REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1384/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa majka i zz KE, koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u [adresa], protiv I. tuženice SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženika UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Josipu Klafuriću, odvjetniku u Velikoj Gorici, III. tuženika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom i IV. tuženice LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Klafuriću, odvjetniku u Velikoj Gorici, radi utvrđivanja očinstva, nakon glavne rasprave s koje je isključena javnost, održane 3. ožujka 2025., u prisutnosti majke i zz mlt. tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, IV.tuženice osobno, zamjenice punomoćnika I., II. i IV. tuženika odvjetnice Martine Mojsinović, punomoćnika I., II. i IV. tuženika, te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika III.tuženika, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pok. UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1988. u [adresa], datum smrti **.**.2011., otac mlt. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju je 6. srpnja 2011. rodila majka KE, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. I., II. i IV. tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500 eura u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužiteljice mlt. VE i KE su 28. srpnja 2022. podnijele ovom sudu tužbu protiv I.-IV.tuženika navodeći kako je mlt. VE rođena **.**.2011. u Zagrebu, koja činjenica je upisana u Maticu rođenih matičnog područja Črnomerec, za godinu 2011., izvršenu pod rednim brojem 03835, dana 4. kolovoza 2011. Nadalje navode kako je KE, majka mlt. djeteta, bila u izvanbračnoj vezi s pok. UE za čijeg trajanja je mlt. VE rođena i koji je otac iste. Obzirom je majka mlt. VE u trenutku rođenja mlt. djeteta bila maloljetna i nije imala poslovnu sposobnost morala je pred Općinskim građanskim sudom ishoditi priznanje poslovne sposobnosti da bi se mogla upisati kao majka mlt. VE. U međuvremenu je otac, pokojni UE, **.**.2011. izvršio suicid tako da je KE upisana u maticu rođenih bez podataka o ocu s time da je u zapisniku sastavljenom 15. rujna 2011. majka, izjavila da je otac djeteta pokojni UE. Pokojni UE je iza sebe ostavio oproštajno pismo majci KE iz kojega se jasno vidi da je u trenutku suicida bio u izvanbračnoj zajednici s istom i da je otac mlt. VE. Nakon smrti pok. UE proveden je ostavinski postupak koji je obustavljen obzirom isti nije ostavio nekretnine. Nasljednici umrloga su I., II., III. i IV. tuženi. U slučaju osporavanja očinstva od strane tuženika kao i radi potvrđivanja navoda iz tužbe predlaže provesti dokaz medicinskim vještačenjem. Slijedom svega navedenog predlaže se da sud odluči kao u izreci ove presude uz naknadu parničnog troška.

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P Ob-762/2022 od 9. rujna 2022. (str. 13- 15) odbacio tužbu obzirom da su tužiteljice podnijele tužbu nakon isteka roka od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a temeljem čl. 386. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ). Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovni broj Gž Ob-36/2022 od 26. listopada 2022. (str. 21- 23) potvrdio rješenje ovoga sud u odnosu na tužiteljicu KE, a ukinuo u odnosu na tužiteljicu mlt. VE i u tom dijelu vratio predmet sudu na daljnji postupak uz obrazloženje da su rokovi propisani čl. 386. ObZ-a za mlt. VE protekli kad je bila u dobi od nepune godine dana, a ista nema na raspolaganju nijedno drugo pravno sredstvo kojim bi se mogla utvrditi kćeri pok. UE pa je stoga neprihvatljiva primjena propisanih prekluzivnih rokova iz čl. 386. ObZ-a u odnosu na nju jer bi joj time bilo povrijeđeno konvencijsko pravo na očuvanje svog identiteta odnosno bile bi povrijeđene odredbe Konvencije o pravima djeteta.

3. I., II. i IV.tuženici su u odgovoru na tužbu od 9. i 10. siječnja 2023. naveli kako se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženima. Ne odgovara istini da bi sada pok. UE bio u izvanbračnoj zajednici sa KE. Točno je da se sada pok. UE bio družio s KE, ali prema saznanju tuženika oni nisu živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici. Pok. UE je živio s majkom, a u čijoj kući je i počinio suicid. Godinu dana prije počinjenja suicida se počeo viđati s KE, a u tom periodu se počeo i drogirati, i to s teškim drogama-heroin, dok je do tada konzumirao samo lake droge u smislu marihuane. Pretpostavlja se kako je suicid počinio u teškoj ovisničkoj krizi, i u stanju potpune neuračunljivosti, tako da tzv. “oproštajno pismo“ ne može predstavljati nikakav dokaz, jer pretpostavlja se da je u stanju neubrojivosti mogao napisati i ono što ne odgovara istini, jer nije bio ni svjestan što je napisao. Tuženici baš i ne poznaju KE, odnosno tuženici UE i AE je uopće ne poznaju, dok su je tuženice SE i LE znale viđati. Tuženici nisu nikada vidjeli mlt. VE. Majka je od rođenja mlt. VE samo jedanput bila kod I.tužene s jednom muškom osobom na vratima kuće, u alkoholiziranom stanju, i tražila je novce. Koliko je tuženima poznato KE je u tretmanu Centra za socijalnu skrb već dugi niz godina, pa tuženici predlažu od centra pribaviti socijalnu anamnezu za obje tužiteljice. Da li se majka, za vrijeme dok se viđala sa sada pok. SE UE, viđala i s drugim muškim osobama, to tuženima nije poznato, jer je tuženi ne poznaju dovoljno, ali tuženi ne isključuju i tu mogućnost, opreza radi. Radi svega navedenog, predlaže se sudu, a nakon provedenog postupka, odbiti tužbeni petit uz naknadu troška tuženima.

4. III.tuženik AE je u podnesku od 10. siječnja 2024. (str. 65) naveo kako priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu, proveo je dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužiteljice, I., II. i IV.tuženika te svjedokinje ME. III.tuženik nije saslušan jer nije pristupio na ročište za saslušanje iako je bio uredno pozvan. Sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđivanja očinstva DNA analizom te je na isto pozvao I.tuženicu i II.tuženika kao roditelje pok. UE, međutim isti nisu pristupili vještačenju, a niti su opravdali svoj izostanak (dopis GENOS-a od 21. ožujka 2024.- str. 80). Sud je pozvao I. tuženicu i II. tuženika da se očituju zašto nisu postupili po rješenju suda i pristupili uzimanju uzoraka radi DNA analize. I. i II. tuženici su podneskom od 11. travnja 2024. obavijestili sud kako su se oni razveli, II. tuženik je preselio te nije vidio sina UE od njegovog 5. razreda, a isti zadnju godinu prije tragičnog događaja nije boravio ni kod majke tako da oni ne znaju s kim se on zadnju godinu dana života družio, a također ne znaju s kim se KE družila tu godinu. S druge strane, tuženici smatraju da je teret dokaza na tužiteljima te da tužitelji moraju dokazati svoje tvrdnje iz tužbe, a ne tuženici. GENOS je dopisom od 26. lipnja 2024. (str. 89) obavijestio sud kako nisu u mogućnosti provesti vještačenje očinstva analizom DNA i usporedbom DNA profila mlt. tužiteljice s DNA profilima III. i IV.tuženika, kao brata i sestre pok. potencijalnog oca UE, s obzirom da tvrtka GENOS d.o.o. ne provodi utvrđivanje srodstva između djeteta i potencijalnih strica i tetke. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog I., II. i IV. tuženika da od Hrvatskog zavoda za socijalni rad (ranije Centra za socijalnu skrb) pribavi socijalnu anamnezu za obje tužiteljice, a kako je to navedeno u očitovanju na tužbu, jer sud smatra kako isto nije relevantno za utvrđivanje očinstva te uopće nije jasno koja okolnost bi se navedenim dokaznim prijedlogom dokazivala. Pri tome se naglašava da isti tuženici nisu na posljednjem ročištu imali dokaznih prijedloga.

6. Navedeni dokazi provedeni su radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev mlt. tužiteljice je osnovan.

8. Uvidom u smrtni list (str. 3) utvrđeno je kako je UE rođen **.**.1988. preminuo **.**.2011.

9. Uvidom u rodni list (str. 4) utvrđeno je kako je VE rođena **.**.2011. od majke KE dok otac nije upisan.

10. Uvidom u rješenje Javnog bilježnika Ivana Adžije poslovni broj O-363/11, UPP/OS-191/2011 od 9. rujna 2011. (str. 5) utvrđeno je kako je obustavljen ostavinski postupak iza pok. UE s obzirom da isti nema ostavinske imovine.

11. Uvidom u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 15. rujna 2011. (str. 6-7) koje je postalo pravomoćno 3. listopada 2011., utvrđeno je da je odobrena dopuna podataka u Državnoj matici rođenih koja se vodi za matično područje Zagreb, Črnomerec, za godinu 2011. pod rednim brojem 3835, kod upisa činjenice rođenja mlt. ženskog djeteta nepoznatog osobnog imena, rođenog u [adresa] dana 6. srpnja 2011. na način da se upisalo ime i prezime VE, narodnost V, narodnost majke V, zanimanje majke učenica. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je istom priložena i preslika pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R10-399/11 o priznanju poslovne sposobnosti majke.

12. Uvidom u zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 15. rujna 2011. str. 8) utvrđeno je da je majka KE izjavila da se ocem djeteta VE smatra UE koji je preminuo **.**.2011.

13. U oproštajnom pismu na str. 9 sudskog spisa je navedeno slijedeće: " K volim te, volim te, volim te. [adresa] VE da ju je tata volio najviše od svega. Seka ti si se promijenila i ponašaš se ko da sam ti neprijatelj. Al te volim. Mama "hvala" ti na razgovoru, ne mora nitko znati šta si napravila, a ja neću ni pisati. Volim vas. KE srećo moja boli me što ovo sad idem napravit, ali bit će ti bolje bez mene. Ema mi već sad fali. Joj kako je život čudan, volim te. Pazit ću na vas odozgora. Vaš anđeo čuvar."

14. Iz iskaza majke i zz mlt. tužiteljice KE proizlazi kako je ona majka mlt. VE koja je rođena **.**.2011. Pok. UE je otac mlt. VE, a oni su se upoznali jer su se njezin brat i pok. UE družili. Njezin brat je sada također pokojni. UE i ona su se zaljubili, od početka su se viđali te je ona počela odlaziti spavati kod njega i ubrzo su počeli živjeti zajedno kod njega gdje je on živio te su imali ok odnos. UE i ona su bili u vezi godinu i pol, a godinu dana su živjeli zajedno na adresi [adresa] gdje je UE živio. UE je tada živio s njegovom majkom SE i sestrom LE. Njegov otac i brat nisu živjeli na toj adresi i ona ih ne poznaje. Pojasnila je da su prvotno UE i ona živjeli s njegovom majkom i sestrom u kući, a kako su oni u dvorištu imali i tzv. kontejner, oni su se tamo preselili jer je to zapravo bio mali stančić koji je imao i kuhinju i kupaonicu i sobu. Kad se VE rodila, UE i ona su živjeli zajedno sve dok on nije počinio to što je počinio. UE i ona su nakon rođenja djeteta išli u Maticu rođenih kod Vinogradske bolnice pokušati upisati VE, međutim od tamo su ih vratili jer je ona tada bila maloljetna, imala je samo 16 godina, te su ih poslali na sud kako bi ona dobila poslovnu sposobnosti i dokazala da može brinuti o djetetu i ona je taj zahtjev podnijela na ovaj sud, ne sjeća se točno kada, ali UE je još bio živ, a potom je on napravio to što je napravio. U vrijeme dok je bila u vezi s UE i s njim živjela, nije bila ni u kakvoj vezi s niti jednim drugim muškarcem. Bila je u dobrim odnosima s majkom i sestrom pok. UE, možda se u zadnje vrijeme osjetila napetost kad su one saznale da se UE drogira. Kad je rodila VE, oni su bili kod njih u kući i one su vidjele dijete. Nakon smrti UE, ona se vratila kod svoje majke s djetetom, a tada su SE i LE još jednom ili dva puta došle u posjetu vidjeti VE, u posjeti su se zadržale kratko, a nakon toga nisu više niti zvale niti pitale za dijete. Taj dan kad se UE ubio, SE ju je vodila kod njezine mame i od tamo je ona išla s VE na prvi pregled kod pedijatra. Ona je sada u izvanbračnoj zajednici i majka je još dvoje djece. VE sada ima 13 godina i ona nije prije uspjela upisati ime oca u njezin rodni list jer je to već pokušavala u više navrata, prvo preko Državnog odvjetništva, ali to se vuklo dvije godine i nije se ništa riješilo, onda je otišla kod jedne odvjetnice koja joj je samo uzela novac i nije ništa napravila i tako se to odužilo. Nije dovodila dijete nakon smrti UE u tu kuću jer je upravo ona u toj kući našla UE mrtvog i više nije mogla tamo doći, a kada je gđa. SE bila u posjeti njoj i njezinoj majci jasno joj je dala do znanja da ona ne želi kontakt s djetetom i da ne želi ništa plaćati za dijete, a ona niti onda niti sada ne želi njezin novac niti je to zanima već želi da njezino dijete zna tko joj je otac.

15. Iz iskaza I.tuženice SE, majke pok. UE, proizlazi kako je njezin sin pok. UE bio u vezi s KE. Na upit jesu li oni živjeli zajedno navela je "ne stalno". Kada su živjeli zajedno navodi da su prvo živjeli u kući zajedno s njom, a potom im je rekla da presele u stambeni kontejner u dvorištu jer je njezin sin divljao kada nije bilo droge. Svojoj kćeri LE je rekla, kad su krenuli problemi, da si nađe stan i odseli jer nije htjela da to gleda. Naime, njezin sin je, uz Kristininog brata, postao još veći ovisnik. Ona ne spori činjenicu da je njezin sin i prije pušio travu, ali on je bio zaposlen, međutim uz Kristininog brata je postao teški ovisnik i divljao je. Kad se KE sprdnulo, ona bi otišla u Zagreb kod svoje majke, tako da može reći da je njihova veza s prekidima trajala pa neka bude pola vremena od onoga kako je KE rekla. Mjesec dana prije poroda KE je otišla kod svoje majke, ona je zapravo nije niti vidjela s trbuhom. Pok. sin joj je rekao da će KE roditi dijete, a u jednom trenutku otvorenosti, kad nije bio toliko pod drogama, joj je rekao da sumnja da je otac, ali da neće u to ulaziti, da je bitno da se dijete rodi živo i zdravo. Nakon rođenja djeteta su kćer i ona otišle vidjeti dijete po običajima, bilo njihovo ili ne, donijele su poklone i bile sat vremena, i to su išle u [adresa] kod KE i njezine majke, a sin je u to vrijeme bio živ i živio je s njom. Taj dan kada su išle vidjeti dijete je sin UE također bio u [adresa]. Jedanput su UE i KE došli k njoj s bebom i rekli joj da pričuva bebu, a da njih dvoje idu u sobu odmoriti i odspavati, i nakon dva sata su uzeli bebu i otišli nazad u Zagreb. Na upit jesu li oni tada zajedno živjeli u [adresa] navela je da su bili malo tu, malo tamo. Nakon sinove smrti nije išla kod KE vidjeti bebu, njezinog djeteta više nema i ona nije niti htjela ići kod nje, ona ima svoj život i neka odgaja dijete, ali je KE bila u kontaktu s njom jer je znala njezin broj telefona i nazvala ju je i tražila 150.000,00 kn pa joj je htjela dati dečka na telefon da s njim razgovara te je ona s njim i razgovarala i rekla joj je da je neće ucjenjivati i da ne da novce. Dok su njezin sin i ona boravili kod nje u kući, KE i ona su bile u vrlo korektnim odnosima, ona joj je bila kao majka, a tisuću puta ju je molila da joj pomogne da skinu sina s droga i on je već trebao ići na liječenje u Bedekovčinu, ali dovoljan je bio jedan njezin poziv da on ne ode na liječenje. Njih dvoje nisu konstantno bili zajedno. U ovih 13 godina je KE samo prije dvije i pol godine došla na njezinu adresu u pola 9 navečer s nekim čovjekom, bila je pod utjecajem alkohola te ju je pitala smatra li i osjeća da je ona ubojica njezinog djeteta i ona je rekla "pa naravno da da" odnosno rekla joj je da je 50% kriv on jer si je dozvolio da krene tim putem, a 50% je kriva ona što nije pomogla da se on izliječi. I tada joj je rekla da je puno sati i da bi trebala biti uz svoje dijete i rekla je tom čovjeku da je vozi doma što je on i učinio. Tijekom njihove veze nije bilo drugih cura ili dečki s kojima su se oni družili, ona ne zna je li KE bila s nekim poslije Ivanove smrti, a na upit je li bila s kim prije njegove smrti navela je da ne zna, pa nije ona išla za njima. Na upit smatra li da se, s obzirom da je navela da su joj oni doveli da pričuva bebu i da su išli vidjeti bebu kod njih u [adresa], UE smatrao ocem, navela je da ne, on je imao ovisnički um, njemu je KE bila šprica heroina, a beba šaka tableta. Na upit kako objašnjava da je njezin sin AE priznao da je mlt. VE [adresa] kćer, navela je da ga trebate upoznati, AE je zlo zla, on bi nju utopio u čašici vode. On zapravo nije nikoga ni upoznao. U to vrijeme prije Ivanove smrti, AE je živio u [adresa], poslije je otišao u Njemačku, nije upoznao KE, ali je bio upućen.

16. Iz iskaza II.tuženika, oca sada pokojnog UE, proizlazi kako on ne zna baš ništa o svom sinu UE i njegovoj vezi s KE niti zna ništa o mlt. VE. SE i on su bili razdvojeni i on nije sa sinom imao nikakav kontakt od 2002., nije ga ni vidio niti čuo, nije znao ništa o njegovom životu, ni koju je školu završio, niti je li zaposlen, niti je li bio u vojsci. UE je kod njega živio do kada je išao u 5. razred OŠ, on je brinuo o njemu kako je znao i nikada nije branio da njegova majka SE dođe po njega i da odu u šetnju i nakon jedne takve šetnje je on javio da je odlučio živjeti s mamom i sestrom. Otada on ne zna ništa o njemu i nije ga vidio sve dok mu SE nije javila da je počinio suicid i onda je otišao i vidio ga u tom sanduku. Čuo je za VE i to od starijeg sina AE. On je nešto kao palamudio kao trebalo bi se pobrinuti za to dijete, ne smijemo ju ostaviti, pa liči na UE", na što je on rekao "pa tko si ti, miritelj, nemoj me opterećivati s nekim stvarima" i tu su AE i on prekinuli svoje odnose i on je otišao u Njemačku gdje živi svoj život. KE nije upoznao, sada ju prvi put vidi. On VE nije nikada vidio niti ga je bilo tko pokušao kontaktirati vezano za nju.

17. Iz iskaza IV.tuženice proizlazi kako je ona sestra od pok. UE, KE joj je poznata jer ju je viđala u domu gdje su živjeli majka, njezin sada pok. brat UE i ona. Također joj je poznato da je KE rodila. Njezin brat i KE su bili u vezi, nije joj poznato koliko je ta veza trajala jer je tu bilo puno prekida pa joj je teško procijeniti to razdoblje. Teško joj je reći jesu li pok. UE i KE živjeli zajedno jer što je zapravo definicija zajedničkog življenja, KE je znala doći i prespavati, a ona teško može odgovoriti na to pitanje jer i nije bila prisutna s obzirom da se brzo nakon što je njezin brat krenuo tim putem, odselila. Ona ne zna je li VE njegovo dijete, brat je spomenuo da je KE u drugom stanju, a on je bio u raznim situacijama i nekad je u svjesnom ili nesvjesnom stanju i prihvaćao to i sumnjao. Teško je reći što je on u tom trenutku mislio, bilo je trenutaka kad je to spominjao, a bilo je trenutaka kada je govorio da to nije moguće. Ona je vidjela VE kada se rodila, KE je tada bila u svojoj kući te su majka i ona išle kod nje vidjeti dijete, a ona je išla jer je to bio jedan od uvjeta koje je postavljao njezin brat u zamjenu da pristane na izlječenje. Naime, on je često stavljao neke uvjete koje je trebalo prihvatiti u cilju da ode na liječenje, a tu je bio uvjet da majka i ona odu vidjeti dijete i ako to naprave onda će on ići na liječenje. Ona je išla jer mu je htjela pomoći. Ona ima i drugog brata AE koji nije bio uključen u njihov život te po njezinim saznanjima nije imao kontakt s UE, a niti je ona s njim bila u kontaktu sve dok UE nije preminuo. Poslije je bilo pokušaja okupljanja, ali bezuspješno. Teško joj je procijeniti koliko je veza njezinog brata i KE trajala jer ona i nije tamo živjela već je otišla u podstanare jer joj je majka, s obzirom na njezine želje za obrazovanjem, rekla da ovo nije dobra sredina za nju i da bi bilo bolje da se makne. Ona je otišla u podstanare možda godinu prije nego što je njezin brat izvršio suicid. Ona je majci dolazila u posjetu, ali ne često i uglavnom je zaticala majku, brat je radio. Na upit je li zatekla i KE ne može reći ni da ni ne. Ne može odgovoriti na pitanje jesu li KE i njezin brat živjeli zajedno od trenutka rođenja djeteta **.**.2011. pa do njegove smrti jer ne zna jesu li tada živjeli zajedno, a njezin je brat tada bio u jako lošem stanju. Ona i pok. brat su bili u dobrim odnosima sve dok on nije počeo uzimati drogu, a što je bilo sigurno godinu dana prije smrti, a oni su pokušali i preko HZZO-a da ide na odvikavanje, pa se neko vrijeme javljao u neki centar za odvikavanje u Zaprešiću, ali to je kratko trajalo, pa su pronašli neki centar za odvikavanje u Bedekovčini, uglavnom stvarno je iscrpila sve mogućnosti da mu pomogne. Nije joj poznato da su KE i pok. UE po rođenju djeteta otišli u Maticu upisati dijete. Na upit je li joj poznato da su KE i UE živjeli zajedno najprije s njima u kućanstvu, a onda u tzv. kontejneru, navela je da joj je to poznato, ali tu je diskutabilna definicija življenja jer za nju živjeti zajedno znači živjeti zajedno 24 sata dnevno, a dolazak i odlazak, nekad ostanak na jedan dan pa odlazak na pet dana pa onda ponovno dolazak na jedan dan pa odlazak na 10 dana, ne spada u tu definiciju. Na upit smatra li da UE time što su majka i ona išle vidjeti dijete koje se rodilo za vrijeme dok je on živ nije nijekao da je dijete njegovo, navela je da ne.

18. Iz iskaza svjedokinje ME proizlazi kako je ona dugogodišnja prijateljica s KE te je poznavala i sada pok. UE te zna sve o njihovoj vezi i zna da su se upoznali, zaljubili i dobili dijete. Živjeli su zajedno kod njegovih roditelja. Oni su ubrzo nakon upoznavanja odlučili živjeti zajedno. Njihova veza trajala je par mjeseci jer su oni brzo ušli u vezu i počeli živjeti zajedno. Poznato joj je da su oni živjeli zajedno kod njegovih roditelja jer su one susjede i onda zna da je ona živjela kod njega, a one su se i svakodnevno čule. Ona nije nikada bila na toj adresi gdje su oni živjeli zajedno. Poznato joj je da su oni živjeli s [adresa] mamom, njezinim tadašnjim partnerom te [adresa] sestrom. KE za vrijeme dok je bila u vezi s UE nije bila u vezi s niti jednim drugim muškarcem. Isto tako zna da u to vrijeme nije imala seksualni odnos s nekim drugim muškarcem, a ona bi to sigurno znala jer su bile prijateljice. KE se nakon što je rodila vratila kod UE i tamo je bila do Ivanove smrti. Ona je vidjela VE kad je išla na kontrolu kod pedijatra, tada je još UE bio živ, a KE i ona su se čule jer je ona dolazila u Zagreb i onda joj je rekla da će ići s njom kod pedijatra da joj pomogne i tada je vidjela VE. Sjeća se da je tada KE u [adresa] došla s [adresa] majkom. [adresa] majka tada nije išla s njima kod pedijatra jer je ona tada išla na posao. Ona nema konkretne informacije o upisivanju oca u izvadak iz rođenih djeteta osim što joj je poznato da se UE pokušao upisati, ali se onda dogodila smrt, a i njegova strana obitelji je pružala otpor. UE je, kad se dijete rodilo, priznao dijete. Na upit što pod time misli, navela je da kad je KE saznala da je trudna, UE se veselio djetetu, nije uopće bilo sumnje da dijete ne bi bilo njegovo te su oni planirali zajedničku budućnost s djetetom. [adresa] majka je tada imala partnera i ona je rekla da misli da je KE živjela s UE te njegovom majkom, njezinim partnerom i sestrom, a ne može tvrditi 100% da je taj partner baš živio s [adresa] majkom. Misli da je u to vrijeme s njima živjela i [adresa] sestra. Ne zna točno godinu kada su se KE i UE upoznali jer je to bilo jako davno, a upoznali su se preko Kristininog brata S koji je danas isto pokojni. Ne zna točno gdje i kada su se upoznali, ali zna da su se Kristinin brat i UE poznavali i družili i da se preko svog brata KE upoznala s UE. Misli da je UE stariji od KE, možda je bio 1987. godište, ali nije točno sigurna. Upisu UE kao oca protivila se njegova majka, a sve se dogodilo jako brzo po porodu djeteta, a KE je još bila i mlt. osoba koja je dobila dijete i umjesto da su joj pomogli i da su zaključili da imaju unuče, njoj nitko nije pomogao. Nije joj poznato je li UE u vrijeme rođenja djeteta radio iako misli da u to vrijeme nije. Na upit je li KE s djetetom bila kod UE u kući na dan kada je on učinio suicid, navela je da misli da je to bilo isti dan kada je bio taj pregled kod pedijatra i UE se taj dan nije javljao na telefon ni za vrijeme tog pregleda, a niti kasnije te je [adresa] majka sa svojim partnerom došla po KE i dijete te su oni zajedno otišli kod njih doma, ali misli da su KE rekli da pričeka vani. KE i ona su bile susjede jer su živjele u istoj ulici od rođenja, a to je u [adresa] u [adresa]. Ne zna je li [adresa] sestra pružala otpor ka priznanju djeteta, ona gospođu ne poznaje. Ona zadnjih 13 godina živim u [adresa].

19. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je sada pokojni UE otac mlt. VE rođene **.**.2011. od majke KE. Naime, sud je iskaz KE ocijenio kao istinit i vjerodostojan s obzirom da je ista uvjerljivo i životno opisala svoju vezu s UE tijekom koje veze je ostala trudna te rodila dijete VE i to u vrijeme dok je bila maloljetna. Da su njezini navodi istiniti proizlazi i iz iskaza svjedokinje ME koja je njezina prijateljica te je upoznata s vezom KE i UE, a u kojoj vezi se rodilo dijete, ovdje tužiteljica. Tako je KE navela kako su ona i UE bili u vezi godinu i pol, a godinu dana su živjeli zajedno na adresi [adresa] gdje je UE živio, i to prvotno su živjeli s njegovom majkom i sestrom u kući, a kako su oni u dvorištu imali i tzv. kontejner, oni su se tamo preselili jer je to zapravo bio mali stančić koji je imao i kuhinju i kupaonicu i sobu; UE i ona su nakon rođenja djeteta išli u Maticu rođenih kod Vinogradske bolnice pokušati upisati VE, međutim od tamo su ih vratili jer je ona tada bila maloljetna, imala je samo 16 godina, te su ih poslali na sud kako bi ona dobila poslovnu sposobnosti i dokazala da može brinuti o djetetu i ona je taj zahtjev podnijela na ovaj sud, ne sjeća se točno kada, ali UE je još bio živ, a potom je on napravio to što je napravio; u vrijeme dok je bila u vezi s UE i s njim živjela, nije bila ni u kakvoj vezi s niti jednim drugim muškarcem; kad je rodila VE, oni su bili kod njih u kući i SE i LE su vidjele dijete; nakon smrti UE ona se vratila kod svoje majke s djetetom, a tada su SE i LE još jednom ili dva puta došle u posjetu vidjeti VE, u posjeti su se zadržale kratko, a nakon toga nisu više niti zvale niti pitale za dijete; taj dan kad se UE ubio, SE ju je vodila kod njezine mame i od tamo je ona išla s VE na prvi pregled kod pedijatra. Bitne dijelove njezinog iskaza potvrdila je svjedokinja ME koja je u bitnome navela kako: su se UE i KE upoznali, zaljubili i dobili dijete; živjeli su zajedno kod njegovih roditelja; ona je vidjela VE kad je išla na kontrolu kod pedijatra, tada je još UE bio živ, a KE i ona su se čule jer je ona dolazila u Zagreb i onda joj je rekla da će ići s njom kod pedijatra da joj pomogne i tada je vidjela VE; sjeća se da je tada KE u [adresa] došla s [adresa] majkom; poznato joj je da se UE pokušao upisati kao otac, ali se onda dogodila smrt, a i njegova strana obitelji je pružala otpor; UE je, kad se dijete rodilo, priznao dijete, odnosno kad je KE saznala da je trudna, UE se veselio djetetu, nije uopće bilo sumnje da dijete ne bi bilo njegovo te su oni planirali zajedničku budućnost s djetetom; KE za vrijeme dok je bila u vezi s UE nije bila u vezi s niti jednim drugim muškarcem; isto tako zna da u to vrijeme nije imala seksualni odnos s nekim drugim muškarcem, a ona bi to sigurno znala jer su bile prijateljice. Nadalje, da su njihovi iskazi istiniti u bitnim dijelovima sud zaključuje i iz iskaza I. i IV. tuženica. Naime, iako obje ne navode da je njihov sin, odnosno brat otac mlt. tužiteljice, obje priznaju da su sada pokojni UE i KE bili u vezi, da je tijekom te veze KE ostala trudna te da je rodila mlt. VE koju su obje išle pogledati. Za napomenuti je da su prvotno u odgovoru na tužbu tuženice navele da nisu nikada vidjele mlt. VE, a što nije točno s obzirom da iste u svojim iskazima navode kako su je vidjele. Također niti jedna niti druga ne navode da je u vrijeme kada je KE ostala trudna, ista imala ljubavne ili intimne veze s drugim ljudima. Tako je I. tuženica u svom iskazu potvrdila da je njezin sin pok. UE bio u vezi s KE; na upit jesu li oni živjeli zajedno navela je "ne stalno"; kada su živjeli zajedno navodi da su prvo živjeli u kući zajedno s njom, a potom im je rekla da presele u stambeni kontejner u dvorištu jer je njezin sin divljao kada nije bilo droge. Dakle, iz navedenog iskaza je razvidno da su UE i KE živjeli zajedno iako je navedenu činjenicu I. tuženica negirala u odgovoru na tužbu. Navedeno je u suglasju s iskazom KE. Nadalje je I. tuženica navela kako su nakon rođenja djeteta kćer i ona otišle vidjeti dijete po običajima, bilo njihovo ili ne, donijele su poklone i bile sat vremena, i to su išle u [adresa] kod KE i njezine majke, a taj dan kada su išle vidjeti dijete je sin UE također bio u [adresa]; jedanput su UE i KE došli k njoj s bebom i rekli joj da pričuva bebu, a da njih dvoje idu u sobu odmoriti i odspavati, i nakon dva sata su uzeli bebu i otišli nazad u Zagreb. Iz navedenog ponašanja sada pokojnog UE sud zaključuje kako se isti smatrao ocem mlt. VE. Nadalje, I. tuženica je također navela kako tijekom njihove veze nije bilo drugih cura ili dečki s kojima su se oni družili, a kako je u vrijeme kada je ostala trudna KE bila u vezi s UE, može se zaključiti da je upravo UE otac mlt., tužiteljice. Nadalje, IV. tuženica je u svom iskazu navela kako: su njezin brat i KE bili u vezi, brat je spomenuo da je KE u drugom stanju, također joj je poznato da je KE rodila; ona je vidjela VE kada se rodila, KE je tada bila u svojoj kući te su majka i ona išle kod nje vidjeti dijete, a ona je išla jer je to bio jedan od uvjeta koje je postavljao njezin brat u zamjenu da pristane na izlječenje; poznato joj je da su KE i UE živjeli zajedno najprije s njima u kućanstvu, a onda u tzv. kontejneru, ali tu je diskutabilna definicija življenja jer za nju živjeti zajedno znači živjeti zajedno 24 sata dnevno, a dolazak i odlazak, nekad ostanak na jedan dan pa odlazak na pet dana pa onda ponovno dolazak na jedan dan pa odlazak na 10 dana, ne spada u tu definiciju. Dakle, i IV. tuženica priznaje da su njezin brat i KE bili u vezi, da se tijekom trajanja te veze rodilo dijete, a jesu li oni živjeli zajedno ili ne i je li to bilo po definiciji zajedničkog življenja kako je tumači IV. tuženica nije niti bitno jer zajedničko življenje nije pretpostavka nečije trudnoće ili nečijeg očinstva. Nadalje, ove sve iskaze treba povezati i s činjenicom da III. tuženik priznaje da je njegov sada pokojni brat otac mlt. tužiteljice. Isto tako II. tuženik koji nema saznanja o životu svog pokojnog sina UE, niti mu je poznata njegova veza s KE jer u to vrijeme nisu bili u kontaktu, navodi kako mu se nakon suicida sina UE, javio sin AE (ovdje III. tuženik) te mu rekao za VE i govorio kako bi se trebalo pobrinuti za to dijete, da ju ne smiju ostaviti, da liči na UE.

20. Sud je također uzeo u obzir da je u vrijeme rođenja mlt. VE, njezina majka KE bila maloljetna i da se niti ona nije odmah mogla upisati u maticu rođenih kao majka djeteta jer joj je prvotno trebalo rješenje suda o priznanju poslovne sposobnosti, a kako to proizlazi iz njezinog iskaza koji je u tom dijelu potkrijepljen rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 15. rujna 2011. Sud je uzeo u obzir i oproštajno pismo u kojem UE spominje i KE i VE, a iz pisma također proizlazi da se UE smatrao ocem mlt. VE. Kada se to pismo poveže sa ostalim provedenim dokazima, sa sigurnošću se može zaključiti kako je upravo UE otac mlt. VE. Pri tome treba napomenuti kako nitko od tuženika nije osporavao da je to pismo napisao upravo UE.

21. Nadalje, čl. 390. st. 1. ObZ-a je propisano da sud radi utvrđivanja očinstva može odlučne činjenice utvrđivati i izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene znanosti. St. 6. istog članka je propisano da ako dokaz nije izveden jer se jedna stranka nije odazvala pozivu za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem ili je uskratila izvođenje tih dokaza, sud će procijeniti od kakvog je to značenja. Sud je procijenio kako se I. i II. tuženici nisu odazvali pozivu suda za DNA vještačenje radi utvrđivanja činjenice da je je njihov pokojni sin otac mlt. tužiteljice, nadajući se da će na taj način izbjeći utvrđivanje očinstva. Međutim, sud je temeljem svih provedenih dokaza jasno i nedvojbeno utvrdio da je upravo njihov sin, sada pokojni UE, otac mlt. VE.

22. Slijedom navedenog, sud je povezujući iskaze svih saslušanih stranaka, svjedokinje ME, pročitane dokumentacije sa činjenicom da se I. i II. tuženici nisu željeli podvrgnuti vještačenju nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, slijedom čega je odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude, rukovodeći se najboljim interesom djeteta, odnosno pravom svakog djeteta da zna svoj identitet, odnosno tko su mu roditelji.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a i Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/2023) u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što uzimajući vrijednost boda od 2 eura iznosi 400 eura. Navedeni iznos je potrebno uvećati za 25% PDV-a tako da ukupni trošak koji su I., II. i IV. tuženici dužni platiti tužiteljici iznosi 500 eura. III. tuženik nije dužan platiti tužiteljici parnične troškove s obzirom da je isti odmah, po zaprimanju tužbe, priznao tužbeni zahtjev. Pri tome valja reći kako je sud o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno o činjenici da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku. Sud je tužiteljici priznao i zatezne kamate na iznos parničnih troškova s obzirom da je tužiteljica iste i zatražila u tužbi, sukladno čl. 151. st. 3 ZPP-a.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužiteljice

2. pun, I., II. i IV. tuženika

3. pun. III. tuženika