dodala je da je sa majkom cijeli život bila u dobrim odnosima, smrt majke ju je jako pogodila, posebno jer je ista stradala iznenada i naglo u prometnoj nesreći pa je svjedokinja utoliko trpila veće bolove nego što bi to trpila da je umrla prirodnom smrću.

18. Svjedokinja PI je navela da je po osnovi duševnih bolova zbog smrti majke od osiguravajućeg društva primila iznos od 200.000,00 kn te dodatnih 10.000,00 kn zbog troškova koje je imala za karmine, sahranu, nabavku crnine i vijenac za sahranu. Što se tiče odnosa između njezine majke i njezinog brata LI i njegove obitelji, odnosno njegove djece, navela je da su njezin brat ŠI i ona svakodnevno dolazili kod majke, o njoj se brinuli i nabavljali sve što joj je potrebno, a svjedokinja je svake noći, gotovo osam godina, išla spavati kod majke u kuću, te su ona, njezin brat ŠI i njegova kćer MI brinuli o prehrani majke i vožnji majke kod liječnika, dok joj je Franjina kćer MI davala lijekove. Dodala je da su majka i otac dok je bio živ pristali živjeti u staroj kući, a da u novu kuću koja je sagrađena u dvorištu dođu stanovati ĐI i K, odnosno sin svjedokinjinog brata JI i njegova supruga sa djetetom. ĐI i K su se trebali brinuti o roditeljima svjedokinje, međutim oni to nisu činili. Dakle, o majci svjedokinje su se brinuli ona, njezin brat ŠI i njegova obitelj, dok se njezin brat JI i njegova obitelj o njoj nisu brinuli. Dodala je da je karmine za svoju pokojnu majku ona organizirala posebno, a ĐI je karmine organizirao za sebe i njegovu obitelj. Zaključno je navela da je smrt majke jako pogodila jer je to bio veliki šok za nju kada je čula da je smrtno stradala u prometnoj nesreći. Od šoka se srušila.

19. Svjedok ŠI je naveo da je da je po osnovi duševnih bolova zbog smrti majke od osiguravajućeg društva primio iznos od 200.000,00 kn, dok na ime troškova sahrane, nabavke crnine i vijenca za sahranu, nije dobio ništa, već su za te troškove naknadu ostvarile njegove sestre PI i CI. Iskazao je da je njegova majka do svoje smrti živjela u staroj kući, koja je sagrađena u dvorištu u kojem je sagrađena nova kuća. Odnosi između njegove majke i njegovog brata JI te njegovog sina ĐI i njegove supruge K nisu bili nikakvi, iako su njegovi roditelji, još u vrijeme dok je otac bio živ, dozvolili da spomenuti ĐI i njegova supruga K sa obitelji dođu živjeti u novu kuću, s tim da se oni o njima trebaju brinuti, međutim ĐI i K se nisu brinuli o njima. Niti njegov brat JI, koji je sklon prekomjernom konzumiranju alkohola, nije se brinuo o majci. Brigu o majci su preuzeli svjedok i njegova sestra PI te njihove obitelji. Naveo je da je PI svake noći išla spavati kod majke koja je bila već u starijoj životnoj dobi i bojala se JI, dok je tijekom svakog dana majka dolazila k svjedoku u kuću te joj je on redovno davao doručak, ručak i večeru, i to više godina, iako su se o njegovoj majci trebali brinuti ĐI i K. Dodao je da su se i njegove kćerke MI i HI također brinule o njegovoj majci na način da su se brinule o lijekovima koje je ona trebala uzimati i o vožnji majke liječniku. Sin svjedoka BI većinom je bio zauzet na poslu te se mora brinuti o djetetu koje ima autizam. On je živio na katu kuće, a svjedok i njegova supruga, dakle otac i majka BI u prizemlju te kuće. Nakon sahrane njegove majke svi su ljudi dolazili kod svjedoka u kuću jer su znali da su se on i njegova obitelj brinuli o majci. Nije mu poznato je li ĐI kod sebe organizirao karmine. Troškove hrane i pića koje je imao na karminama iza smrti majke svjedok je sam snosio te u tim troškovima nije sudjelovala njegova sestra PI jer zajednički nisu organizirali nekakve karmine, s obzirom da su ljudi iz sela i rodbina nakon sahrane spontano dolazili k njemu u kuću. Zaključno je naveo da ga je smrt majke jako pogodila te jedno vrijeme, oko 2-3 dana, nije mogao spavati bez tableta za spavanje.

20. Svjedokinja HI je navela da je po osnovi duševnih bolova zbog smrti bake od osiguravajućeg društva primila iznos od oko 70.000,00 kn, ne sjeća se točnog iznosa. Navela je da su odnosi između njezine bake i članova nezine obitelji, odnosno njezinih roditelja i njezine tri sestre i brata, bili dobri. Njezin se otac zajedno sa svjedokinjom i njezinom sestrom MI brinuo o njihovoj baki, o kojoj se brinula i tetka svjedokinje PI. Iskazala je da je baka živjela u staroj kući koja se neposredno nalazi uz kuću u kojoj su oni živjeli, i u tu je kuću baka išla prespavati jer je željela imati svoj mir tijekom noći, s time da je PI svake noći otišla kod nje prespavati kako ne bi bila sama tijekom noći, a tijekom dana baka je dolazila u kuću svjedokinje gdje je cijeli dan boravila i gdje se hranila. Svjedokinja i njezina sestra MI brinule su se o davanju lijekova baki i vožnji bake kod doktora. Brat svjedokinje BI se također znao brinuti o baki, primjerice kad bi ona ili sestra bile odsutne, on je pomagao baki kada ju je trebalo negdje odvesti ili nešto drugo pripomoći. Što se tiče odnosa bake sa JI i njegovom obitelji, navela je da zna da ti odnosi nisu bili dobri, iz priče bake ima saznanja da su se ĐI i njegova supruga stalno svađali s njom i da su je psihički maltretirali. Dodala je da se JI o baki uopće nije brinuo, naime on je dosta agresivna osoba sklona prekomjernom konzumiranju alkohola. Što se tiče karmina nakon smrti bake, navela je su ljudi koji nakon sahrane došli u njihovu kuću na karmine i koliko zna njezinom ocu LI trošak koji je imao za hranu i piće na karminama nije plaćen. Što se tiče ĐI zna da je on rekao da će organizirati karmine nakon sahrane bake, no da li je on to učinio stvarno i tko je uopće došao na te karmine svjedokinji nije poznato. Zaključno je navela da ju je smrt bake pogodila s obzirom da je baka bila divna žena, od njezinog je djetinjstva baka neprekidno živjela s njima u istoj kući, dok je samo spavala u staroj kući.

21. Svjedokinja MI je navela da joj je baka bila jako dragocjena, ona se o baki najviše brinula, vodila je na sve preglede i brinula se o njezinim lijekovima, kao i svim papirima koji se tiču doktora, a kad je došla hitna pomoć ona im predala svu dokumentaciju i lijekove. Navela je da je baka imala kućicu u dvorištu u kojoj se nalazi i kuća svjedokinje te je baka svoju kućicu koristila samo kada je htjela imati malo mira za sebe, dok je u kući svjedokinje boravila, s njima blagovala i u njihovoj kući spavala. Uvijek je netko bio prisutan ili otac svjedokinje ili njezina tetka PI, a ukoliko svjedokinja nije bila u mogućnosti, tetki i ocu je ostavljala upute o tome koje lijekove u koje vrijeme baki treba dati. Dakle, baka je praktično živjela s njima. Navela je da je, kada je baka trebala umrijeti, tražila svjedokinju da ju vidi te je svjedokinja sve odgodila i otišla vidjeti baku kod kuće. Htjela je ići s bakom kad je hitna pomoć došla po nju, ali su joj rekli da to nije moguće. Navela je da ju je baka tužno pogledala te da je baki rekla da će sve biti dobro, iako je znala da umire. Kad je primila telefonski poziv i saznala za nesreću, bila je izgubljena. Neposredno prije toga se spremala uputiti sa svojim autom prema bolnici da vidi u koju sobu će baku smjestiti. Što se tiče troškova pogreba navela je da je baka za života govorila da će te troškove snositi njezin unuk ĐI odnosno da će on napraviti karmine. On je i organizirao karmine, međutim ljudi iz sela su redom došli u kuću svjedokinje te su oni snosili te troškove, a kod ĐI je došla samo njegova obitelj. Što se tiče odnosa bake i svjedokinjinog strica JI navela je da se baka njega najviše bojala s obzirom da je alkoholičar. Dodala je da je baku previše voljela i da je od svih nju smrt bake najviše pogodila. Nakon smrti bake nosila je crninu mjesec dana. Zaključno je navela da je njezin brat BI na radu u Njemačkoj. On je također živio s njima i s bakom, ali je manje vremena s njima provodio jer je radio, a nakon toga se 2018. oženio i od tada živi u istoj kući, ali na gornjem katu.

