Poslovni broj: Us I-1603/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Staklo Dalmacija d.o.o. Zadar, Put Stanova 20. Zadar, OIB: 43967628694, zastupan po OD Vukušić, Bokan i partneri d.o.o., Zadar, Ulica Stjepana Radića 8., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3., zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) EČ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠČ iz [adresa]., OIB: 56992149687A1, zastupan po opunomoćeniku Jakovu Bačiću odvjetniku u OD Bačić i Partneri, Zadar, M. Pavlinovića 9., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, a u odsutnosti zainteresirane osobe, dana 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/24-01/79, Urbroj: 338-01-06-05-24-04 od 15. svibnja 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR-a na ime naknade troškova ovog upravnog spora dok se za više traženo u iznosu od 400,00 eur zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II.Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-03/24-01/79, Urbroj: 338- 01-06-05-24-04 od 15. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) točkom I. izreke je usvojena žalba IČ (ovdje zainteresirane osobe). Točkom II. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], Klasa: UP/I-502-03/23-02/229, Urbroj: 338-13-02-24-13 od 10. siječnja 2024. (dalje; prvostupanjsko rješenje). Točkom III. izreke osiguraniku ŠČ (ovdje zainteresiranoj osobi) ozljeda nastala dana 3. lipnja 2023. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji:

S46.2/Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa, S44.0/Ozljeda ulnarnog živca u području nadlaktice, S44.1/Ozljeda medijalnog živca u području nadlaktice i S45.1/Ozljeda brahijalne arterije priznaje se ozljedom na radu pod evidencijskim brojem OR 18268 030623 9/2024, dodijeljenim od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], te su mu u svezi navedenih dijagnoza priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom I. izreke osiguraniku IČ (ovdje zainteresiranoj osobi) djelatniku „Staklo Dalmacija d.o.o.“ (ovdje tužitelja), za događaj od 03. lipnja 2023., dijagnoze šifre prema MKB-u:

S46.2/Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa, S44.0/Ozljeda ulnarnog živca u području nadlaktice, S44.1/Ozljeda medijalnog živca u području nadlaktice i S45.1/Ozljeda brahijalne arterije, nisu priznate ozljedom na radu. Točkom II. izreke u svezi navedenih dijagnoza iz točke I. osiguraniku nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, s osnove ozljede na radu. Točkom III. izreke je određeno da podnošenje žalbe ne odgađa izvršenje rješenja.

3.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno drugostupanjsko rješenje navodeći da je isto nezakonito, da je protivno pozitivno pravnim propisima, ustaljenoj praksi, da je protivno i konvencijskom pravu jer da je u cijelosti arbitrarno, te da se zasniva na diskrecijskoj odluci tuženika, štoviše, da je i opasno za stvaranje negativne prakse koja da će štetiti u postupcima utvrđivanja ozljeda na radu kada radnik nesporno i po samom tuženiku za vrijeme rada isti obavlja pod utjecajem kako opojnih sredstava, tako i alkohola. Ističe se da se tužitelj tek može nadati da se radi zaista o omašci tuženika, a ne okolnosti da je tuženik podlegao pritiscima kojima su sve institucije bile podvrgnute od strane obitelji radnika ŠČ (ovdje zainteresirane osobe) od dana ozljede do donošenja Pobijanog rješenja i kasnije. Nadalje se u tužbi u bitnome navodi da je u prvostupanjskom postupku u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva, Područne službe Zadar od 27. prosinca 2023. utvrđeno kako je radnik dana 3. lipnja 2023. ozlijedio ruku, te kako su na dan ozljede u pretrazi urina, učinjenoj u OB Zadar, nađeni Kanabinoidi i Benzodiazepini, slijedom čega da je mišljenje da je radnik bio pod utjecajem opijata pa da su postojale stečene predispozicije za nastanak ozljeda, uslijed čega mu nije priznata ozljeda na radu. Nadalje se u tužbi ukazuje na odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13 137/13 98/19 33/23), koje se i citiraju. Citira se i odredba članka 58. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14 118/14 154/14 94/18 96/18) te se ukazuje da tuženik priznaje ozljedu na radu iako da je nedvosmisleno i nesporno i sam utvrdio i potvrdio da je u krvi i urinu radnika neposredno nakon štetnog događaja utvrđena prisutnost kako opojnih sredstava tako i alkohola uz baš na ničemu utemeljeno obrazloženje. Obrazloženje koje daje tuženik u pobijanom rješenju da je u cijelosti arbitrarno i diskrecijsko te da nema uporišta u niti jednom pozitivno pravnom propisu Republike Hrvatske, slijedom čega da se tuženik niti ne poziva u dokazivanju svojih tvrdnji na nikakav propis jer da ga ni nema, odnosno, da je protivno istima. Ukazuje se na to da odredba člana 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da se ozljeda na radu ne priznaje već kod utvrđenja činjenice da se rad obavlja pod utjecajem alkohola ili opojnih droga; da ne propisuje da se mora i kvantificirati doza alkohola ili opojnih droga u organizmu; da ne propisuje koje metode treba primjenjivati kod utvrđivanja alkohola ili opojnih droga u organizmu. Odredbom članka 58. Zakona o zaštiti na radu da se ne tolerira nikakva doza alkohola ili opojnih sredstava u organizmu radnika, pa da nije jasno čemu i zašto i na temelju čega to tuženik zaključuje da je trebalo utvrditi količinu alkohola i opojnih sredstava u organizmu radnika, kada je nesporno i po tuženiku utvrđeno i potvrđeno da je u organizmu radnika neposredno po štetnom događaju utvrđena prisutnost i opojnih sredstava i alkohola. Koliko je promašeno obrazloženje tuženika da je trebalo vršiti dodatne analize o količini alkohola i opojnih sredstava u krvi radnika da proizlazi i iz samog obrazloženja i upute tuženika sa stranice 9. kada isti kaže da je tužitelj morao sukladno odredbi članka 58. stavak 2. u svezi sa člankom 59. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu provoditi zabranu zlouporabe alkohola pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada. Upućuje se kako to poslodavac sukladno članku 59.stavak 1. Zakona o zaštiti na radu može provoditi: „…alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom." Dočim da, u članku 58. Zakona o zaštiti na radu, svaka vrijednost „…viša od 0,0 g/kg, odnosno viša od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka smatra se da je radnik pod utjecajem nedozvoljenih supstanci…“ Stoga da nije jasna potreba za provođenjem dodatnih stručnih provjera i nekih strožih metoda pa čak i vještačenja, ako se sve može utvrditi već i samim alkometrom i bilo kojim drugim prikladnim sredstvom?! Ističe se da su pozitivno pravni propisi jasni, da su i do sada bili jasni da su se na jednak način primjenjivali: svako utvrđenje nedozvoljenih supstanci u organizmu radnika dovodi do ne priznavanja ozljede na radu. Svako drugačije tumačenje da bi bilo kontradiktorno ili čak kontrarno gramatičkom tumačenju odnosnih pravnih normi. Ukazuje se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-374/2008. Nadalje se navodi da su povrijeđena prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju, utvrđenje činjenica i ocjena dokaza od strane tuženika da je u cijelosti proizvoljna na način da utječe na pravičnost konkretnog postupka, s obzirom na to da su pogrešni zaključci tuženika o odlučnim činjenicama toliko očigledni da se mogu okarakterizirati kao nedvojbena pogreška (manifest error) - drugim riječima, takva pogreška koju, smatra se, niti jedno razumno tijelo ne bi ikada moglo učiniti. Glede gore navedenog, upućuje se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva: U-III-4951/2014 U-III- 3077/2018, te odluke Europskog suda za ljudska prava: Khamidov protiv Rusije, br. 72118/01, § 170., presuda od 15. studenog 2007. godine, Bochan protiv Ukrajine (br. 2) [Vv], br. 2225/08, § 62., presuda od 5. veljače 2015. Nadalje, se ističe da je mjera protupravnosti, proizvoljnosti i odstupanja od redovnog tumačenja tolika da je pobijano rješenje u cijelosti arbitrarno, čime da su povrijeđena ustavna prava adresanta iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90 135/97 8/98 113/0 124/0 28/01, 41/1 55/1 76/10 85/10 5/14 ) kao i njegova prava iz članka 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97 6/99 14/2 13/3 9/5 1/6 2/10). U pogledu zabrane arbitrarnosti u postupanju upućuje se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: U-III-374/2008 od 27. listopada 2010. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je suprotno navodima iz tužbe pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku a sukladno važećim zakonskim i podzakonskim aktima tuženika. Citira mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj:

75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022) kao i mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti na radu. Nadalje navodi kronologiju postupanja u predmetnom upravnom postupku. Zaključno navodi da je iz tužbenih navoda razvidno da tužitelj zagovara mehanički i formalistički pristup rješavanju ove upravne stvari, apostrofirajući samo dvojbeni dokaz o prisutnosti nedozvoljenih supstanci u organizmu radnika a što da je protivno temeljnom načelu upravnog postupka (utvrđivanje materijalne istine), dok da se istovremeno propušta osvrnuti na evidentne vlastite propuste u provođenju mjera zaštite na radu za koje da je, sukladno dokazima spisa, nesporno utvrđeno da su izravno doveli do ozljeđivanja radnika. Tuženik smatra da je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje u potpunosti i na pravilan način utvrđeno te da je na isto ispravno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu da je utvrđeno da su zadovoljene pretpostavke iz odredbe članka 66. točka 1. Zakona za priznavanje ozljede koju je osiguranik pretrpio u radnom procesu od 03. lipnja 2023. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti pridružuje tuženikovom odgovoru na tužbu nadodajući da je z.z. tužitelja, koji je trebao nadzirati rad zainteresirane osobe, a kako je sam izjavio, nije bio na mjestu rada, već da je otišao u neki drugi dućan nešto kupiti. Ističe se nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja pozivajući se na odredbu članka 4. Zakona o općem upravnom postupku te uz navod da tužitelj nije sudjelovao u upravnom postupku. Ukazuje se i na sudsku praksu (Usž-11203/2005,Usž-477/2017, Usž-3120/2016,Usž-3687/2019 itd.). Nadalje se navodi da je iz izreke pobijanog rješenja tuženika pod točkom III. razvidno da se jasno navodi da se radi o pravima zainteresirane osobe /osiguranika/ koja mu se priznaju iz osnove obveznog zdravstvenog osiguranja. Pobijanim rješenjem da se ne dira u prava tužitelja te da se isto ne odnosi na tužitelja niti na prava zainteresirane osobe /osiguranika/ prema ovdje tužitelju, njegovu ranijem poslodavcu, već samo prava koja zaineresiranoj osobi pripadaju temeljem odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Zainteresirana osoba upire i na odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema kojemu, u slučaju ozljede na radu, osiguraniku pripada naknada umjesto plaće na teret HZZO. Smatra da nije bitno što naknadu plaća poslodavac jer da on to naknadno u cijelosti refundira od HZZO. Tužitelj da nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka pa da mu radi toga nedostaje aktivna legitimacija za vođenje spora. Stoga predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu bez provođenja daljnjih postupovnih radnji. Nadalje se navodi da alkoholiziranost i utjecaj opojnih sredstava moraju biti u uzročnoj vezi s ozljedom na radu, odnosno da moraju biti takvi da bez toga ne bi niti došlo do ozljeđivanja i da se koncentracija zabranjenih sredstava u trenutku ozljeđivanja mora utvrditi znanstvenom metodom. Isto da se navodi i u nalazu Opće bolnice Zadar, gdje da piše da se nalaz krvi mora utvrditi znanstvenom /potvrdnom/metodom. Sudska praksa da je nepodijeljena da alkoholiziranost do 1 promila alkohola u krvi ne utječe bitno na sposobnosti obavljanja radova niti do 4 nanograma tetrahidrokanabinola u krvi ili mokraći. Stoga da se i po ovoj osnovi tužba ukazuje neosnovanom.

6.Tužitelj se u podnesku od 05. veljače 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu te odgovor na tužbu zainteresirane osobe u bitnome ponavljajući navode iz tužbe te se poziva na presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: U sI-175/2023- 9.

7.Tuženik se u podnesku od 12. veljače 2025. očitovao na navedeni podnesak tužitelja navodeći da u potpunosti ostaje kod svih svojih dosadašnjih navoda i pobijanog rješenja od 15. svibnja 2024. Navodi da presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: U sI-175/2023-9, na koju se poziva tužitelj, nije primjenjiva u ovoj upravnoj stvari jer da je u tom sporu činjenično stanje bilo bitno drugačije i gdje da su dokazi spisa nepobitno govorili u prilog skrivljenom ponašanju osiguranika u smislu odredbe članka 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U predmetnoj upravnoj stvari da nema nikakvog dokaza o tome da bi doista manje količine nedozvoljenih supstanci pronađene u organizmu zainteresirane osobe i niski 0,1 promil etanola (pri referentnom intervalu od 0,10 promila) na određeni način doprinijeli ozljeđivanju i utjecali na radne sposobnosti zainteresirane osobe u smislu da bi do ozljede došlo uslijed njene dekoncentriranosti, nepažnje, slabijih motoričkih funkcija i tome slično. Istovremeno da je inspekcijskim nadzorom dokazano o alternativnom uzroku ozljede, a to je korištenje premalog radnog stola u odnosu na dimenzije obrađivanog elementa, za koje tuženik drži da je pravi razlog ozljeđivanja radnika (prilikom spuštanja ruka je došla u kontakt s rubom staklenog obratka jer je isti virio preko stola na kojem se nalazio). U spisu da nema dokaza o tobožnjem krajnje ekscesnom načinu rada zainteresirane osobe, niti tužitelj navodi u čemu točno bi se isto imalo konkretno sastojati. Čak ni sam nadređeni, koji je trebao nadzirati rad zainteresirane osobe, da nije primijetio da bi ovaj na posao došao pijan/drogiran, već takve zaključke izvodi tek kasnije iz laboratorijskih nalaza upitne validnosti i značaja. Tužitelj da ovim krajnje formalističkim pristupom pokušava osporiti odluku tuženika, a evidentno motiviran željom da poboljša vlastiti položaj u parničnom postupku u kojem će se o njegovoj možebitnoj odgovornosti za naknadu štetu, kako tvrdi, odlučiti među ostalim i temeljem ishoda ovog upravnog spora.

8.Zainteresirana osoba je u podnesku od 20. veljače 2025. ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu te ustraje u prijedlogu da tužba bude odbačena sukladno odredbama članka 46. ZUS-a. Ističe se u bitnome da tužitelj pravno neosnovano tvrdi kako je sama činjenica da je netko bio pod utjecajem alkohola ili opojnih druga prilikom ozljede na radu, bez obzira na uzročnu vezu ili bez obzira na stupanj alkoholiziranosti, dovoljna da se osiguraniku ne prizna status ozljede pretrpljene na radu. Nadalje, zainteresirana osoba u podnesku od 07. ožujka 2025. u bitnome ističe da nije bila osposobljena za rad na siguran način a tužitelj da mu je ipak dao zadatak da obavlja poslove s povećanom opasnošću. Ustraje u prijedlogu da tužba bude odbačena odnosno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. U tome zainteresirana osoba ustraje i u svom podnesku od 21. ožujka 2025.

9.U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave dana 21.ožujka 2025. svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 – dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

10.Zainteresirana osoba odnosno opunomoćenik iste na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, pa je rasprava održana u odsutnosti istog.

11.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i kod svih navoda i dokaza iz dosadašnjeg tijeka postupak. U odnosu na dosadašnje navode i držanja tuženika i zainteresirane ističe da je jedina intencija protustrana isključiti tužitelja iz odlučivanja o predmetnoj stvari kako bi se za zainteresiranu osobu priskrbila prava koja joj po zakonu ne pripadaju. Ukazuje se kako se u ovom postupku pokušava banalizirati nesporna činjenica da je predmetne zgode u tijelu zainteresirane osobe utvrđeno postojanje opojnih nedopuštenih sredstava odnosno droge slijedom čega da se zainteresiranoj osobi sukladno pozitivno pravnim propisima ne može priznati ozljeda na radu. Navedeno stajalište da je potkrijepljeno i sudskom praksom Upravnog suda u Rijeci iz 2023. godine u kojoj da je jasno zauzeto stajalište da bez obzira što je moguće postojao i doprinos i druge osobe, uključivo poslodavca, u situaciji makar djelomično doprinosa nastanku ozljede od radnika takvom radniku da se ne može priznati ozljeda na radu.

12.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi naveo da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka.

13.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora kao i cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu dok je sud odbio dokazne prijedloge zainteresirane osobe da se ista sasluša kao stranka, da se sasluša svjedok FČ te da se pribavi spis ODO Zadar KR-DO-849/23, držeći da se pravilna i zakonita odluka o zakonitosti osporavanog rješenja može donijeti na temelju podatka spisa predmeta.

14.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

15.Tužitelj je po svom opunomoćeniku kao i zainteresirana osoba po svom opunomoćeniku, zatražio i popisao troškove ovog upravnog dok tuženik to nije učinio.

16.Na temelju provedenih dokaza tijekom spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

17.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 15. svibnja 2024.

18.Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 dalje Zakona) ozljedom na radu prema Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona

19.Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

20.Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 - dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

21.Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

22.Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

23.Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine" br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u članku 1. propisano je: Ovim Zakonom uređuje se sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu te nadzor i prekršajna odgovornost (stavak 1.). Svrha ovoga Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom (stavak 2.). Radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima (stavak 3.). Ovim se Zakonom propisuju i dodatni uvjeti zaštite posebno osjetljivih skupina radnika i osoba na radu od, za njih, specifičnih rizika (stavak 4.).

24.Prema odredbi članka 25. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

25.Odredbom članka 27. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac dužan osposobiti radnika za rad na siguran način.

26.Prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Prema stavku 3. istog članka poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Prema stavku 4. istog članka poslodavac je obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika.

27.Odredbom članka 57. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je Radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije unositi na mjesto rada. Stavkom 2. Istog članka propisano je da je poslodavac obvezan provoditi zabranu zlouporabe alkoholnih pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada prikladnim mjerama, a osobito: 1) obavješćivati radnika o štetnosti sredstava ovisnosti i njihovom utjecaju na radnu sposobnost; 2) surađivati s njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu, pri provođenju mjera sprječavanja zlouporabe sredstava ovisnosti; 3) sprječavati konzumaciju alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i provoditi zabranu njihovog unošenja u radne prostorije i prostore; 4) provoditi programe prevencije ovisnosti na mjestu rada, u skladu s utvrđenim potrebama; 5) pisano utvrditi postupak provjere je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (provođenje postupka uz pristanak radnika, način provjere, vrsta testa ili aparata, način bilježenja i potvrđivanja rezultata, postupanje u slučaju odbijanja radnika da pristupi provjeri) i učinkovito provoditi utvrđeni postupak. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se smatrati da je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja.

28.Prema članku 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (stavak 1.). Prema stavku 2. istog članka smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da, između ostalog: prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika; posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

29.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, je razvidno te među strankama nije sporno, da je tužitelj dana 26. lipnja 2023. prvostupanjskom tijelu dostavio prijavu ozljede na radu za ŠČ (ovdje zainteresirana osoba), svog zaposlenika, a koja ozljeda se dogodila dana 03. lipnja 2023., u okviru redovitog radnog vremena (od 07,00 do 13,00 sati) nakon 4 sata rada, na način da je zainteresirana osoba, zaposlen kao staklar, radeći sa kolegom na postavljanju komada stakla na ručni staklarski stol ozlijedio podlakticu desne ruke, u pogonu staklarske tvrtke na adresi [adresa]. Nadalje, proizlazi da je neposredni rukovoditelj tužitelja, direktor, CČ a očevidac FČ. Sastavni dio prijave je izvješće izabrane liječnice opće/obiteljske medicine u kojem se navode dijagnoze ozljede S46.2, S44.0, S44.1. i S45.1. a kao uzrok ozljede je naveden doticaj sa oštrim predmetom uz napomenu da je prilikom postavljanja stola na kojem se nalazila staklena ploča u vertikalnom položaju staklo skliznulo i ozlijedilo zainteresiranu osobu po desnoj nadlaktici te je primljen u bolnicu zbog ozljede mišića, arterije i živca na desnoj nadlaktici (šifra uzroka: W25.0) te da je provedenim testiranjem kod tužitelja utvrđena prisutnost THC-a (točka 61. izvješća).

30.Nadalje nije sporno da je zainteresirana osoba bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Staklo Dalmacija d.o.o. [adresa] (ovdje tužitelja) u razdoblju od 18. travnja 2023. do 26. svibnja 2023 i ponovo od 29. svibnja 2023 do 10. studenog 2023. te da je bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi S46.2 i S45.1 u razdoblju od 05. lipnja 2023. do 11. prosinca 2023.

31.Obzirom na sve izloženo prigovor aktivne legitimacije istaknut od strane zainteresirane osobe nije osnovan obzirom da je tužitelj, kao poslodavac zainteresirane osobe, sudjelovao u upravnom postupku te je istome dostavljeno prvostupanjsko kao i osporavano drugostupanjsko rješenje koja su donesena u predmetnom upravnom postupku tako da je isti aktivno legitimiran i za pokretanje upravnog spora te ima pravnog interesa za ishod istoga.

32.Spisu tuženog tijela prileže pisane izjave svjedoka FČ, neposrednog rukovoditelja zainteresirane osobe CČ od 07. lipnja 2023. te izjava zainteresirane osobe od 08. lipnja 2023. Iz tih izjava u bitnome proizlazi da je predmetnog dana oko 11,00 sati svjedok FČ zamolio zainteresiranu osobu da mu pomogne postaviti staklenu ploču na ručni staklarski stol, jer to nije mogao sam obaviti, a mentor zainteresirane osobe CČ je nakratko napustio pogon. Nadalje proizlazi da sa svake strane stola postoje ručke pomoću kojih se diže/spušta radna površina stola, da se u vertikalnom položaju stola staklena ploča prihvaća, a u vodoravnom položaju da se obavlja ručno rezanje stakla. Nakon što su postavili staklenu ploču na predviđeno mjesto na vertikalno podignutoj radnoj površini stola, trebali svaki sa svoje strane uhvatiti ručku i pomoću nje spustiti stol u vodoravan položaj, pri čemu da je tužitelj ozlijeđen da mu je pružena prva pomoć. Direktor tužitelja CČ, i neposredni rukovoditelj zainteresirane osobe, je predmetnog dana oko 11 sati napustio poslovni prostor s namjerom nabavke potrebnog materijala u obližnjoj trgovini, međutim, morao se vratiti jer je obaviješten da je zainteresirana osoba ozlijeđen.

33.Spisu tuženog tijela prileži i završni zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava u Zadru od 18. listopada 2023. Iz tog zapisnika proizlazi da je radni staž zainteresirane osobe kod tužitelja, do dana ozljede iznosio 45 dana; da zainteresirana osoba, staklarski radnik, nije osposobljen za rad na siguran način već je poslodavac na uvid dostavio odluku, kojom se zainteresiranoj osobi, zaposlenoj na radnom mjestu staklarski radnik, a prije upućivanja na teoretsko i praktično osposobljavanje za rad na siguran način, dozvoljava rad pod nadzorom radnika CČ, koji je prethodno osposobljen za rad na siguran način na istim poslovima, u periodu ne dužem od 60 dana, od dana 29. svibnja 2023. Nadalje je utvrđeno da je zainteresirana osoba obavljao poslove zajedno sa radnikom FČ a da radnik CČ nije bio prisutan na obavljanju poslova u trenutku same ozljede radi čega se smatra kako zainteresirana osoba nije obavljao poslove pod nadzorom iako je to propisano Odlukom potpisanom od strane direktora i ozlijeđenog radnika dana 29. svibnja 2023. Proizlazi i to da je uvidom u procjenu rizika (od svibnja 2023. izrađena od strane ovlaštenog trgovačkog društva Alfa Atest d.o.o. Split) utvrđeno da poslovi koje je obavljao ozlijeđeni radnik spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada i to za poslove staklarski radnik po članku 3. točka 1., 11., 16., 17. Pravilnika po poslovima s posebnim uvjetima rada te da je zainteresirana osoba sposoban za rad temeljem navedenog Pravilnika. Nadalje je utvrđeno da je zainteresirana osoba predmetnog dana trebao obavljati poslove laminiranja stakla u samoj hali, no, nešto poslije 11,00 sati zainteresirana osoba je krenuo zajedno sa kolegom KČ odraditi posao rezanja stakla koje su uz pomoć mosne dizalice, kojom je upravljao FČ, prenijeli na staklarski stol koji se nalazio u veritkalnom položaju a da bi stol došao u poziciju gdje se može rezati staklo radnici su ga trebali spustiti u horizontalni položaj. Stol su spuštali na način da je svatko sa svoje strane, i to zainteresirana osoba sa lijeve a FČ sa desne strane, držali stol za ručku te polako spuštali u horizontalni položaj. U jednom trenutku prilikom spuštanja stola došlo je do udarca stakla u ruku zainteresirane osobe, odnosno vanjski rub stakla je ušao u desnu ruku zainteresirane osobe odnosno mišić iznad desne nadlaktice. Utvrđeno je i to da su dimenzije stakla iznosile 320x220 cm, a dimenzija stola za rezanje stakla 291x195 cm, dok je debljina stakla iznosila 8 mm iz čega proizlazi da je staklo predimenzionirano u odnosu na stol na mjestu gdje se vršila ručna manipulacija stakla. Nadalje, zainteresirana osoba je pri radu koristio staklarski stol, koji su radnici koristili privremeno, jer je glavni stol bio u kvaru. Prilikom očevida na samom stolu nije uočena pločica sa kojim bi se mogao utvrditi tip i model staklarskog stola radi čega je zabranjeno korištenje istoga dok se ne dokaže njegova ispravnost. Poslodavac (ovdje tužitelj) izvijestio je inspektora da staklarski stol više nije u upotrebi te da se ne koristi za poslove prenošenja i rezanje stakla. Od osobnih zaštitnih sredstava zainteresirana osoba je na sebi imao radno odijelo, zaštitne rukavice te tenisice. Neposredno s radom je rukovodio CČ. Što se tiče propusta u primjeni mjera zaštite na radu utvrđeno je da je zainteresirana osoba poslove obavljao zajedno sa radnikom FČ, koji je zaposlen na poslovima skladištara, a da radnik CČ nije bio prisutan na obavljanju poslova u trenutku same ozljede te se stoga smatra kako zainteresirana osoba nije obavljao poslove pod nadzorom iako je to propisano Odlukom potpisanom od strane direktora i ozlijeđenog radnika. Nadalje, je utvrđeno da je staklo koje je uzrokovalo ozljedu zainteresirane osobe predimenzionirano u odnosu na stol koji se koristio za prijenos istoga radi čega je zaključeno kako se postupak prijenosa stakla nije odradio na siguran način odnosno da dimenzija stakla nije smjela biti veća od same dimenzije stola na mjestu gdje se obavljala ručna manipulacija stakla. CČ je na zapisnik iznio primjedbu da on osobno ima indicija da je zainteresirana osoba na dan ozljede bio pod utjecajem opijata jer je dan ranije slavio rođendan te nije bio sposoban za obavljanje poslova staklarskog radnika. Što se tiče rada pod nadzorom u trenutku ozljede naveo je da je otišao nabaviti materijal za potrebe posla, da su ga radnici nazvali tijekom vožnje da se dogodila ozljeda a on osobno da uvijek ima pod video nadzorom cijelu halu te da je mogao pratiti rad samog radnika.

34.Spisu prileži i izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Zadar od 05. prosinca 2023. prema kojoj, vezano za predmetni događaj, nisu utvrđeni elementi kaznenog djela. Policijski službenici nisu ispitivali prisutnost alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu zainteresirane osobe. Prileže i dijelovi državnoodvjetničkog spisa broj KR-DO-849/2023. Razvidno je da je spis službenom bilješkom od 30. studenog 2023. stavljan ad acta jer je zaključeno kako je do ozljeđivanja zainteresirane osobe došlo nesretnim slučajem a ne uslijed propusta u primjeni odredaba o zaštiti na radu te da nema sumnje da bi u ovom događaju bila ostvarena obilježja kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

35.Spisu prileži i e mail tužitelja prema kojem je zainteresirana osoba predmetnog dana trebao raditi i da je radio te da mu je prestao radni odnos temeljem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

36.Kako je gore navedeno spisu tuženog tijela prileži i medicinska dokumentacija tužitelja. Između ostalog prileže i dva nalaza Odjela za laboratorijsku dijagnostiku i to nalazi krvi i urina na prisutnost sredstava ovisnosti na dan 03. lipnja 2023., kada je tužitelj zadobio predmetne ozljede, a koji nalazi pokazuju 0,10 promila etanola te pozitivan probir na kanabinoide i banzodiazepine.

37.Prema nalazu, mišljenju i ocjeni prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 27. prosinca 2023. kod zainteresirane osobe su na dan ozljede u pretrazi urina nađeni kanabinoidi i benzodiazepini radi čega je liječničko povjerenstvo mišljena da je isti bio pod utjecajem opijata te da su postojale stečene predispozicije za nastanak ozljeda te da ne postoji direktna ili neposredna uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja od 03. lipnja 2023. i predmetnih ozljeda.

38.Prvostupanjskim rješenjem od 10. siječnja 2024. predmetne ozljede nisu priznate ozljedom na radu kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu uz obrazloženje, u bitnome, da je zainteresirana osoba svojim neodgovornim i nesavjesnim ponašanjem prouzročio ozljedu i svojim ponašanjem doprinio nastanku ozljede.

39.Zainteresirana osoba je na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 09. svibnja 2024. iz kojeg proizlazi da je po pregledu medicinske i druge dokumentacije u spisu zaključilo da se predmetne ozljede zainteresirane osobe mogu uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka 3. lipnja 2023. kao ozljeda na radu.

40.Tuženik je navedeni nalaz, mišljenje i ocjenu prihvatio kao valjan i vjerodostojan dokaz glede odlučnih medicinskih činjenica obzirom da je isti izrađen u cijelosti sukladno važećim zakonskim i pravilničkim odredbama te sadrži konkretna i detaljna obrazloženja za danu ocjenu.

41.Međutim, ovaj sud se za sada, a obzirom na prigovore tužitelja, sa navedenim mišljenjem ne može složiti. Naime, gore je pojašnjeno na koji način je tužitelj zadobio predmetne ozljede kao i propusti tužitelja u primjeni mjera zaštite na radu a što je sve detaljno opisano u zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava u [adresa] od 18. listopada 2023., a na koji zapisnik nije bilo primjedbi. Ni tužitelj a ni zainteresirana osoba tijekom ovoga spora na utvrđenja iz navedenog zapisnika nisu iznosili nikakve primjedbe. No, činjenica je da se nalazi, mišljenja i ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja bitno razlikuju. Naime prvostupanjsko tijelo vještačenja je mišljenja, obzirom da su na dan ozljede u pretrazi urina kod zainteresirane osobe nađeni kanabinoidi i benzodiazepini, da je isti bio pod utjecajem opijata te da su postojale stečene predispozicije za nastanak ozljeda te da ne postoji direktna ili neposredna uzročno- posljedična veza između predmetnog događaja od 03. lipnja 2023. i predmetnih ozljeda. S druge strane drugostupanjsko tijelo vještačenja smatra da se predmetne ozljede zainteresirane osobe mogu uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka 3. lipnja 2023. kao ozljeda na radu. No, iz tog nalaza, mišljenja i ocjene nije vidljivo da li je drugostupanjsko tijelo vještačenja cijenilo činjenicu da je u pretrazi krvi i urina kod zainteresirane osobe nađena opojna sredstva kanabinoidi i benzodiazepini te 0,10 promila etanola, te da li je ta činjenica, s medicinskog stajališta, od utjecaja na nastanak predmetnih ozljeda a u svezi s tim i radi li se konkretnom slučaju o skrivljenom ponašanju zainteresirane osobe u smislu odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

42.Stoga ovaj sud drži, a imajući u vidu sve gore citirane zakonske odredbe, da navedeni nalaz, mišljenje i ocjena drugostupanjskog tijela vještačenja nije u dostatnoj mjeri obrazloženo te isto, tuženiku, uz ostale dokaze, nije moglo poslužiti kao valjana osnova za donošenje osporavanog drugostupanjskog rješenja.

43.Kod navedenog stanja stvari ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati zainteresiranu osobu, svjedoka FČ niti pribavljati spis ODO Zadar. Stoga su ti dokazni prijedlozi zainteresirane osobe odbijeni.

44.Uzevši u obzir sve izloženo te imajući u vidu citirane zakonske odredbe, ovaj sud za sada osporavano drugostupanjsko rješenje ne može ocijeniti zakonitim radi čega je isto temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

45.U postupku nakon ove presude tuženik će zatražiti od drugostupanjskog liječničkog povjerenstva novi nalaz, mišljenje i ocjenu u kojem će isto, između ostalog, dati stručnu medicinsku ocjenu o eventualnom utjecaju opijata kod zainteresirane osobe na nastanak predmetnih ozljeda te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o žalbi zainteresirane osobe na prvostupanjsko rješenje.

46.Kako je tužitelj uspio u ovom sporu, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora sukladno članku 144. i 147. stavak 1. ZUS-a. Tužitelju je sukladno Tbr. 27., tbr. 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo priznati kao opravdani trošak popisani trošak sastava tužbe te zastupanja na raspravi 21. ožujka 2025. i iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Za više traženo u iznosu od 400,00 eur, koji se odnosi na pristojbu na tužbu i pristojbu na presudu, zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da tužitelj, obzirom na ishod spora, ne plaća sudsku pristojbu na temelju odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23). Navedenim je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

47.Budući zainteresirana osoba nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 14. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku, uz vraćanje spisa upravnog tijela,

-zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku,

-u spis.