Poslovni broj: K-109/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-506/2016 od 24. listopada 2016., nakon javno održane i zaključene rasprave 10. travnja 2025. u nazočnosti okrivljenika s braniteljem Željkom Vrdoljakom, odvjetnikom u Splitu, zamjenika opunomoćenika oštećenika Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu te zamjenice ODO-a Split SB, a 14. travnja 2025. objavio je i p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i OB, rođene S, rođen **.**.1959. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i SAD-a s imenom KB, električar s završenom  srednjom  elektrotehničkom školom, oženjen, otac jednog djeteta, vlasnik stana na adresi prebivališta, s mjesečnim primanjima od oko 580,00 eura, desetar, neodlikovan, neosuđivan, drugi postupak se vodi u Republici Mađarskoj zbog kaznenog djela krađe,

k r i v  j e

I. što je 20. siječnja 2014. oko 21:00 sati, u Makarskoj, Lulićeva 18, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, iskorištavajući prijateljsko povjerenje od ŽB zatražio pozajmicu u iznosu od 11,945,05 eura radi plaćanja naručenog namještaja trgovačkom društvu "Fin namještaj" d.o.o., neistinito mu predočivši da će mu navedeni iznos vratiti odmah sljedećeg dana ujutro kada ga predigne s računa u banci, a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, što mu je imenovani povjerovao te mu u svom stanu u [adresa], na adresi [adresa], predao zatraženi iznos od 11,945,05 eura koji mu on u dogovorenom roku nije vratio neistinito održavajući ŽB u uvjerenju da će mu pozajmicu vratiti po povratku iz Amerike, ali unatoč njegovim brojnim pozivima to nije ni do danas učinio, nego je novac zadržao za sebe, oštetivši time ŽB za iznos od 11,945,05 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni ŠB na temelju odredbe čl. 236. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Potom se temeljem odredbe čl. 56. i 62. KZ/11 prema okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, odnosno ukoliko izvrši posebnu obveze.

V. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljenom ŠB se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude naknadi oštećeniku ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročenu štetu u iznosu od 11.945,05 (jedanaest tisuća i devetsto četrdeset pet eura i pet centi) eura.

VI. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako okrivljenik ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri dosuđenu posebnu obvezu u navedenom roku od 6 (šest) mjeseci.

VII. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 11.945,05 (jedanaest tisuća i devetsto četrdeset pet eura i pet centi) eura, koji iznos je okrivljenik ŠB dužan naknaditi navedenom oštećeniku u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude, dok se za više traženo (pripadajuće zakonske zatezne kamate) oštećenik upućuje da isto može ostvariti u parnici.

VIII. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni ŠB naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 (osamsto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj K-DO-506/2016 od 24. listopada 2016. protiv okrivljenika ŠB zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je u prethodnom postupku donio presudu br. K-119/2017 od 31. kolovoza 2023. kojom je okrivljenog ŠB proglasio krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 te osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a nakon čega je prema istome, sukladno odredbi čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine i posebnom obvezom da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude naknadi oštećeniku ŽB prouzročenu štetu u iznosu od 11.945,05 eura.

2.1. Povodom žalbe okrivljenika ŠB navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-770/2023 od 16. siječnja 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku suglasnošću stranaka, na temelju čl. 19.b. st. 3. ZKP/08, rasprava je provedena pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem.

3.1. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa je sud postupajući po uputi višeg suda proveo sve dokaze koji su se ukazali nužnim radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

3.2. Dakle, prije svega su dopunski ispitani oštećenik ŽB i svjedok ĆB te svjedoci IB i FB.

3.3. Potom je u dokazne svrhe pregledan i pročitan odgovor okrivljenika na optužnicu od 4. studenog 2016. (list 50-53 spisa), dokumentacija dostavljena od strane okrivljenika i to račun INA (list 54 spisa), račun s odmorišta (list 55 spisa), predračun društva FIN Namještaj d.o.o. br. 2610/13 od 26. listopada 2013. s prilozima (list 56-59 spisa), račun društva FIN Namještaj d.o.o. od 21. siječnja 2014. (list 60 spisa), predračun društva FIN Namještaj d.o.o. br. 2910/13 od 29. listopada 2013. (list 61 spisa), promet po računu uz nalog za isplatu (list 62-63 spisa), račun HAK (list 65 spisa), račun Autokuće Pecić (list 66), potvrda o stanju brojača kilometara (list 67 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 16. kolovoza 2008. (list 68 spisa), potvrda o stanju brojača kilometara (list 69 spisa), raskid ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 20. kolovoza 2013. (list 70 spisa), predugovor o kupoprodaji od 2. kolovoza 2013. i tužba od 6. listopada 2014. (list 71-72 spisa), prijedlog osiguranja dokaza od 9. veljače 2016. (list 74 spisa), ponuda društva FIN Namještaj d.o.o. br. 89/VP-P01/1 (list 75 spisa), obvezni prekršajni nalog PP Makarska od 14. listopada 2014. (list 77-78 spisa), narudžba za podizanje gotovine (list 124 spisa), kaznena prijava protiv društva FIN Namještaj d.o.o. od 25. ožujka 2014. uz izjavu okrivljenika s prilozima (list 125-129 spisa), aneks predugovora o kupoprodaji od 14. ožujka 2014. s priznanicom (list 130-132 spisa), rješenje Ministarstva financija od 26. veljače 2020. (list 135-137 spisa), dopis ODO [adresa] okrivljeniku od 30. travnja 2014. (list 138 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22. veljače 2019. (list 139-142 spisa), žalba upućena Ministarstvu financija, Poreznoj upravi od 26. travnja 2019. (list 147 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 14. ožujka 2014. (list 149 spisa), potvrda o podizanju novca od 26. ožujka 2014. (list 150 spisa), potvrda o prijavljenom događaju od 15. ožujka 2023. (list 152 spisa), ocjena uporabljivosti stana i procjena troškova sanacije iz siječnja 2017. (list 159-174 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 175-182) te izjava od

26. kolovoza 2014. (list 269 spisa).

3.4. Suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju oštećenika ŽB s rasprave od 24. travnja 2023. i s rasprave 10. rujna 2024. (list 185-187 i 246-248 spisa) te svjedoka ĆB s rasprave od 24. travnja 2023. (list 187-189 spisa ).

3.5. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju oštećenika ŽB i svjedoka CB pred državnim odvjetništvom od 21. rujna 2016. (list 39-45).

3.6. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 270-273 spisa).

4. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika koji je na raspravi (31. svibnja 2023. – list 193-196 spisa i 10. travnja 2025. – list 277-279 spisa) bitnom kazao da je 1979. otišao živjeti u [adresa] gdje je osnovao firmu i upoznao niz poslovnih ljudi s kojima je uredno i pošteno surađivao. Želio se vratiti u Republiku Hrvatsku i kupiti stan pa da je tako 2005. jednom čovjeku dao kaparu za stan u iznosu od 1.500,00 eura, ali na koncu da je odustao od kupnje tog stana i nažalost ostao bez kapare jer da je ipak želio kupiti bolji stan. Tada da je stupio u kontakt s oštećenikom ŽB koji da se bavio prodajom stanova pa da je s njim i njegovim sinom JB otišao pogledati jedan stan i odlučio ga kupiti. Kupoprodajnu cijenu da su dogovorili u iznosu od 125.000,00 eura, odnosno u protuvrijednosti od 160.000,00 dolara jer da je na računu u banci imao samo dolare pa da je dao kaparu u iznosu od 10.000,00 dolara i dodatni iznos od 90.000,00 dolara prilikom sklapanja predugovora, a preostali iznos od 60.000,00 dolara da je trebao biti plaćen kada se predmetni stan etažira i kada se u njega useli, odnosno za otprilike dva mjeseca. Obzirom da nije imao gdje spavati da mu je oštećenik ŽB ponudio da živi kod njegove sestre besplatno pa da je tamo i otišao.

4.1. S oštećenikom ŽB da je tada bio u vrlo dobrim odnosima pa da su se privatno družili na kavama i postigli čak jedan dogovor o zamjeni osobnih vozila na način je ŽB trebao okrivljeniku dati svoj Mercedes u vrijednosti od 13.000,00 eura, a on njemu svoj Mercedes E280 u vrijednosti od 5.000,00 eura i još mu platiti 8.000,00 eura razlike, ali da je taj ugovor raskinut iz razloga što je na tehničkom pregledu utvrđeno da je mijenjana kilometraža na osobnom vozilu ŽB.

4.2. Stan koji je kupio od ŽB da je morao namjestiti i urediti pa da je uzeo više ponuda, ali da je želio dio namještaja za stan platiti svojim osobnim vozilom Mercedes E280, međutim da to nitko nije želio prihvatiti osim ĆB, inače vlasnika društva FIN NAMJEŠTAJ d.o.o.. Račun za namještaj da mu izdan u iznosu od 103.000,00 kuna, ali da je isti trebao biti umanjen za iznos od 40.000,00 kuna (plaćeni avans u iznosu od 10.000,00 kuna + osobno vozilo Mercedes E280 kojeg su procijenili na iznos od 30.000,00 kuna). Preostali iznos da je trebao platiti za dva mjeseca kada namještaj bude gotov. Radovi da su kasnili oko mjesec dana i da je ĆB po završetku istih tražio od njega da mu odmah plati preostali dio iznosa u novcu jer da mu je odlučio vratiti osobno vozilo Mercedes E280, iako da ga je koristio i prešao 3000 km. Kada je vidio da je došlo do problema da je odmah nazvao ŽB da mu pomogne pa da su zajedno otišli kod ĆB, ali da ga nisu pronašli i potom da je otišao u policiju prijaviti ĆB za prijevaru, ali da ga je tamo susreo jer da je i ĆB došao u policiju prijaviti njega zbog toga što mu ne želi platiti namještaj. U policiji da su mu rekli da mu ĆB može vratiti auto ako želi jer da nisu sklopili nikakav ugovor pa da mu je ĆB tada rekao da će mu vratiti polog od 10.000,00 kuna i potom uzeti cijeli namještaj iz stana. Kada su izašli iz policijske postaje da su se ipak uspjeli dogovoriti na način da ĆB plati sveukupno iznos od 100.000,00 kuna za namještaj, odnosno iznos od 90.000,00 kuna (polog od 10.000,00 kuna je već plaćen) i da će mu ĆB vratiti automobil.

4.3. Potom da je opet nazvao oštećenika ŽB i pitao ga da mu posudi taj iznos od 90.000,00 kuna da može ĆB platiti namještaj. Kako je oštećenik ŽB pristao posuditi mu navedeni iznos da su zajedno otišli kod ĆB i da mu je predao taj iznos na ime cijene za namještaj. Sutradan da je otišao na putovanje pa da se dogovorio s ĆB da mu osobni automobil Mercedes E280 vrati na parking, a ključeve i papire od vozila da preda oštećeniku ŽB, a što da je ovaj i napravio. S puta da se vraća 10. veljače 2014. i da na parkingu nije zatekao svoje vozilo Mercedes E280 pa da je nazvao oštećenika ŽB i pitao ga gdje je vozilo i da mu je ovaj odgovorio da ga je prodao za iznos 1.500,00 eura, a što da je po njemu bilo ispod svake cijene jer da je vrijednost vozila bila oko 4.000,00 eura. Stoga da je predložio ŽB da se njegov dug od 90.000,00 kuna umanji za taj iznos od 4.000,00 eura, međutim da ŽB na to nije pristao pa da je angažirao odvjetnika Dinka Jonjića koji da 12. ožujka 2014. obavio telefonski razgovor sa ŽB i dogovorio da se njih dvojica nađu pa da su postigli dogovor da ŽB ima još platiti iznos od 60.000,00 dolara na ime kupoprodajne cijene stana te iznos od 8.000,00 dolara na ime duga za onih posuđenih 90.000,00 kuna, a u koji iznos da je bilo uključeno i njegovo vozilo Mercedes E280 kojeg je ŽB prodao i kojeg da su tada ipak procijenili na iznos od 4.000,00 eura. Nakon dva dana da mu je JB (oštećenikov sin) po dogovoru poslao aneks ugovora da sada duguje sveukupno iznos od 68.000,00 dolara. Tada da odlazi u [adresa] i da se vraća 12. svibnja 2014. te da se **.**.2014. kod ŽB raspituje kada će platiti dogovoreni iznos od 68.000,00 dolara, ali da mu ŽB govori da sada treba platiti iznos od 73.000,00 dolara, odnosno nakon njegovih prigovora iznos od 70.500,00 dolara. Obzirom da nije želio pristati na taj iznos da je angažirao odvjetnicu Ivanu Knezović koja da je podnijela tužbu radi sklapanja glavnog ugovora. Kako se taj postupak odužio da je našao novog odvjetnika Vinka Ljubičića pa da je i on također podnio neku tužbu i da je sud u tom postupku utvrdio da mu oštećenik ŽB duguje iznos od 1.800,00 eura na ime popravaka u stanu koje je imao zbog loše gradnje.

4.4. Policija da ga je kontaktirala 2016. zbog optužbe da je prevario ŽB pa da je tada dao svoju obranu, a 2019. da je nazvao ŽB da konačno završe ovu priču pa da mu je dao iznos od 60.000,00 dolara jer da je smatrao da mu iznos od 90.000,00 kuna koje je od njega posudio više ne duguje jer da je od tada pala vrijednost dolara i jer su mu uništili osobno vozilo Mercedes E280.

4.5. Prilikom prvog ispitivanja u PP Makarska od 1. rujna 2016. (iako je bilo ispitivanje i 15. srpnja 2016., ali tada zvučni sadržaj na snimci ispitivanja nije zabilježen), okrivljenikova obrana je u dijelu koji se odnosi na posuđeni novac u iznosu od 90.000,00 kuna bila potpuno suprotna, odnosno okrivljenik je iskazivao da mu ŽB nije posudio iznos od 90.000,00 kuna već da je to bio njegov novac kojeg da je on imao kod sebe i da ga je dao ŽB da ga za njega preda ĆB.

4.6. Na pitanja ovlaštene tužiteljice je kazao da nije smatrao potrebnim tražiti od ŽB priznanicu kada mu je predan iznos od 90.000,00 kuna te da je ovaj iznos od 90.000,00 kuna bio naveden u Aneksu predugovora o kupoprodaji od 14. ožujka 2014. na način da je predstavljao iznos od 8.000,00 dolara te procijenjenu vrijednost osobnog vozila Mercedes E280 u iznosu od 4.000,00 eura.

4.7. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da su radovi na kuhinji i namještaju u njegovom stanu trebali biti završeni odmah iza Nove godine 2013./14., ali da je ĆB bespotrebno odugovlačio te radove obećavajući mu svaki dan da će radovi biti završeni. Radovi da su završeni tek 20. siječnja 2014. pa da mu je ĆB tog dana u večernjim satima kazao da odmah mora platiti cijeli namještaj i da zbog toga nije imao pripremljene novce,

- da je nazvao oštećenika ŽB da mu posudi novac, a ne nekog drugog, jer da je s njim tada bio u dobrim odnosima i da je dogovor bio da će mu posuđeni iznos od 90.000,00 kuna vratiti odmah nakon što se vrati s puta na koji da je išao sljedeći dan,

- da je u svezi njegova vozila Mercedes E280, koji da se u trenutku plaćanja kuhinje i namještaja nalazio u posjedu AB, postignut dogovor na način da je ĆB sutradan vratio vozilo na njegov parking ispred zgrade, a ključ i papire vozila da je predao ŽB budući da je on (okrivljenik) sutradan išao na putovanje u Skandinaviju. Kada se vratio s tog putovanja da vozilo nije zatekao na parkingu ispred zgrade jer da ga je ŽB bez njegovog znanja i dopuštenja prodao trećoj osobi,

- da je na putovanje u Skandinaviju, odnosno Švedsku i Norvešku, otišao 21. siječnja 2014. i da se vratio 10. veljače 2014.. Potom da je 18. veljače 2014. otišao u Venezuelu (Južna Amerika) i da se vratio 3. ožujka 2014. i zatim da je u travnju 2014. otišao u Los Angeles (SAD) odakle da se vratio 12. svibnja 2014. . Između ova dva putovanja u Venezuelu i Los Angeles da je angažirao odvjetnika Dinka Jonjića i pregovarao o svemu s oštećenikom ŽB pa da su se 12. ožujka 2014. na rivi u [adresa] dogovorili da mu na ime ove posudbe od 90.000,00 kn ima vratiti 8.000,00 dolara budući da je u tih 90.000,00 kn bila uračunata i vrijednost njegovog vozila kojeg da su procijenili na iznos od 4.000,00 eura i kojeg da je oštećenik ŽB prije njegovog povratka iz Skandinavije prodao trećoj osobi,

- da je Aneks predugovora o kupoprodaji od 14. ožujka 2014. (list 130-132 spisa) želio zaključiti i potpisati pa da je zbog toga i digao iznos od 40.000,00 dolara, ali da su oštećenik ŽB i njegov sin JB ipak odustali od potpisivanja tog aneksa govoreći mu da sada više neće prodati stan i da će mu vratiti onaj iznos od 100.000,00 dolara koje je već platio. Nakon nekoliko dana da su se predomislili i dogovorili se s njim da se ipak potpiše predmetni aneks pa da im je rekao da će ga potpisati nakon što se vrati iz Los Angelesa. Kada se vratio iz [adresa] i želio potpisati navedeni aneks da su oštećenik ŽB i njegov sin JB opet predomislili i sada da su tražili od njega iznos od 173.000,00 dolara (odnosno 73.000,00 jer je iznos od 100.000,00 plaćen) pa da je u pregovorima taj iznos uspio spustiti na iznos od 170.500,00 dolara (odnosno 70.500,00 dolara), ali da ni na to nije pristao i da je angažirao odvjetnicu Ivanu Knežević radi sklapanja glavnog ugovora sudskim putem,

- da je oštećenika ŽB prijavio za krađu svog osobnog vozila Mercedesa E280 nakon što mu je istekla registracija, odnosno kada mu je došla kazna od policije da vozilo nije registrirano pa da je po vozilo otišao **.**.2014. u [adresa] kod FB kojem da je ŽB prodao vozilo, ali da vozilo nakon sedam mjeseci nije bilo u voznom stanju i da ga je prodao za 500,00 kuna. Krađu vozila da je tek tada prijavio budući da je imao povjerenje u oštećenika ŽB i da je bio uvjeren da će sve biti u redu i da će se njih dvojica uspjeti dogovoriti,

- da IB i FB nisu osoba koju je sreo u [adresa] i koja mu je rekla da je od oštećenika ŽB kupio vozilo za 5.000,00 eura jer da je to ustvari bio jedan od radnika IB,

- da je vozilo vučnom službom iz [adresa] dovezao u Gradac u autoservis iz razloga što nije bilo u voznom stanju i da ponudu autoservisa (list 66 spisa) u iznosu od 30.864,85 kuna nije prihvatio, odnosno da nije izvršio navedene popravke. Vozilo da je nekoliko dana bilo u tom servisu i zatim da ga je opet vučnom službom prevezao iz [adresa] u [adresa] na parking ispred svog stana,

- da je prilikom sklapanja predugovora o kupoprodaji predmetnog stana od 2. kolovoza 2013. (list 71 spisa) zgrada već bila napravljena, ali da uopće nije znao da zgrada nije spojena na vodu, struju i kanalizaciju i da je mislio da je ista odmah useljiva. Oštećenik ŽB da mu je rekao da će stan biti etažiran i useljiv za dva mjeseca, odnosno u rujnu 2013., a što da se nije dogodilo jer da se uselio tek nakon deset mjeseci i to 12. svibnja 2014. kada se vratio s putovanja iz Los Angelesa pa da ga je oštećenik ŽB prevario.

- da oštećeniku ŽB ne duguje iznos od 90.000,00 kuna jer da je u cijeloj priči sa stanom oštećen za više tisuća kuna te da se s oštećenikom ŽB sve dogovorio 2019., ali da se oštećenik ŽB kasnije predomislio,

- da je u svojoj obrani pred policijskim istražiteljem od 1. rujna 2016. neistinito naveo da mu ŽB nije posudio novac u iznosu od 90.000,00 kuna već da je on svoj novac dao ŽB da taj iznos preda ĆB iz razloga što je 2015. upoznao jednu O K za koju da se oženio 2016. pa da ga je ona savjetovala da laže prilikom ispitivanja govoreći mu da ako lažu oni da može i on. Dodao je da je pred policijom ispitivan dva puta te da je oba puta dao lažne iskaze.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik ŠB počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i to na način kako je navedeno u izreci ove presude.

6. Naime, za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 od odlučnog je značaja utvrditi je li počinitelj drugu osobu doveo u zabludu ili je održavao u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica i time je naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, sve s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete. Za postojanje ovog kaznenog djela nije dovoljno samo to da počinitelj nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama, već je potrebno postojanje specijalne namjere već pri samom uspostavljanju imovinskopravnih odnosa s drugom osobom, dakle da je u tom trenutku počinitelj imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili je ne ispuniti u ugovorenom roku.

7. Znatna imovinska korist ili znatna šteta kod kaznenog djela prijevare prema čl. 87. st. 29. KZ/11, postoji kad imovinska korist pribavljena ili šteta prouzročena izvršenjem kaznenog djela prelazi iznos od 7.963,37 eura.

8. U postupku, a s obzirom na sadržaj obrane okrivljenika nije bilo sporno da mu je oštećeni ŽB **.**.2014. pozajmio iznos od 90.000,00 kuna koji mu je trebao da bi platio namještaj ĆB.

9. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li se u konkretnom slučaju radilo o postojanju prijevarne namjere jer okrivljenik tvrdi da se radi o građanskopravnom odnosu u kojem da je prijebojem došlo do prestanka te obveze, odnosno duga u iznosu od 90.000,00 kuna, imajući u vidu sljedeće činjenice: da je od prvih pregovora za kupnju stana pa do plaćanja zadnje rate stana u iznosu od 60.000,00 dolara pala vrijednost dolara, da je oštećenik ŽB na ime duga uzeo od njega osobno vozilo Mercedes E280 vrijednosti 30.000,00 kuna, da mu je to vozilo uništeno pa da ga je prodao za 500,00 kuna, da mu je priznato potraživanje na ime oštećenja u stanu u iznosu od 14.155,78 kuna (čl. 6. st. 3. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. veljače 2019. – list 139-142 spisa), da je zbog neosnovanog kašnjenja oštećenika ŽB da s njim sklopi glavni kupoprodajni ugovor morao platiti državi 31.392,22 kuna na ime poreza na promet nekretnina (rješenje od 26. veljače 2020. – list 135-136 i 147 spisa), a što da nije trebao platiti jer da je ranije postojalo oslobođenja od plaćanja tog poreza u slučaju stjecanja prve nekretnine te da je imao troškove zastupanja odvjetnika.

9.1. Stoga, trebalo utvrditi je li okrivljenik u nakani da sebi pribavi nepripadnu materijalnu dobit, doveo oštećenika ŽB lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da učini nešto na štetu svoje imovine, kako mu se to optužnim aktom stavlja na teret.

10. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pozornost posvetio procjeni iskaza oštećenika ŽB i svjedoka AB, IB i FB, kao i analizi materijalne dokumentacije iz spisa.

11. Tako je oštećeni ŽB (list 37-42, 185-187 i 246-248 spisa), u svom iskazu u bitnom naveo da je okrivljenik ŠB kupio stan i opremao ga namještajem koji da mu je radio i ugrađivao ĆB, ali da se dogodio nesporazum zbog plaćanja cijene tog namještaja pa da su okrivljenik i ĆB završili na policiji. Tada da ga je okrivljenik telefonski kontaktirao budući da radnici ĆB nisu željeli izaći iz stana dok im ne plati namještaj pa da je tražio od njega da mu posudi iznos od 90.000,00 kuna kako bi mogao podmiriti to svoje dugovanje prema ĆB. Njih dvoje (okrivljenik i ĆB) da su tada došli kod njega u stan i da on dao okrivljeniku iznos od 90.000,00 kuna pa da je okrivljenik taj iznos predao ĆB. Dogovor da je bio da mu okrivljenik odmah sutra vrati posuđeni novac pa kada mu ovaj nije vratio novac da ga je nazvao oko 10:00-11:00 sati i da mu je okrivljenik rekao da je na putu za [adresa] i da se trenutno nalazi na cesti između Zadra i Šibenika te da će mu novce vratiti kada se vrati s puta, ali da mu ih do današnjeg dana nije vratio. Na koncu je naveo da je zainteresiran za kazneni progon okrivljenika te da postavlja imovinskopravni zahtjev u iznos od 90.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11.1. Na posebna pitanja ovlaštene tužiteljice i branitelja okrivljenika je odgovorio:

- da ne postoji nikakav pisani trag o predaji novca jer da je vjerovao okrivljeniku i da nije mislio da će ga prevariti budući da mu se obvezao vratiti novac sutradan i to na način da mu ga donese u njegovu mjenjačnicu, međutim da to okrivljenik nije napravio jer da je bio na putu kada ga je zbog povrata novca nazvao,

- da je okrivljenika upoznao prilikom kupnje predmetnog stana od njegove nećakinje VB jer da je cijela kupoprodaja tog stana išla preko njega i njegova sina JB, odnosno da je on pregovarao umjesto svoje nećakinje i primio novac od okrivljenika na ruke. Dakle, da je okrivljenik prvo platio iznos od 100.000,00 dolara pa podnio tužbu sudu, a nakon 2-3 godine da je platio još oko 60.000,00 dolara i na taj način da je stan u cijelosti plaćen, ali da je okrivljenik cijelo vrijeme izbjegavao platiti toliki iznos i pregovarao o sniženju cijene,

- da se s okrivljenikom susretao više puta nakon posudbe predmetnog iznosa od 90.000,00 kuna i da su se čak istu večer kada mu je posudio novac dogovorili da mu okrivljenik preda osobni automobil Mercedes E280, a kojeg da su procijenili na iznos od 2.000,00 eura pa da se okrivljeniku za taj iznos umanji dug od 90.000,00 kuna, ali da ga je okrivljenik kasnije opet prevario jer da ga je prijavio policiji zbog krađe tog automobila pa da mu ga je morao vratiti,

- da je okrivljeniku nakon sklapanja predugovora o kupoprodaji od 2. kolovoza 2013. omogućio da živi besplatno u stanu njegove sestre, ali da je to bilo prije predaje ovog spornog iznosa od 90.000,00 kuna.

11.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je okrivljenik njega nazvao radi posudbe novca jer da je znao da u svakom trenutku posjeduje veću količinu novca budući da je tada imao mjenjačnicu, a osim toga su u to vrijeme bili u dobrim odnosima jer da je kod njegove sestre (odnosno nećakinje) kupio predmetni stan. Prije predaje iznosa od 90.000,00 kuna da nisu postojali nikakvi problemi s okrivljenikom u svezi plaćanja predmetnog stana budući da je okrivljenik tada već platio iznos od 100.000,00 dolara. Problemi u svezi plaćanja stana da su nastali naknadno pa da okrivljeniku ne bi posudio navedeni iznos da s njim nije bio u dobrim odnosima, odnosno da su navedeni problemi u svezi plaćanja stana postojali u vrijeme posudbe,

- da se ne može sjetiti je li mu okrivljenik prilikom posudbe novca rekao da sutradan ide na put, međutim da mu je obećao sutradan vratiti posuđeni novac kada ga predigne u banci,

- da se okrivljenikovo vozilo Mercedes E280 u trenutku predmetne posudbe nalazio kod ĆB i da mu je okrivljenik rekao da ga je ĆB predao kao dio kupoprodajne cijene za navedeni namještaj, ali da ne zna je li to istina i jesu li se njih dvojica tako dogovorili. Nakon što je okrivljeniku posudio iznos od 90.000,00 kuna koji je potom predan AB na ime cijene za namještaj da je postignut dogovor da ĆB preda njemu Mercedes E280, umjesto okrivljeniku, pa da će okrivljeniku posuđeni iznos od 90.000,00 kuna biti umanjen za 2.000,00 eura jer da su okrivljenik i on procijenili vrijednost vozila na taj iznos. Stoga, da mu je okrivljenik sutradan trebao vratiti pozajmljeni iznos od 90.000,00 kuna umanjen za vrijednost Mercedesa E280 od 2.000,00 eura,

- da je navedeni Mercedes E280 mijenjao za drugo vozilo s IB, ali da je procjena vrijednosti Mercedesa E280 bila 2.000,00 eura kako je i dogovorio s okrivljenikom. Kasnije da je IB predmetni Mercedesa E280 proslijedio trećoj osobi, ali da vlasništvo nisu prepisivali jer da su čekali da okrivljenik potpiše ugovor o kupoprodaji, a što je isti kasnije odbio. Vozilo Mercedes E280 da je na koncu vraćeno okrivljeniku jer da ga je okrivljenik prvo prijavio policiji za krađu tog vozila i potom da je otišao u [adresa] po vozilo. U svakom slučaju da vozilo nije bilo oštećeno i da je bilo u voznom stanju.

- da se ne može sjetiti tko su EB i FB i da poznaje UB, ali da ne zna kakvu on ima poveznicu u ovom postupku jer da je prije svih ovih događanja zastupao ČB u svezi prodaje automobila okrivljeniku i da je na kraju taj automobil bio vraćen jer da je okrivljenik na tehničkom pregledu utvrdio da je kilometraža na tom vozilu lažirana,

- da mu predočeni ugovori o kupoprodaji i raskidu ugovora o kupoprodaji motornog vozila (list 68 i 70 spisa) nisu poznati jer da okrivljenik s PB nije sklapao nikakve ugovore te da nije sastavio ugovoru o kupoprodaji motornog vozila od 14. ožujka 2014. (list 149 spisa), odnosno da se na njemu ne nalazi njegov rukopis,

- da je okrivljenik u konačnici njegovoj sestri (nećakinji) platio sveukupno iznos od 160.000,00 dolara za predmetni stan,

- da je okrivljenik prvo pristao sklopiti i potpisati aneks predugovora o kupoprodaji od 14. ožujka 2014. (list 130 spisa), ali da se kasnije predomislio kada mu je dostavljen i da ga nikada nije potpisao. Iznos od 168.000,00 dolara da je predstavljao kupoprodajnu cijenu stana u iznosu od 160.000,00 dolara i okrivljenikov dug od 90.000,00 kuna jer da su se nakon dugih pregovora na rivi u [adresa] dogovorili da mu umjesto posuđenog iznosa od 90.000,00 kuna preda sada iznos od 8.000,00 eura.

12. Svjedok ĆB, inače vlasnik društva FIN NAMJEŠTAJ d.o.o., u bitnome je na raspravi (list 187-189 i 265-266 spisa) naveo da ga je okrivljenik angažirao za izradu namještaja u njegovom stanu pa da mu je nekoliko dana prije završetka radova nagovijestio da će radovi u stanu biti gotovi 20. siječnja 2014. i da bi mu tada trebao platiti, međutim da mu okrivljenik tog 20. siječnja 2014. po završetku radova nije želio platiti, zbog čega da nije želio izaći iz stana dok mu se dug za namještaj ne podmiri jer da je imao saznanja da je okrivljenik na takav način već ranije prevario neke ljude. U tom trenutku da je okrivljenik nazvao oštećenika ŽB i zamolio ga da mu posudi novce da njemu može platiti pa da su zajedno otišli kod oštećenika ŽB u stan i da je ŽB okrivljeniku dao iznos od 90.000,00 kuna i da mu je okrivljenik taj iznos odmah predao na ime cijene namještaja i radova koje je izvodio u njegovom stanu. Tada da je nazvao svoje radnike koji da su i dalje bili u stanu okrivljenika te im rekao da je sve plaćeno i da mogu napustiti stan.

12.1. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika je odgovorio:

- da poznaje oštećenika ŽB jer da je i njemu radio namještaj,

- da prilikom dogovora u svezi plaćanja namještaja okrivljenik nije ostavio nikakav avans, ali da je ostavio jedno vozilo Mercedes kao garanciju da će dug podmiriti,

- da je kritične prigode kada mu okrivljenik nije želio platiti namještaj otišao u policiju prijaviti okrivljenika. Ubrzo da je u policiju došao i okrivljenik vjerojatno prijaviti njega pa da su se susreli i ipak dogovorili jer da je okrivljenik pristao platiti dugovanje i to na način da je kontaktirao oštećenika ŽB i zamolio ga da mu posudi naprijed navedeni iznos.

12.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da predmetno vozilo Mercedes nije predstavljalo kupoprodajnu cijenu već da je bilo ostavljeno ispred njegova trgovačkog društva u Vrgorcu samo kao garancija da će namještaj biti plaćen te da vozilo nikada nije koristio i da se više ne može sjetiti detalja je li on navedeno vozilo predao oštećeniku ŽB ili ga je preuzeo okrivljenik te kakav je dogovor u svezi tog vozila bio između okrivljenika i oštećenika ŽB,

- da se predračuni br. 2610/13 od 26. listopada 2013. i br. 2910/13 od 29. listopada 2013. vjerojatno razlikuju u iznosu jer da je uvrštena neka dodatna stavka te da su oni prvenstveno izdani da okrivljenik ima dokaz da je ostavio automobil kao garanciju,

- da je okrivljenik inkriminirane prigode kada mu je oštećenik ŽB posudio iznos od 90.000, 00 kuna obećao taj iznos vratiti sutradan,

- da IB poznaje iz poslovnih krugova jer da se isti bavi građevinskim radovima.

12.3. Prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom od 21. rujna 2016. (list 43- 45 spisa) iskazivao je drugačije u odnosu na predmetno vozilo Mercedes E280 jer je tada naveo da mu je okrivljenik ipak to vozilo ostavio na ime avansa za namještaj, međutim da kada je vidio da mu okrivljenik izbjegava plaćanje govoreći mu da će namještaj platiti za dva dana jer da putuje u [adresa], da je odlučio vratiti mu vozilo i inzistirati na plaćanju cjelokupnog iznosa za namještaj. Dodao je da mu je poznato da je okrivljenik predao oštećeniku ŽB ovaj Mercedes E280 za iznos od 2.000,00 eura pa da je onaj dug u iznosu od 90.000,00 kuna trebao biti umanjen za taj iznos, ali da je naknadno zbog nesporazuma oštećenik ŽB morao okrivljeniku vratiti predmetno vozilo.

13. Svjedok IB (list 266-268) je kazao da ne zna zbog čega je pozvan pred sud, ali da prisutne osobe i to okrivljenika ŠB i ĆB poznaje jer da je okrivljenika upoznao u [adresa] kada je radio građevinske radove na zgradi u kojoj je isti kupio stan, a ĆB da poznaje budući da su poslovno surađivali.

13.1. Na posebna pitanja suda i branitelja okrivljenika je odgovorio:

- da poznaje i ŽB jer da je bio investitor zgrade u kojoj je okrivljenik kupio stan te da se ne može sjetiti je li mu ŽB prodao neko vozilo, ali da se sjeća da je on ŽB prodao vozilo,

- da EB i FB po imenima ne poznaje te da mu ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 14. ožujka 2014. (list 149 spisa) nije poznat i da se na njemu ne nalazi njegov rukopis,

- da je njegovo prebivalište službeno u [adresa], ali da od 2011. boravi u [adresa] na adresi [adresa], međutim da često ide i u [adresa],

- da se sjeća osobnog vozila Mercedes E280 jer da je dugo vremena bilo parkirano ispred zgrade u kojoj je okrivljenik kupio stan, ali da se ne može sjetiti da mu je ŽB prodao to vozilo, odnosno da mu ga je dao u zamjenu za njegovo vozilo i da bi ga onda on preprodao trećoj osobi u [adresa] jer da se tih godina, a i mnogo ranije (od 1992.), bavio prodajom vozila pa da su se znale događati situacije da bi vozilo praktički bilo njegovo samo par minuta jer da bi ga odmah preprodao dalje,

- da se ipak sjetio da je okrivljenik jedne prigode došao po navedeno vozilo u [adresa], ali da se ne može sjetiti u čijem je posjedu vozilo tada bilo. Prisjetio se također da je bilo riječi i o prijevozu vozila putem vučne službe te da su postojale nekakve kombinacije za kupovinu (prodaju) tog vozila pa da postoji mogućnost da je on bio posrednik u toj prodaji jer da vozilo sigurno nije kupio,

- da je 2014. navedeno vozilo s obzirom na starost i prijeđenih oko 300.000 km vrijedilo između 3.000,00 – 5.000,00 eura te da se na listu 269 spisa doista nalazi izjava koju je potpisao.

14. Svjedok FB (list 274-276) je istakao da nema saznanja zbog čega je pozvan pred sud.

14.1. Na posebna pitanja suda je kazao:

- da oštećenika ŽB i okrivljenika ŠB ne poznaje, ali da IB poznaje preko posla jer da su se oba bavila građevinom pa da je zbog toga prije desetak godina IB dao jedan stroj za žbukanje u zamjenu za vozilo Mercedes, međutim da je naknadno nastao problem kada je to vozilo trebalo registrirati budući da ga vlasnik nije želio prepisati pa da je vučna službe došla ispred njegove kuće u [adresa] po vozilo i odvela ga. Vrijednost tog vozila da je tada bilo oko 3.500,00-4.000,00 eura, ali da IB i on nisu pregovarali o cijeni, već samo o zamjeni,

- da je izjava s lista 269 vjerodostojna jer da se na njoj nalazi njegov potpis te da mu je IB predao navedeno vozilo otprilike šest mjeseci prije ovog datuma od 26. kolovoza 2014. kada je vozilo vraćeno. Osim vozila da je posjedovao i prometnu dozvolu u kojoj da je bilo naznačeno vlasništvo njemu nepoznate osobe pa da je prije isteka registracije nazvao IB da se vozilo prepiše na njega i da mu je ovaj tada rekao da su nastali problemi jer da vlasnik ne želi prepisati vozilo. U svakom slučaju da je tih šest mjeseci vozilo uredno koristio za svoje potrebe i da je isto bilo u dobrom stanju i da nikakve popravke na vozilu nije radio pa da mu nije jasna ponuda servisa s lista 66 spisa.

- da je vlasnik došao po vozilo u [adresa] s vučnom službom iz razloga što je registracije bila istekla, a ne zbog toga što vozilo nije bilo u voznom stanju,

- da je EB njegov brat te da nije sastavio ugovoru o kupoprodaji motornog vozila od 14. ožujka 2014. (list 149 spisa), ali da se sjeća da je predmetno vozilo doista mislio prepisati na svog brata,

15. Kada se dakle analiziraju iskazi oštećenika ŽB i svjedoka ĆB, koji s obzirom na narav kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, osim okrivljenika imaju najviše saznanja, dođe se do zaključka da su njihovi iskazi u bitnim dijelovima vjerodostojni, argumentirani, uvjerljivi i istiniti.

15.1. Iako i njihovi iskazi imaju nedostataka i sud ih ne može u cijelosti prihvatiti kao vjerodostojne, ipak se u konkretnom slučaju ne radi o odlučnim činjenicama pa se takvi navodi mogu pripisati i proteku vremena (prošlo više od 10 godina). To se prvenstveno odnosi za dio iskaza svjedoka ĆB kada tvrdi da mu okrivljenik prilikom dogovora u svezi plaćanja namještaja nije ostavio nikakav avans jer suprotno proizlazi iz predračuna br. 2910/13 od 29. listopada 2013. prema kojem je ĆB ipak ostavljen avans u iznosu od 10.000,00 kuna kao i predmetno vozilo Mercedes E280 uz uvjet ako se može prodati za iznos od 30.000,00 kuna (a što je i naveo u svom iskazu pred državnim odvjetništvom). Dakle, očito je kako je ĆB kasnije odustao od tog vozila jer je smatrao da je cijena vozila od 30.000,00 kuna precijenjena, što potvrđuje kasnije i oštećenik ŽB kada to vozilo procjenjuje na 2.000,00 eura.

15.1.1. Isto vrijedi i za iskaz oštećenika ŽB kada tvrdi da je ČB sklopio s okrivljenikom prvo ugovor o kupoprodaji motornog vozila, a potom i raskid tog ugovora zbog problema s kilometraže jer se u konkretnom slučaju radi o PB kao prodavatelju vozila Mercedes klasa E, a što je sve i utvrđeno u priloženu dokumentaciju (list 68 i 70 spisa).

15.2. Dakle, bez obzira na navedeno, njihovi iskazi su u bitnim dijelovima detaljni i međusobno se nadopunjuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu te su ujedno potkrijepljeni i objektivizirani materijalnom dokumentacijom iz spisa i iskazima saslušanih svjedoka IB i FB, kojima sud u cijelosti poklanja vjeru. Osim toga, tijekom raspravljanja nije pronađena niti jedna okolnost niti činjenica koja bi ukazivala da bi oštećenik ŽB i svjedoci ĆB, IB i FB lažno svjedočili i bili pristrani.

15.3. Naime, oštećenik ŽB i svjedok ĆB istovjetno iskazuju o načinu na koji je oštećenik posudio iznos od 90.000,00 kuna okrivljeniku i da mu ga se obvezao vratiti sutradan, a što nije učinio. Nadalje, iako se svjedok ĆB na raspravi nije mogao sjetiti detalja primopredaje predmetnog vozila kada mu je plaćen namještaj, a o čemu je detaljno iskazivao pred državnim odvjetništvom i koji iskaz sud u cijelosti smatra vjerodostojnim jer su njegova sjećanja tada bila svježa, zaključuje se da se iskazi oštećenika ŽB i svjedoka ĆB poklapaju i u dijelu kada opisuju primopredaju vozila Mercedes E280 i njegovu procjenu na iznos od 2.000,00 eura, a za koji iznos je sada trebao biti umanjen predmetni dug okrivljenika da mu na koncu vozilo nije vraćeno zbog toga što je oštećenika prijavio policiju za krađu tog vozila.

16. S druge strane, već prije detaljne analize, sasvim je jasno da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

16.1. Okrivljenik je u svojoj obrani 1. rujna 2016. pred policijskim istražiteljem prvo naveo da mu oštećenik ŽB nije posudio iznos od 90.000,00 kuna već da je to bio njegov novac kojeg da je on imao kod sebe i dao oštećeniku ŽB s nalogom da ga za njega preda ĆB. Ovakav iskaz je dao čak dva puta u razmaku od dva mjeseca jer se njegovo ispitivanje moralo ponoviti budući da prilikom ispitivanja od 15. srpnja 2016. zvučni sadržaj nije bio zabilježen. Sve navedeno je potom i ponovio 14. studenog 2016. u odgovoru na optužnicu.

16.2. Međutim, na raspravi potpuno mijenja obranu, odnosno očito je prilagođava sadašnjoj situaciji pa sada tvrdi da mu je ŽB ipak 20. siječnja 2014. posudio iznos od 90.000,00 kuna, ali da mu je taj iznos vratio isplatom iznosa od 60.000,00 dolara na ime duga za stan jer da je od trenutka sklapanja predugovora za kupnju stana pa do plaćanja te zadnje rate pala vrijednost dolara, a osim toga da su mu „oni“ uništili osobno vozilo Mercedes E280.

16.3. Okrivljenikovo objašnjenje da ga je supruga Ž savjetovala da laže prilikom prvog ispitivanja ne predstavlja neku olakotnu okolnost za okrivljenika već upravo suprotno, njegov lažni iskaz ukazuje da predmetni dug opće nije mislio vratiti jer ga je kao takvog osporavao.

16.4. Ovdje treba spomenuti kako okrivljenik u svojoj obrani pred policijskim istražiteljem, a također i pred sudom, spominje niz nebitnih detalja i situacija koje su se događale, a sve očito iz razloga da ona ključna pitanja i dileme ostanu nerazjašnjena.

16.5. Nadalje, sud ne može prihvatiti navode okrivljenika da je s oštećenikom ŽB prije predmetne posudbe i to 16. kolovoza 2013. dogovorio zamjenu osobnih vozila na način da mu je ŽB trebao dati svoj Mercedes u vrijednosti od 13.000,00 eura, a on njemu svoj Mercedes E280 u vrijednosti od 5.000,00 eura i još mu platiti 8.000,00 eura razlike, ali da je ugovor raskinut iz razloga što je na tehničkom pregledu utvrđeno da je mijenjana kilometraža na osobnom vozilu ŽB budući da to jednostavno nije istina. Taj ugovor od 16. kolovoza 2013. je doista raskinut 20. kolovoza 2013. zbog problema s kilometražom, međutim nije se radilo o nikakvoj zamjeni vozila već je okrivljenik posredstvom ŽB od PB kupovao vozilo Mercedes (klasa E) za iznos od 50.000,00 kuna, a ne kako tvrdi za iznos od 13.000,00 eura.

16.6. Neprihvatljivi su i okrivljenikovi navodi da mu je ĆB tek 20. siječnja 2014. u večernjim satima rekao da odmah mora platit cijeli namještaj pa da nije imao pripremljene novce jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka ĆB koji tvrdi da mu je nekoliko dana prije završetka radova nagovijestio kada će radovi biti gotovi i da onda treba platiti. Osim toga, iz iskaza okrivljenika proizlazi da su radovi u njegovom stanu trebali biti gotovi prije 20 dana pa je logično da je tad već trebao imati pripremljen novac. Okrivljenik je očito i ĆB ovdje želio prevariti i vjerojatno mu u konačnici platiti manju cijenu zbog kašnjenja završetka radova u njegovom stanu.

16.7. Proturječja u obrani okrivljenika se očituju i kada je u pitanju njegovo osobno vozilo Mercedes E280 jer je očito da je dogovor između okrivljenika i oštećenika u svezi predaje i procjene tog vozila na iznos od 2.000,00 eura postojao budući bi u protivnom okrivljenik odmah po isplati duga za namještaj preuzeo vozilo od ĆB (bez obzira što je sutra išao na put), što nije učinio, već je s oštećenikom ŽB dogovorio da on preuzme to vozilo, dokumente i ključ. Dakle, da je okrivljenikova verzija događaja istinita (da s oštećenikom ŽB nije dogovorio prodaju vozila) onda bi već 10. veljače 2014. kada se vratio s puta prijavio oštećenika ŽB policiji za krađu vozila. U tom smislu neistiniti su njegovi navodi da je oštećenika ŽB prijavio za krađu svog vozila nakon što mu je istekla registracija, odnosno kada mu je došla kazna od policije da vozilo nije registrirano jer suprotno proizlazi iz materijalne dokumentacije prema kojoj je vidljivo da je krađu vozila prijavio 25. srpnja 2014. (dan prije isteka registracije), a da mu je obvezni prekršajni nalog izdan tek 14. listopada 2014. Sve navedeno upućuje na prijevarnu namjeru okrivljenika, odnosno održavanje u zabludi oštećenika ŽB da će mu predmetni dug podmiriti jer je očito želio pregovorima povećati vrijednost svog vozila i na taj način smanjiti dug prema oštećeniku, smatrajući da će oštećenik ŽB popustiti s obzirom da je vlasništvo vozilo još bilo na njemu pa kada je vidio da neće uspjeti u svom naumu prijavio je krađu vozila smišljeno točno dan prije isteka registracije da kaznu zbog propuštanja odjave vozila i ne produženja prometne dozvole ne bi platio.

16.7.1. Nisu uvjerljivi ni okrivljenikovi navodi da je 10. veljače 2014. kada se vratio sa puta ugledao svoje vozilo pa da mu je tadašnji vlasnik (jedan od radnika IB) rekao da je vozilo kupio od ŽB za iznos od 5.000,00 eura jer je u postupku kao nesporno utvrđeno da je oštećenik ŽB vozilo prodao IB (a ne njegovom radniku) i da ga je ovaj odmah proslijedio dalje FB u [adresa] pa vozilo uopće nije bilo u posjedu IB niti ga je isti (a ni njegovi radnici) kako tvrdi ikada vozio.

16.7.2. Također, nije istinito da vozilo nije bilo u voznom stanju 26. kolovoza 2014. kada je okrivljenik došao po njega u [adresa] pa da ga je zbog toga morao odvesti s vučnom službom jer je tadašnji posjednik FB jasno naveo da je vozilo bilo u voznom i dobrom stanju i da mu nije jasna ponuda autoservisa za popravak vozila (list 66 spisa) jer da je okrivljenik vozilo odvezao s vučnom službom isključivo iz razloga što je vozilu istekla registracija. Da vozilo nije bilo u voznom stanju onda sigurno FB ne bi inzistirao da se ono prepiše na njega, odnosno njegova brata. Zbog toga i sud ovu ponudu autoservisa za popravak i izmjenu dijelova u iznosu od 30.864,85 kuna ne cijeni vjerodostojnom u smislu tadašnjeg pravog stanja vozila jer bi ispalo da se radi o totalnoj šteti navedenog vozila budući da je navedena ponuda veća od tadašnje vrijednosti vozila.

16.8. Vjerodostojnost okrivljenikove obrane dovedena je i u pitanje kada neistinito tvrdi da je sporni Aneks predugovora o kupoprodaji od 14. ožujka 2014. (u koji je bila uključena kupoprodajna cijena stana u iznosu od 160.000,00 dolara i predmetni dug od 90.000,00 kuna u vidu sada iznosa od 8.000,00 eura) želio zaključiti i potpisati pa da je zbog toga i digao iznos od 40.000,00 dolara, ali da su oštećenik ŽB i njegov sin JB ipak odustali od potpisivanja tog aneksa jer da su potraživali veći iznos. Naime, suprotno proizlazi iz navoda oštećenika ŽB koji ističe da je okrivljenik prvo pristao potpisati navedeni aneks nakon što su dugo pregovarali na rivi u [adresa], ali da se kasnije predomislio kada mu ga je dostavio. Zaista ne postoji niti jedan razlog zbog čega bi se navedeni aneks potpisao nakon okrivljenikova povratka iz [adresa] (12. svibnja 2014.) u koju je putovao u travnju 2014., kada su o ovome predugo pregovarali 12. ožujka 2014., kada mu je aneks dostavljen 14. ožujka 2014. i kada je iznos od 40.000,00 dolara kako sada tvrdi podigao prije puta u [adresa] (iako iz potvrde od 26. ožujka 2014. proizlazi da taj iznos uopće nije podigao – list 150 spisa). Stoga, sud samo može zaključiti da okrivljenik navedeni aneks uopće nije želio potpisati već je oštećenika držao u uvjerenju da će mu pozajmicu vratiti, a što se nije dogodilo jer je u konačnici prema ugovoru o prodaju nekretnine od 22. veljače 2019. platio onaj prvotni iznos od 60.000,00 dolara iz Predugovora o kupoprodaji od 2. kolovoza 2013. (list 71 spisa), a ne ovaj iznos od 68.000,00 dolara iz navedenog Aneksa.

16.8.1. Ovdje samo još treba dodati da sud ne vjeruje okrivljeniku da je navedeni iznos od 40.000,00 dolara uopće predigao u banci, kao ni u djelu kada tvrdi da su oštećenik ŽB i njegov sin povećali iznos od 68.000,00 dolara na 73.000,00 dolara, odnosno na 71.000,00 dolara, jer bi onda sigurno predložili sklapanje novog aneksa i potom ga dostavili okrivljeniku.

17. S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti da je okrivljenik prijevarnu namjeru stvorio prilikom sklapanja ugovora o pozajmici (20. siječnja 2014.) jer se osjećao prevarenim od strane oštećenika ŽB (što je i sam potvrdio) budući se tada još nije uselio u stan (iako mu je oštećenik ŽB obećao useljenje u rujnu 2013.) i budući do tada još nije bio sklopljen glavni ugovor u kupoprodaji stana (iako je morao biti sklopljen zbog činjenica što je zgrada bila završena i što je predugovor o kupoprodaju bio zaključen 2. kolovoza 2013. – čl. 268. st. 5. Zakona o obveznim odnosima). Dakle, okrivljenik je očito „zaigrao svoju igru“ na način da je on sada želio prevariti oštećenika ŽB na način da mu posuđeni iznos nikada ne vrati jer je smatrao da je zbog lažnih obećanja financijski oštećen.

18. Što se tiče navoda okrivljenika i njegova branitelja da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu u kojem je prijebojem došlo do prestanka obveze, odnosno duga u iznosu od 90.000,00 kuna, a što je detaljno objašnjeno u toč. 9. ove presudu, navodi se sljedeće.

18.1. Do prestanka obveza putem prijeboja u pravilu dolazi u gospodarskim odnosima jer su ugovorne strane često u ulozi kupca ili prodavatelja i u međusobnim su poslovnim odnosima kroz dulje vrijeme, kao što bi recimo ovdje bio slučaj (okrivljenik ŠB – oštećenik ŽB). Da bi se prijeboj dogodio potrebno je da uz ispunjenje ostalih pretpostavki jedna strane da izjavu drugoj strani da vrši prijeboj, neovisno o tome da li se druga strana slaže s tim. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kada su se stekli uvjeti za to, što ustvari znači da pravni učinak kompenzacije ne nastaje od trenutka izjave, već od onog trenutka kada su se stekli uvjeti za kompenzaciju pa ona djeluje retroaktivno. Međutim, u konkretnom slučaju nedostaje uzajamnost kao jedna od temeljnih pretpostavki za prijeboj jer okrivljenik ničim u postupku nije dokazao da bi oštećenik ŽB bio njegov dužnik. Naime, stan kojega je okrivljenik kupovao i s kojim je imao kako navodi niz problema nije bio u vlasništvu oštećenika ŽB već njegove nećakinje, koju je oštećenik samo zastupao pa se ovdje radi o pravnom odnosu između treće osobe i okrivljenika (što potvrđuje i tužba okrivljenika radi sklapanja glavnog ugovora – list 72 spisa), a uzajamne su tražbine samo one koje postoje između istih osoba, što u konačnici znači da osoba koja izjavom obavlja prijeboj mora istovremeno biti i vjerovnik i dužnik druge osobe koja je sudionik prijeboja, a što ovdje nije slučaj. Da je čak i ispunjen nužan uvjet uzajamnosti, do prijeboja ne bi došlo jer ne postoji naprijed navedena izjava o prijeboju.

19. Slijedom navedenog, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni ŠB lažno predočio oštećenom ŽB da će mu pozajmljeni iznos od 90.000,00 kuna vratiti sutradan (21. siječnja 2014.) pa kada mu ga nije vratio da ga je održavao u uvjerenju da će mu pozajmljeni iznos vratiti po povratku s puta (iz [adresa] kako je tada rekao oštećeniku ŽB i svjedoku ĆB, iako je putovao po Europi), unaprijed odlučivši da tako neće postupi jer mu ga do danas nije vratio. Na taj način je oštećenika očito doveo u zabludu, što je kasnije imalo za posljedicu nastup štete po ŽB upravo za iznos okrivljeniku predanih 90.000,00 kuna. Takvim postupanjem okrivljeni je ostvario sva obilježja inkriminiranog kaznenog djela prijevare koje mu se optužnicom stavlja na teret, pri čemu je takvim prijevarnim postupanjem pribavljena znatna protupravna imovinska korist, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

20. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

21. U odnosu pak na potrebiti oblik krivnje, sud smatra da je isti postupao s izravnom namjerom, dakle, bio je svjestan svojih radnji i postupaka i htio nastupanje ranije opisane štetne posljedice, pri čemu je okrivljenik iskoristio prijateljski odnos s oštećenikom ŽB kako bi ga naveo da mu posudi novac na kraći vremenski period, iako istog nije namjeravao vratiti, pri čemu oštećenog ŽB održavao u zabludi na način da mu je obećavao povrat novca nakon povratka s puta, a takvim prijevarnim postupanjem okrivljenik je na štetu oštećenog sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u znatnom iznosu.

22. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

23. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

24. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio raniju neosuđivanost, dok nekih posebnih otegotnih okolnosti u njegovom ponašanju sud nije našao.

25. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljenika na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

26. Sud je po službenoj dužnosti korigirao iznos za koji je oštećen ŽB na način da je izvršena konverzija iz kuna u eure.

27. Kako je u postupku utvrđeno da okrivljenik oštećeniku nije vratio novac, sud je na temelju čl. 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 dosudio imovinskopravni zahtjev oštećenom ŽB u iznosu od 11.945,05 eura, koji iznos je okrivljeni ŠB dužan platiti oštećeniku u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je za više traženo što se odnosi na zakonske zatezne kamate oštećenik upućen da isto može ostvarivati u parnici.

28. Vodeći se prvenstveno interesom oštećenika u postupku, kako bi se osiguralo da okrivljenik doista oštećeniku naknadi iznos za koji ga je oštetio, sud je okrivljeniku uz izrečenu uvjetnu osudu izrekao i posebnu obvezu da u određenom roku obešteti oštećenika, stoga je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljeniku ŠB uz izrečenu uvjetnu osudu naložena i posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu oštećeniku ŽB u iznosu od 11.945,05 eura.

29. Istovremeno je okrivljenik upozoren ako ne izvrši posebnu obvezu, odnosno ne naknadi štetu oštećeniku sud će sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu te odrediti izvršenje kazne zatvora u cijelosti.

30. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njihova materijalna egzistencija.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 14. travnja 2025.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku

-branitelju okrivljenika Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-oštećeniku ŽB, [adresa]

-opunomoćeniku oštećenika Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu

-u spis