Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-22/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa]. 8, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bermin Meškić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i tuženika te njihovih punomoćnika, 14. travnja 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.000,00 (šesnaesttisuća) eura sa zateznim kamatama od 7,00 % godišnje koje na taj iznos teku od 9. siječnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.616,46 eura (dvijetisućešestošesnaest eura i četrdesetšest centi) sa zateznim kamatama od 7,00 % godišnje koje na taj iznos teku od 14. travnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio 9. siječnja 2024. ovome sudu tužbu radi isplate iznosa od 8.000,00 eura / 60.276,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od

9. siječnja 2024. do isplate.

1.1. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj 4. kolovoza 2021. sa svojeg bankovnog računa otvorenog kod VR bank u Njemačkoj uplatio na račun tuženika iznos od 16.000,00 eura. Kao razlog uplate na bankovnom izvatku navedeno je "rezervacija, predujam zemljište k. č. br. [katastarska čestica], Basanija-Umag". Nekretnine koje su navedene u bankovnom izvodu bile su u trenutku uplate u vlasništvu IP iz [adresa]. Kupoprodajnim ugovorima sklopljenim 13. veljače 2023. i **.**.2023. IP prodala je kupcu AP nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], površine 448 m[2] i k. č. [katastarska čestica], površine 441 m , obje k. o. [katastarska općina]. Za nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] koje se navode u bankovnom izvatku - prijepisu nije sklopljen kupoprodajni ugovor budući da su IP i AP odustale od sklapanja kupoprodajnog ugovora te su navedene nekretnine i dalje u vlasništvu IP Tuženik je od zaprimljenih 16.000,00 eura isplatio prodavateljici IP iznos od 8.000,00 eura, a koji iznos se odnosi na izvršenje ugovorne obveze AP za kupnju k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], dok preostali iznos od 8.000,00 eura koji predstavlja rezervaciju za kupnju k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] ne želi vratiti tužitelju iako do sklapanja kupoprodajnog ugovora za kupnju navedenih nekretnina između IP i AP kao kupca nije došlo, a što potvrđuje zemljišnoknjižni izvadak za navedene nekretnine. Tužitelj je u više navrata zahtijevao od tuženika povrat iznosa od 8.000,00 eura koji je uplaćen na njegov račun, međutim unatoč obećanju tuženika da će izvršiti povrat uplaćenog iznosa od 8.000,00 eura svoju obvezu do dana podnošenja tužbe nije izvršio. Navedeno proizlazi iz poruke tuženika koja je poslana tužitelju na mobitel 1. travnja 2023. u 10:51. Tužitelj i njegova supruga AP poslali su putem punomoćnika dana 18. srpnja 2023. dopis tuženiku u kojem zahtijevaju povrat plaćenog novčanog iznosa od 8.000,00 eura u roku od osam dana od primitka dopisa. Međutim, na navedeni dopis tuženik nije odgovorio. Dana 2. listopada 2023. održan je sastanak u [adresa] na kojem su osim tužitelja i tuženika nazočili IP, EP, AP te odvjetnik Samir Ilijazi, te je pokušano spor riješiti mirnim putem. Kako bi izbjegli pokretanje sudskog postupka te uvažavajući troškove i dugotrajnost istog, stranke su dogovorile da se izvrši povrat novčanog iznosa od 6.000,00 eura umjesto traženih 8.000,00 eura. Tuženik se je pred svjedocima obvezao da će izvršiti povrat novčanog iznosa do 10. listopada 2023., ali preuzetu obvezu do dana podnošenja predmetne tužbe nije izvršio.

1. 2. Tuženik nije s tužiteljem sklopio pravni posao temeljem kojeg bi mogao zadržati novčani iznos od 8.000,00 eura, niti je tuženik ugovorna strana gore navedenih kupoprodajnih ugovora niti je imao ovlasti posredovati u kupoprodaji. Stoga, tužitelj smatra da tuženik bez ikakve pravne osnove drži navedeni novčani iznos pa predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 8.000,00 eura sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2024. do isplate.

2. U podnesku od 21. veljače 2024. tužitelj ukazuje da je nakon podnošenja tužbe došao do informacije da tuženik od ukupno zaprimljenih 16.000,00 eura nije isplatio prodavateljici IP iznos od 8.000,00 eura, a kako je to navedeno u tužbi, tako da je tuženik bez pravne osnove zadržao ukupan iznos od 16.000,00 eura, a što proizlazi iz priloženog bankovnog izvoda.

2. 1. S obzirom na iznijeto tužitelj u skladu s čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku iz iste činjenične i pravne osnove povećava postojeći tužbeni zahtjev za dodatni iznos od 8.000,00 eura te predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 16.000,00 eura sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2024. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi te osporava tužbeni zahtjev po osnovi i visini. Prije svega, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da je iz analize historijata tužbe razvidno da na strani tužitelja nema aktivne legitimacije i da je promašio pasivnu legitimaciju. Naime, navodi da tužitelj u tužbi ukazuje kako je on uplatio predmetni novčani iznos za rezervaciju nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje između IP i AP, pa da je logično za pretpostaviti, a i da sam tužitelj na to ukazuje, da je tužitelj uplatio predmetni iznos u ime i za račun AP. Budući da je tužitelj predmetni iznos uplatio u ime i za račun AP, da je razvidno da tužitelj nije ovlašten postavljati bilo kakve zahtjeve prema bilo kojoj osobi vezano za predmetna novčana sredstva, jer se radi o sredstvima koja su uplaćena u ime i za račun AP pa bi samo i jedino AP bila ovlaštena postavljati eventualne zahtjeve, ako ista smatra da je na isto ovlaštena. S druge strane, ako se radi o sredstvima tužitelja, onda je sasvim razvidno da se ne može raditi o sredstvima koja bi na bilo koji način bila povezana s predmetnim ugovorima o kupoprodaji, jer tužitelj očigledno nije ugovorna strana predmetnih ugovora o kupoprodaji koje dostavlja uz tužbu. Istodobno, tuženik osporava i svoju pasivnu legitimaciju. Naime, osim što tuženik nije ugovorna strana predmetnih ugovora o kupoprodaji, razvidno je da isti nije niti vlasnik predmetnih nekretnina za koje su navodno sredstva uplaćena. S tim u svezi, a s obzirom da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik predmetna sredstva proslijedio IP kao prodavateljici, to je razvidno da tuženik ni na koji način nema veze s predmetnim sredstvima – dapače, prema navodima iz tužbe, uz očigledno promašenu aktivnu legitimaciju, očigledno je da bi u ovome predmetu mogla pasivno biti legitimirana jedino IP, a ne tuženik, pa zbog navedenoga tuženik nije pasivno legitimiran u ovome predmetu. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako u ovome predmetu niti je tužitelj aktivno legitimiran niti je on pasivno legitimiran pa je tužbeni zahtjev neosnovan. Osim toga, tužbeni zahtjev je neosnovan i zbog drugih razloga. Naime, tužitelj i sam navodi da on i tuženik nisu sklopili pravni posao. Međutim, ako se navedeno uzme u obzir, a sam tužitelj navodi kako je predmetni iznos (očigledno uplaćen u ime i za račun AP za sklapanje ugovora o kupoprodaji s IP) uplatio tuženiku koji nije ugovorna strana (a niti je po stavu tužitelja ovlašten posredovati u kupoprodaji), tada je očigledno da je tužitelj znao da nije ništa dužan uplatiti tuženiku. S tim u svezi, tuženik ističe kako sukladno odredbi čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima, ona osoba koja je znala da nešto nije dužna platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, ako nije zadržala pravo na povrat (a iz svega iznesenog u tužbi, razvidno je da tužitelj nije zadržao bilo kakvo pravo na povrat). Dakle, očigledno je kako je tužitelj znao da nije dužan platiti, a nije zadržao pravo na povrat, slijedom čega nema pravo zahtijevati vraćanje. Nadalje, iako navedeno očigledno nema veze sa samim tuženikom, postavlja se razumno pitanje – ako su sredstva isplaćena kao rezervacija kupoprodaje neke stvari, pa onda osoba jednostrano odustane od sklapanja ugovora, tada je notorna činjenica da osoba koja je takvu isplatu rezervacije izvršila nema nikakvo pravo na povrat sredstava koja su po navedenom osnovu uplaćena. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra kako je očigledno da se radi o neosnovanom i nepostojećem potraživanju tužitelja. Stoga predlaže sudu da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev te da naloži tužitelju da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

4. U podnesku od 19. rujna 2024. tužitelj je osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu kao pravno neosnovane. Istaknuo je da je on prema navodu tuženika sa svog bankovnog računa uplatio na račun tuženika vlastita novčana sredstva pa da je stoga isti ovlašten od tuženika potraživati iznos od 16.000,00 eura. Zbog toga smatra neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Budući da je tuženik na svoj bankovni račun primio iznos od 16.000,00 eura koji mu je tužitelj uplatio i koji je tuženik u cijelosti zadržao, smatra neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj se ponovno poziva na odredbe čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u kojima je propisano vraćanje stečenog bez osnove, a koji se prema njegovu mišljenju imaju primijeniti u konkretnom slučaju.

5. Tuženik je u podnesku od 30. rujna 2024. ustrajao kod svih ranije iznesenih navoda i prigovora.

6. Tužitelj je povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva preinačio tužbu u podnesku od 21. veljače 2024. Budući da je to učinio prije pripremnog ročišta, odnosno do zaključenja prethodnog postupka, preinaka tužbe je učinjena u skladu s čl. 190. st. 1. i čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. , 114/2022. i 155/2023., u nastavku: ZPP).

7. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 4-5, 12- 14), ovjereni prijevod s njemačkog jezika (str. 7-10), rješenje ovog suda posl. br,. Z- 4338/2023 (str. 11), dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženiku (str. 15-16), potvrda o primitku (str. 17-18), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. veljače 2023. (str. 19- 21), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. listopada 2023. (str. 22-24) i ispis poruka (str. 39, 41-42). Pored toga izveden je dokaz saslušanjem svjeodkinja IP i AP te tužitelja GP i tuženika JP koji su saslušani na ročištu od 20. siječnja 2025. (str. 55 - 67).

7.1. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka EP.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku podnošenja tužbe 9. siječnja 2024. do isplate, jer tužitelj smatra da je tuženik navedeni novčani iznos stekao bez pravne osnove.

10. Između stranaka nije sporno da su IP, tuženikova punica i AP, tužiteljeva supruga, sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 13. veljače 2023. i Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 2. listopada 2023. te da su prethodno u kolovozu 2021. sklopile predugovor ugovora o kupoprodaji. Nije sporno ni da je tužitelj 4. kolovoza 2021. sa svog bankovnog računa otvorenog kod VR bank u Njemačkoj uplatio na račun tuženika iznos od 16.000,00 eura i da je kao razlog uplate naveo "rezervacija, predujam zemljište k. č. br. [katastarska čestica], Basanija-Umag". Također nije sporno da je tuženik bio opunomoćen od strane IP za zastupanje prilikom parcelacije, pribave dokumentacije, izgradnje objekta te prodaje, kao što nije sporno ni da je tužitelj u ime i za račun AP uplatio iznos od 16.000,00 eura na račun tuženika.

11. Sporna je narav novčanog iznosa od 16.000,00 eura kojeg je tužitelj platio tuženiku – je li to bila kapara, kako tvrdi tuženik ili iznos na ime rezervacije zemljišta k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Bašanija), kako je to naznačeno na bankovnom izvatku tužitelja kao razlog uplate.

12. Iz iskaza svjedokinje IP proizlazi da poznaje tužitelja GP i njegovu suprugu AP jer su oni od nje i njenog supruga kupili neko zemljište u Savudriji 2020., odnosno ona kao prodavatelj, a AP kao kupac su sklopili predugovor o kupoprodaji tog zemljišta. Ne zna točnu oznaku katastarske čestice. Budući da je u to vrijeme prodavala više nekretnina ne zna sa sigurnošću, ali misli da je bilo dogovoreno da će AP kupiti dvije čestice za oko 63.000,00 eura - 65.000,00 eura i da će sklopiti kupoprodajni ugovor, ali da se AP nije javila za sklapanje kupoprodajnog ugovora. AP je na ime planirane kupoprodaje platila kaparu u iznosu 16.000,00 eura, koje je predala na ruke njenom zetu, ovdje tuženiku JP. Tuženik joj je dao taj novac te ga je uplatila na svoj račun kod Istarske kreditne banke Umag. Među njima je bio dogovor da ostatak kupoprodajne cijene plati kroz nekoliko mjeseci, čini joj se da je rok bio srpanj ili kolovoz 2020. AP nije uplatila ostatak kupoprodajne cijene te je počela govoriti da želi odustati od jedne nekretnine jer da nemaju novaca budući da su upali u neke probleme. Nakon toga su rekli da će doći uplatiti u prosincu 2020., ali su se razboljeli te su došli u siječnju ili veljači 2021. Svjedokinja je istaknula da joj je AP isplatila ostatak kupoprodajne cijene na ruke i to daljnji iznos od 65.000,00 eura. To se događalo kod javnog bilježnika u [adresa] kada su došli sklopiti kupoprodajni ugovor za tu jednu česticu. Nakon što je AP odustala od jedne čestice to je bila kupoprodajna cijena za ovu drugu česticu koja je bila građevinska. Svjedokinja se potom ispravila i navela da se spomenuta kupoprodajna cijena na početku njenog iskaza odnosila samo na jednu česticu, a ne na dvije kako je to ranije rekla. Svjedokinja je svog zeta JP ovlastila da on u njeno ime i njen račun preuzme iznos od 16.000,00 eura od AP. Nije joj poznato kada i gdje je AP predala iznos od 16.000,00 eura njenom zetu JP. Predugovor kupoprodajnog ugovora pripremio je tuženik JP sa svojim odvjetnikom. U tom predugovoru bilo je predviđeno plaćanje kapare i za nekretnine od kojih je AP odustala. Rok za plaćanje cjelokupne kupoprodajne cijene za sve nekretnine o kojima se pregovaralo je bilo 2 - 3 mjeseca, odnosno trebala se platiti te godine kada je sklopljen predugovor. Nakon proteka roka od 2 - 3 mjeseca JP je telefonskim putem pozvao AP da je pita hoće li kupiti nekretninu i da plati kupoprodajnu cijenu. Tada je AP rekla da imaju financijskih problema i da nemaju novca te pitala može li svjedokinja pričekati. Iako je protekao rok za plaćanje kupoprodajne cijene oni nisu raskinuli predugovor. Prvo su obećali da će platiti do kraja prosinca 2020., što se nije dogodilo. Pa su dobili covid te nisu mogli doći niti u siječnju, odnosno došli su krajem siječnja, početkom veljače 2021. te joj je na ruke isplaćena kupoprodajna cijena za jednu česticu i sklopili su kupoprodajni ugovor za jednu česticu. Zbog toga su išli kod javnog bilježnika u [adresa]. Kada joj je predočen ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. veljače 2023. (str. 19), navela je da ipak nisu sklopili kupoprodajni ugovor 2021. već 2023. Oni su njih cijelo vrijeme čekali da plate kupoprodajnu cijenu i to se dogodilo tek u veljači 2023. kada su sklopili kupoprodajni ugovor. Svjedokinja ističe da nije primila razliku kupoprodajne cijene u veljači 2021. kako je ranije iskazala već u veljači 2023. kada je sklopljen kupoprodajni ugovor. Istakla jeda su u tom razdoblju prodavali oko 12 katastarskih čestica pa joj se sve pomiješalo. Kada joj se čita čl. 3. Kupoprodajnog ugovora iz 2023. (str. 19) u kojem se navodi da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 78.000,00 eura, navela je da je ona primila prvo 16.000,00 eura na ime kapare, a potom kod javnog bilježnika još 78.000,00 eura. Kupoprodajni ugovor iz 2023. pripremao je s odvjetnikom JP. Iako se u citiranom ugovoru o kupoprodaji iz 2023. ne navodi da je kupac obvezan dati kaparu, svjedokinja to objašnjava time da su svi obvezni platiti kaparu kada sklapaju kupoprodajni ugovor i da se to odnosi na to što kupac dobija put i da se time snose troškovi priključka vode i struje. Kod kuće imaju ovjerenu pisanu punomoć kojom je ovlastila svog zeta JP za sve poslove u vezi njihovih nekretnina, odnosno ona je vlasnica zemljišta, a tuženik je na njima izvođač radova. Ne zna je li od strane tužitelja GP na račun tuženika JP uplaćen kakav novčani iznos. Potvrđuje da je u listopadu 2023. bila na sastanku odnosno na zajedničkoj kavi u kafiću Pinokio u [adresa] na kojoj su osim nje bili njen suprug EP, GP i njegova supruga AP te odvjetnik Samir Ilijazi. Tada su razgovarali o kapari, ali se ne sjeća točno što. Svjedokinja je navela da u potpunosti razumije i govori hrvatskim jezikom te da je u potpunosti razumjela što su je sutkinja i odvjetnici na ročištu pitali. Na početku iskaza se zbunila zbog datuma i što je u to vrijeme prodavala više nekretnina. Ne sjeća se je li joj AP uplatila kakav novčani iznos direktno na njen račun, osim onoga što joj je dala na ruke. Dodala je da je AP dio novčanog iznosa uplatila njoj direktno na njen račun, ali ne zna o kojem iznosu je riječ.

