Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-120/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Silvani Brala, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optuženog VZ zbog kaznenog djela iz članka 232. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj:

K-DO-609/16 od 30. kolovoza 2017., izmijenjene na raspravi 14. listopada 2024., nakon javne rasprave održane 31. ožujka 2025. i 10. travnja 2025. (kad je i zaključena) u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru JZ, optuženog VZ i njegovog branitelja Milana Petričića, odvjetnika u Zadru, dana 14. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i J, rođene E, rođen **.**.1974. u [adresa], stanuje na adresi u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju ugostitelj, zaposlen, sa završenom SSS, oženjen, otac dvoje mlt. djece, bez čina i odlikovanja, dobrog imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

u svibnju 2015. kao osoba koja stvarno upravlja poslovanjem TD Noa Zrće d.o.o., sa oštećenom tvrtkom TD Polet d.o.o. iz Užica, R. Srbija, putem svojih djelatnika dogovorio da će mu oštećeni isporučiti i iznajmiti elektroničku opremu za ugostiteljski objekt Noa Beach Klub na plaži Zrće na otoku Pagu, što su oni i učinili te mu isporučili i montirali elektroničke opreme u vrijednosti od oko 100.000,00 Eur-a, koju je koristio tijekom lipnja pa sve do 11. srpnja 2015. kada je opremu skinuo i montirao drugu opremu koju je nabavio, te pozvao oštećenu tvrtku da dođe po svoju opremu, kada su se djelatnici oštećene tvrtke pojavili kako bi svoju opremu odvezli u Srbiju, u cilju da se protupravno okoristi nije im htio vratiti opremu, već ju je prisvojio, čime je tvrtku Polet d.o.o. oštetio za oko 100.000,00 Eur-a (740.000,00 kuna) a za isti iznos se okoristio,

dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretne stvari velike vrijednosti koje su mu povjerene,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – utaja iz čl. 232. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11).

II. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeno TD Polet d.o.o., Vojvode Bojovića 42, Užice, Republika Srbija, se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je uvodno citiranu izmijenjenu optužnicu protiv optuženog VZ zbog kaznenog djela iz članka 232. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Oštećeno TD Polet d.o.o. je putem opunomoćenice dr. sc. Lidije Horvat, odvjetnice u Zagrebu, podneskom koji je sud zaprimio 8. ožujka 2019., postavilo imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.130.198,54 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna iznosi 150.003,12 eura.

3. Optuženi VZ pozvan da se očituje o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret izmijenjenim optužnim aktom ODO Zadar, te da nije suglasan s imovinskopravnim zahtjevom.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je, uz suglasnost stranaka, pročitao: iskaz svjedoka EZ sa zapisnika sastavljenog u ODO Zadar od 20. listopada 2016. (l.s. 57-59), iskaz svjedoka EZ sa rasprave od 25. kolovoza 2021. (l.s. 176-177), iskaz svjedoka ĐZ sa rasprave od 25. kolovoza 2021. (l.s. 177-177 poleđina), iskaz svjedoka PZ sa rasprave od 14. veljače 2022. (l.s. 188-189), iskaz svjedoka OZ sa rasprave od 14. veljače 2022. (l.s. 189-190), iskaz svjedoka NZ sa rasprave od 4. svibnja 2022. (l.s. 205-206), iskaz svjedoka ŽZ sa zapisnika sastavljenog kod Županijskog suda u Zagrebu 23. srpnja 2024 (l.s. 221-222). Nadalje, sud je uz suglasnost stranaka pročitao: A.T.A Karnet za privremeni uvoz robe od oštećenog TD Polet d.o.o. (l.s. 6-20), izvadak iz sudskog registra za TD Festival zabave d.o.o. (l.s. 21-23), izvadak iz sudskog registra za TD Noa Zrće d.o.o. (l.s. 24-25). dokumentaciju TD Polet o najmu s računima (l.s. 26-35), ispis poruka (e- mailova) upućenih oštećenom TD Polet (l.s. 50-53), dopis Privredne komore Srbije od 28. rujna 2016. (l.s. 60), dopis HGK (l.s. 61), račune (l.s. 64-66). Sud je uz suglasnost stranaka pregledao fotografije (l.s. 67-72), te je pročitao: podatke Porezne uprave (l.s. 133-140), račune (l.s. 147-149), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Noa Grupa d.o.o. od 27. kolovoza 2024. (l.s. 223-231), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Noa Zrće d.o.o. od 14. listopada 2024. (l.s. 241-249), e-mail korespondenciju (l.s. 250-254), otpusno pismo (l.s. 264). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (l.s. 269-272).

5. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog tužitelja da se „nadosluša“ svjedok ŽZ na okolnosti e-mail korespondencije koju je obrana priložila u spis predmeta (l.s.250-254), kao usmjeren na odugovlačenje postupka, a imajući u vidu da se na pretežitom dijelu sadržajno identičnoj dokumentaciji temelji optužnica u točki 3. Naime, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao ispis poruka (e-mailova) upućenih oštećenom TD (l.s. 50-53) - čitanje kojeg dokaza je predloženo u optužnici, kao i e-mail korespondenciju koju je obrana predala na raspravi 14. listopada 2024. (l.s. 250-254), te je utvrdio da se radi o sadržajno identičnim e-mailovima u pretežitom dijelu (e-mail na l.s. 250 sadržajno odgovara e-mail-u na l.s. 53; e-mail na l.s. 251 sadržajno odgovara e-mail-u na l.s. 51; e-mail na dnu l.s. 252 sadržajno odgovara e-mail-u na l.s. 51; e-mail na l.s. 253 sadržajno odgovara e-mail-u na l.s. 50). Nadalje sud je ta temelju istog članka i iz istih razloga odbio i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem informatičkog vještačenje e-mail korespondencije koju je obrana priložila u spis predmeta (l.s.250- 254).

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo kako je cijeli ovaj događaj posljedica spletke njegova zaposlenika ŽZ i TD Polet iz Srbije. Ističe da je upravo navedeni zaposlenik dogovarao suradnju s tom tvrtkom. Navodi da usluga koju je ŽZ naručio jednostavno nije radila, zbog čega su bili primorani pronaći zamjensku tvrtku koja je isporučila uslugu koja je radila. Dalje navodi da su od TD Polet tražili povrat pologa, ali da im taj polog nije vraćen. Sva isporučena roba ostala je u skladištima, bila je uskladištena i ondje je stajala nekoliko godina, a tek kasnije je odvezena na smetlište. Navodi da su za skladištenje elektroničke opreme angažirali skladišni prostor koji su određeno vrijeme i plaćali, ali kako TD Polet nije vratio avans, a sve prema ugovoru, nije niti preuzeo opremu, iako su ih u više navrata pozivali i obavještavali o svemu. Oprema je većeg obujma pa je njezino skladištenje izrazito zahtjevno. Naglašava da TD Polet od 2015. godine do danas nije pokrenuo parnični postupak niti protiv društva niti protiv njega osobno radi povrata predmetne opreme ili radi naknade štete. Vezano uz činjenični opis optužnice ističe da se radilo o zastarjeloj opremi, čija vrijednost ne odgovara vrijednosti navedenoj u optužnici. Smatra da upravo zbog navedenog, ali i zbog nestručnosti osoba zaposlenih u TD Polet, ta oprema od prvoga dana nije radila, odnosno radila je samo povremeno. Klupska scena funkcionira na angažiranju DJ- eva, pri čemu se angažmani kreću od 10.000 do 100.000 eura, ovisno o vrijednosti DJ-a. Kao TD s njima potpisuju ugovor o „rideru“ kojim se obvezuju omogućiti određenu audio i vizualnu produkciju ispod koje DJ-evi ne žele nastupati, odnosno mogu otkazati nastup. Noa Beach Klub ima kapacitet od 4.000 do 5.000 gostiju te su problemi s opremom utjecali na poslovanje. Zbog toga su bili primorani bez odgode angažirati drugu tvrtku radi isporuke i održavanja elektroničke opreme odgovarajuće razine. Navodi da je njegova tvrtka, koja je u međuvremenu promijenila ime, u to vrijeme sklopila ugovor s TD Polet, ali da se oni nisu držali ugovornih odredbi jer su isporučili uređaje koji su tek povremeno radili.

6.1. Na posebno pitanje branitelja navodi da od svibnja 2015. pa nadalje ništa od opreme koju je isporučio TD Polet ni na koji način nije korišteno niti upotrijebljeno u poslovanju.

6.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe navodi da se u njihovu klubu održavaju festivali te da sklapaju ugovore s agencijama ili s DJ-evima, pri čemu klub isporučuje prostor, konobare, ugostiteljsku uslugu i audio-video opremu, te da rade 120 dana u sezoni i svih tih dana moraju imati opremu u klubu. Navodi da nikada nitko s kim su poslovno surađivali nije imao problema s njima, a nakon prekida suradnje s TD Polet angažirali su tvrtku Marmi d.o.o. iz Bjelovara, koja im je za puno jeftiniju cijenu pružila kvalitetniju opremu i bolju razinu usluge. U odnosu na predočene fotografije na listovima spisa 67-72 navodi da su na njima vidljivi „stagevi“, odnosno pozornice na kojima netko nastupa i ima produkciju, a da su ti vizualni dijelovi gotovo uvijek slični, dok se na fotografijama ne vidi ostatak kluba, pa ne može tvrditi da su snimljene u njihovu klubu. Navodi da je prvih 15 dana konstantno bilo problema s opremom, što predstavlja ozbiljan problem jer ozbiljniji izvođači ne žele nastupati u takvim uvjetima, odnosno odbijaju to učiniti, a to ne znači da ih klub ne treba platiti jer su se ugovorom obvezali pružiti određenu razinu produkcije. U vezi festivala Hideout navodi da se isti održava na plaži Zrće te da se radi o festivalu koji se održava u svim klubovima na toj plaži, kojih je tada bilo četiri. Navodi da su se godinu ranije znali događati kvarovi na opremi, ali su djelatnici TD Polet bili na usluzi i kvarove sanirali u realnom vremenu, što 2015. godine nije bio slučaj. Na pitanje jesu li 2015. dolazili servisirati pokvarenu opremu navodi da o tome saznanja ima ŽZ, koji je za to bio zadužen, dok on kao vlasnik radi na drugim poslovima. Bez povrata avansa nisu bili u mogućnosti vratiti opremu te su je uskladištili. Oprema je nakon demontaže 2015. godine bila uskladištena u skladištu na Zrću. Ističe da druge tvrtke u pravilu same odvezu svoju opremu, što ovdje nije bio slučaj. Nakon sezone oprema je odvezena u skladište u Zagrebu, koje je bilo iznajmljeno, ali se više ne sjeća kod koga. Navodi da je drugu tvrtku angažirao sasvim slučajno, nakon što je u Novalji vidio njihovu reklamu na kombiju te ih je zbog cijele situacije kontaktirao. ŽZ je i dalje bio zadužen da razriješi situaciju s TD Polet. U pet navrata je pokušao razgovarati s vlasnikom TD Polet, čijeg se imena ne sjeća, ali su se razgovori svodili na to da oni ne žele vratiti avans.

7. U dokaznoj radnji prvog ispitivanja 1. prosinca 2016. optuženi VZ naveo je da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom odnosu između dvaju trgovačkih društava – TD Noa Zrće i TD Polet. Istaknuo je da je njihov odnos dogovarao ŽZ te da je isti dogovorio kvalitetu i razinu usluge koju je TD Polet bio dužan isporučiti. Navodi da ugovorena razina usluge nije isporučena, o čemu su više puta obavještavali vlasnike TD Polet. Problemi su se pojavljivali već prilikom montaže, pri čemu produkcijska oprema i uređaji nisu funkcionirali u pojedinim trenucima, uslijed čega je nastala šteta za društvo. Poziva se na odredbu članka 72. Zakona o obveznim odnosima, ističući da su imali pravo zadržati stvari dok im se ne vrati uplaćeni avans. Navodi da TD Polet do danas nije izdao račun za pružene usluge. Ističe da bi, u slučaju povrata avansa u iznosu od 10.000,00 eura, oprema bila vraćena. Nadalje navodi da TD Polet nije postavio zid sukladno pravilima struke, da je montaža izvršena izvan dogovorenog roka i neprofesionalno, zbog čega je bio nezadovoljan uslugom te je angažirao drugog pružatelja usluga - tvrtku Marmi d.o.o., koja je uslugu izvršila po znatno povoljnijoj cijeni. Poziva se na odredbe članka 361. Zakona o obveznim odnosima, ističući da su TD Polet upućivali e- mailove i obavijesti te da je došlo do raskida ugovora. Također se poziva na članak 368. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je svaka strana dužna vratiti ono što je po osnovi ugovora primila, smatrajući da je TD Polet bio dužan vratiti primljeni novac i preuzeti opremu. Navodi da su djelatnici TD Polet po noći došli po opremu, ali da je nisu preuzeli, jer nisu donijeli dokaz o uplati avansa. Nakon toga se više nisu odazivali ni javili. Navodi da su u kontaktu s odvjetnikom vidjeli da imaju pravo prodati opremu i naplatiti se, ali da to nisu učinili. Navodi da je oprema uskladištena te da su i ranije koristili usluge TD Polet koje su plaćali 50.000,00 sura i više. Smatra da su njegov zaposlenik ŽZ i TD Polet imali međusobni dogovor te da su zapravo oni oštećeni. Ističe da imaju e-mailove kojima se ovo potvrđuje. Prilikom prve montaže da je već obavijestio SZ o nezadovoljstvu opremom te da su tek nakon sedam do deset dana poslali ljude da otklone pogreške na „screenu“. Navodi da je ponovno upozoravao na nestručno postupanje, te da im je poslao e-mail kad je angažirana druga tvrtka i zamijenila uređaj, a kojim je zatražio povrat avansa i preuzimanje opreme. Ističe da je oprema demontirana od strane tvrtke Marmi d.o.o. te uskladištena u Dugom Selu. Prije 10 dana da im je poslano opet da je roba na skladištu. Smatra da imaju opremu na leasing, te da žele prikazati da im je ista ukradena. Kad vrate avans, da će im vratiti opremu. Sva oprema se nalazi u skladištu i ne svojataju je. Nikakav pisani ugovor nije potpisan jer druga strana nije dostavila ugovor na potpis, a nije im izdan ni račun nakon što su uplatili avans.

8. Sagledavajući činjenični opis optužnog akta, te dovodeći isti u vezi s obranom optuženika, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je optuženik inkriminirane prigode stvarno upravljao poslovanjem TD Noa Zrće d.o.o. te da je navedeno trgovačko društvo s oštećenim TD Polet d.o.o. sklopilo ugovor o najmu elektroničke opreme za ugostiteljski objekt Noa Beach Club na plaži Zrće u Pagu. Također nije sporno da je TD Polet d.o.o. isporučilo elektroničku opremu, da je ista montirana u navedeni ugostiteljski objekt, da je korištena tijekom lipnja do 11. srpnja 2015. Nije sporno da je potom demontirana i zamijenjena drugom opremom, te da je oštećeno TD Polet d.o.o. pozvano preuzeti opremu, te da im u konačnici oprema nije vraćena.

9. Sporno je, je li optuženik svojim postupanjem, osobito u dijelu koji se odnosi na nevraćanje predmetne opreme, ostvario element protupravnog prisvajanja, odnosno očitovao namjeru da opremu zadrži kao svoju.

10. Radi razjašnjena spornih okolnosti, sud je analizirao niže navedene dokaze.

11. U iskazu danom na zapisnik kod ODO Zadar 20. listopada 2016., koji je u suglasnost stranaka pročitan na raspravi, svjedok LZ naveo je da je ovlaštena osoba za zastupanje TD Polet d.o.o., dok je vlasnik društva njegov otac UZ. Istaknuo je da su s TD Noa Zrće d.o.o. stupili u poslovni odnos te da je on osobno još 2014. razgovarao s ŽZ, koji mu se predstavio kao menadžer Noa Beach kluba Zrće. Navodi da su tijekom ljeta 2014. opremili klub elektroničkom opremom i LED ekranima, pri čemu je njihov čovjek cijelu sezonu bio prisutan na lokaciji i upravljao opremom, koja je nakon završetka sezone vraćena, a za uslugu im je isplaćeno 40.000,00 eura. Navodi da su prije ljetne sezone 2015. ponovno stupili u kontakt s TZ, s njim razgovarao njegov tadašnji kolega SZ, te su dogovorili istu poslovnu suradnju kao i 2014. Temeljem tog dogovora isporučena je oprema u vrijednosti od 100.000,00 eura. Dana 11. srpnja 2015. zaprimili su telefonski poziv i poruku od VZ, koji se predstavljao kao vlasnik kluba, odnosno kao osoba koja odlučuje o svemu, te ih je pozvao da dođu po opremu jer želi prekinuti suradnju. Navodi da im je do tog trenutka plaćeno 10.000,00 eura za instalaciju, dok im nije plaćen najam za lipanj i trećinu srpnja, što ukupno iznosi oko 13.000,00 eura. Zatražili su isplatu tog iznosa, na što im je VZ odgovorio da će pričati o tome. Ističe da su odmah poslali kamion koji je 13. srpnja 2015. stigao na lokaciju. U timu su bili vozač ĐZ te HZ i GZ, koji su i dalje zaposlenici društva. Kada su stigli, VZ im je rekao da im neće vratiti ekrane i opremu (procesore, laptope i dr.), iako su vidjeli da su ekrani već bili skinuti i da je bila postavljena druga oprema. Navodi da ih je VZ praktično potjerao prijetećim tonom, nakon čega su otišli. Nakon tog događaja odmah su ga kontaktirali navedeni djelatnici. Ističe da su za 2015. godinu isporučili opremu sukladno dogovoru, da pisani ugovor nije sklopljen jer je prethodna suradnja 2014. protekla uredno, uz profesionalno funkcioniranje opreme. Kao dokaz funkcioniranja poziva se na fotografije i objave na Facebook stranici Noa Beach Kluba - festival Hideout održan od 27. lipnja do 2. srpnja 2015,, na kojima se, prema njegovim navodima, vidi da oprema radi. Navodi da su tijekom postavljanja opreme dolazili nekoliko puta da bi popravili probleme koji se pojave. Dostavio je i dopis Privredne komore Srbije i Hrvatske gospodarske komore, navodeći da iz navedene dokumentacije proizlazi obveza plaćanja „carinske dadžbine“ u visini od 15.861,28 kuna. Nadalje ističe da je u dokumentaciji predanoj uz kaznenu prijavu prikazana znatno manja vrijednost robe u srpskim dinarima radi potrebe osiguranja, dok je stvarna vrijednost prema kupovnim cijenama iznosila više od 100.000,00 eura, iako je oprema tada bila stara oko dvije godine.

12. Na raspravi održanoj 25. kolovoza 2021. svjedok LZ, nakon što je pročitan uz suglasnost stranaka gore navedeni iskaz, naveo je da ostaje kod navoda koje je iznio prilikom ispitivanja. Nakon predočenja popisa opreme na listovima spisa 10-15 izjavio je da se na poleđini svakog lista nalazi isti popis opreme koja je isporučena.

12.1. Na upit opunomoćenice oštećenika, a po predočenju fotografija na listovima spisa 67-72 potvrdio je da se na istima nalazi oprema TD Polet d.o.o.

12.2. Na upit branitelja optuženika svjedok je izjavio da su predočene fotografije preuzete s Facebook stranice kluba Noa, dok su neke fotografije snimili njihovi prijatelji. Naveo je da je fotografije s Facebook stranice skinula opunomoćenica oštećenika te ih proslijedila tužitelju.

12.3. Dalje je na upit branitelja izjavio da osobno nikada nije komunicirao sa VZ u vezano za ovaj slučaj, već da su komunikaciju s njim vodili RZ i ĐZ. Također je naveo da nije pokretao niti vodio bilo kakav građanski postupak radi osiguranja ili oduzimanja predmetne opreme. Između TD Polet d.o.o. i optuženog, odnosno njegove pravne osobe, nije postojala pisana komunikacija, osim nekoliko poruka putem Vibera koje više ne posjeduje, te da se komunikacija većinom odvijala telefonskim putem.

12.4. Na upit suda svjedok je izjavio nije dobio natrag opremu niti je o tome između njegove pravne osobe i optuženog bilo kakvih razgovora.

12.5. Na daljnje pitanje suda naveo je da su tijekom 2015. u dva navrata zaprimili prigovore iz ugostiteljskog objekta Noa Beach Club gdje je oprema bila ugrađena, te da su problemi bili riješeni u roku od 1 dana. Naveo je da se radilo o kvarovima na dijelovima sistema, što da je uobičajeno zbog blizine mora i utjecaja soli.

12.6. Na upit opunomoćenice oštećenika svjedok je izjavio da je osobama koje su išle preuzeti opremu, uključujući ĐZ, dao kontakt podatke i broj telefona odgovorne osobe VZ. Naveo je da ga je ĐZ naknadno obavijestio kako je uspio stupiti u kontakt s VZ i da su komunicirali.

12.7. Na raspravi održanoj 25. kolovoza 2021. svjedok ĐZ naveo je da je tijekom 2015. kao vozač prevezao opremu pravne osobe Polet d.o.o. iz Užica na plažu Zrće u Novalji te da je djelomično sudjelovao u montaži i ugradnji te opreme. Naveo je da se nakon montaže vratio kući, a da su ga nakon otprilike mjesec dana ponovno pozvali radi povrata opreme. Kada je došao, čovjek koji je bio zadužen je rekao da ne mogu preuzeti opremu, ne može se sjetiti imena te osobe, niti se zbog proteka vremena može očitovati je li ta osoba prisutni optuženik. Nakon toga su djelatnici društva Polet kontaktirali osobe koje im nisu predale opremu, a on se vratio u Užice bez opreme.

12.8. Na upit zastupnika optužbe naveo je da je informaciju o odgovornoj osobi i kome se treba obratiti dobio od LZ. Sjeća se da mu je ta osoba rekla da ne može preuzeti niti utovariti opremu jer mora s nekim još kontaktirati. Pričekao je 2-3 sata i ta mu je osoba ponovno rekla da ne može preuzeti opremu.

12.9. Na upit opunomoćenice oštećenika svjedok je izjavio da je oprema prilikom prve montaže radila te da ta da nije bilo prigovora u pogledu njezina rada.

12.10. Na upit branitelja optuženog svjedok je izjavio da je njegov zadatak prilikom montaže bio pomoć pri podizanju i postavljanju ekrana.

13. Svjedok PZ na raspravi 14. veljače 2022. naveo je da je tijekom 2015. godine bio zaposlen u ugostiteljskom objektu Noa Beach Club kao voditelj ugostiteljstva. Za produkciju je bio zadužen gospodin ŽZ. Jedino u što je upućen i čega se sjeća je da u tom periodu ekrani koji su bili postavljeni nisu ispravno radili i to od samog trenutka postavljanja. Sjeća se da su iz produkcije - OZ i ŽZ - zbog toga bili uznemireni i da su pokušali to osposobiti. Na tu temu nije razgovarao sa gospodinom VZ. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti kada je oprema postavljena i koliko je dugo bila tamo. Takva situacija imala je utjecaja na sveukupno poslovanje i uslugu kluba obzirom da strani DJ-evi koji nastupaju u klubu zahtijevaju da klub posjeduje aparaturu koja će moći popratiti njihov nastup. U Noi je zaposlen od 2013.

13.1. Na upit zastupnika optužbe svjedok je naveo da je sezonu prije oprema uredno radila, te da se ne sjeća tko ju je te godine servisirao. Nije upućen da bi netko dolazio po tu opremu.

13.2. Na upit opunomoćenice oštećenika svjedok je naveo da vizualno zna da ekrani nisu radili, ali da ne zna iz kojeg razloga, odnosno koji dio opreme točno nije bio ispravan.

14. Svjedok OZ na raspravi 14. veljače 2022. naveo je da je zaposlen u društvu NOA GRUPA d.o.o. od 2015. godine kao audio-video tehničar te da je zadužen za upravljanje vizualizacijama koje se prikazuju na ekranu. Sjeća se da je u objekt došao krajem ili početkom svibnja 2015. godine i da je tada već dio opreme bio montiran. Ekrani od samog početka nisu ispravno radili i to na način da su se na nekim ekranima pojavljivale smetnje u vidu crvenih smetnji, zamrzavanje slike i općenito problem sa konekcijom. Sve je to na neki način i funkcioniralo dok se nije montirala i dodatna kvadratura ekrana i tada je nastao problem. Sjeća se da je tada počinjao festival Spring break i da su im došla zvučna imena, imali su malo jače izvođače s kojima imaju ozbiljnije ugovore kao i ugovor sa festivalom i prema tom ugovoru su im u obvezi pružiti uslugu na način da im oprema funkcionira 100 % i da zadovoljava neke njihove standarde, a na dan početka festivala ekrani nisu radili, na velikom ekranu se nije mogla prikazati cjelokupna slika, već su se prikazivali samo segmenti bez nekakvog reda i smisla. To im je prouzrokovalo poprilične probleme sa izvođačima, ali i menadžmentom festivala. Dečki koji su montirali opremu se nisu javljali i nisu imali nikakvu potporu s njihove strane, koliko se sjeća oni su imali neku drugu gažu na koju su morali otići. Navodi da su morali sami rješavati nastali problem, on je kontaktirao svoga prijatelja, jer osobno nije imao dovoljno tehničkog znanja, te se, uz njegovu pomoć, uspio prespojiti na staru konfiguraciju koja je bila prije montaže dodatnih ekrana. Čak i to nije bilo zadovoljavajuće jer su se prije početka festivala obvezali da će imati određenu kvadraturu ekrana koju nisu imali na taj način. Kada su stvari eskalirale uključio se VZ da vidi na koji način mogu riješiti novonastali problem. Tu je u opciju došao novi isporučitelj opreme tvrtka MARMI d.o.o., s kojom tvrtkom su surađivali idućih 7 godina. Navodi da ne zna da je netko dolazio po opremu, jer je njegovo radno vrijeme isključivo noću.

14.1. Na upit branitelja naveo je da nije bio nazočan prilikom isporuke opreme, a sva komunikacija u pogledu te opreme išla je preko ŽZ. Zna da je jedan dio njihovih ljudi pomagao oko montaže opreme, ali da on nije radio taj dio. Oprema je radila 10-14 dana od prve montaže i to poluispravno pa do prvog većeg problema, a to je trenutak sa početkom festivala kojeg je ranije spominjao. Nakon što su sami vratili opremu na staru konfiguraciju koristili su opremu još dok nisu počeli poslovati sa Marmi d.o.o. iste sezone. Oprema se sastoji od LCD panela dimenzije 1m x 1m, a koji se slažu u željenu konfiguraciju. Tu još dolaze kablovi, procesori koji procesuiraju sliku koja se šalje i napajanje za strojeve. Nakon što su počeli poslovati sa Marmi d.o.o. nisu koristili niti jedan segment od ranijeg isporučitelja opreme. Imao je samo jedan kontakt broj od tehničara isporučitelja, međutim kako se radi o osobi koja je živjela u [adresa] pokušao je uspostaviti kontakt preko aplikacije Viber, ali nikad nije dobio nikakav odgovor u realnom vremenu. U trenutku kada je nastao problem bio ga je prisiljen sam rješavati, jer ŽZ nije bio prisutan cijelo vrijeme prisutan. Nije komunicirao sa VZ jer je tada bio novi zaposlenik koji se htio dokazati kroz rad.

14.2. Na upit zastupnika optužbe, svjedok je naveo da je oprema koju su koristili, a koja nije bila ispravna, demontirana i premještena u skladište. Ne zna što je dalje bilo s tom opremom, više nije korištena. Danas ona više nije u skladištu, ne zna što je bilo s njom.

14.3. Na upit opunomoćenice oštećenika naveo je da ne zna točno u čemu je bio problem jer da je znao vjerojatno bi ga riješio. Kasniji isporučitelj je dostavio opremu koja je savršeno funkcionirala a i imali su čovjeka koji je na terenu sanirao svaki kvar. Radnici odnosno tehničari iz tvrtke Polet su bili u klubu u trenutku prve i druge montaže, a nakon toga po njegovim saznanjima više nisu dolazili.

15. Ispitan na raspravi 4. svibnja 2022. svjedok NZ naveo je da je tijekom 2015., kao direktor društva RD Marmi d.o.o., u ugostiteljski objekt Noa Beach Club na plaži Zrće isporučio cca. 50 m² video zidova. Istaknuo je da je vrijednost opreme iznosila približno 3.000,00 eura po m², što ukupno iznosi oko 150.000,00 eura. Naveo je da je ugrađivanje materijala i stavljanje opreme u funkciju trajalo oko dva do tri dana. Sjeća se da ga je VZ angažirao otprilike sedam dana prije montaže. Dva do tri dana prije montaže bio je u klubu te da je tada zatekao postojeću opremu, odnosno display-eve koji nisu bili u funkciji i nisu svijetli. VZ ga je kontaktirao nakon što je u Novalji vidio njegov kombi s reklamom za najam video zidova te ga pitao bi li mu postavio video zid jer da mu trenutni nije u funkciji i da ima problema s dobavljačima. Izjavio je da je osobno bio prisutan prilikom montaže, koju je izvodila njegova ekipa od četiri do šest radnika. Prilikom prvog obilaska zatekao je video zidove koji nisu bili u funkciji pa je dogovor bio da ih ŠZ razmontira, što je i učinjeno.

15.1. Na upit zastupnika optužbe svjedok je naveo da je cijenu najma dogovorio sa VZ te da mu je plaćeno po ispostavljenom računu. Misli da je plaćanje izvršeno u ratama tijekom srpnja, kolovoza i rujna, nakon montaže. Opremu koju je zatekao, a koja nije bila u funkciji, nije niti pokušao uključiti te nema saznanje gdje je ta oprema završila. Nema saznanja o odnosu između optuženog i ranijih dobavljača opreme. Potvrdio je da je prilikom njegova dolaska klub radio, ali da video zid nije radio, niti jedan display.

16. Iz iskaza ŽZ danog kod suca istrage Županijskog suda u Zagrebu 23. srpnja 2024., koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, proizlazi u bitnome da se zbog proteka vremena te činjenice da je u međuvremenu imao zdravstvenih problema ne može sjetiti svih pojedinosti, ali može potvrditi da je u inkriminirano vrijeme bio voditelj programa u trgovačkom društvu Noa Zrće d.o.o. Njegov zadatak bio je pronalaziti odgovarajuću opremu, pa je na sugestiju kolega iz Slovenije pronašao društvo iz Užica, jer je u tom trenutku imalo najpovoljniju ponudu. Dobio je podatak koliko je iznosio najam opreme, a sav ostali posao, uključujući i financiranje, radio je VZ. Zna da je oprema bila postavljena te da se određeno vrijeme koristila, a zbog proteka vremena ne može se decidirano izjasniti u kojem vremenu se ista koristila. Nakon određenog vremena oprema je skinuta, a potom je bila uskladištena u jednom kontejneru. Što se kasnije događalo, njemu nije poznato. Pretpostavlja da je došlo do nekog sukoba između VZ i oštećenog trgovačkog društva, detalje ne zna, s time da je on u međuvremenu otišao na drugo radno mjesto, pa kada su se događala ova natezanja, tada nije niti bio tamo. O vrijednosti opreme se ne može očitovati.

16.1. Na upit zastupnika optužbe je li mu poznato da je oprema nakon postavljanja radila, odgovorio je potvrdno, ali da li je u međuvremenu dolazilo do problema u radu, ne zna. Nije mu poznato tko je naredio da se oprema ukloni, ne zna tko je opremu kasnije odnio, niti kada je vozilo oštećenika došlo po opremu. U to vrijeme nije više niti radio tamo. Načuo je da se VZ žalio na to da oprema nije bila u potpunosti ispravna, zbog čega je očito došao u sukob s oštećenikom. Nije mu poznato koliko je VZ plaćao najam te opreme.

17. Iz izvatka iz sudskog registra za TD Festival zabave d.o.o. od 30. rujna 2015. proizlazi da su osnivači navedenog TD optuženik i TD Noa Zrće d.o.o., te da je osoba ovlaštena za zastupanje istog optuženik.

18. Iz izvatka iz sudskog registra za TD NOA ZRĆE d.o.o. od 30. rujna 2015. proizlazi da su osnivači navedenog TD Ivan Jokić i TD Festival zabave d.o.o. , te da je osoba ovlaštena za zastupanje istog BZ.

19. Iz povijesnih izvadaka iz sudskog registra za TD Noa Zrće d.o.o. i TD Noa Grupa d.o.o. proizlazi da je 2016. TD Noa Zrće d.o.o. 20, prosinca 2016, pripojeno TD Festival zabave d.o.o., koje je pripojeno TD Noa Grupa d.o.o. , s time da su na dan 27. kolovoza 2024. osobe ovlaštene za zastupanje TD Noa Grupa d.o.o. optuženik i BZ.

20. Iz računa broj 1/2025 od 19. svibnja 2015. (l.s. 30) proizlazi da je isti izdan TD NOA ZRĆE na iznos od 10.000,00 eura, opis plaćanja navodi se uplata avansa za iznajmljivanje LED displaya za discotecu Noa beach, Zrce Croatia. Račun je izdan od strane Euroton, a potpisan po CZ, te je dostavljen od strane oštećenog TD u spis predmeta.

21. Računom broj 65, izdanim od strane Đ dana 13. svibnja 2014., ispostavljen je račun na iznos od 3.000,00 eura. Kao opis plaćanja navodi se da se radi o uplati avansa za najam LED displaya za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. kolovoza 2014.

22. Iz e-maila od 7. srpnja 2015., koji je na prijedlog tužitelja pročitan na raspravi, proizlazi da je isti DZ, u ime Noah Beach Club, uputio SZ (RZ) na adresu [adresa elektroničke pošte], dok je u kopiji naveden optuženik. U e- mailu se DZ osvrće na događaje u posljednjih mjesec dana vezane uz LED screen, pa tako navodi da je prilikom montaže na glavnom stage-u postavljeno približno 50 % dogovorenog LED ekrana, da su ekrani na ulazu i na After beachu montirani, ali nisu pušteni u pogon, s time da su nedostajala 3 panela. Nadalje, na after beach lokaciji nedostajala su tri panela. Podsjeća da je dogovor bio da se montažeri vrate u utorak, što nije ispoštovano. Umjesto toga, na lokaciju su došla dva čovjeka u srijedu u 14:00 sati, a ne u 8:00 sati kako je dogovoreno. Oni su započeli s radovima na After beachu, zbog čega isti nije radio po programu, što je prouzročilo direktnu financijsku štetu. Nadalje se navodi da su na glavnom stage-u postavili panele koji su nedostajali, međutim tu večer na jakom gostovanju da su ekrani radili sa 50 % kapaciteta, što je uzrokovalo dodatne probleme s izvođačem i menadžmentom, koji su uz prijetnje financijskim penalima prijetili otkazivanjem nastupa. Ističe da po 3 puta ekipa dolazi za tjedan dana, kada mijenjaju „mrtve pixel- e“, te odlaze u 21,00 sat bez javljanja, a da kompletni ekran ponovno ne radi. Istovremeno ponovno da imaju gostovanje, te nezadovoljstvo novog izvođača i menadžmenta, a posljedično sramotu. Napominje da ekrani na RVU nisu izravnati do danas. Noah Beach Club da je izrazito nezadovoljan s pruženom uslugom, te da smatra da osobe koje su bile angažirane na montaži i stavljanju ekrana u pogon nisu bile dovoljno kvalitetne ni kompetentne. Zaključno se navodi da, iako su prvotno tražili partnera za dugoročnu suradnju, da kvaliteta usluge ne zadovoljava očekivanja. Stoga se traži povrat uplaćenih sredstava zbog neizvršenja ugovorene usluge te, po izvršenoj uplati, preuzimanje ekrana.

22.1. Iz e-maila od **.**.2015. IZ upućenom SZ (optuženik je u kopiji e-maila) navodi se da je optuženik izričito napomenuo da SZ dođe po ekrane po uplati avansa na račun Pe.

22.2. Iz e-maila od 3. kolovoza 2015. proizlazi da je DZ napisao SZ da ukoliko ne uplati traženi iznos i ne pokupi ekrane da će mu morati biti zaračunato skladištenje ekrana od 1. kolovoza do trenutka ispunjenja traženog.

22.3. Na navedenu poruku je odgovoreno je istog dana s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] te se u poruci navodi da je on sam tražio 15.9. da se izvrši obračun ko je kome što dužan, da se pošalje obračun i da se problem rješava.

22.4. Iz e-maila od 24. kolovoza 2015. proizlazi da je isti upućen na istu e-mai adresu kao i prethodni, s time da je poslan od strane optuženika. U e-mailu se navodi da Noa Beach club završava s radom 28. kolovoza 2015., te da će ukoliko se ne riješi povrat sredstava unutar dva dana, nastati dodatni troškovi putovanja iz Zagreba kako bi preuzeli stvari, te da će se trošak skladištenja povećati. Optuženik moli da ih se obavijesti o načinu i dinamici rješavanja predmetnog, a kako ne bi nastali dodatni troškovi.

23. Na fotografijama na l.s. 67-72 vidljiva je osvijetljena pozornica s izvođačima.

24. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti ovaj sud smatra da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se izmijenjenim optužnim aktom stavlja na teret.

24.1. Iskaze svjedoka koji su imali neposredna saznanja o isporuci, montaži, radu i kasnijem stanju opreme (PZ, OZ i ĆZ) sud je prihvatio u dijelu u kojem su bili međusobno podudarni, logični i potkrijepljeni pisanim dokazima te sadržajem e-mail korespondencije.

24.2. Sud je posebno ocijenio iskaz zakonskog zastupnika oštećenog TD LZ, pri čemu je utvrdio da je isti u dijelu u kojem opisuje tehničku ispravnost i uredno funkcioniranje opreme temeljen na posrednim saznanjima. Njegovi navodi nisu bili potkrijepljeni tehničkom dokumentacijom, servisnim zapisnicima niti drugim objektivnim dokazima.

24.3. Pisanu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer je jasna i određena te nema niti jedne okolnosti koja dokumentaciju dovodi u pitanje.

25. Kazneno djelo utaje iz članka 232. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni.

26. Dakle, temeljni oblik utaje podrazumijeva da je stvar (imovinsko pravo) počinitelju povjerena, odnosno da se nalazi u detenciji počinitelja na temelju određenog pravnog posla. Počinitelj mora povjerenu mu stvar prisvojiti - konzumirati vlasničko ovlaštenje raspolaganja stvari. Kazneno djelo utaje dovršeno je upravo u trenutku kada počinitelj počne s njome raspolagati kao da je stvar njegova. Za postojanje kaznenog djela utaje nije dostatno da počinitelj samo donese odluku o prisvajanju tuđe stvari, već se ta odluka mora očitovati u konkretnoj radnji pravne ili faktične prirode kojom se vidljivo manifestira volja raspolaganja stvari kao sa svojom. Prisvajanje se može očitovati primjerice prodajom, zamjenom, davanjem stvari u zalog, kao i nuđenjem stvari na prodaju, zamjenu ili u zalog, odnosno svakom radnjom iz koje jasno proizlazi da posjednik stvari prema njoj postupa kao vlasnik, neovisno o tome je li takva radnja u konačnici i realizirana. Osobi ovlaštenoj raspolagati sa stvari (imovinskim pravom) ne samo da je onemogućeno raspolaganje, već i stjecanje ponovne detencije (mogućnosti raspolaganja). Protupravnost prisvajanja podrazumijeva nepostojanje pravnog ovlaštenja za takvo postupanje. Ovo kazneno djelo može se ostvariti samo s namjerom, pri čemu počinitelj mora biti svjestan da se radi o tuđoj stvari i da je prisvaja, makar i privremeno.

26.1. Kvalificirani oblik propisan je stavkom 3. istog članka - ako je vrijednost utajene stvari ili imovinskog prava velika (premašuje iznos od 7.963,37 eura).

27. Optuženik ne osporava da je TD Noa Zrće d.o.o. s oštećenim TD Polet d.o.o. sklopilo ugovor o najmu elektroničke opreme za ugostiteljski objekt Noa Beach Club na plaži Zrće u Pagu. To potvrđuje i osoba ovlaštena za zastupanje oštećenog TD Polet d.o.o. - svjedok LZ, koji je istaknuo da su s TD Noa Zrće d.o.o. stupili u poslovni odnos te da je još tijekom 2014., te da su prije ljetne sezone 2015. ponovno uspostavili kontakt s ŽZ, pri čemu je s njim razgovarao njegov tadašnji suradnik SZ, te da je dogovorena ista poslovna suradnja kao i 2014. godine, na temelju koje je potom isporučena predmetna elektronička oprema. I optuženik i imenovani svjedok ne osporavaju da je TD Noa Zrće d.o.o. isplatilo iznos od 10.000,00 eura.

28. Optuženik je u svojoj obrani naveo da ne svojata opremu, da se sva oprema nalazi na skladištu (tamo je bila nekoliko godina, a potom je odvezena na smetlište), plaćao je skladištenje koje je bilo izrazito zahtjevno zbog većeg obujma opreme, pozivao je TD Polet da preuzme opremu, uz uvjet povrata plaćenog avansa. Objasnio je da oprema nije uredno funkcionirala, zbog čega mu je dodatno nastala šteta u poslovanju, te da je došlo do raskida ugovornog odnosa, pri čemu je onda svaka strana dužna vratiti ono što je po osnovi ugovora primila.

29. Iz e-mail korespondencije od 7. srpnja, 9. srpnja, 3. kolovoza i 24. kolovoza 2015. proizlazi da je komunikacija između stranaka bila usmjerena na razrješenje spornog poslovnog odnosa, uz zahtjev TD Noa Zrće d.o.o. za povrat uplaćenog avansa i istodobno preuzimanje opreme od TD Polet d.o.o. Takav sadržaj komunikacije objektivno je teško dovesti u vezu s postojanjem namjere protupravnog prisvajanja, budući da se iz istoga iščitava spremnost na vraćanje opreme uz prethodno razrješenje obvezno-pravnog odnosa.

30. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je optuženik s predmetnom opremom raspolagao kao njen vlasnik, a koje raspolaganje nadilazi puko korištenje i posjed stvari. Štoviše, iz pisane korespodencije te iskaza svjedoka PZ, OZ i ŽZ proizlazi da je oprema bila uskladištena. To je potvrdio i optuženik u dokaznoj radnji prvog ispitivanja, pri čemu iz spisa ne proizlazi da je tijekom postupka bilo podnesen prijedlog za provođenje hitne dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta, niti da bi ta radnja bila poduzeta, pa niti nakon dokazne radnje prvog ispitivanja optuženika 1. prosinca 2016.

31. Sud je posebno cijenio iskaze svjedoka PZ i OZ, koji su suglasno naveli da su s predmetnom opremom postojali tehnički problemi od samog početka montaže, osobito uoči festivala, te da je to imalo izravan negativan učinak na poslovanje kluba. Njihovi iskazi u tom su dijelu međusobno podudarni i logični, a potkrijepljeni su i sadržajem e-maila od 7. srpnja 2015. u kojem se detaljno opisuju konkretni nedostaci i poteškoće u radu opreme. I svjedok ĆZ je isto tako potvrdio da je tri dana prije nego što je montirana nova oprema od strane njegovog TD Marmi d.o.o. zatekao display-eve koji nisu bili u funkciji, odnosno nisu svijetlili. Suprotno tome, svjedok LZ tvrdio je da je oprema uredno funkcionirala, osim u dva navrata kada su kvarovi otklonjeni u roku jednog dana. Međutim, ovaj svjedok nema neposrednih saznanja i nije potkrijepljen drugim dokazima o ispravnosti opreme. Isto tako ovaj svjedok je naveo da s optuženikom nikad nije komunicirao, već da su komunikaciju vodili RZ i ĐZ, a nije pokrenuo ni nikakav građansko-pravni postupak. S druge strane svjedoci PZ, OZ i ĆZ imaju neposrednih saznanja o radu same opreme.

31.1. Svjedok ĐZ potvrdio je da oprema prilikom dolaska radi preuzimanja nije predana, ali se nije mogao očitovati o razlozima niti je mogao pouzdano identificirati osobu koja je s njim komunicirala. Njegov iskaz potvrđuje da do povrata nije došlo.

31.2. Iskaz ŽZ, kao osobe koja je inicijalno dogovarala suradnju, ne upućuje na postojanje plana ili namjere prisvajanja tuđe pokretne stvari radi pribavljanja protupravne imovinske koristi. Naprotiv, iz njegova iskaza proizlazi da je došlo do spora oko kvalitete usluge, a pri čemu se napominje da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je oprema bila povjerena trgovačkom društvu kao ugovornoj strani, a ne optuženiku kao fizičkoj osobi, a tijekom postupka nije dokazano da je optuženik osobno poduzeo radnje kojima bi kao stvarni upravitelj društva ostvario elemente protupravnog prisvajanja.

32. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda da nije dokazano da je optuženi VZ počinio kazneno djelo na način kako mu se to izmijenjenom optužnicom stavlja na teret, odnosno da nije protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari velike vrijednosti koje su mu bile povjerene s ciljem prisvajanja takvih stvari i time počinio kazneno djelo utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11. U konkretnom slučaju po mišljenju ovog suda riječ je o imovinskopravnom odnosu između dva trgovačka društva, koje može biti predmet rješavanja pred nadležnim Trgovačkim sudom.

33. Obzirom da je donesena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeno TD Polet d.o.o., koji je postavio imovinskopravni zahtjev, je upućeno da isti može ostvarivati u parnici.

34. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

35. Radi svega gore navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

Zadar, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Silvana Brala

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. ODO Zadar

2. Opunomoćenica oštećenika dr. sc. Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu

3. Optuženi VZ

4. Branitelj optuženika Milan Petričić, odvjetnik u Zadru