22. Sud je povjerovao iskazima svjedoka NI, PI, LI, HI i RI u dijelu u kojem su isti iskazivali o pretrpljenim duševnim bolima zbog smrti majke i bake te trajanju zajednice života pok. DI i njezine unučadi. Naime, svjedoci su u tom dijelu iskazivali uvjerljivo, iskreno, životno logično i dosljedno. Tako iz njihovih iskaza proizlazi da ih je smrtno stradavanje majke odnosno bake u prometnoj nesreći duboko potreslo i ražalostilo, odnosno da je stupanj njihove duševne boli jačeg intenziteta zbog činjenice što ista nije umrla prirodnom smrću. Svjedoci su suglasno iskazivali o tome da je pok. DI živjela u trajnoj životnoj zajednici sa svojom djecom LI i PI koji su se o njoj brinuli te sa unucima MI, HI i BI. Naime, iako je pokojna imala staru kuću u kojoj je spavala tijekom noći i odmarala se, po potrebi, tijekom dana, ista je dane provodila u kući svog sina LI i njegove obitelji te su se o njoj tijekom dana brinuli svi zajednički, dok je njegova sestra PI tijekom noći spavala u kući sa svojom majkom. Prema tome, jasno je iz izvedenih dokaza da je postojala trajnija životna zajednica smrtno stradale i njezinih unuka koja se temeljila i na emotivnoj i na ekonomskoj povezanosti. U odnosu na primljene iznose po osnovi naknade nematerijalne štete po osnovi duševnih boli sud nije osobito cijenio navode svjedoka budući da je jasno da se zbog proteka vremena ne mogu sjećati točnih iznosa, a tužitelj je navedeno dokazao financijskom dokumentacijom koja među strankama nije bila sporna.

23. Vezano za materijalne troškove pogreba, vijenaca, karmina i žalobne odjeće, iako svjedoci nisu suglasno iskazivali o tome tko je organizirao i tko je snosio troškove pogreba i karmina, nedvojbeno je da je, zbog lošijih odnosa unutar obitelji smrtno stradale, došlo do organizacije karmina od strane djece pokojne i od strane ĐI, unuka pok. DI. Naime, svjedokinja PI je, suprotno navodima LI, HI i MI, navela da je ona organizirala karmine i snosila troškove, dok su ostali svjedoci (osim NI) naveli da je karmine organizirao ŠI, tj. da su se ljudi nakon sahrane kod njega okupili i da je on snosio te troškove, koje mu nitko nije nadoknadio. Neovisno na njihove proturječne iskaze u tom dijelu, nedvojbeno je da su karmine održane i u kući LI i u kući ĐI. Prema tome, okolnost da je tužitelj naknadu za troškove pogreba i karmina isplatio PI, a ne LI nisu odlučni kada se ima u vidu da se radi o bratu i sestri koji su se zajedno brinuli o pokojnoj majci i koji su očito zajedno sudjelovali u organizaciji pogreba. Budući da je PI od tužitelja zahtijevala naknadu troškova pogreba i karmina, a ne ŠI, zaključak je suda da se radilo o međusobnom dogovoru brata i sestre. Dakle, time što je tužitelj isplatu troškova pogreba i karmina izvršio PI, nije postupio protivno osnovnim načelima obveznog prava s obzirom da je postupao po zahtjevu oštećene, a niti iz jednog drugog dostavljenog zahtjeva od strane odvjetnice Senke Balog nije proizlazilo da netko od oštećenih zahtijeva naknadu tih troškova. Neodlučno je i što je navedene troškove zahtijevao ĐI budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da su karmine organizirane i od strane dijela obitelji koja se brinula o pokojnoj i od strane ĐI pa su stoga nastali navedeni troškovi, a osim toga iz isprava u spisu ne proizlazi da bi ĐI ti troškovi od strane tuženika bili nadoknađeni. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik ĐI nadoknadio samo neimovinsku štetu (duševne boli zbog smrti bliske osobe) s uračunatim kamatama, a ne i materijalnu štetu s osnove karmina i pogreba.

24. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

25. U odnosu na visinu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se očituje u duševnim bolima zbog smrti bliskog srodnika, u konkretnom slučaju majke i bake, sud je ocijenio da težina povrede prava osobnosti svih oštećenika, kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti koju su oštećenici pretrpjeli, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, imao u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli, kao i cilj kojem ta naknada služi, ali i da se njome na pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

26. Ovaj je sud mišljenja da je tužitelj, isplatom djeci smrtno stradale iznosa od po 225.000,00 kn (29.862,63 EUR), odnosno isplatom unucima smrtno stradale iznosa od po 90.000,00 kn (11.945,07 EUR) postupao sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (prema kojima je zbog smrti majke predviđena naknada štete u iznosu od 330.000,00 kn, a zbog smrti bake iznosa od 112.500,00 kn) te da je tako isplaćenim iznosima oštećenima nadoknadio neimovinsku štetu koja im je nastala u vidu povrede prava osobnosti zbog duševnih boli izazvanih smrću bliskog srodnika s kojim su bili u trajnijoj životnoj zajednici. Neosnovani su stoga navodi tuženika da je tužitelj oštećenima isplatio prekomjerne iznose s osnove naknade neimovinske štete pa je time neosnovano otklonio regresirati tužitelju isplaćene iznose od po 25.000,00 kn (3.318,07 EUR) za svako dijete odnosno po 5.000,00 kn (663,61 EUR) za svakog unuka pokojne DI.

27. Osim neimovinske štete, tužitelj je, prema uvjerenju suda, osnovano isplatio oštećenima s osnove imovinske štete troškove žalobne odjeće i vijenca, po lokalnim običajima, u paušalnim iznosima od po 7.000,00 kn (929,06 EUR) za svako dijete odnosno od po 3.200,00 kn (424,71 EUR) za svakog unuka smrtno stradale, kao i na ime troškova pogreba i karmina PI iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR). Jednako je tako osnovano isplatio nastali im odvjetnički trošak u iznosu od 18.750,00 kn (2.488,55 EUR) jer je ošećene zastupala odvjernica Senija Balog temeljem kojeg zastupanja su stoga istima, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), nastali troškovi. Po slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP) ovi su troškovi adekvatni za ovaj vid štete. Tuženik je regresno isplatio tužitelju iznose od po 600,00 kn (79,63 EUR) za svakog oštećenika na ime troškova žalobne odjeće i iznose od po 400,00 kn (53,08 EUR) za svakog oštećenika na ime troškova vijenaca i cjelokupni odvjetnički trošak. Ovaj sud smatra da je neisplaćene iznose po osnovi imovinske štete tuženik neosnovano otklonio budući da je jasno da su oštećeni snosili troškove pogreba, žalobne odjeće i vijenaca te troškove karmina, jednako kao što je neosnovano otklonio nadoknaditi tužitelju iznosa od 500,00 kn (66,36 EUR) na ime troškova vještačenja jer je taj trošak, kako je ranije obrazloženo, bio potreban da bi tužitelj mogao nedvojbeno utvrditi postojanje obveze za naknadu štete.