13. Iz iskaza svjedokinje AP proizlazi da je ona supruga tužitelja. Poznaje tuženika JP, jer ga je upoznala 2021. kada su ona i suprug tražili zemljište koje bi kupili u [adresa]. Tuženik je nudio na prodaju zemljišta, a do njega su došli po preporuci poznanika. U početku im je tuženik nudio veći broj čestica, a njima su se najviše svidjele parcele u Bašaniji i to četiri katastarske čestice. Radi se o tome da su se prodavale po dvije čestice zajedno jer je jedna čestica bila građevinsko, a druga poljoprivredno zemljište i tako dva puta po dvije čestice. Dvije čestice su bile površine od oko 890 m[2] . Tuženik im se predstavio kao osoba ovlaštena od IP za davanje ponuda o prodaji nekretnina i svega vezano za to. Od tuženika su dobili informaciju da je IP vlasnica nekretnina. Oni su rezervirali kupnju sve četiri čestice, ali su na kraju kupili samo dvije. U trenutku kada su razgledali nekretnine i kada su se dogovarali bilo je još dosta spornih pitanja. U tom trenutku parcele su bile u naravi samo livade, dok trenutka kupnje parcele one su nešto promijenile i oblik, riješeno je pitanje oko ceste, a dio koji je bio poljoprivredni kasnije je postao građevinski. No one čestice koje je ona kupila ipak je jedna čestica bila poljoprivredna, a druga građevinska. Budući da su im se u Njemačkoj dogodili neočekivani izdaci vezano za njihovu građevinu, nisu mogli kupiti odmah sve četiri čestice nego samo dvije. Čak se produljila i kupnja dvije čestice, a to je bilo sve uz suglasnost prodavateljice. Tuženik im je objasnio da prvo moraju s prodavateljicom sklopiti predugovor koji su i sklopili u kolovozu 2021. u kući koju su iznajmili za vrijeme ljetovanja u [adresa]. Svjedokinja je potpisala taj predugovor, a tuženik je odnio kući da prodavateljica potpiše, tako da svjedokinja prodavateljicu nije upoznala do veljače 2023. U tom predugovoru je bilo ugovoreno da je svjedokinja dužna platiti za dvije čestice i to jednu građevinsku, a drugu poljoprivrednu ukupnu kupoprodajnu cijenu od 78.000,00 eura. Oni su sklopili dva predugovora u svakom za po dvije čestice. U jednom predugovoru kupoprodajna cijena je bila ukupno 78.000,00 eura, a u drugom je bila slična, ne zna točan iznos. U predugovoru je pisalo da su dužni platiti za nekretnine kupoprodajnu cijenu od 78.000,00 eura s time da se od tog iznosa oduzme 8.000,00 eura kao kapara. Kako oni nisu razumjeli formalne izraze njima je tuženik objasnio da tih 8.000,00 eura nije kapara nego da se odnosi na trošak na ime komunalne infrastrukture (voda, struja) te za izgradnju ceste i da su taj iznos dužni platiti direktno na njegov račun. Njen suprug je odmah idući dan nakon što su sklopili predugovor uplatio taj iznos na račun tuženika. Budući da su sklopili dva predugovora suprug svjedokinje je uplatio dva puta po 8.000,00 eura, odnosno taj dan ukupno 16.000,00 eura na tuženikov račun. To im je i potvrdila IP kada su sklapali kupoprodajni ugovor jer im se od iznosa od 78.000,00 eura nije odbila nikakva kapara od 8.000,00 eura. U predugovorima nije bio naznačen rok u kojem je dužna platiti kupoprodajnu cijenu. Budući da zbog financijskih problema nisu odmah mogli isplatiti kupoprodajnu cijenu, od prodavateljice su tražili da im ostavi rok od pola godine za uplatu. To i iz razloga što im je tuženik rekao da će u tom roku biti riješena i parcelacija te u katastru provedena kao i svi priključci za vodu i struju, pa im se činilo da je potrebno pričekati i da se to riješi. Nakon proteka pola godine to još nije bilo riješeno, pa je tražila još pola godine i misli da je do kraja prosinca 2022. to sve bilo riješeno te je tražila preko tuženika da otiđu kod javnog bilježnika i sklope kupoprodajni ugovor za sve četiri parcele. Tada im je tuženik rekao da im IP može prodati samo dvije parcele, a ne četiri. Objasnio je da su ih dugo čekali i da sada više ne mogu prodati sve četiri čestice jer će on sebi zadržati dvije čestice. Tuženik je postao njihov prvi susjed. Iako su bili spremni već u prosincu 2022. otići kod bilježnika, rečeno im je da tada ne mogu da su IP i njezin suprug EP u [adresa] na godišnjem, a nakon toga su dobili koronu pa su kod bilježnika u [adresa] otišli početkom veljače 2023. Svjedokinja je tražila od tuženika da im prije nego što otiđu kod javnog bilježnika pošalje kupoprodajni ugovor da ga vide. Tuženik im ga je poslao, ali se ona sa sadržajem tog ugovora nije slagala jer je u njemu dosta toga nedostajalo. I javni bilježnik im je rekao da ugovor koji je pripremio tuženik nije legalan i da kao takav ne mogu sklopiti pa je on odmah izvršio korekciju i dopunu te su taj dan sklopili ugovor. Kada su se dogovarali s tuženikom za termin odlaska kod javnog bilježnika tražila je od njega da im se odbije od kupoprodajne cijene iznos od 8.000,00 eura koji su na ime troškova platili na ime druge dvije parcele koje na kraju nisu kupili. Tuženik joj je odgovorio da unatoč tome što neće kupiti četiri čestice nego samo dvije da se iznos od 8.000,00 eura ne može odbiti odnosno uračunati u kupoprodajnu cijenu. Međutim rekao je ako budu gradili kuću "preko njega" da će im odbiti prilikom gradnje tih 8.000,00 eura, to joj je napisao u WhatsApp poruci. Kada joj se predočava ugovor o kupoprodaji od 13. veljače 2023. (str. 19) potvrdila je da je riječ o ugovoru koji su sklopili u veljači 2023. o kojem je iskazivala. S obziromna to da ona nije bila državljanka Republike Hrvatske, a da u to vrijeme stranci nisu mogli steći vlasništvo poljoprivrednog zemljišta, njen odvjetnik je sastavio ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. listopada 2023. za iste nekretnine koje su predmet ugovora iz veljače 2023., sve kako bi se provela uknjižba vlasništva na njeno ime. Svjedokinja je istakla da se iznos od 16.000,00 eura koji su platili tuženiku JP odnosi na troškove priključka zemljišta na vodu i druge komunalije, troška izgradnje ceste dok je priključak struje išao posebno. Te troškove je bio dužan snositi kupac. Njima je tuženik rekao da je on ovlašten od strane prodavateljice IP to napraviti, a da oni to plate. Dogovorili su se da će to napraviti u roku pola godine, ali se to nije dogodilo. Tražili su od tuženika JP da im točno napiše na što se točno ti troškovi odnose, ali nikada to u pisanom obliku nije precizirao. Tuženik je pisao njenom suprugu putem WhatsApp poruka, ali nikada detaljno nije objasnio. Nakon toga je njenom suprugu na WhatsApp poruku pisao da će im vratiti 8.000,00 eura, odnosno usmeno im je govorio da će im vratiti 8.000,00 eura, a putem poruka njenom suprugu je pisao da će vratiti 6.000,00 eura. To je sve bilo u razdoblju od siječnja do travnja 2023. Njoj je u poruci napisao da će joj 8.000,00 eura uračunati ako budu gradili "preko njega", a kasnije je suprugu napisao da će vratiti 6.000,00 eura. Objasnio im je da su inače kupci kada su kupovali samo jednu česticu plaćali na ime spomenutih troškova 10.000,00 eura, a da je on njima dao povoljnije u iznosu od 8.000,00 eura jer su kupovali dvije čestice. Tuženik nije napravio te priključke u roku pola godine koji su bili dogovorili. Opravdao je to time da se čeka na parcelaciju nekretnina. Ona u tome nije vidjela problem jer je i njoj odgovaralo da se to riješi prije nego što sklope kupoprodajni ugovor. Do dana davanja iskaza tuženik nije do kupljenog zemljišta doveo sve dogovorene priključke, a niti je izgrađena cesta. Neki priključak je doveden, ali ne zna koji. Arhitekt im je potvrdio da svi priključci nisu dovedeni. Tuženik im nije vratio nikakav novčani iznos. Oni su iznos od 16.000,00 eura uplatili na tuženikov račun, prema IBAN-u koji im je on dao. Ne zna je li to njegov privatni račun ili od njegove firme ako je ima. U tom trenutku pisalo je da je novac prebačen na tuženikov račun. Odmah nakon što su sklopili kupoprodajni ugovor u veljači 2023., isti dan je svjedokinja IP platila cijeli iznos kupoprodajne cijene od 78.000,00 eura i to s računa njihove firme u Njemačkoj, na račun odnosno IBAN koji je bio naznačen u tom kupoprodajnom ugovoru. To je učinila tako da je svojoj banci u Njemačkoj skenirala ugovor i na temelju podataka o IBAN-u iz tog ugovora oni su prebacili novčani iznos. Dokaz o uplati je na WhatsApp poslala tuženiku JP i suprugu prodavateljice EP, jer njezin broj nije imala. Nakon što su sklopili kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika u listopadu 2023., ona, njen suprug, IP i njezin suprug otišli su na kavu u kafić odmah u blizini javnog bilježnika te je EP pozvao i tužnika da dođe. Tada su razgovarali o tome da im se vrati iznos od 8.000,00 eura od uplaćenih 16.000,00 eura, te da im tuženik točno napiše što će i do kada napraviti na ime preostalih 8.000,00 eura. Tada je EP rekao, jer mu je očito bilo neugodno, da će im on vratiti taj iznos, ako tuženik ne ispoštuje svoju izjavu. Kada su svjedokinji ponovno predočeni kupoprodajni ugovori (str. 19 i 22) te je upitana da objasni zašto se u ugovoru iz veljače 2023. navodi da je predmet ugovora k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u ugovoru iz listopada 2023. da je predmet ugovora k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navela je da im je u veljači 2023. kada su sklapali ugovor javni bilježnik objasnio da je k. č. [katastarska čestica] poljoprivredno zemljište, a k. č. [katastarska čestica] građevinsko te su oni tada isti dan 13. veljače 2023. sklopili još jedan kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bila poljoprivredna čestica k. č. [katastarska čestica], pa da je zato ranije mislila da je predmet oba predočena joj ugovora bila ista katastarska čestica. Svjedokinja je navela da je njen suprug GP uplatio iznos od 16.000,00 eura na tuženikov račun i da jepri tome naveo da je to vezano za parcelu koju kupuju. Nije mogla reći je li to bilo u njeno ime i za njen račun, jer su u tom trenutku imali namjeru zajedno kupiti nekretninu, ali su se kasnije predomislili pa je samo ona sklopila ugovore. Zbog toga tu uplatu nisu vezivali uz njihovo ime nego samo za parcele. Osim toga taj iznos je uplaćen tuženiku jer im je on rekao da oni ne mogu niti rezervirati nekretnine bez da on obavi te radove za koje uplaćuju iznos od 16.000,00 eura. Koliko se sjeća na toj transakciji koju je njen suprug izvršio tuženiku je kao osnova plaćanja pisalo "rezervacija zemljišta i kapara za rad". Kasnila je s uplatom kupoprodajne cijene jer se sve to proteglo od sklapanja predugovora u kolovozu 2021. pa do sklapanja kupoprodajnog ugovora u veljači 2023. Naglasila je da oni nisu odustali od kupnje druge dvije čestice već to nisu učinili jer im je tuženik rekao da zbog dugog čekanja on sebi zadržava dvije čestice. Kada joj je predočen ugovor o kupoprodaji od 2. listopada 2023. te je pozvana da objasni zašto u čl. 3. piše da stranke suglasno utvrđuju kupoprodajnu cijenu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 10.000,00 eura navela je da je taj iznos naveden jer im je javni bilježnik objasnio da u tom ugovoru mora biti naznačen nekakav iznos, a kako bi se riješilo pitanje prebacivanja vlasništva te poljoprivredne čestice na nju. Tom prilikom nisu dogovorili da je ona dužna platiti taj iznos od 10.000,00 eura pa ga nije niti platila, niti je IP od nje tražila da joj taj iznos plati. Ne može objasniti jer ne razumije zašto u točci 3. 2. tog ugovora piše da se utvrđuje da je ona kao kupac prije sklapanja tog ugovora u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu prodavatelju, dakle iznos od 10.000,00 eura. Ona je javnog bilježnika prilikom sklapanja ugovora u veljači 2023. izravno pitala je li iznos od 78.000,00 eura jedini iznos koji ona treba platiti jer je bila spremna platiti jedino taj iznos. Smatra da je prevarena kada je u ugovoru iz listopada navedeno da bi ona bila dužna platiti i dodatni iznos od 10.000,00 eura odnosno da je ona platila taj iznos. Prije potpisivanja svih ugovora kod javnog bilježnika ona je ugovore pročitala, ali s obzirom da inače priča njemački nije formulaciju u potpunosti razumjela pa joj je javni bilježnik objašnjavao što piše u tim ugovorima, ali joj je očito dao drugo obrazloženje od onog kojeg je čula na dan davanja iskaza. Poznat joj je pojam "viđeno stanje" odnosno da to znači da kupuje ono što vidi. U predugovoru te u kupoprodajnim ugovorima nije bilo navedeno da dodatni troškovi od 16.000,00 eura ulaze u kupoprodajnu cijenu jer bi joj IP bila odbila taj iznos da je on ulazio u kupoprodajnu cijenu. Nije joj poznat krajnji rok naveden u predugovorima za sklapanje kupoprodajnih ugovora. Sklopili su dva predugovora prije sklapanja kupoprodajnih ugovora. Na temelju cjelokupnog pravnog odnosa ona je IP uplatila iznos od 78.000,00 eura te tuženiku iznos od 16.000,00 eura. IP od nje nikada nije tražila nikakav novčani iznos na ime kupoprodajne cijene nakon isplate 78.000,00 eura.

14. Tužitelj GP iskazao je da je tuženika JP upoznao u kolovozu 2021. kada je on došao kod njega i supruge AP u [adresa], u kuću koju su iznajmili za ljetovanje. Do njega su došli preporukom preko poznanika jer su željeli kupiti nekretninu u [adresa], a čuli su da on prodaje nekretnine. On im je nudio više nekretnina, ali oni su bili zainteresirani za nekretnine u Bašaniji. Nekretnine su bile u vlasništvu IP, a on se predstavio kao posrednik u prodaji. Oni su se odlučili na kupnju četiri parcele i to kako je njegova supruga iskazivala dvije čestice koje čine zajedno jednu poljoprivrednu i jednu građevinsku parcelu, tako dva puta. Njegova supruga je sve to vodila i dogovarala, a tužitelj je bio prisutan samo na početku kada je uplatio tuženiku iznos od 16.000,00 eura na njegov račun na ime troškova vezano za izvođenje priključaka i pristupnog puta koje je trebao tuženik obaviti jer ima građevinsku firmu. Taj trošak je bio uvjet da se mogu kupiti nekretnine. Na taj način su rezervirali kupnju nekretnina. Taj iznos od 16.000,00 eura na ime troškova odnosio se na sve četiri parcele. Misli da je bila dogovorena odmah kupoprodajna cijena za sve četiri parcele, ali ne zna točan iznos. S obzirom da on kasnije nije sudjelovao kod sastavljanja ugovora i da je kasnije o svemu saznao od svoje supruge, on se u cijelosti pridružuje svim navodima koje je na ročištu iznijela njegova supruga AP. U trenutku kada se dogovarala kupoprodaja nekretnina tužitelj i supruga nisu znali da će svi ugovori glasiti na njeno ime, odnosno da će ona biti naznačena kao kupac. Zbog toga je on uplatio na račun tuženika iznos od 16.000,00 eura. Kao opis, odnosno svrhu plaćanja napisao je ono što mu je rekao tuženik. Nije siguran, ali misli da je napisao samo da je to za rezervaciju zemljišta. No oni su podrazumijevali po onom što im je tuženik rekao da je to iznos za tuženika za radove koje je on morao izvesti. Na kraju je tužiteljeva supruga sklopila kupoprodajni ugovor samo za dvije parcele, a ne za četiri jer zbog duljeg čekanja da se plati kupoprodajna cijena, tuženik je rekao da mogu kupiti samo dvije parcele. Kupoprodajna cijena te dvije parcele iznosila je ukupno 78.000,00 eura kako je to navedeno u kupoprodajnom ugovoru od 13. veljače 2023. Kada se sklapao taj ugovor on je bio prisutan kod javnoga bilježnika te im je tada on objasnio da se u tom trenutku poljoprivredno zemljište ne može prenijeti na strance, ali da će se promijeniti Zakon za nekoliko mjeseci. Upravo zbog toga sklopljen je i novi ugovor u listopadu 2023., tada nije bio prisutan kod javnog bilježnika. Već tada u veljači 2023. javni bilježnik im je objasnio da će morati sklopiti novi kupoprodajni ugovora da bi se poljoprivredno zemljište prenijelo na njegovu suprugu kao stranca. Rekao je da u novom ugovoru mora biti naznačen makar neki simbolični iznos kupoprodajne cijene iako je kupoprodajna cijena u potpunosti isplaćena isplatom iznosa od 78.000,00 eura. Kada su saznali da će im IP prodati samo dvije parcele, otprilike u listopadu 2022. tuženik im je rekao da će im vratiti 8.000,00 eura na ime troškova izvođenja radova. Tuženik mu je to pisao i u porukama na mobitel, čini mu se u siječnju 2023. tada mu je u poruci napisao da će im vratiti 6.000,00 eura i to u roku 10 dana. Smanjenje iznosa je objasnio time da oni koji kupe jednu parcelu plaćaju te troškove u iznosu od 10.000,00, a da je on njima smanjio taj iznos jer su kupili dvije parcele, ali na kraju da zbog te veće cijene vraća im iznos od 6.000,00 eura. Na njegovo traženje tužitelj mu je poslao broj računa na koji bi taj iznos vratio, ali mu nikada, kao niti njegovoj supruzi nije vratio bilo kakav iznos. Tužitelj je odlučio čekati da tuženik vrati taj iznos, ali kako nije vraćao odlučio je podnijeti predmetnu tužbu. Želio je prihvatiti iznos od 6.000,00 eura kako bi se svega ovoga oslobodio jer je tuženik u njegovim očima prevarant. Tužitelj je naveo da je IP primila kompletan iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 78.000,00 eura. Ona nikada nije primila na ruke nikakav novčani iznos od nji, oni su joj sve platili na njezin žiro-račun kako bi imali potvrde o uplati. U listopadu 2023. bio je sa svojom suprugom, prodavateljicom IP i njezinim suprugom na sastanku, odnosno kavi u jednom kafiću u blizini javnog bilježnika u [adresa]. Tada je bio prisutan i tuženik JP, kojeg je pozvao EP, Milenin muž. Tuženik je njima zet. Tom prilikom tuženik se obvezao da će odmah sutra njima isplatiti iznos od 6.000,00 eura. Budući da je on bio na tom sastanku, a da je toga dana sklopljen ugovor iz listopada 2023. kod javnog bilježnika, pretpostavlja da je onda bio i tada sa suprugom kod javnog bilježnika. Na tom sastanku tuženik se obvezao da će napraviti te priključke i kanalizaciju, odnosno pristupni put. Ne zna da li je u tom trenutku već bio nešto napravio, vidio je da je bilo nešto iskopano, ali se on u to ne razumije. Njegov punac EP je jamčio da će tuženik napraviti radove na koje se obvezao, odnosno da će EP ako treba vratiti taj iznos od 6.000,00 eura. EP je rekao da je i njemu samom u interesu da tuženik sve to napravi jer i on tamo ima parcelu na kojoj planira graditi. Tužitelj je naveo da njemu nije poznato da postoji još jedan kupoprodajni ugovor iz veljače 2023., pojašnjava da su oni kupili dvije čestice, jednu građevinsku, jednu poljoprivrednu. Ne može objasniti zašto u ugovoru iz listopada 2023. stoji da je kupac za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obvezan isplatiti kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 eura, a u ugovoru iz veljače 2023. da je za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužan platiti 78.000,00 eura, iako on tvrdi da su oni za obje čestice platiti ukupnu kupoprodajnu cijenu od 78.000,00 eura. Na sastanku u kafiću u [adresa] tužitelj je pristao da im tuženik vrati 6.000,00 eura i da na taj način riješe njihovo potraživanje prema tuženiku. S obzirom na to da im tuženik nije vratio ni taj iznos te da do dana održavanja ročišta nije obavio radove za dvije parcele koje su kupili, tužitelj ovom tužbom potražuje iznos od 16.000,00 eura. Nikada im nije objasnio što je točno napravio s iznosom od 16.000,00 eura koju mu je platio.

15. Tuženik JP iskazao je da je u srpnju 2021. upoznao tužitelja GP i njegovu suprugu AP preko jednog posrednika iz Švedske kod kojega su oni odsjeli u apartmanu kada su došli na ljetovanje u [adresa]. Započeli su priču o tuženikovim investicijama te kako su oni zainteresirani za kupnju zemljišta u [adresa] ili okolici, za izgradnju stambenog objekta. U to vrijeme on je zajedno s geodetom CP i arhitektom ZP započeo projektiranje na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu IP njegove punice, odnosno započeli su parcelaciju te nekretnine koju je ona naslijedila od svoje majke TP. Njega je IP na temelju punomoći ovlastila za zastupanje prilikom parcelacije, pribave dokumentacije, izgradnje objekata te prodaje. On je tužitelja i njegovu suprugu odveo na predmetnu parcelu u Bašaniju da je oni vide. Tada se radilo o nekretnini koja je bila dio građevinskog, a dio poljoprivrednog zemljišta. Kako su morali odvajati parcelu od ceste, morali su raditi tri puta parcelaciju pa je taj proces toliko dugo trajao. Tužitelj i njegova supruga bili su zainteresirani za kupnju dvije građevinske parcele i dvije poljoprivredne parcele i to dvije građevinske k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] te poljoprivredne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dogovorili su ukupnu kupoprodajnu cijenu za sve četiri parcele u iznosu od 195.000,00 eura. Sve ugovore su sklapali IP i AP odnosno one su bile potpisnice svih ugovora. Prvo je sklopljen predugovor u kolovozu 2021. za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Stranke su, odnosno on u ime IP, te tužitelj i njegova supruga AP dogovorile da će oni na ime rezervacije na sve četiri parcele na tuženikov račun uplatiti iznos od 20.000,00 eura prilikom sklapanja tog predugovora. To je bio uvjet da se zemljište skine s oglašavanja prodaje. Oni mu nisu uplatili 20.000,00 eura, već iznos od 16.000,00 eura koji je tuženik u nekoliko navrata podigao sa računa te ga na ruke predao IP. Dakle oni su ostali dužni iznos od 4.000,00 eura na ime rezervacije. U potpunosti osporava tvrdnje tužitelja i njegove supruge da je on od njih tražio da mu uplate bilo kakav novčani iznos na ime izvođenja radova priključka zemljišta na komunalnu infrastrukturu i izgradnju pristupnog puta. U tom trenutku on nije imao gotove troškovnike tih radova pa nije mogao nuditi niti tražiti od bilo koga da bilo što plaća na ime tih radova. Osim toga s iznosom od 8.000,00 eura ili 6.000,00 eura za dvije parcele ne može se iskopati niti bunar, a kamo li izvršiti priključak na komunalnu infrastrukturu i dovesti pristupni put. Iako tuženik od tužitelja i njegove supruge nikada nije tražio da snose bilo kakve troškove, istakao je da je on do ovog trenutka svim kupcima nekretnina koji su nastali parcelacijom, pa tako i AP, kompletno zemljište podigao za 1 m kako bi se ishodila građevinska dozvola za cestu i ostale infrastrukturne namjene, dizao je kompletnu parcelu tužiteljeve supruge i njega kao i drugih parcela radi dobivanja pada fekalne kanalizacije, napravljeno je umreženje struje za sva zemljišta. Bila je dogovorena isplata cijele kupoprodajne cijene od 195.000,00 eura u travnju 2020., a taj rok je bio naveden u predugovoru. AP nije isplatila kupoprodajnu cijenu u roku koji je bio određen u kupoprodajnom ugovoru, nakon nekoliko mjeseci, misli u lipnju 2022. on je nazvao AP da vidi imaju li namjeru kupiti nekretnine, ali mu se oni nisu javljali, a kako je tada zbog poslovnih obveza otišao u Njemačku odlučio je svratiti kod njih u kuću u [adresa]. Zatekao je AP s djecom kod kuće. Objasnio joj je da IP na njega vrši pritisak jer se javljaju i drugi potencijalni kupci, investitori, pa da mora znati hoće li AP i suprug kupiti parcele. Požalila mu se na financijske poteškoće koje oni imaju u Njemačkoj kod gradnje stanova. Na to joj je rekao da sada IP može prodati samo jedno zemljište odnosno k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a da k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] više nisu na prodaji jer je isteklo vrijeme iz ugovora. Te nekretnine je tuženik ostavio za sebe i svoju djecu tako da su oni danas susjedi. Na kraju su tužitelj i njegova supruga kupili k. č. [katastarska čestica] i k. č 192/14 te se AP uknjižila kao vlasnica istih. Nije točno da su sklopljena dva ugovora o kupoprodaju u veljači 2023. nego samo jedan koji je u spisu, a sklopljen je i kupoprodajni ugovor u listopadu 2023. koji je također u spisu. Tuženik nisam bio od javnog bilježnika kada se sklapao niti jedan od tih ugovora. Sklopila su se dva ugovora odvojeno jer u veljači 2023. stranci još uvijek nisu mogli postati vlasnici poljoprivrednog zemljišta, već je to postalo moguće od 1. srpnja 2023. promjenom Zakona. On ne zna koliko je AP platila IP na ime kupoprodajne cijene na ime k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Koliko je njemu poznato govorilo se o kupoprodajnoj cijeni za građevinsku k. č. [katastarska čestica] u iznosu od oko 91.000,00 eura, a prema cijenama koje su bile za poljoprivredno zemljište uzimajući u obzir površinu, za k. č. [katastarska čestica] kupoprodajna cijena bi iznosila 25.000,00 - 30.000,00 eura. Tuženik ne zna zašto su navedeni iznosi kupoprodaje naznačeni u oba kupoprodajna ugovora. Zna samo da je iznos od 16.000,00 eura koji je on dobio od tužitelja prebačen IP i da je ona taj iznos uračunala u kupoprodajnu cijenu. Njegova punica IP se danas očito pogubila kada je rekla da je na ruke primila iznos od oko 65.000,00 eura jer to nije moguće budući da tužitelji preko granice ne bi bili mogli prenijeti taj iznos. Ona je na ruke primila samo iznos od 16.000,00 eura koji joj je tuženik dao, a koji iznos nije primio na račun od tužitelja. Zna jer mu je rekla IP da je njoj isplaćena kupoprodajna cijena koja je navedena u kupoprodajnom ugovoru iz veljače 2023., na njezin račun. Tuženik ne zna o kojem je iznosu riječ. Tuženik navodi da se, koliko se njemu čini, 2. veljače 2023. sastao u kafiću Pinokio u [adresa] s tužiteljem i njegovom suprugom, IP i njezinim suprugom EP i tužiteljevim odvjetnikom Samirom Ilijazijem kojeg je tada prvi puta upoznao. To je bilo onaj dan kada su oni sklopili kod javnog bilježnika kupoprodajni ugovor. Došao je na poziv EP te mu je rekao da bi tužitelj i supruga razgovarali o nekakvim novcima, odnosno da traže povrat. U tom trenutku je mislio da je riječ o nekakvoj pretplati pa je obećao da će im isplatiti iznos od 6.000,00 eura, ne sjeća se u kojem roku je bilo dogovoreno. U vezi toga on je i tužitelju poslao poruke na mobitel te mu je on slikao broj svog računa. Međutim kada je vidio dokumentaciju i utvrdio da su oni za rezervaciju četiri parcele trebali platiti 20.000,00, a da su platili 16.000,00, a da je tuženik na njihovom zemljištu napravio radove u visini od oko 30.000,00 eura shvatio je da on njima nema što vratiti nego da su oni njemu dužni. Nakon toga su ga nekoliko puta zvali tužitelj i njegov odvjetnik, ali se tuženik nije javljao jer je bio u poslu, a potom je zaprimio predmetnu tužbu te nije htio raspravljati više o tom iznosu. U trenutku kada mu je tužitelj uplatio iznos od 16.000,00 eura, on i supruga su već bili dogovorili da će ugovor sklopiti ona kao kupac. Taj iznos je primio s privatnog računa tužitelja, a ne s računa njihove tvrtke kako je to rekla u iskazu AP. Sa svim kupcima pa tako i s AP dogovoreno je snošenje troškova infrastrukture i dr. na način da se nakon izrade projekta i projektne dokumentacije sačinjavao troškovnik te se trošak svakog segmenta dijelio na vlasnike svih deset zemljišta, odnosno svatko je snosio po 8.000,00 eura. Primjerice za troškove fekalne odvodnje ako su troškovi iznosili 30.000,00 eura svaki vlasnik je snosio 3.000,00 eura, a primjerice za vodovodni ogranak ako je trošak bio 80.000,00 svatko bi snosio po 8.000,00 eura, pa bi se to na kraju sve izdvojilo. Zbrajajući sve te troškove proizlazi da nikako nije moguće da je on pozvao AP da snosi trošak samo u iznosu 8.000,00 eura za jedno zemljište, odnosno dvije parcele. Tuženik je naveo da je u trenutku sklapanja predugovora u kolovozu 2021. već bila napravljena parcelacija predmetne nekretnine. Zahtjev za parcelaciju je u tom trenutku već bio predan, ali se to bilo odužilo jer je službenica CP koja je radila na predmetu bila na porodiljom dopustu. Početkom 2022. je bio riješen veći dio parcelacije. U trenutku sklapanja predugovora bili su podneseni zahtjevi za priključke, ali ih je bilo moguće dobiti tek po provedenoj parcelaciji. Predugovor je pripremio pravnik KP. U tom predugovoru se spominjala kapara. Predugovor nije pisanim putem raskinut, ali AP nije u roku određenom u predugovoru nije isplatila kupoprodajnu cijenu. Kapara koja se navodi u predugovoru odnosila se samo za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kada je tuženik cijelo vrijeme govorio o rezervaciji mislio je na kaparu. Nije rađen predugovor za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a razlog tome je što AP nije platila kompletan dogovoren iznos kapare od 20.000,00, već samo 16.000,00 eura pa tada nisu željeli raditi predugovor za k. č. [katastarska čestica] i k. č 192/14, već bi to bili napravili u slučaju da su u daljnjem roku od 2-3 mjeseca, kako su bili dogovorili, kada dođu ponovno u Hrvatsku bili platili razliku od 4.000,00 eura. Iznos kapare isplaćen je na njegov račun jer se on tako dogovorio sa IP, možda u početku da tako olakšaju, a kasnije sve uplate koje su dogovarali kod javnog bilježnika su trebale biti uplaćene IP na račun. Tuženik ima tvrtku Vektor Inženjering koja je podmirivala troškove kod projektanata, a kasnije je IP fakturirala te troškove. Punomoć koju je imao od IP nisu ovjerili kod javnog bilježnika. S tom punomoći je bio ovlašten za primitak kapare te kupoprodajne cijene. Kada mu je predočen ispis poruka na str. 39 spisa potvrdio je da su to poruke koje je upućivao tužitelju i da je između ostalih to tekst poruke koje je uputio 12. ožujka 2023. iako je u toj poruci pristao da mu vrati 6.000,00 eura, u prethodnom dijelu svog iskaza je iskazivao zašto se predomislio. Na sastanku u kafiću Pinokio kada se obvezao vratiti iznos od 6.000,00 eura, obvezao se napraviti još neke radove, a tamo su se sastali u veljači 2023. Smatra da nije bilo moguće da je to bilo u listopadu 2023. jer je fekalna odvodnja, struja i puno drugih radova već bilo napravljeno u listopadu pa mu ne bi bilo logično da su u listopadu zatražili izvođenje dodatnih radova.

16. Tužitelj i tuženik su očekivano iskazivali u skladu s procesnim pozicijama koje zauzimaju u parnici s ciljem postizanja uspjeha u sporu, jednako kao i članovi njihovih obitelji, stranke predmetnih ugovora o kupoprodaji, svjedokinja IP (tuženikova punica) i AP (tužiteljeva supruga). Međutim, zahvaljujući blagodati načela neposrednosti sud je ocijenio istinitim iskaze svjedokinje AP i tužitelja GP, glede odlučnih činjenica za ovaj spor, dakle, u pretežitom dijelu njihovih iskaza. Oni su iskazivali uvjerljivo i neproturječno. Prema tome, iskaz svjedokinje IP sud je ocijenio neistinitim o odlučnim činjenicama, jer je iskazivala neuvjerljivo, sama sebi i iskazu tuženika proturječno i nelogično, pogotovo glede činjenice da je iznos kupoprodajne cijene koji joj je kupac AP isplatila, primila na ruke, a što je kontradiktorno i iskazu tuženika JP koji je i sam iskazao da se njegova punica u iskazu "pogubila". Sud je ocijenio neistinitim i iskaz tuženika u onom dijelu u kojem je tvrdio da je predmetni iznos od 16.000,00 eura uplaćen na ime kapare i da je taj iznos uplatio prodavateljici IP.

17. Na temelju izvedenog dokaznog postupka, kao i nespornih činjenica, utvrđeno je:

- da su tužitelj i njegova supruga AP radi kupnje predmetnih nekretnina stupili u kontakt s tuženikom u srpnju 2021. kao ovlaštenim punomoćnikom IP, tadašnje vlasnice nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i da je tuženik bio ovlašten za njezino zastupanje prilikom parcelacije, pribave dokumentacije, izgradnju objekata te prodaje;

- da su IP kao prodavateljica i AP kao kupac, sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnina u kolovozu 2021. (koji predugovor tužitelj, a ni tuženik nisu priložili u spis kao dokaz pa nije bilo moguće utvrditi točan datum sklapanja predugovora niti njegov sadržaj) i to za prodaju dvije građevinske nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] te dvije poljoprivredne nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina];

- da su IP kao prodavateljica i AP kao kupac sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine 13. veljače 2023. za prodaju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 2. listopada 2023.;

- da nije sklopljen Ugovor o kupoprodaji i u odnosu na nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], jer je prodavateljica IP odustala od prodaje i tih nekretnina s obzirom na to da kupac AP zbog financijskih poteškoća nije u dogovorenom roku, koji se na njezino traženje produljivao, uplatila kupoprodajnu cijenu;

- da se AP uknjižila kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a da je tuženik sebi (u dogovoru s punicom, prodavateljicom IP) zadržao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. [adresa];

- da je tužitelj po nalogu tuženika sa svog bankovnog računa otvorenog kod VR bank u Njemačkoj, u ime i za račun supruge AP uplatio iznos od 16.000,00 eura na račun tuženika, s naznakom "rezervacija zemljišta k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], [adresa] – [adresa];

- da je tuženik s AP dogovorio snošenje troškova infrastrukture;

- da je AP isplatila IP ukupan iznos od 78.000,00 eura, unatoč tome što bi prema ugovorima o kupoprodaji bila dužna platiti još 10.000,00 eura (tuženik nema saznanja o iznosu kupoprodajne cijene koja je isplaćena budući da je kupoprodajna cijena plaćena na račun IP, a samo iznos od 16.000,00 eura njemu na račun, a iskaz IP nije vjerodostojan zbog gore navedenih razloga);

- da IP nije zahtijevala od AP uplatu dodatnog iznosa kupoprodajne cijene povrh uplaćenog iznosa;

- da iznos od 8.000,00 eura ("rezervacija za dvije kupljene nekretnine) nije uračunat u iznos kupoprodajne cijene;

- da je tužitelj i prije pokretanja ovog sudskog postupka pokušavao mirnim putem riješiti spor na način da je bio spreman prihvatiti da mu tuženik izvrši povrat iznosa od 6.000,00 eura (umjesto tada traženih 8.000,00 eura – kada je smatrao da je tuženik taj iznos predao IP vezano za dvije prodane nekretnine), a tuženik se bio obvezao taj iznos tužitelju vratiti prema dogovoru svih sudionika pravnog posla i članova njihovih obitelji sa sastanka u kafiću u [adresa] (iskazi AP, tužitelja i tuženika), što proizlazi i iz ispisa poruka (str. 39, 41-42).

18. Prije svega, sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tuženika.

18. 1. Naime, tužitelj je prema nalogu tuženika sa svojeg bankovnog računa uplatio na račun tuženika vlastita novčana sredstva. Budući da je tužitelj uplatio utuženi iznos od 16.000,00 eura na račun tuženika (što tuženik nikada nije osporio), neovisno što je to učinio u ime i za korist svoje supruge kao kupca predmetnih nekretnina, tužitelj je ovlašten potraživati navedeni iznos od tuženika. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

18. 2. Budući da je tuženik na svoj bankovni račun primio od tužitelja iznos od 16.000,00 eura i kojeg je tužitelj uplatio upravo po njegovu nalogu (tuženik mu je dostavio broj svog bankovnog računa za uplatu), dakle, da je tuženik na uplatnici naznačen kao primatelj tog novčanog iznosa, to je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije.

19. Tuženik nije dokazao da je primljeni novčani iznos od 16.000,00 eura prenio na račun prodavateljice IP, iako su on i IP to tvrdili. Sam tuženik je u iskazu naveo da joj je taj novčani iznos prenosio u više navrata. Međutim tuženik to nije dokazao primjerice izvatkom prometu po svom računa. Tvrdnje tuženika da je AP njemu uplatila kaparu odnosno 16.000,00 eura na njegov račun radi olakšanja procesa kupoprodaje, a da je ostatak kupoprodajne cijene isplatila izravno na račun prodavateljice IP,nisu životne niti logične. Naime, nameće se pitanje zašto kupac ne bi uplatio prodavateljici izravno na račun kompletan iznos kupoprodajne cijene uključivši i eventualne "rezervacije" ili pak kapare, jer ako je uplatio 78.000,00 eura što bi predstavljalo zapreku da uplati da njezin račun i iznos od 16.000,00 eura.

20. Sud je stava da se u konkretnom slučaju nije radilo o uplati 16.000,00 eura na ime kapare, već da je tuženik po ovlaštenju prodavateljice, kao osoba koja je sudjelovala u pripremi, izgradnji objekata te prodaji, za sebe zadržao novčani iznos od 16.000,00 eura radi podmirenja troškova infrastrukture, jer je i sam naveo da je s AP, kao i drugim kupcima parcela koje je prodavao, dogovorio snošenje troškova infrastrukture. Neovisno o tome što tuženik tvrdi da bi troškovi kupca dvije, odnosno četiri parcele iznosili znatno više od 8.000,00 eura, odnosno 16.000,00 eura.

21. Prema odredbi čl. 303. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u nastavku: ZOO), ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

22. Valja naglasiti da se kapara ugovara i daje kao znak da je ugovor sklopljen i kao osiguranje ispunjenja preuzetih ugovornih obveza. Za postojanje kapare nije dovoljno da je jedna ugovorna strana drugoj nešto dala, u konkretnom slučaju iznos od 16.000,00 eura, već je potrebno da su se ugovorne strane sporazumjele da se radi o kapari. Dakle, da bi predmetni iznos uplaćen od strane tužitelja na račun tuženika imao svojstvo kapare, on treba biti plaćen u trenutku sklapanja ugovora i da su stranke izričito ugovorile da se radi o kapari, odnosno da predmetni iznos predstavlja kaparu za izvršenje obveze kupovine predmetnih nekretnina.

23. Čitanjem kupoprodajnih ugovora (str. 19-21, 22-24), utvrđeno je da se u niti jednom ne spominje termin "kapara", već se cijelo vrijeme u iskazima tužitelja i tuženika te svjedokinja, kao i u bankovnom izvatku tužitelja navodi riječ "rezervacija".

24. Stoga sud utvrđuje da izričitog ugovaranja kapare u smislu odredbe čl. 303. ZOO-a u kupoprodajnim ugovorima, odnosno predugovoru između prodavateljice IP i kupca AP, nema.

25. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove.

27. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. 1. Prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

27. 2. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Dakle, da bi tužbeni zahtjev bio osnovan, tužitelj je bio dužan dokazati da je dio njegove imovine prešlo u imovinu tuženika, a da taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, čime se zahtjev za vraćanje tog novčanog iznosa ukazuje osnovanim.

29. Treba istaknuti da je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 16.000,00 eura na račun tuženika na ime "rezervacije nekretnina", a ne na ime kapare ili kupoprodajne cijene nekretnina.

29. 1. Za naglasiti je i da pojam kapare u pravnom smislu nije istoznačan pojmu rezervacije, niti je istoga sadržaja.

30. Budući da je sud utvrdio da ugovor o kapari nije sklopljen između parničnih stranaka pa niti između prodavateljice IP i kupca AP, u konkretnom slučaju se radi o stjecanju bez osnove u nekom pravnom poslu iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a pa je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje, odnosno isplatu istoga.

31. Na dosuđeni iznos tuženik je na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a obvezan tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako su iste i zatražene od dana podnošenja tužbe.

32. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan te je odlučeno kao u t. I. izreke.

33. Obje stranke su zatražile troškove postupka.

33. 1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

34. Tužitelj je zatražio naknadu troškova na ime zastupanja prilikom sastava tužbe, sastava podnesaka od 21. veljače 2024. i 19. rujna 2024. te zastupanja na ročištima 1. listopada 2024. i 20. siječnja 2025., za svaku radnju po 250 bodova ili po 500,00 eura (bez PDV-a), te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 63,23 eura i sudske pristojbe na presudu prema odluci suda. Tužitelj je zatražio i putni trošak na relaciji Augsburg – Buje – Augsburg (udaljenost 632 km x 2 = 1264 km) u iznosu 250,00 eura te trošak svjedoku AP u iznosu 173,76 eura prema njezinu zahtjevu s ročišta od 20. siječnja 2025. Zatražio je i zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

34. 1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 dalje: OT) te vrijednosti predmeta spora od 8.000,00 eura u vrijeme podnošenja tužbe te 16.000,00 eura od 21. veljače 2024., tužitelju je priznat trošak zastupanja na ime sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, sastava podnesaka od 21. veljače 2024. i 19. rujna 2024. za svaku radnju po 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima od 1. listopada 2024. i 20. siječnja 2025., za svaku radnju po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT ili sveukupno 1100 bodova što u skladu s Tbr. 54 OT (1 bod – 2,00 eura), ukupno iznosi 2.200,00 eura.

34. 2. Osim toga, priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 63,23 eura (koliko zahtijeva iako će biti u obvezi platiti 126,45 eura jer nije platio sudsku pristojbu prilikom podnošenja tužbe pa nema pravo na umanjenje od 50 % prema čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), zatim trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 103,23 eura u visini polovice propisanog iznosa (čl. 7 st. 2. Zakona o sudskim pristojbama) jer će mu presuda biti dostavljena putem e-komunikacije pa ima mogućnost platiti polovicu propisanog iznosa sudske pristojbe ako to učini u roku tri dana od dostave presude. Tužitelju je priznat i putni trošak dolaska na ročište 20. siječnja 2025. radi saslušanja i to na relaciji Augsburg – Buje – Augsburg (udaljenost 632 km x 2 = 1264 km) u iznosu 250,00 eura.

34. 3. Tužitelju nije priznat trošak svjedokinje AP u iznosu od 173,76 eura jer nije dostavio dokaz da je svjedokinji isplatio taj trošak, a na što je pozvan raspravnim rješenjem od 20. siječnja 2025.

34. 4. Prema tome, tužitelju pripada trošak u ukupnom iznosu od 2.616,46 eura.

35. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 2.616,46 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

36. S obzirom na to da je tuženik izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu troška odbijen je u cijelosti.

U Bujama 14. travnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.