Poslovni broj: P-431/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Monika Maretić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženice VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Gligić Rubes, odvjetnici u Velikoj Gorici, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženih osobno i punomoćnice tuženih, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina od dana 23. ožujka 2018., sklopljen između tuženice VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika BE, sada adresa [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojemu je potpis tuženice ovjeren od strane javnog bilježnika Ivana Malekovića, Trg kralja Tomislava 7, Velika Gorica, pod brojem ovjere OV-2846/2018 dana 23. ožujka 2018.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici, ZK odjelu Velika Gorica, da u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju iz točke 1. izreke ove presude tako da se nalaže brisanje prava vlasništva na 3. Suvlasničkom dijelu: 2/4 dijelu:

- kčbr. [katastarska čestica] oznake KUĆA BROJ 15, DVORIŠTE I ORANICA GRADIČKA ULICA U GRADIĆIMA, površine 170 čhv, odnosno 611 m2 i

- kčbr. [katastarska čestica] oznake GRADILIŠTE U GRADIĆIMA, površine 28 čhv, odnosno 101 m2,

obje ukupno površine 198 čhv, odnosno 712 m2, koje nekretnine su upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama koje za k. o. [katastarska općina] vodi Općinski sud u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, s imena BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, odnosno upis prava vlasništva na ime VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se prvotuženiku KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.053,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika KE i drugotuženice VE za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici dana 23. ožujka 2018. sklopili Ugovor o darovanju nekretnina na kojemu je potpis drugotuženice ovjeren od strane javnog bilježnika Ivana Malekovića, dana 23. ožujka 2018. godine (u daljnjem tekstu: “Ugovor”). Predmetnim Ugovorom drugotuženica je prvotuženiku darovala svoj dio, odnosno 2/4 idealnog suvlasničkog dijela. Smatra da je taj Ugovor ništetan, jer je protivan Ustavu, prisilnim propisima, odnosno moralu društva. Tužitelj ima pravni interes utvrđivati njegovu ništetnost, s obzirom da je sin drugotuženice i brat prvotuženika te bi poslije smrti drugotuženice, temeljem nasljeđivanja, predmetne nekretnine trebale pripasti tužitelju, tj. barem u polovici onoga što je darovano prvotuženiku. Nadalje, tužitelj navodi da u vrijeme sklapanja Ugovora drugotuženica nije bila sposobna za rasuđivanje te kao takva nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka.

1.2. Ističe da je Ugovor ništetan zato što nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta- formi koja se nužno zahtjeva za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje stvari, sukladno Zakonu o obveznim odnosima. U ovom konkretnom slučaju, Ugovorom je ustanovljeno i pravo doživotnog uživanja u korist darovateljice, ovdje drugotuženice te je ista nastavila živjeti, zajedno s prvotuženikom u kući, odnosno i dalje posjedovati nekretnine. Prema tome, darovanje je učinjeno bez prave predaje i u formi koja ne zadovoljava zakonske pretpostavke za valjanost ugovora o darovanju nekretnine.

1.3. Predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Navode da su oni međusobno sklopili Ugovor o darovanju nekretnina pod poslovnim brojem OV-2846/2018, sve u skladu sa zakonom i prije svega voljom obiju ugovornih strana. Protivno stavu tužitelja, tvrde da takav ugovor ne bi trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, budući jasno u članku V. predmetnog ugovora piše kako u posjed darovanih nekretnina obdarenik – prvotuženik stupa odmah nakon potpisa ugovora. Stoga navode da je ugovor potpisan u zakonskoj formi, u pisanom obliku, sukladno članku 482. ZOO-a. Navodi da je prava volja drugotuženice upravo izražena u predmetnom ugovoru, i to s opravdanim razlogom, jer se upravo samo prvotuženik brine o njoj, dok tužitelj se ne brine ni na koji način, već je stalno u sukobu sa drugotuženicom - svojom majkom. Također ističu da je netočno da bi drugotuženica bila nesposobna za rasuđivanje, te da nije mogla shvatiti značenje svojih postupka. Upravo suprotno, drugotuženica je unatoč svojoj visokoj životnoj dobi, i danas bistrog uma i potpuno svjesna svojih postupaka, a što se može utvrditi neposrednim opažanjem suda i saslušanjem drugotuženice.

2.1. Predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženicima.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem u Ugovor o darovanju nekretnina od 23. ožujka 2018. (list 4-5 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa), zapisnik HZSR od 7. rujna 2023. s izjavom VE (list 35 spisa), zapisnik HZSR od 7. rujna 2023. s izjavom KE (list 36 spisa), izjavu VE od 3. siječnja 2025. (list 39 spisa), sudsku praksu (list 43-51 spisa), izjavu VE od 31. listopada 2024. (list 52 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, prvotuženika i drugotuženice kao stranaka u postupku (list 57-61 spisa, te 67-69 spisa).

3.1. S obzirom na iskaze stranka u ovom postupku te materijalne dokumentacije koja prileži spisu, ovaj sud nije izveo preostale predložene dokaze iz razloga što je i bez provedbe ostalih predloženih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbe, pa se ostali predloženi dokazni prijedlozi smatraju nepotrebnima i usmjereni su na odugovlačenje postupka tj. isti nisu ekonomični, te bi znatno odužili ovaj postupak odnosno predloženi dokazi nisu u skladu s odredbom članka 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP).

4. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 23. ožujka 2018. sklopljenog između drugotuženice VE, kao darovateljice i prvotuženika BE kao daroprimatelja, koji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika Ivana Malekovića 23. ožujka 2018., kao i zahtjev da se naloži zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici da temeljem ove presude uspostavi zemljišno-knjižno stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju 23. ožujka 2018.

6. Među strankama nije sporno da su prvotuženik KE kao daroprimatelj i drugotuženica VE kao darovateljica sklopili Ugovor o darovanju nekretnine 23. ožujka 2018, , da je darovnim ugovorom osnovano i pravo ploduživanja za darovateljicu tj. ovdje drugotuženicu koja ostaje živjeti u darovanoj nekretnini, kao i da je na navedenom ugovoru potpis drugotuženice ovjeren od strane javnog bilježnika. Isto tako između stranaka nije sporno da Ugovor o darovanju od 23. ožujka 2018. zaključen između prvotuženika i drugotuženice nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene solemnizirane privatne isprave.

7. Između stranka je sporno je li Ugovor o darovanju nekretnina od 23. ožujka 2018. trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno je li nakon sklapanja predmetnog ugovora došlo do promjene posjedovnog stanja odnosno je li izvršena prava predaja stvari kao i to je li drugotuženica u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 23. ožujka 2018. bila sposobna za rasuđivanje.

8. Uvidom u Ugovor o darovanju od 23. ožujka 2018. zaključenom između drugotuženice VE kao darovateljice i prvotuženika BE kao daroprimatelja (list 4-6 spisa) utvrđeno je da je predmet darovanja suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude. Nadalje je utvrđeno da daroprimatelj, ovdje prvotuženik KE, u posjed darovane nekretnine stupa odmah nakon potpisa ovog Ugovora, dok je iz članka 3. ugovora o darovanju utvrđeno da su ugovorne strane ugovorile i pravo doživotnog uživanja na darovanim nekretninama za korist darovateljice ovdje drugotuženice VE, te da je potpis darovateljice VE ovjeren je po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Zagreba pod brojem OV-2846/2018 dana 23. ožujka 2018.

9. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku na ročištu 6. veljače 2025. (list 60 spisa) u bitnom je iskazao da su njegovi roditelji kupili predmetnu kuću koju su kasnije nadogradili, te je on financirao tu nadogradnju. U prizemlju kuće sada živi njegova majka i on, a na katu brat i šogorica i oni tako žive od 2016. i te se to nije nikada mijenjalo. On nije znao da su tuženici zaključili darovni ugovor. Za tu činjenicu je saznao kada je to vidio u gruntovnici. Istaknuo je da tek unatrag godinu dana njegov brat i njegova supruga brinu o njegovoj majci, kao i da je do tada to činila njegova kći C, a kada mu je rekla da je njoj posao porastao i da treba preuzeti brigu o majci, došao je on. Naveo je da je po saznanju o postojanju ugovora o darovanju pitao majku o tome, a ona mu je rekla da se ničega ne sjeća. Njega je zvao njezin liječnik K 2018, i njegova majka je imala nekoliko moždanih udara, problem sa srcem i žuči i ima ugrađen pacemaker. On je za ugovor o darovanju, saznao pretprošle godine.

10. Prvotuženik KE saslušan kao stranka u postupku na ročištu 6. veljače 2025. (list 59 spisa) u bitnom je iskazao, da je ga je majka odvela kod odvjetnika Bukovca 2018. da sklope predmetni ugovor o darovanju. Tu su kuću izgradili njegovi roditelji, a na gornjem katu kuće nalazi se stan koji je bio roh-bau i koji su u potpunosti uredili njegova supruga i on i financirali to uređenje, jer su bili goli zidovi, kao i uređivanje stepeništa između dva kata. Njegova supruga V i on su se brinuli o njegovoj majci unatrag sigurno 15 godina, a brinu i sada. Negdje prije 2018. njegov brat je došao iz [adresa] i doselio se u tu kuću i onda su počele trzavice između majke i njega. Vezano za navedenu kuću iskazuje da se ista sastoji od podruma, dva kata i tavana. Na drugom katu živi on sa suprugom, a na prvom katu živi mama koja ima spavaću sobu i boravak i brat koji ima sobu i kuhinju, a zajedničko imaju WC i kupaonu. Kuća ima dvorište i dvorišnu zgradu, koju koristi njegov brat za pohranu stvari, a samo dio te dvorišne zgrade koristi on kao garažu i mali dio tavana iste kao pušnicu. Ističe da je prijedlog za sklapanje ugovora o darovanju bio mamin, kao i da je drugotuženica tada bila u dobrom stanju, a u 1. mjesecu 2022. ista je pala u demenciju i bila je na liječenju u Jankomiru mjesec dana. Što se tiče posjeda kuće koja je predmet ugovora o darovanju, ističe da je sve stalno isto, osim što je brat uzeo dvorišnu zgradu i istu cijelu koristi.

11. Drugotuženica VE saslušana kao stranka u postupku na ročištu 6. veljače 2025. (list 57 spisa) u bitnom je iskazala da ne zna zašto je danas na sudu, nikada za života nije bila na sudu. Iskazala je da živi sa sinom KE i da on i njegova žena V rade sve oko nje, te da ona nema nikakve zamjerke. Što se tiče ugovora o darovanju ugovor ona nije nikakav ugovor sklapala. Nadalje je navela da ona živi u kući koja ima podrum i dva kata, na gornjem katu živi sin KE sa ženom V, a u donjem katu živim ona, kao i da sa njom ne živi nitko i ta je to tako od kada su se doselili u predmetnu kuću. Isto tako je navela da na istom katu na kojem živi ona, živi i njezin stariji sin CE koji ima svoje prostorije odnosno sobu, a ostale prostorije imaju zajedno. Nije bilo nikakve promjene u pogledu korištenja kuće odnosno u tome tko koristi koji dio kuće. Ona boluje od starosti jer ima 90 godina i da ona sve razumije, ali da brzo zaboravlja. Što se tiče vlasništva kuće u kojoj živi, ističe da su tu kuću kupili ona i muž, a da je muž umro prije 20 godina, kao i da će njezini sinovi bili vlasnici te kuće kada ona umre. Iza pokojnog supruga, nije bila ostavinska rasprava. Ona nikome ništa nije darovala, te da kada ona umre, da će to biti od njezina dva sina. Uz kuću, postoji dvorišna zgrada, ali nju su prije koristili, ali sada je ne koriste. Na poseban upit punomoćnice tuženice gdje je sinoć spavala tuženica je navela da je sinoć spavala, u svom krevetu na drugom katu, kao i da o njoj vode brigu njezin sin KE i njegova žena V, i to sve od kupanja pa nadalje. Ona se ne sjeća da je prvotuženika vodila kod odvjetnika da potpišu predmetni ugovor, te da se ne sjeća od kada CE (ovdje tužitelj) živi kod nje. Ona se ne boji svoga sina BE, te navodi da je on financirao legalizaciju kuće. Isto tako je navela da nakon što joj je ugovor o darovanju od 23. ožujka 2018. predočen od strane suda da ga se ne sjeća, ali da je potpis na njemu njezin. Sud je predočio izjave od 3. siječnja 2025. i 31. listopada 2024. drugotuženici ali je ista izjavila da ih se ne sjeća ,a da potpis na istima izgleda kao da je.

12. Zbog izmjene raspravnog suca sukladno članku 315. stavak 3. ZPP glavna rasprava je počela iznova, te su stranke suglasno predložile da se zbog načela neposrednosti sukladno članku 4. ZPP iznova izvede dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranka u postupku, dok da se preostali izvedeni dokazi ne izvode ponovo već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.

13. Tužitelj dopunski saslušan kao stranka u postupku na ročištu 28. veljače 2025. (poleđina lista 67 spisa) u bitnom je iskazao da su njegovi roditelji kupili dio kuće koja se sastojala od 4 prostorije i to dvije koje su bile na katu, a dvije su bile dolje u prizemlju. U prizemlju te kuće sada žive on i majka, a na katu žive brat i šogorica. Ističe da on živi u toj kući od 2016. On je kuću nadograđivao i to u dvorišnom dijelu 2005. tj. on je skidao krov predmetne kuće kao i da tada u kući nije bilo njegovog brata niti je isti dolazio za vrijeme gradnje 2005. On za darovni ugovor nije znao. Ta saznanja je dobio od susjeda i to u 10 ili 11 mjesecu 2023. i to na način da je s istim raspravljao iz kojih razloga nikad nije provedena ostavinska rasprava iza njegova pokojnog oca pa je nakon toga otišao na sud u gruntovnicu i vidio da je ovdje prisutni prvotuženik sklopio darovni ugovor s njegovom majkom. Ističe da je do 2016. godine o njegovoj majci brinula njegova kći C, a nakon toga 2016. on je razgovarao s liječnikom K koji je osobni doktor njegove majke i koji je rekao da je ona imala nekoliko moždanih udara i da ona ne može živjeti sama, te se on 2016. godine, kada je to saznao od strane doktora doselio k majci, a prije toga je on dolazio majci u posjet ali nije s njom stanovao. Ističe da je za cijelo to vrijeme njegov brat sa suprugom i djecom živio u predmetnoj kući ali da nije kontaktirao s njegovom majkom. Njegov brat sa suprugom i djecom cijelo vrijeme živio je na gornjem katu kuće. Zadnjih godinu dana o njegovoj majci brine prvotuženik i njegova žena iz razloga što je on obolio, dobio je paraplegiju i tetraplegije i nije o mogućnosti se brinuti o majci. On s majkom ima korektne odnose međutim zna izgubiti snagu u rukama pa ne može pravilno brinuti o majci. Mirovina majke je dosta velika po njegovim saznanjima jer je ista radila u Njemačkoj, međutim on nema s tim nikakav dodir, niti sa njezinom ušteđevinom. Dok su se on i njegova kćer brinuli o majci nisu od iste uzimali novce, te su sve troškove oni snosili. Njegov brat ima ključeve od cijele kuće, ne zna tko mu je dao ključeve od cijele kuće. Nema ključeve jedino od prostora u kojem on spava. Isto tako da on nema ključeve od njegovog dijela kuće, niti može ući u taj prostor. Posebice ističe da je njegov brat i prije sklapanja ugovora o darovanju iz 2018. živio na gornjem katu kuće, te da nije bilo promjena u pogledu korištenja kuće. Kada je saznao za ugovor o darovanju o tom ugovoru je on pitao svoju majku, te je ista tom prilikom kada joj je i predočio kopiju predmetnog ugovora tu kopiju zgužvala i bacila te se jako uzrujala, te mu je tom prilikom rekla da ona nije nikad nikakav ugovor potpisala te da neće da to vidi niti čuje. On koristi zgradu u dvorištu iz razloga što ju je on i gradio i financirao svojim novcem i takvo stanje je bilo i prije 2018. i nakon 2018. godine, odnosno prije i nakon sklapanja ugovora. Zdravstveno stanje njegove majke 2018. godine, a ta saznanja crpi iz razgovora sa njezinim liječnikom K, bilo je jako teško, jer ista već prije 2018. imala nekoliko moždanih udara i problema sa srcem te joj je ugrađen pejsmejker, a sada joj zdravstveno stanje pogoršano. Kada je ista imala moždani udar on je bio s njom u kući i tada ju je hitna odvezla, a kada je ugrađivala pejsmejker onda je on bio na terenu, a s njom je tada bila njegova kćer C, te navodi da su on i kćer C brinuli o njoj nakon tih moždanih udara. Predmetna kuća je legalizirana, a za legalizaciju kuće i dvorišnih zgrada na dvorištu novce je dala njegova majka, ovdje drugotuženica. On kao i prvotuženik nisu dali novac za legalizaciju, već je novac za legalizaciju dala isključivo njegova majka. On ne zna o kojim iznosima se radilo točno, sjeća se samo da je njemu tada majka rekla da je dala 9.000 maraka tadašnjih i da za to nije dobila nikakav papir. On ne zna koje godine je bila predmetna legalizacija.

14. Prvotuženik KE dopunski saslušan kao stranka u postupku na ročištu 28. veljače 2025. (poleđina lista 68 spisa) u bitnom je iskazao je on ugovoru o darovanju sklopio sa svojom majkom kod odvjetnika Bukovca 2018 godine. Posebice ističe da on oduvijek živi u toj kući. Gornji kat kuće bio je roh- bau, te su on i njegova supruga taj dio uredili i financirali to. Ne spori da su predmetnu kuću kupili i uredili njegovi roditelji, uključujući i dvorišne zgrade. On je prije sklapanja ugovora o darovanju živio u predmetnoj kući i to od 2005. godine kada se sa suprugom i djecom iz stana u [adresa] preselio u predmetnu kuću. On ima ključeve od ulaznih vrata od kuće i ključeve od svog gornjeg kata kuće. Kod mame dolje nije zaključano jer oni znaju po noći dolaziti kod nje s obzirom da o njoj brinu, daju joj terapiju. Ističe da on koristi dvorište i dio dvorišne zgrade, te koristi dio tavana u toj kući za pušnicu. Što se tiče legalizacije kuće navodi da su on i supruga snosili troškove iste zajedno sa majkom. Ističe da se kćer tužitelja nije brinula o njihovoj majci, te da se njegov brat ne sjeća se točno koje godine doselio iz [adresa] u predmetnu kuću, a on je već u toj kući živio sa svojom suprugom i djecom. Njegova majka je 2018. bila zdrava i koliko se on sjeća ista nije do tada imala moždane udare. Ističe da je prvi pejsmejker ugrađen majci 2013. godine. Posebice ističe da je majčina ideja bila da se zaključi taj ugovor o darovanju iz razloga što je ovdje prisutan tužitelj bio dužnik državi porez, pa je njegova majka tada razmišljala što da učini sa imovinom, te su zbog toga išli odvjetniku Bukovcu, a on je majci rekao tada da je on gornji kat kuće uređivao i da želi svoj dio. Predmetna kuća nije etažirana. Njihova majka (ovdje drugotuženica) nakon očeve smrti odrekla se svog dijela u korist njega i brata. Po njegovom mišljenju 2018. njegova majka je bila u dobrom psihofizičkom stanju, te je ista tek 2021. počela se gubiti, i tada je pala u demenciju. Nakon toga bila je na liječenju u Jankomiru kod doktora B na odjelu za demenciju. Nakon sklapanja ugovora o darovanju 2018. način korištenja kuće se nije promijenio tj. sve je ostalo kao i prije. On nije nakon sklapanja ugovora o darovanju s drugotuženicom obavijestio svog brata o tome (ovdje tužitelja), iz razloga što nije bio niti u dobrim odnosima s tužiteljem, a mama je tada kada su sklapali ugovor o darovanju rekla tužitelj je dobio kuću u [adresa], a ti ćeš dobiti ovo gdje živiš. On je prvi kontaktirao odvjetnika Bukovca u svezi sklapanja ugovora o darovanju jer ga je on susreo, s obzirom da oboje žive u [adresa], te ga je pitao u svezi sklapanja ugovora o darovanju između njega i ovdje drugotuženice, te im je isti rekao da dođu u njegov ured i on je platio uslugu odvjetniku za sklapanje ugovora o darovanju. Na ugovoru o darovanju kao njegova adresa prebivališta navedena je adresa [adresa] iz razloga što se on samo formalno vodio na toj adresu jer su bili prognanici ali su već od prije živjeli u [adresa] u predmetnoj kući, međutim ta adresa u Strugama mu je tada bila navedena u osobnoj iskaznici. Ističe da su u [adresa] od 2005. od kada su se uselili u predmetnu kuću k roditeljima. Nekretnina u Strugi u Dvoru, je njegova jer je predmetnu nekretninu njemu otac poklonio za života.

15. Drugotuženica VE dopunski saslušana kao stranka u postupku na ročištu 28. veljače 2025. (list poleđina lista 67 spisa) u bitnom je iskazala je da ona ne zna zašto je danas na sudu. Istaknula je da ona živi s mlađim sinom, ovdje prvotuženikom KE, te istog pokazuje rukom u sudnici, te navodi da sa prvotuženikom živi u kući u [adresa], te da živi u cijeloj kući ovisno o potrebi gdje treba živjeti, te navodi da s njom u kući osim prvotuženika živi i njegova žena V. Posebice ističe da ona sa prvotuženikom oduvijek živi u predmetnoj kući, ne sjeća se koliko bi to bilo godina. Isto tako navodi da s njima u kući živi i CE ovdje tužitelj, međutim ne može točno reći sa sigurnošću je li isti živi oduvijek s njom u kući. Ističe da ona boluje od starosti i da koristi tablete ali ne zna koje i za što. Ističe da predmetnu kuću u kojoj ona živi da su istu kupili ona i suprug i to su kupili s ušteđevinom s obzirom da su radili u Njemačkoj. Ona s nikim nije potpisivala nikakav ugovor. Predmetna kuća u kojoj živi je kuća na kat i njezina oba sina ovdje tužitelj i prvotuženik imaju ključeve cijele kuće. Ona se ne sjeća da bi sklopila ikakav ugovor. Ona se ne sjeća da bi živjela na katu kuće. Ističe da njezini sinovi koriste sve dijelove kuće. Ističe da se ona ne sjeća jesu li ona i suprug uredili cijelu kuću, ali da su ona i suprug kuću kupili i uređivali. Nakon njezine smrti smatra da bi predmetna nekretnina trebala pripasti svima, odnosno njezinima sinovima koji su ovdje prisutni.

16. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja CE, prvotuženika BE kao i drugotuženice VE u dijelu u kojem suglasno iskazuju da se stanje u vidu posjeda predmetne nekretnine nije promijenilo prije i poslije sklapanja ugovora o darovanju, jer su njihovi iskazi uvjerljivi i u međusobnom suglasju. Naime, iz navedenih iskaza ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je prvotuženik KE živio u predmetnoj nekretnini tj. da je bio u posjedu predmetne nekretnine i prije i poslije sklapanja ugovora o darovanju.

17. Odredbom članka 482. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 dalje ZOO) propisano da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

18. Naime, odredba članka 482. stavak 2. ZOO-a prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz članka 482. stavak 2. ZOO-a, ništetan.

18.1. Pri tome valja reći kako se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 459/2020-4). U ovom postupku nije sporno da predmetni ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sporno je, je li je izvršena realna predaja vlasništva.

19. Prema odredbi članka 15. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZVDSP) samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

19.1. Nadalje prema odredbi članka 10. stavak 3. ZVDSP kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stavkom 4. istog članka propisano je da se posjednikom smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

20. Stoga kako je u konkretnom slučaju nakon sklapanja Ugovora o darovanju 23. ožujka 2018. za darovateljicu (ovdje drugotuženica) osnovano pravo plodouživanja te kako je posjedovno stanje prije i poslije sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine ostalo nepromijenjeno odnosno darovateljica je zadržala posjed predmetne nekretnine tj. ona je ostala neposredni posjednik 2/4 suvlasničkih dijelova nekretnine, a prvotuženik KE kao daroprimatelj postao je tek posredni posjednik tih suvlasničkih dijelova nekretnine. Naime, u situaciji kada prvotuženiku idealni suvlasnički dijelovi nekretnine nisu predani u neposredan posjed nije došlo do prave predaje darovanog idealnog suvlasničkog dijela nekretnine s obzirom na nespornu činjenicu da je darovateljica nastavila živjeti u predmetnoj nekretnini čiji idealni suvlasnički dio je predmet darovanja, ona je i nadalje ostala neposredni posjednik, slijedom čega Ugovor o darovanju nije realiziran jer nije izvršena prava predaja darovane stvari.

20.1. Posjedovanje ključa cijele nekretnine od strane prvotuženika BE nije prava predaja darovane stvari u smislu odredbe članka 482. stavak 2. ZOO s obzirom da posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno, a niti je na ikakav način manifestirana promjena dotadašnjeg posjedovnog stanja pa je stoga takav Ugovor o darovanju trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemniziranje) privatne isprave, sukladno odredbi članaka 482. stavak 2. ZOO, a kako nije, takav Ugovor o darovanju od 23. ožujka 2018. je ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO., te je ishodno tome valjalo naložiti i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja sukladno odredbi članka 323 stavak 1. ZOO, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3196/2019-3 od 21. ožujka 2024. i Rev-215/2021-2 od 12. travnja 2022.).

21. Ovaj sud nije izvodio dokaze na okolnost je li drugotuženica u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 23. ožujka 2018. bila sposobna za rasuđivanje iz razloga što je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se moglo odlučiti o osnovanosti tužbe, jer je sud utvrdio postojanje razloga ništetnosti predmetnog ugovora zbog nedostatka propisanog oblika, pa bi se izvođenjem dokaza na okolnost sposobnosti darovateljice za rasuđivanje samo odužio ovaj postupak odnosno predloženi dokazi na tu okolnost nisu u skladu s odredbom članka 10. ZPP.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP te članka 155. ZPP, te je stoga tužitelju priznat zatraženi trošak prema vrijednosti predmeta spora (1.400,00 eura) prema Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. dalje u tekstu: Tarifa) i priloženom troškovniku i to za sastav tužbe od 7. studenoga 2024. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska 29. studenoga 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 6. veljače 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 28. veljače 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 400 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura, tužitelju je valjalo dosuditi 800,00 eura koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 200,00 eura ukupno iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura pa je tako na ime troškova parničnog postupka tužitelju valjalo priznati sveukupni iznos od 1.053,10 eura, te je odlučno kao pod točkom II. izreke.

23. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a u visini odrečenoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).

24. Prvotuženiku i drugotuženici nisu priznati parnični troškovi u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, jer isti nisu uspjeli u postupku, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Velika Gorica, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.