28. Dakle, iz nespornih činjenica proizlazi da je tužitelj oštećenima, na ime naknade štete, za čiji je nastanak kriv osiguranik tuženika, isplatio ukupan iznos od 133.300,15 EUR i da mu je tuženik regresirao iznos od 116.762,89 EUR, a primljenom je uplatom tužitelj zatvorio potraživanje s osnove zateznih kamata na iznos od 133.366,51 EUR od 16. listopada 2021. do 21. veljače 2022. (2.473,23 EUR) prema obračunu s lista 141. spisa te s osnove dijela glavnice (114.289,66 EUR).

29. Odredbom čl. 1069. st. 3. ZOO određeno je da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. Nadalje, prema odredbi čl. 1071. ZOO odštetna odgovornost vlasnika se odnosi na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom, a glede stvari samo onih koje takva osoba nosi na sebi ili sa sobom.

30. Prema tome, tužitelj, kao kasko osiguratelj vozila u kojem se prevozila kao putnica pok. DI, odgovora solidarno s tuženikom, kao osigurateljem vozila kojim je upravljao njegov osiguranik, a s kojim je prouzročena nezgoda, oštećenima (djeci i unučadi pok. DI) kao trećim osobama. Pravilno je stoga postupao tužitelj kad je, postupajući po odštetnim zahtjevima oštećenih (list 46.-95. spisa) s istima sklopio nagodbu, odnosno sporazum o namirenju (list 96.-97. spisa) i isplatio im naknadu štete u iznosima koje je naveo u tužbi, a za koje je ovaj sud ocijenio da su u cijelosti adekvatni za navedene vidove štete.

31. Prema odredbi čl. 51. ZOO dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega. Također, prema odredbi čl. 1109. ZOO solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

32. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je, u skladu s čl. 963. i čl. 965. ZOO stekao pravo regresa prema tuženiku u odnosu na cjelokupno isplaćeni iznos oštećenima u trenutku izvršene isplate, odnosno 15. listopada 2021. U konkretnom je slučaju tužitelj plaćanja po osnovi neimovinske i imovinske štete oštećenima izvršio 15. listopada 2021. (list 98.-109. spisa). S obzirom da je tuženikov osiguranik odgovoran za štetni događaj, tužitelju je isplatom iznosa po osnovi police kasko osiguranja i mjerodavnih zakonskih odredbi nastala imovinska (materijalna) šteta u visini isplaćenih iznosa kad je i dospjela obveza naknade štete u skladu s čl. 1086. ZOO. Prema tome, tužiteljevo potraživanje prema tuženiku dospjelo je 15. listopada 2021. pa je stoga osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi zateznih kamata na iznos glavnice od 133.366,51 EUR od 16. listopada 2021. do izvršenog plaćanja.

33. Djelomična plaćanja u ukupnom iznosu od 116.762,89 EUR tuženik je izvršio 5. siječnja 2021., 7. siječnja 2021. i 21. veljače 2022. Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica (čl. 172. ZOO). Primjenjujući o uračunavanju iz citirane odredbe, tužitelj je osnovano od primljenog iznosa prvo zatvorio zatezne kamate, a potom dio glavnice. Budući da je tuženik osporio tužiteljev obračun kamata na listu 141. spisa, sud je radi utvrđenja pravilnosti izvršenog obračuna kamata proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver.

34. Sudski je vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 1. prosinca 2024. i dopuni nalaza i mišljenja od 17. veljače 2025., kao i u usmeno danom nalazu i mišljenju na ročištu 13. ožujka 2025. (čl. 260. st. 1. ZPP) utvrdio da, primjenom kamatne stope koja se primjenjuje na ostale odnose, a ne na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora, uzevši u obzir kao osnovicu za obračun kamata od 1.004.850,00 kn (133.366,51 EUR) i pravila o uračunavanju, preostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnove glavnice iznosi 18.440,93 EUR.

35. Stranke nisu imale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na sami izračun u matematičkom smislu, međutim tuženik je isti osporio smatrajući da je vještak uzeo u obzir pogrešne parametre jer je tuženik osporio osnovicu, odnosno trošak privatnog vještačenja u iznosu od 500,00 kn (66,36 EUR).

36. Uzimajući u obzir ranije navedeno shvaćanje suda da su troškovi vještačenja bili potrebni da bi se utvrdila uzročna veza između prometne nezgode i smrtnog stradavanja pok. DI, sud je ocijenio da je vještak primijenio ispravne parametre prilikom vještačenja, odnosno da je ispravno kao početnu glavnicu uzeo iznos od 133.366,51 EUR i da je ispravno primijenio stopu zatezne kamate iz čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose pa je stoga sud prihvatio kao ispravan i točan obračun zateznih kamata izvršen po sudskom vještaku. Kako je nalaz i mišljenje jasan, matematički točan, provjerljiv te sukladan pravilima znanosti i vještine, sud ga je kao takvog u cijelosti prihvatio.

37. Dakle, tužitelj osnovano od tuženika na ime regresa potražuje iznos od 18.440,93 EUR jer taj iznos predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj platio na ime naknade štete oštećenima i iznosa koji je tuženik isplatio tužitelju na ime regresa u odnosu na predmetni štetni događaj, a uzimajući u obzir pravila o uračunavanju kamata i troškova iz čl. 172. ZOO. U preostalom je dijelu (za iznos od 635,92 EUR) tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim jer je taj iznos rezultat tužiteljevog pogrešnog obračuna zateznih kamata.

38. Tuženik tužitelju, pored glavnice, duguje i zatezne kamate na dosuđeni iznos koje teku od 22. veljače 2022. do isplate u visini stope mjerodavne za ostale odnose (čl. 29. st. 1. I 2. ZOO).

39. Obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 151. st. 5. i čl. 155. ZPP. Naime, s obzirom da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti u odnosu na osnovu te u omjeru od 96,7% u odnosu na visinu, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu radi kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora.

41. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), troškovi sastava podnesaka od 21. kolovoza 2021. i 8. listopada 2024. u iznosima od po 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. Toč. 4. Tarife; podnesaka od 23. listopada 2023. i 20. prosinca 2024. u iznosima od po 500,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 3. te troškovi zastupanja na ročištima 20. veljače 2024., 28. ožujka 2024., 21. svibnja 2024., 25. rujna 2024. i 13. ožujka 2025. u iznosima od po 500,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove svjedoka u iznosu od 80,00 EUR (list 212.-214. spisa), troškove vještačenja u iznosu od 300,00 EUR (list 237. spisa), troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 118,61 EUR (list 142. spisa) te troškove sudske pristojbe za presudu u iznosu od 237,22 EUR, ukupno iznosi 6.110,83 EUR.

42. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 6. ožujka 2024. budući da je sud ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje spora. Naime, radi se o podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika istaknute na ročištu 20. veljače 2024., koji se ni po čemu ne razlikuju od navoda koje je tuženik već ranije istaknuo u odgovoru na tužbu. Samim time, niti u podnesku tužitelja od 6. ožujka 2024. nema nikakvih novih navoda koje tužitelj ranije u postupku nije istaknuo. Nisu mu priznati niti troškovi sastava podneska od 24. svibnja 2024. kojima je dostavio dokaze o uplatama troškova svjedoka budući da niti navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog spora pa se stoga troškovi njegovog sastavljanja ukazuju kao nepotrebni. Naime, tužitelj je predmetne dokaze mogao predati na glavnoj raspravi uz zahtjev za naknadu troškova postupka (troškovnik). Također tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 24 siječnja 2025. budući da je sud ocijenio da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Naime, nikakvi bitni navodi i prijedlozi koje tužitelj već ranije tijekom postupka nije isticao nisu sadržani u tom podnesku. U odnosu na troškove sastava podneska od 10. ožujka 2025. sud je ocijenio da su isti prekomjerno zatraženi budući da se ne radi o podnesku za sastav kojeg bi tužitelju trebalo pripasti pravo na nagradu prema visini određenoj u Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već se radi o ostalim obrazloženim podnescima iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

43. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZPP.

44. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda.