1                  Poslovni broj: 30 Pr-61/2022-13

 

                                                                     Poslovni broj: 30  Pr-61/2022-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI
       Žrtava fašizma 7

       51000 Rijeka          

                                                                                                                                                                                                      

U  I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja I. P., D. G. 66, R., OIB: ...., zastupan po OD M. i P. d.o.o. iz R., protiv tuženika KD A. d.o.o., Š. 15, R., OIB: ...., zastupan po O. V. i P. d.o.o. iz R., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 9. studenoga 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.Utvrđuje se da nije dopuštena odluka br. A402006-22-2-2 o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 19.1.2022. kojeg je tuženik dao tužitelju i da radni odnos tužitelja temeljem prijašnjeg ugovora o radu nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto voditelj odjela tehnologije prometa na kojem je radio prije nedopuštenog otkaza sa svim pripadajućim koristima i plaćom tog radnog mjesta.

 

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 497,50 eura / 3.748,41 kn[1] s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućom od 9. studenoga 2023. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana.

 

 

                                                                      Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 15.2.2019. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je zaposlen na radnom mjestu voditelj odjela tehnologije prometa. Tuženik je ovaj ugovor otkazao odlukom br. A402006-22-2-2 o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 19.1.2022., a u kojem je naveo da je otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelj je dana 31.1.2022. protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava, ali je zbog svoje financijske situacije bio prinuđen prihvatiti ponuđeno radno mjesto. Dakle, tužitelj je temeljem čl. 123. st. 2. Zakona o radu potpisao anex ugovora o radu, no ujedno je i zadržao pravo da otkaz pobija pred sudom. Sve to je naveo u dopisu od 31.1.2022. koji je zajedno sa zahtjevom za zaštitu prava i potpisanim anexom dostavio tuženiku. Tuženik je taj dopis, a time i zahtjev za zaštitu prava zaprimio 1.2.2022., ali na njega nije odgovorio. Tužitelju sada nije preostalo ništa drugo nego da zaštitu svojih prava potraži pred sudom. Tužitelj smatra da je otkaz tuženika nezakonit i predstavlja svojevrsnu ucjenu tužitelju. Prije svega, kada bi postojalo neko skrivljeno ponašanje ( kako to tuženik navodi ) onda je jasno da se drugoj strani tada ne bi nudio neki drugi posao. Ako se netko skrivljeno ponašao onda se on loše ponašao i grubo kršio uvjete ugovora i takvoj osobi se onda ne nudi neki drugi posao. Dakle, sasvim je jasno, već iz toga, da nikakvog skrivljenog tužiteljevog ponašanja nije bilo pa je otkaz odmah na početku nezakonit. Iz samog obrazloženja se nadalje vidi da se ono u cijelosti odnosi na nekakve pritužbe drugog radnika i putnika koje ničime nisu dovedene u vezu s tužiteljem i u kontekst povreda obveza od strane tužitelja kao radnika.

 

1.1.Kao prvi razlog tuženik uzima pritužbe putnika koje nikada nije dostavio tužitelju. Kako one njemu nisu dostavljene, tužitelj ne može znati na što se te pritužbe uopće odnose i govore li na bilo koji način o njegovom radu. Također nije jasno na koji način je tuženik te pritužbe provjerio da bi onda o njima iznio svoje zaključke. U ovom dijelu, budući da te pritužbe njemu nisu dostavljene, povrijeđeno je pravo radnika da uopće štiti svoja prava i da iznese svoju obranu. Bez toga, poslodavac nije mogao donijeti zakonitu odluku o otkazu što samo pokazuje koliko je otkaz nezakonit.

 

1.2.Drugo, navodi se i pritužba koji je jedan vozač dostavio Nadzornom odboru tuženika. Ni ta pritužba nije dostavljena tužitelju, pa njemu nije poznat njezin sadržaj i ne vidi kako bi se ona odnosila na njega. Štoviše, Nadzorni odbor ga nikada nije obavijestio o njezinom primitku kako bi zatražio njegovo očitovanje. Da se ta pritužba odnosila na propuste tužitelja, Nadzorni odbor bi onda reagirao te bi to raspravio s tužiteljem, ali u tom smjeru nije poduzeo niti jednu radnju.

 

1.3. Tuženiku su upravo te pritužbe glavni razlog na kojem temelji obrazloženje odluke o otkazu. To se vidi iz samog sadržaja pobijane odluke. Tužitelj ovdje nema druge nego da ponovi; ne može biti zakonit otkaz kada poslodavac nije upoznao tuženika o razlozima otkaza i omogućio mu da se o njima očituje. Ispada da je poslodavac tužitelja optužio za nešto, kao razlog toga koristio nekakve prijave, ali mu same prijave nikada nije dostavio i pokazao. Da se tužitelj našali, tako je tuženik mogao optužiti tužitelja i za glad u svijetu, veliku pljačku, samozapaljene autobuse ili tko zna što???!!! Sasvim je jasno da takvo postupanje tuženika nije zakonito pa da shodno tome ni otkaz ne može biti zakonit. „…primljene pritužbe putnika i vozača ukazuju na propuste u radu Odjela kojima radnik za kojeg se pokreće postupak rukovodi, pa to predstavlja i njegov propust.“ „Opisana situacija je kulminirala pritužbom jednog od vozača Nadzornom odborom i objavom te pritužbe u obliku otvorenog pisma gradonačelnicima i načelnicima jedinicama lokalne samouprave na web portalima.“ Kao što se vidi, pobijana odluka ne upućuje na neke osobne propuste tužitelja ili njegovo skrivljeno ponašanje kao radnika već na propuste odjela u kojem on radi. Ovo s jedne strane znači da tuženik nije ponudio ni obrazložio razloge za otkaz koji bi stajali na strani tužitelja, dok se s druge strane vodi se pritužbama drugih osoba čiji sadržaj nije poznat, a ne svojim zapažanjima i zaključcima kao poslodavca u odnosu na te navodne propuste tužitelja. Očito je tuženik štitio svoju poziciju, jer i sam navodi da je sve kulminiralo pritužbom jednog vozača Nadzornom odboru te navodnom objavom pisma jednog vozača na web portalima. U svemu tome ne konkretizira propuste tužitelja već se poziva na neke pritužbe, otvorena pisma, što u suštini pokazuje njegov položaj u toj priči odnosno odraz njegove sposobnosti u javnosti, a ne rad i propuste tužitelja. Sam postupak koji je prethodio otkazivanju je dovoljan za poništenje odluke o otkazu. Naime, tuženik nije poštovao odredbu čl. 119. Zakona o radu. On kao poslodavac, ako je već smatrao da postoje neki propusti, je bio dužan na to pisano upozoriti radnika kako bi mu ujedno pružio mogućnost da iznese svoju obranu. Ovako se spominju pritužbe o kojima tužitelj nikada nije obaviješten od strane tuženika kako bi se na njih, ako one uopće govore o njegovu radu, mogao očitovati. Pobijana odluka se uopćeno poziva na pritužbe nekih osoba ne navodeći njihov identitet što u konačnici pokazuje da se tužitelju ni na koji način nije dala mogućnost da zaštiti svoja prava i interese u postupku prije otkazivanja. Takvim pristupom su prava tužitelja kao radnika stavljena u drugi plan, a poslodavac je iskoristio svoju moć kako bi natjerao tuženika kao nemjerljivo slabiju ekonomsku stranu da potpiše ponuđeni aneks i prihvati drugo radno mjesto.

 

1.4. Pobijana odluka sama razotkriva svoju nezakonitost pozivajući se na razloge na koje tužitelj kao radnik nije mogao utjecati. Tuženik navodi da problemi oko prometne dokumentacije nastaju zbog funkcionalnosti informatičkog sustava koji nema automatsko ažuriranje svih promjena te zbog toga što se vozni redovi moraju ručno unositi. Pri tome, ne mari na činjenicu da je upravo on uveo taj sustav u poslovanje i time ga nametnuo svojim radnicima. Prema tome, ako je problem u tom sustavu, kao što je tuženik prepoznao i naglasio, onda je on dužan poduzeti korake da taj sustav unaprijedi, zamijeni ili učini bilo što drugo, kako bi on funkcionirao. Tuženik također smatra da je tužitelj odgovoran jer u njegovom odjelu nema dovoljno radnika. Nije on poslodavac pa da zapošljava nove radnike. Čitajući odluku, sam tuženik govori da je manjak radnika nastao zbog objektivnih razloga ( porodiljni dopust, sporazumni prestanak ugovora o radu i odlazak u mirovinu ) pa sad doista nije jasno što s time ima tužitelj i kako to može biti razlog otkaza. Tuženik pobijanom odlukom prebacuje odgovornost za nefunkcioniranje tog sustava na radnika koji s time nema nikakve veze. Tužitelj taj sustav nije naručio, ne može ga unaprijediti, ne može ništa učiniti kako bi on profunkcionirao. To, jednostavno, nije njegov posao, pa ni odgovornost. Dakle, nedostaci informatičkog sustava nikako ne mogu biti razlog za otkaz niti jednom radniku, a tako ni tužitelju. Sama činjenica da tuženik ovo navodi kao uzrok nekih neusklađenosti za koje istodobno tereti tužitelja, dovoljno govori koliko je pobijana odluka izvan okvira zakonitosti.

 

1.5. Nadalje, tuženik je tužitelju ponudio drugo radno mjesto koje je također rukovodeće ( koordinator kontrole karata ) iako mu istodobno otkazuje ugovor zbog povrede obveza iz radnog odnosa. Ako su propusti u rukovođenju razlog za otkaz, onda tuženik ne bi tog istog radnika opet stavio na rukovodeće radno mjesto na drugom odjelu. Tuženik tada ne bi htio takvog radnika u svojoj strukturi, a kamoli na nekom rukovodećem mjestu. Tu je riječ o kadroviranju kojem je na putu stajao tužitelj, pa je tuženik odlučio pošto poto maknuti tužitelja s tog radnog mjesta. Pobijana odluka navodi kao razloge otkaza nešto na što tužitelj nije mogao utjecati. Štoviše, nije se mogao ni braniti od njih, jer je doveden pred gotov čin. Tuženik bi morao znati da navodne pritužbe nekog drugog radnika, kao i putnika, nisu njegove osobne pritužbe. Ako je tuženik imao bilo kakve pritužbe na rad tužitelja, o tome ga je bio dužan obavijestiti te mu u konačnici omogućiti da iznese svoju obranu. Nije pošteno ni zakonito uzimati navode nekih drugih osoba koje tužitelju nikada nisu predočene i onda na njima temeljiti odluku o otkazu. Sam tuženik ni u odluci, a ni ranije, nije obrazložio zašto se pritužbe nekih drugih osoba ( ako one uopće postoje ) odnose na rad tužitelja, što se u njima navodi i koje je viđenje samog poslodavca u odnosu na te pritužbe. Tek nakon toga, tužitelj je morao dobiti priliku da se o tome očituje. No, tuženik nije poštovao zakonsku proceduru, on se jednostavno pozvao na neke pritužbe te otkazao ugovor. Time je grubo povrijedio prava tužitelja kao radnika, pa pobijana odluka ne može biti zakonita.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i neutemeljen. Tuženik je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu voditelja Odjela razvoja i tehnologije prometa temeljem ugovora o radu iz 2019.g. Prema opisu poslova i zadataka za navedeno radno mjesto kao i prema procesima rada tužitelj je zadužen za organizaciju poslova javnog prijevoza i izradu voznih redova. Navedeno nije sporno niti je na drugačiji način svoje očitovanje iznosio ni sam tužitelj u tužbi. Predlaže se uvid u opis poslova i zadataka za voditelja tehnologije prometa, a po potrebi i drugi dokazi. Prije očitovanja po pojedinim navodima tužbe potrebno upoznati Sud s kronologijom događanja te pojasniti kako je došlo do donošenja Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju. Poslodavac je još prije opisane povrede radne obveze utvrdio da postoji nedostaci u radu tužitelja. Problemi u radu Odjela očitovali prvenstveno u neusklađenosti prometne dokumentacije i to voznih redova, vozačkih tablica i podataka u vozačkom računalu. Zbog neusklađenosti voznih redova dolazi do ranijih ili kasnijih polazaka nekih linija, a zbog nedostataka oznake „veze“ između linija putnici ne mogu ostvariti presjedanja. Zbog navedenog razloga tuženik je zaprimao pritužbe putnika. Neusklađenost prometne dokumentacije očitovala se i u tome što podaci o voznim redovima koje vozači dobivaju u papirnatom obliku u tzv. „tablicama“, nisu bili usklađeni s podacima koji se nalaze u informatičkom sustavu a time i u vozačkom računalu. Kako informatički sustav nema mogućnost automatskog ažuriranja svih podataka podaci o voznim redovima i vezama između linija trebaju se ručno ažurirati, što nije rađeno na odgovarajući način te je poslodavac vezano za navedeno dobivao primjedbe vozača i korisnika usluga.

 

2.1. Tuženik je dana 25.11.2021.g. primio e mail od radnika (vozača) R. P. i to na adresu predsjednika Nadzornog odbora i na znanje direktora kojim se iznosi detaljan prikaz nepravilnosti u radu tužitelja. Tako su navedeni nedostaci i to: vozačke tablice su u suprotnosti s voznim redom, nedostatak u šiframa displaya, nedostatak da na displeju nisu navedene linije koje su povezane i dr. Opisanim nedostacima otežava se rad vozačkog osoblja, a isto tako, opisanim nedostacima onemogućeno je korisnicima usluge da koriste ispravnu liniju, da znaju točan polazak linija i sl. pa tako putnici čekaju po važećem voznom redu, a vozač nema uputu stati na toj stanici ili sl. ili uopće ne prometuje u to vrijeme. U tom smislu je na sastancima u upravi Društva, na kojima je prisustvovao i tužitelj, obavljeno više razgovora i tužitelja je upozoren na uočene nedostatke. S pritužbama putnika tužitelj je bio upoznat jer se prilikom odgovora na pritužbe putnika glasnogovornica Društva konzultira s organizacijskim jedinicama na čiji se rad pritužbe odnose. Slijedom navedenog, tužitelj je kao voditelj Odjela razvoja i tehnologije prometa zadužen je u dijelu voznih redova i vozačkih računala osigurati ažurne podatke, što je propustio napraviti, odnosno nedostatci nisu pravovremeno ispravljani. Time je to njegova odgovornost pa su neutemeljeni navodi tužbe da ti propusti s tužiteljem nemaju veze. Tuženik smatra da propusti u radu i rukovođenje Odjelom predstavljaju propust odnosno skrivljeno ponašanje tužitelja. Stav je tuženika da tužitelj nije dobro upravljao Odjelom kojim je rukovodio, no smatrao je da tužitelj može dobro obavljati druge, također rukovodne poslove. Uvažavajući dugi radni staž tužitelja kod poslodavca i ne želeći ga dovesti u financijski nepovoljniji položaj dana 20. siječnja 2022. +ponuđen mu je anex ugovora o radu za radno mjesto Koordinator kontrole karata/porte uz zadržavanje postojeće plaće. Taj prijedlog je tužitelj odbio, pa je tuženik pokrenuo postupak, proveo savjetovanje sa Sindikatima i donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora.

 

2.2.Nisu točni navodi da tužitelj nije bio upoznat s pritužbama putnika. Kao što je prije navedeno pritužbe se prosljeđuju organizacijskim jedinicama radi odgovora putnicima. Dodatno, o pritužbama i nedostatcima u voznim redovima razgovaralo se je na sastancima u upravi tako da je netočan navod da tužitelj s njima nije bio upoznat. Nisu točni navodi da tužitelj nije bio upoznat s pritužbom vozača R. P., jer je ista tužitelju dostavljena i on se je na nju očitovao. Iz tih razloga nije bilo očekivano da se tužitelju izrekne pisana opomena, dakle, tuženik je bio prethodno jasno upozoren s ovom problematikom. U tom smislu nije došlo do povrede čl. 119 Zakona o radu, kako to u više rješidbi potvrđuju i sudovi npr.:"Poslodavac je donio pisanu odluku o otkazu. Prije toga je tužitelj – radnik višekratno usmeno upozoren na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkaza. Unatoč tomu radnik nje nastavio s kršenjem radne obveze. Okolnost da upozorenje nije dano u pisanom obliku nije dovelo do nepovoljnije odluke za tužitelja- radnika, odnosno nedostatak pisanog upozorenja nije sam po sebi utjecao na zakonitost odluke o otkazu." (VSRH, Revr-651/12 No tužitelj je prethodno, još u prosincu 2018. godine dobio pisano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa. To upozorenje odnosi se na povredu dok je obavljao poslove radnog mjesta Voditelja službe pripreme i kontrole održavanja, što ukazuje na to da mu ovo nije prva povreda obveza iz radnog odnosa. Tužitelj u prije navedenom očitovanju na pritužbu vozača R. P. navodi probleme u radu Odjela, nedostatak radnika u Odjelu i nedostatke informatičkog sustava. U razgovorima s tužiteljem od strane Uprave ponuđeno je ekipiranje Odjela s dva radnika, trenutno raspoređenim u drugim Odjelima, koji poznaju problematiku izrade voznih redova, ali tužitelj je to odbio. Tražio je da se raspiše natječaj i zaposle novi radnici što obzirom predstojeću reorganizaciju javnog prijevoza nije moguće provesti s radnicima koje tek treba educirati i uvesti u posao. Ta dva radnika preraspoređena su Odjele nakon što je tužitelj premješten na drugo radno mjesto. Što se tiče nedostataka informatičkog sustava isti se uklanjaju, a trenutno Poslodavac nema mogućnost niti financijska sredstva za nabavu novog, pa se usklađenja moraju rješavati na dnevnoj razini i kad se to obavlja tada opisanih problema u funkcioniranju linija nema. No potrebno je naglasiti da na kraju svog očitovanja upućuje nezadovoljnog vozača da u budućnosti ne komunicira s njim neposredno, već s njegovim pretpostavljenima iako je njegov posao da surađuje i komunicira s vozačima. Kao što je u uvodnom dijelu navedeno propusti u rukovođenju

Odjelom razvoja i tehnologije prometa nisu bili zapreka tuženiku da tužitelju ponudi drugo odgovarajuće radno mjesto. Tuženik očekuje da će tužitelj, zbog dugogodišnjeg staža i radog iskustva kod tuženika te poslove obavljati na zadovoljavajući način. Netočni su, a može se reći i klevetničniki navodi, da se radi o kadriranju na čijem putu je stajao tužitelj pa ga je tuženik odlučio pošto poto maknuti s tog radnog mjesta.

 

2.3.Konačno, kao što je već navedeno, tužitelj je bio upoznat sa svim pritužbama i imao se je priliku na njih očitovati. Pritužbe na rad Odjela kojim je rukovodio tužitelj predstavljaju pritužbe i na njegov rad. Ponudom drugog radnog mjesta (također rukovodnog)radniku nisu povrijeđena njegova prava, a institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora je način i postupak utvrđen Zakonom o radu na koji se takve organizacijske promjene provode. Završno, tužitelj je ostvario povredu radne dužnosti, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i potrebno je tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom.

 

3.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priloženu spisu i to Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. veljače 2019. (list 7-9), uvidom u odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora od 19. siječnja 2022. (list 10-12), dopis pun. tužitelja od 31. siječnja 2022. (list 13), zahtjev za zaštitu prava od 31. siječnja 2022. (list 14-17), Anex ugovora o radu od 19. siječnja 2022. (list 18), povratnica (list 19), opis poslova po sistematizaciji za Voditelja odjela razvoja i tehnologije prometa (list 29-30), opomena od 12. prosinca 2018. (list 31), odgovor na primjedbe (list 33-35), preslika članka Fiuman.hr (list 37-39, 51-54), preslika e-mailova (list 41-45, 49-50), Kolektivni ugovor tuženika od listopada 2020. (list 61-84), Pravilnik o radu tuženika od 21. kolovoza 2020. (list 85-120), Odluka o donošenja pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (list 121-137), saslušan je tužitelj kao stranka (list 138-142), i z.z. tuženika A. K. (list 142-144), a kasnije z.z. tuženika R. M. (150-152), svjedokinja K. P. (list 153-154), svjedok I. B. (list 154-155).

 

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

 

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu od 14. veljače 2019. na radnom mjestu V. odjela t...p...., a da je sada zaposlen kod tuženika na radnom mjestu K. kontrole k.../p....

 

6. Među strankama nije sporno niti da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava kao i tužbu sudu u roku iz čl. 133. ZR-a.

 

7.Sporno je da li je otkaz ugovora o radu dan tužitelju nedopušten, te da li temeljem toga tužitelja treba vratiti na radno mjesto koje je obavljao prije odluke o otkazu.

 

8.Člankom 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. 

 

              9.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

              10.Člankom 221a. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

11.Odredbom čl. 115 ZR-a st. 1 točka 3 propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

12.Odredbom čl. 119. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnih odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2 istog članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca da to učini.

 

              13.Odredbom čl. 135. st. 3 ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

 

14.Odredbom čl. 123. st.1 ZR-a  propisano je da odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

15.Imajući na umu sadržaj navedenih zakonskih odredbi ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i teške povrede obveze iz radnog odnosa, u postupku poslodavac treba postojanje te povrede nedvojbeno dokazati. (135 st.3 ZR-a) U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

16.Upravo kako bi se moglo ocijeniti da li je ponašanje tužitelja takvo da se na njemu može temeljiti Odluka o otkazu poslodavac je obvezan upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju  povrede tih obveza. Tim se upozorenjem uklanjaju i eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa koji bi mogli proizaći iz odredbi Ugovora o radu ili Pravilnika. Poslodavac može dati otkaz i bez posebnog upozorenja, međutim tada je na poslodavcu teret dokazivanja posebnih okolnosti i težine propusta tužitelja koje za posljedicu imaju otkaz Ugovora o radu.

 

17.Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju radni odnos prestao temeljem Odluke o otkazu od 19. siječnja 2022. radi skrivljenog ponašanja radnika. U obrazloženju iste odluke navodi se da je tužitelj počinio povredu radne obveze na način da je :

 

-          kao voditelj odjela odgovoran za propust neusklađenosti prometne dokumentacije (voznih redova, vozačkih tablica i podataka o vozačkom računalu) što ima za posljedice brojne pritužbe putnika i otežanu vožnju vozačima koji se na isto žale isto da je kulminiralo pritužbom vozača nadzornom odboru, gradonačelnicima i načelnicima lokalne samouprave i objavom na web portalima

-          tužitelj da je odbio radnike koji su mu ponuđeni radi popune upražnjenih radnih mjesta u njegovom odjelu, a da je utvrđeno i da radi načina rukovođenja tužitelja radnici odlaze i ne žele prihvatiti radna mjesta u odjelu.

 

18.Razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju, a navedeni u predmetnoj odluci o otkazu ne moraju kumulativno ispuniti da bi se utvrdilo je li odluka dopuštena ili ne, već je dovoljno da je jedan od tih razloga opravdan, odnosno da je jednu od tih povreda tužitelj prekršio, pa da se može govoriti o kršenju obveze iz radnog odnosa i da takvo ponašanje može biti razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja.

             

19.U odnosnu na povredu radne obveze odgovornosti za propust u vidu neusklađenosti prometne dokumentacije (voznih redova, vozačkih tablica i podataka o vozačkom računalu) sud je utvrdio da tužitelj tijekom svog rada nije počinio navedenu povredu radne obaveze. Naime, u odluci o otkazu se navodi da je neusklađenost dijelom posljedica nefunkcionalnosti informatičkog sustava koji nema ažuriranje svih promjena pa je nužno ručno unositi izmjene, a također je navedeno i da zbog objektivnih razloga postoji manjak radnika. Dakle, isto nije isključivo krivnja tužitelja već cjelokupne organizacije poslovanja tuženika za koju tužitelj kao voditelj ne može biti odgovoran budući isti ne može utjecati na funkcionalnost informatičkog sustava osim prijavljivanja pogrešaka, a što i iz iskaza tužitelja proizlazi da je redovito činio. Također tužitelj p stavu suda nije odgovoran niti za zapošljavanje novih ljudi jer isti ne raspisuje natječaje niti premješta radnike iz jednog odjela u drugi, a ukoliko poslodavac odluči u odjelu tužitelja zaposliti radnika sa kojim tužitelj i nije suglasan tužitelj se istome ne može tehnički usprotiviti pa da je i točan navod u odluci o otkazu da tužitelj nije bio suglasan sa radnicima koji su mu predlagani, na poslodavcu je bilo da donese odluku koji radnik će raditi na kojem radnom mjestu. Tuženik međutim nije predložio dokaze na naveden u okolnost pa niti na granici vjerojatnosti da bi tužitelj odbijao popunjavanje manjka radnika iz neobjektivnih razloga, a posebno ne da bi isto predstavljalo povredu radne obveze. Iz iskaza svjedoka I. B., K. P. te z.z. R. M. razvidno je da je tužitelj uredno izvršavao svoje obveze od zapošljavanja u veljači 2019. pa sve do pojave COVID-a 2020. Kasnije razdoblje da je bilo specifično upravo po tome da je nedostajalo ljudi kako među osobljem tuženika u kancelarijama tako i među vozačima, a specifično je bilo po tome da su se neuobičajeno često mijenjali vozni redovi i prilagođavali jednoj izvanrednoj situaciji, pa je upravo radi toga dolazilo i do više grešaka i neusklađenosti prometne dokumentacije. Stoga je stav suda da je tuženik bio dužan tužitelja opomenuti, a što je i smisao opomene predviđene Zakonom o radu, da nije zadovoljan njegovim radom i u čemu se točno sastoji propust njega kao voditelja odjela i tek ukoliko tužitelj ne bi niti nakon opomene promijenio svoje ponašanje, mogao mu je temeljem istoga dati otkaz Ugovora o radu rad povrede radne obveze. Tuženik ničim ne dokazuje da postoji opravdan razlog da tužitelju nije trebao omogućiti obranu niti dati pisano upozorenje kao niti mu ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastavka te povrede, i po stavu suda već samo to bi za posljedicu imalo ništavost odluke o otkazu jer da je tuženik tužitelju dao navedeno upozorenje i ukazao na konkretne propuste tužitelj bi imao mogućnost promijeniti svoje ponašanje jer je i svrha tog instituta da se radniku skrene pozornost na ponašanje koje nije prihvatljivo i da mu se da do znanja da ukoliko nastavi sa istim to se neće tolerirati.

 

20. Nije točno tj. barem to tuženik nije dokazao da bi tužitelj bio na bilo koji način usmeno opominjan. Svi saslušani svjedoci pa čak i z.z. tuženika samo su potvrdili da se stalno pričalo o problemima na kolegijima i sastancima, a što je uobičajeno te da tužitelju nije dano do znanja konkretno da bi isti bio krivac za navedene propuste kao niti da će mu se ukoliko ne promijeni svoje ponašanje otkazati ugovor o radu. Dokaz tome je i to što tužitelj tako nešto nije očekivao jer da je tuženik istog upozorio da će u slučaju nastanka propusta dobiti otkaz ugovora o radu tužitelj bi možda bio fleksibilniji u pregovorima oko zapošljavanja novih kadrova i pažljiviji pri izradi tablica bez obzira na specifičnu i neuobičajenu situaciju u kojoj se trenutno našao zbog promijene istih na svakodnevnoj bazi tijekom COVID-a 19.  Što se tiče drugog otkaznog razloga da u odjelu tužitelja radnici nisu željeli raditi da su odlazili i da su se protivili premještaju na navedenu okolnost tuženik nije predložio nikakve dokaze pa sud smatra navedeni otkazni razlog u cijelosti neosnovanim. Tuženik je predložio svjedoke koji su potvrdili da su dobro surađivali sa tužiteljem, a na okolnost da zbog načina rukovođenja odjelom radnici odlaze i ne žele prihvatiti radna mjesta u navedenom odjelu nije predložen niti jedan dokaz.

 

21.Osim toga navedeni propusti na koje tuženik temelji otkaz kada se uzme u obzir sistematizacija radnog mjesta voditelja odjela tehnologije i prometa nisu razrađeni niti je moguće precizno utvrditi koje to poslove voditelja tužitelj nije obavljao, a predviđeni su njegovom sistematizacijom, ili koje je loše obavljao, naime naj značajniji otkazni razlog na koji se tuženik poziva u biti svodi se na izradu "tablica- prometne dokumentacije" što i nije bio posao tužitelja već tehnologa unutar njegovog odjela i koje poslove je tužitelj očito samo privremeno obavljao radi nedostatka ljudi i specifičnog rada tijekom COVID-a 19. Upravo radi činjenice da tuženik nije imao primjedbi na rad tužitelja od sklapanja Ugovora o radu pa sve do 2020. i početka pandemije COVID-a stav je suda da je isti morao pismeno upozoriti radnika na eventualne propuste u radu i da ti mu mogućnost obrane jer je postojala mogućnost da radnik promijeni svoje ponašanje ili iznese objektivne razloge za način rada koji u tom trenutku nije odgovarao tuženiku nakon čega bi poslodavac možda donio drugačiju odluku. Da niti poslodavac nije bio u potpunosti siguran da li tužitelj doista ne obavlja svoj posao adekvatno proizlazi i iz same odluke o otkazu u kojoj je navedeno da je uprava radniku predložila da privremeno pređe na drugo radno mjesto očito dok ne prođu posebni uvjeti vezani za pandemiju, iz čega proizlazi da tužitelj nije počinio takvu povredu radne obveze da tuženik ne bi želio da isti na stavi raditi kao voditelj navedenog odjela nego da se najvjerojatnije radilo o tome da je u medijima izašao problem vezan za tu prometnu dokumentaciju pa je odlučeno privremeno maknuti osobu koja je za isto bila zadužena sa radnog mjesta voditelja dok se cjelokupna situacija ne smiri. Isto je moguće bilo adekvatno poslovne rješenje za tuženika, ali pri tome tuženik nije poštovao zakonske odredbe koje propisuju da je bio dužan upozoriti radnika na eventualne propuste i dati mu mogućnost obrane posebno jer je iz ranije opomene koja nije od utjecaja na ovaj otkaz jer se odnosila na sasvim drugo radno mjesto vidljivo da je kod tuženika uobičajeno da se donose pisane opomene, a što u ovom slučaju iz samo njemu poznato razloga nije učinjeno.

 

22.Slijedom navedenog stav je suda da je tuženik sasvim neopravdano dao otkaz Ugovora o radu tužitelju pozivom na skrivljeno ponašanje, bez da je prethodno postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 1 ZR-a i 74. Pravilnika tuženika, a nije dokazao niti da su postojali opravdani razlozi da to ne učini, pa nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 115. st 3  ZR-a iz kog razloga je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev na nedopuštenost odluke o otkazu.

 

23.Kako je sud utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao valjalo je naložiti sukladno čl. 124 st. 1 ZR.-a i povratak na rad.

 

24.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a tuženiku zastupanom po punomoćniku, odvjetniku na temelju odredbe Tbr. 7. točke 2.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 149/12 i 103/14 - u daljnjem tekstu: Tarifa), u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzeo, u visini od 200 bodova sa pripadajućim PDV-om iznosi 497,50 eura/ 3.748,41 kn[2].

 

U Opatiji, 9. studenog 2023.    

 

 

                                                                                                     Sudac

 

                                                                                                                   Majda Felker

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

 

 

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika