REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-92/2025-72

(ranije P-1384/2015)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2a, protiv tuženice OPĆINE VRSAR-ORSERA, OIB 03592077573, Trg Degrassi 1, Vrsar, koju zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu održanom 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], Koversada, dio autokampa Koversada površine 3311 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 217/473, a slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje prava suvlasništva tuženice u dijelu 217/473, uz istovremeni upis prava suvlasništva Republike Hrvatske na k. č. br. [katastarska čestica] Koversada, dio autokampa Koversada površine 3311 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 217/473.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.275,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 225,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženice 30. ožujka 2015. podnijela naslovnom sudu tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi navodi da se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da tuženica nije prihvatila zahtjev, pa da je zato podnijela ovu tužbu.

3. Navodi kako je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču-Parenzo, nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 3311 m2, u naravi dio kampa Koversada, upisana u 1519/3311 dijela kao vlasništvo tuženice. Da je ista nastala u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od nekretnina stare oznake i to k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

4. Tužiteljica ističe kako je tuženica nezakonito upisala svoje pravo vlasništva na navedenim nekretninama starih oznaka jer su iste u sastavu kampa i predstavljaju jedinstvenu građevinu, u svezi čega da se na iste ne primjenjuje članak 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (''Narodne novine'', broj, 90/92., 94/93., i 117/93.), a temeljem koje zakonske odredbe da je izvršen upis uknjižbe prava vlasništva na tuženicu.

5. Navodi kako se u konkretnom slučaju radi o pretvorbi turističkog zemljišta u kampovima, sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizaciji (''Narodne novine'', broj 92/10., u daljnjem tekstu - ZTZ), a koji propis da je lex specialis u odnosu na članak 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stav je tužiteljice da se zapravo radi o nekretninama koje u naravi čine turističko zemljište u kampu čija je vrijednost u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, pa se nalaze u suvlasništvu Republike Hrvatske i trgovačkog društva u ovom slučaju u suvlasništvu tužiteljice i Maistra d.d. Rovinj (članak 6. stavak 2. ZTZ-a), te kako je s tim u vezi tužiteljica sklopila i nagodbu s Maistra d.d. Rovinj.

6. Nekretnina koja je predmetom tužbe, a u naravi čini jedinstvenu građevnu cjelinu, kamp Koversada, da je u dugogodišnjem neposrednom posjedu Maistra d.d. Rovinj, odnosno njegovog pravnog prednika društvenog poduzeća "Anita" radne organizacije za ugostiteljstvo i turizam Vrsar.

7. Tužiteljica dalje ističe da je pravni prednik Maistra d.d. Rovinj kamp Koversada koristio kao jedinstvenu gospodarsku cjelinu, te da je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu isti opremio infrastrukturom na način da je u kampu izgradio priključke za struju, vodu, kanalizaciju, pristupne putove i sl., i pri tome nije bio ometan u izgradnji i korištenju od tuženice, niti od njezinog pravnog prednika. Tuženica da se nikada nije protivila niti gradnji objekata koji se nalaze u kampu, a koji su sagrađeni od strane pravnog prednika i koji su u postupku privatizacije procijenjeni u društveni kapital i također su niz godina u neposrednom nesmetanom posjedu Maistra d.d. Rovinj. Dakle, stvarno pravo korištenja i upravljanja na nekretninama unutar kampa Koversada da tuženica nije imala.

8. Tužiteljica u daljnjem tekstu tužbe navodi da smatra kako iz svega navedenog proizlazi da je tuženica nezakonito upisana kao vlasnica 1519/3311 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja da se nalazi unutar kampa Koversada. Tužiteljica je u tužbi navela da zahtijeva da se utvrdi da je suvlasnica 1519/6622 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da se odredi brisanje prava suvlasništva tuženice uz istovremeni upis prava suvlasništva na tužiteljicu u 1519/6622 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

9. Osim navedenog, u tužbi je predloženo da se radi ubrzanog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke predmetna parnica spoji s parnicom koja se pred naslovnim sudom vodila pod poslovnim brojem P-995/2012.

10. Tuženica je podnijela odgovor na tužbu 6. svibnja 2015. Tuženica je prije upuštanja u raspravljanje u glavnoj stvari istaknula prigovor naznačenoj vrijednosti predmeta spora obrazlažući da je vrijednost predmeta spora u tužbi prenisko određena pa je stoga predložila da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 500.001,00 kn. Usprotivila se navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. U odgovoru na tužbu tuženica u pasusu II. ponajprije ukratko iznosi navode iz tužbe. Tuženica je istaknula da osporava i tvrdi da tužiteljica ničim nije dokazala primjerice da bi pravni prednik Maistra d.d. bio nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na k. č. stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao niti da bi te nekretnine bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Anita" Vrsar. Osim navedenog, da nije dokazano vrijeme i kvaliteta posjeda.

11. Tuženica ističe kako iz činjenične i pravne osnove tužbe proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na odredbama ZTZ-a, a da je odredbama ZTZ-a propisano da se zakon primjenjuje isključivo na zemljište na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Budući je nesporno da pravni prednici Maistra d.d. nisu imali na navedenim nekretninama stare oznake pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, da Maistra d.d. Rovinj i tužiteljica ne mogu steći suvlasništvo, odnosno da tužiteljica temeljem ZTZ-a ne može steći vlasništvo na utuženoj nekretnini.

12. Tuženica drži da je iz tužbe očito da tužiteljica nastoji paušalnim navodima stvoriti pravnu situaciju iz koje da bi proizlazilo da je pravni prednik Maistra d.d. imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja na k.č. stare oznake. Zbog toga da je očito da su tužiteljica i Maistra d.d. sklopili Nagodbu od 12. lipnja 2014. protivno odredbama ZTZ-a i drugih propisa, jer su dogovorili uspostavu navodne suvlasničke zajednice na tuđoj nekretnini u vlasništvu tuženice. Stoga, da je navedena nagodba sklopljena protivno zakonu, u procesnom i materijalno pravnom smislu, i da je pravno neprihvatljivo da bi se uspostavila suvlasnička zajednica nekretnina nagodbom i to na nekretnini koja u trenutku sklapanja nagodbe nije u vlasništvu ili suvlasništvu ugovornih strana nagodbe, već treće osobe (tuženice). Zbog navedenog, tuženica drži upitnom odredbu članka 11. navedene Nagodbe. Ističe kako niti jedna odredba Nagodbe nije ovršiva, a pogotovo ne radi njezine zemljišnoknjižne provedbe.

13. Tuženica dalje navodi da je u konkretnom slučaju upitna primjena članka 186.a Zakona o parničnom postupku budući da zahtjev za mirno rješenje spora mora odgovarati tužbenom zahtjevu, a što očito kod predmetne Nagodbe nije bio slučaj jer u sudskom postupku ne bi bili dopustivi tužbeni zahtjevi odgovarajući utvrđenjima iz gotovo svih odredbi nagodbe (jer tužiteljica ne bi bila pasivno legitimirana), a pogotovo ne onima iz članka 1., 5., 6., 7. i 9. Posebice se ukazuje da je bez valjanog pravnog osnova i ničim dokazanog vremena posjedovanja, člankom 5. Nagodbe, tužiteljica protuzakonito priznala „da je pravni prednik Maistre d.d. imao pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja dulje od 40 godina" na nekretninama iz Nagodbe. Da je jasno da bez ovog priznanja tužitelj i Maistra d.d. ne bi mogli izvoditi svoja nepripadajuća vlasnička prava na nekretninama u kampu i turističkom naselju Koversada na kojima je uknjižena tuženica pozivajući se na odredbe ZTZ-a.

14. Nadalje, da pogrešnim i paušalnim potpisnici Nagodbe tumače mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klase: 350-01/12-02/357 Ur. broj: 531- 01-12-2 od 4. lipnja 2012. kada izjednačuju vlasništvo sa tehničko-tehnološkom cjelinom odnosno jedinstvenom građevinom koja se planira i gradi na jednoj čestici. Ostaje upitno i zašto se pozivaju na mišljenje koje je Ministarstvo dalo na temelju odredbi Zakona o prostornom uređenju i gradnji koji je prestao važiti 31. prosinca 2013., i koje nije važilo u vrijeme sklapanja nagodbe. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja se pozvalo u očitovanju na odredbu članka 2. točke 36. Zakona o prostornom uređenju i gradnji i navelo da autokamp u prostorno-planskom smislu i u tehničko-tehnološkom smislu predstavlja jedinstvenu cjelinu, odnosno jedinstvenu građevinu koja se planira i gradi na jednoj čestici. Nesporno je da autokamp Koversada ne čini jedna čestica niti su se građevinske dozvole za izgradnju pojedine građevine unutar kampa izdavale za jednu jedinstvenu česticu koja da bi odgovarala površini cijelog autokampa. Predmetno mišljenje Ministarstva nije od utjecaja na imovinske odnose unutar kampa ili turističkog naselja. Naime, nema pravne niti druge zapreke da jednu cjelinu kao npr. naselje, autokamp, poljoprivredni kompleks ili dr. čine nekretnine u vlasništvu više osoba.

15. Tuženica drži pravno neprihvatljivim da bi isključivo tužiteljica ili trgovačko društvo bili vlasnici kampova zato jer da kamp čini u prostorno-planskom i tehničko- tehnološkom smislu jedinstvenu cjelinu. Bitnim se ukazuje da vlasništvo nekretnina ne utječe na njegovo gospodarsko poslovanje i funkcioniranje. U dosadašnjoj sudskoj praksi su se u svezi s time odredili sudovi kao primjerice Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž- 3123/05 od 3. rujna 2007. i u istom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 1330/-2 od 17. ožujka 2010. U svakom slučaju mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja nije dano isključivo za kamp Koversadu i predmetne nekretnine već općenito tako da navedeni dokaz (pored već drugih istaknutih prigovora) nije primjenjiv u predmetnom sporu.

16. Zbog svega iznesenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljici naložiti da tuženici naknadi troškove postupka.

17. Na pripremnom ročištu održanom 8. rujna 2016. tužitelj je ostao pri tužbi, pri označenoj vrijednosti predmeta spora i predložio odgodu ročišta radi pribave povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu. Tuženica je istaknula prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda i u cijelosti ostala pri navodima iz odgovora na tužbu. Na istom ročištu vrijednost predmeta spora utvrđena je u iznosu od 10.000,00 kuna, odnosno 1.327,00 eura. Primjenom članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13.; u daljnjem tekstu - ZPP) vrijednost predmeta spora tako je utvrđena sukladno iznosu vrijednosti predmeta spora naznačenom u tužbi s obzirom na to da je tužba podnesena radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na dijelu predmetne nekretnine površine 3311 m2, dio autokampa, koja nije izgrađena, pa sud nije ocijenio da bi se radilo o suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

18. Tužiteljica je u podnesku od 28. listopada 2016. navela da preinačuje tužbu, odnosno postavljeni tužbeni zahtjev i to na način da zahtijeva da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Koversada, dio auto kampa Koversada, površine 3311 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1519/3311 dijela. U istom podnesku tužiteljica navodi da je vlasnica utužene nekretnine u cijelosti s obzirom na to da se nekretnina nalazi unutar kampa Koversada te da je nastala od nekretnina stare izmjere označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje nisu procijenjene u temeljni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Anita s.p.o. za ugostiteljstvo i turizam. U istom je podnesku tužiteljica odustala od prijedloga za spajanje predmetne parnice sa onom koja se vodila pod poslovnim brojem P-995/12. Tužiteljica u podnesku iznosi da su točni navodi tuženice da je na nekretninama stare izmjere bilo upisano pravo korištenja bivše Općine Poreč, međutim da se radi o nezakonitim upisima prava korištenja i upravljanja bivše Općine Poreč, jer ista nikada nije imala bilo kakva stvarnopravna ovlaštenja u smislu upravljanja i korištenja na predmetnim nekretninama. Naime, da je faktički nositelj prava upravljanja i korištenja na predmetnim nekretninama stare izmjere bilo bivše društveno poduzeće "Anita" poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu s.p.o. [adresa]. lz povijesnih zemljišnoknjižnih uložaka za predmetne nekretnine je razvidno da je do nezakonita upisa prava korištenja bivše Općine Poreč dolazilo tijekom ispravnog postupka, odnosno postupka obnove zemljišne knjige u kojem nikada nisu učestvovali niti su pozvani faktički nositelji prava korištenja i upravljanja, a to je navedeno društveno poduzeće, a predmetne nekretnine od uvijek su se nalazile unutar kampa Koversada, pa su i tijekom uknjižbe k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i po kulturi označene kao dio autokampa Koversada. U konkretnom predmetu nekretnine stare izmjere su se nalazile unutar građevinskog područja i imale su ugostiteljsko turističku namjenu i to na dan stupanja na snagu ZTZ –a 1. kolovoza 2010., i nisu bile procijenjene u društveni kapital navedenog društvenog poduzeća, a nalaze se unutar obuhvata kampa "Koversada". U članku 6. stavku 1. ZTZ-a je propisano da turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije je vlasništvo Republike Hrvatske.

19. Na pripremnom ročištu održanom 16. listopada 2017. tuženica je ponovno ostala pri navodima da pravni prednik Maistra d.d. [adresa] nije imao pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja na k.č. stare oznake iz kojih je nastala utužena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

20. Na pripremnom ročištu održanom 1. travnja 2019. tuženica je učinila nespornim da je utužena nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nastala iz nekretnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je ista unutar obuhvata kampa Koversada te se ponovno pozvala na presudu Općinskog suda u Labinu. Na istom ročištu zaključen je prethodni postupak.

21. Na temelju suglasnog prijedloga stranaka rješenjem poslovni broj P- 1384/2015-47 od 23. veljače 2021. određen je prekid postupka te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odluči o žalbama izjavljenim protiv rješenja naslovnog suda poslovni broj P-298/2019-14 od 16. rujna 2020. kojim se naslovni sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu u postupku koji se vodio po tužbi tužiteljice protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama u obuhvatu kampa Porto Sole, a sve s obzirom na to da je Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisana nadležnost upravnih tijela. Rješenjem poslovni broj P-1384/2015-50 od 2. svibnja 2024. nastavljeno je postupanje u ovoj pravnoj stvari jer je u međuvremenu Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo rješenje P-298/2019-14 od 16. rujna 2020. o apsolutnoj nenadležnosti.

22. U vezi prigovora tuženice da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari preinačila tužbu valja naglasiti da je tužiteljica na ročištu održanom 12. prosinca 2024. obrazložila da je u podnesku od 26. veljače 2020. (podnesak na listu 213. i 214. spisa) uskladila tužbeni zahtjev jer je došlo do promjene suvlasničkog udjela svođenjem na najmanji zajednički nazivnik tako da tužbeni zahtjev glasi onako kako je isti označen u izreci presude, a kojim se utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u 217/473 dijela. Naime, u zemljišnoj knjizi je doista tada, a i u vrijeme izrade ove odluke, tuženica označena kao suvlasnica predmetne nekretnine u dijelu 217/473, dok je u vrijeme podnošenja tužbe suvlasnički udio bio označen u 1519/3311 dijela. Dakle, osnovano tužiteljica navodi da se radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sa u međuvremenu provedenim svođenjem na najmanji zajednički nazivnik u zemljišnoj knjizi jer i 217/473 i 1519/3311 predstavljaju, izraženo u postotku, 45,87% u odnosu na površinu predmetne nekretnine. Na istom ročištu tužiteljica je istaknula da je i u zahtjevu za mirno rješenje spora navela da zahtjev postavlja za 1519/3311 dijela predmetne nekretnine te da se očito radilo o omašci u pisanju kada je bilo navedeno da se zahtijeva da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica 1519/6622 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U zahtjevu za mirno rješenje spora (list 4. spisa) jasno je navedeno da je tužiteljica tuženici predložila sklapanje nagodbe kojom će se tužiteljici priznati pravo suvlasništva na 1519/3311 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U nacrtu tužbe (list 221. spisa) jasno je navedeno da tužiteljica drži da je tuženica nezakonito upisana kao vlasnica 1519/3311 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Stoga kao zaključak proizlazi da je doista omaškom u petitu nacrta tužbe i potom u samoj tužbi označeno da se zahtijeva da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica 1519/6622 dijela umjesto 1519/3311 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, tužiteljica nije izvršila preinaku tužbe već je podneskom od 26. veljače 2022. tužbeni zahtjev usklađen sukladno podacima iz zemljišne knjige.

23. U točki I. izreke rješenja odbijen je prigovor stvarne nadležnosti trgovačkog suda jer se u konkretnom slučaju radi o sporu između dvije pravne osobe za koji nije propisana isključiva nadležnost općinskog ili nekog drugog suda pa je stoga naslovni sud stvarno nadležan sukladno odredbi članka 34.b t. 1. ZPP-a.

24. U vezi pozivanja tuženice na presudu Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-312/06 ističe se da se taj parnični postupak vodio između tužitelja Maistra d.d. Rovinj i tuženice Općine Vrsar slijedom čega ne postoji subjektivni identitet spora. Tužiteljica se pak u tužbi pozvala na nagodbu sklopljenu između tužiteljice i Maistra d.d. Rovinj kojoj ovdje tuženica nije stranka.

25. Proveden je dokazni postupak čitanjem dokumentacije priložene spisu, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka te iskaza svjedoka.

26. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

27. Tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je ista vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi dio auto kampa Koversada, površine 3311 m2, u 217/473 dijela.

28. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu (ranije Općinskog suda u Poreču), Zemljišnoknjižnog odjela u Poreču-Parezno na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tuženica upisana kao suvlasnica u 217/473 dijela. Nije sporno da se predmetna nekretnina nalazi unutar obuhvata kampa Koversada te da je ista nastala od nekretnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

29. Sporno je predstavlja li predmetna nekretnina u naravi turističko zemljište u kampu, je li njena vrijednost procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizacije, te je li u skladu sa Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine.

30. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da iz uvjerenja o statusu zemljišta Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije od 3. veljače 2011. (list 18. i 19. spisa) proizlazi da su se nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na dan 1. kolovoza 2010. nalazile unutar izdvojenih građevinskih područja (izvan naselja) ugostiteljsko - turističke namjene. Iz geodetskog elaborata za kamp Koversada od 23. studenog 2012. (list 14. - 17. spisa) proizlazi da je istim predmetna nekretnina utvrđena kao nekretnina koja je unutar obuhvata kampa Koversada.

31. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. ožujka 1999. (list 21. - 30. spisa), proizlazi da zemljište u autokampu Koversada nije procijenjeno u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Anita" poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu s.p.o. [adresa]. U navedenom rješenju na njegovom listu 8. (list 28. spisa) navedeno je da su za lokaciju [adresa], autokamp Koversada u vrijednost društvenog kapitala procijenjeni objekti, između ostalog, izgrađeni na k.č. br. stare oznake 1136/5, k. o. [katastarska općina]. Međutim, uviđajem je utvrđeno da na predmetnoj nekretnini, u koju je dijelom ušla i nekretnina k.č. br. stare oznake 1136/5, k. o. [katastarska općina], nema izgrađenih objekata izuzev uređene infrastrukture, priključaka za struju, a isto proizlazi i iz prikaza nekretnine ispisanog sa ispisa sa ''Geoportala''.

32. Iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula- Pola, Odjela za katastar nekretnina Poreč-Parenzo od 11. listopada 2012. i 8. ožujka 2012. (list 35. i 37. spisa), a kako je to tuženica učinila nespornim, proizlazi da po provedenoj novoj katastarskoj izmjeri k. č. ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], imaju oznaku k. č. nove izmjere (dio) 1945, k. o. [katastarska općina].

33. U pogledu navoda tužiteljice da je iz spisu priloženih povijesnih zemljišnoknjižnih uložaka razvidno da je do nezakonita upisa prava korištenja bivše Općine Poreč dolazilo tijekom ispravnog postupka, odnosno postupka obnove zemljišne knjige u kojem nikada nisu učestvovali niti su pozvani faktički nositelji prava korištenja i upravljanja, čitanjem dokumentacije, spisu priloženog povijesnog stanja zemljišnoknjižnih uložaka, proizlazi da su nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] točkom 151. rješenja Općinskog suda u Poreču (list 67. spisa), a nekertnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], točkom 155. rješenja Općinskog suda u Poreču (list 78. i 79. spisa), bile upisane kao društveno vlasništvo, nosilac prava korištenja Općina Poreč. Za nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je rješenjem Općine Poreč, Općinskog komiteta za urbanizam, katastar, građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, od 7. listopada 1988. (list 84. do 86. spisa) u predmetu TN, CN, LN i SN utvrđeno da su te nekretnine stare oznake postale društveno vlasništvo 18. prosinca 1954. te da je naloženo nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu da po pravomoćnosti rješenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na ime društvenog vlasništva s pravom korištenja Općine Poreč. Navedeno rješenje doneseno je temeljem članka 1. Sporazuma između SFRJ i Republike Italije od 3. srpnja 1965. Dakle, radilo se o nacionalizaciji optantske imovine. Naime, Ugovorom o miru od 10. veljače 1947. imovina optanata nije postala društveno vlasništvo, već osnovom Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koji proističu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma od 18. prosinca 1954. godine i Sporazuma s Italijom od 3. srpnja 1965. o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. Sva optantska imovina, izuzev one koja je na listi "A", prešla je u društveno vlasništvo 1954. i stoga je ista trebala biti upisana kao društveno vlasništvo i prosuđivana po statusu nekretnina koje se nalaze u društvenom vlasništvu. Nadalje, za nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je Općinski sud u Poreču rješenjem Z-3710/02 od 30. siječnja 2003. (list 88. do 98. spisa), na temelju rješenja Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1452/00-5 od 16. rujna 2002. (list 101.-105. spisa), naložio brisanje upisa izvršenog temeljem ranijeg rješenja broj Z-2217/94 od 7. kolovoza 1995. i uspostavu prijašnjeg zemljišnog knjižnog stanja tako što je u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica] te u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisano DRUŠTVENO VLASNIŠTVO s pravom korištenja ROUT ''Anita'' iz [adresa], odnosno DRUŠTVENO VLASNIŠTVO s pravom korištenja HTP ''Anita'' Vrsar (list 88. do 98. spisa). Nekretnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], po kulturi bila je upisana kao šuma, a nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao oranica (list 151. spisa). Za nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], je temeljem Ugovora o prijenosu prava vlasništva nad nekretninama od 26. rujna 2000. (i ostale dokumentacije) proveden upis prava vlasništva u korist tuženice, a kako proizlazi iz povijesnog stanja zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 151.-153. spisa).

34. Iz rješenja Okružnog privrednog suda u Rijeci broj Fi-1341/89 od 31. prosinca 1989. (list 99. spisa) proizlazi da je OOUR „Anita“ za ugostiteljstvo brisano iz sudskog registra i provedeno organiziranje u „Anita“ društveno poduzeće p.o. Hrvatski fond za privatizaciju rješenjem od 6. rujna 1993. (list 106. -108. spisa) dao je suglasnost društvenom poduzeću „Anita“ Vrsar da se provede pretvorba tog društvenog poduzeća u dioničko društvo. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Rijeci broj Fi-9380/93 od 31. prosinca 1993. (list 100. spisa) u sudski registar upisana je promjena svih podataka vezanih za pretvorbu društvenog poduzeća u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu pod tvrtkom „Anita“ poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu, dioničko društvo [adresa].

35. Utvrđeno je da je Ministarstvo turizma 26. veljače 2018. društvu Maistra d.d. Rovinj, a po prethodnom zahtjevu tog društva za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu, između ostalog i za kamp Koversada, dostavilo obračun stalnog dijela koncesijske naknade za 2017. (list 334.- 336. spisa) te su za kamp Koversada ispostavljeni računi od 9. ožujka 2018. (list 347. i 348. spisa), a spisu su priloženi i ispisi poslovne banke sa podacima o plaćanju (list 361. i 362. spisa).

36. Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo turizma 12. lipnja 2018. društvu Maistra d.d. Rovinj dostavilo obračun stalnog dijela koncesijske naknade za 2018. (list 365.-367. spisa) te su za kamp Koversada ispostavljeni računi od 21. lipnja 2018. (list 378. i 379. spisa), a spisu su priloženi i ispisi poslovne banke sa podacima o plaćanju (list 303. i 306, spisa). Istarska županija, Općina Vrsar – Orsera, Jedinstveni upravni odjel 10. travnja 2018. izdala je rješenje o visini i načinu plaćanja komunalne naknade na teret obveznika plaćanja Maistra d.d. Rovinj, između ostalog i za kamp Koversada (list 321.-324. spisa).

37. Spisu je priložen Prilog broj 1. elaboratu o procjeni vrijednosti poduzeća „Anita“ Vrsar iz lipnja 1992. (list 325. -332. spisa) i rekapitulacija (list 308. -320. spisa) iz kojih proizlazi da su pri procjeni vrijednosti poduzeća „Anita“ Vrsar obuhvaćene i nekretnine u kampu Koversada. Pri procjeni uzeta je u obzir ne samo tržišna vrijednost već i trošak komunalnog opremanja koji je bio određen po nadležnom organu (Fondu za stambenu i komunalnu oblast), a osnova mu je „cijena etalonske stambene izgradnje i općinska odluka“, u konkretnom slučaju odluka pravnog prednika tuženice.

38. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. listopada 2019. proveden je uviđaj i identifikacija predmetne nekretnine po vještaku mjernične struke EN (list 207. i 208. spisa). Vještak je na ročištu predmetnu nekretninu identificirao kao zelenu površinu sa vidljivom prisutnosti crnogorskih stabala koja se proteže uz asfaltiranu cestu, šetnicu. Na nekretnini su bili vidljivi ormarići za priključak struje i stupovi javne rasvjete. Vještak je utvrdio da je predmetna nekretnina nastala od dijelova nekretnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Na istom ročištu saslušan je svjedok DN koji je u društvu Maistra d.d. Rovinj zaposlen od 1998. ali od njegova zaposlenja pa sve do održavanja ročišta pri obnašanju njegove funkcije direktora grupe objekata kamp Koversada nikada nije bio u njegovoj nadležnosti.

39. Vještak Antonio Labinac dostavio je nalaz i mišljenje te skicu premjeravanja, situacijski plan (list 225. do 228. spisa). Vještak je za predmetnu nekretninu utvrdio da je nastala osnivanjem novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] i to 13. srpnja 2021., a od kada dolazi upisana sa površinom 3311m2 i upisanom kulturom autokamp. Zabilježeno je i da je upis proveden bez priložene uporabne dozvole. U odnosu na nekretninu stare izmjere oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vještak je utvrdio da je na temelju usporedbe katastarskih operata utvrdio da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nastala od dijelova k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Osim navedenog, vještak je zaključio da je predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] unutar kampa Koversada ograđenog žicom. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti ocijenivši da je isto izrađeno po pravilima struke, objektivno te sukladno priloženoj dokumentaciji.

40. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženica je podnesku od 6. svibnja 2020. navela da je vještaku bilo naloženo da izradi skicu lica mjesta za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa preklopom stare i nove izmjere, na način da je moguće utvrditi od kojih je čestica stare izmjere formirana k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina]. Navodi tuženice su točni jer je na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. listopada 2019., na licu mjesta, tada uređujuća sutkinja doista dala vještaku takav nalog. Dakle, zadatak vještaka bio je da preklopom stare i nove izmjere utvrdi od kojih je čestica oznake stare izmjere formirana utužena nekretnina.

41. Međutim, tuženica je prigovorila da vještak nije smio preklopom starog i novog digitalnog katastarskog plana utvrđivati oblik stare k.č. u novoj utuženoj k.č., jer se time dobivaju približni, a ne točni podaci. Na taj način da je vještak postupao protivno pravilima struke i odredbama Pravilnika o izradi geodetskih elaborata. Prigovorila je da površinu vještak uopće nije utvrdio. Nalaz vještaka stoga da je neupotrebljiv i bespredmetan. Nadalje, tuženica kao bitno ukazuje da je nedvojbeno utvrđenje površine, oblika i stanja nekih od nekretnina stare oznake na dan 16. listopada 1990. važno i zbog pravilne primjene odredbi ZTZ-a, budući da tužiteljica mora dokazati odlučnu činjenicu da li je na utuženom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] od 1519/6622, odnosno preinčenim tužbenim zahtjevom u 217/473 dijela, imalo Društveno poduzeće „Anita“ Vrsar pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja. Ako nema isprave kojom to dokazuje bespredmetno je provoditi bilo kakve druge dokaze. Tuženica je predložila da se na okolnost metode izvršenog zadatka, odnosno u kojem je obliku i površini svaka od starih k.č. i to k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], unijeta u novu, utuženu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

42. Vještak Antonio Labinac bio je pozvan na ročište za glavnu raspravu zakazano za 12. prosinca 2024. ali se pozivu nije odazvao. Tuženica je tada odluku o tomu hoće li se vještak ponovno pozivati prepustila sudu, a potom ponovno zahtijevala da se isti pozove radi iznošenja nalaza i mišljenja. Tužiteljica se usprotivila prijedlogu tuženice ističući da se vještak u nalazu i mišljenju očitovao od kojih je k.č. stare oznake formirana utužena nekretnina, a da je predmetom tužbenog zahtjeva cijela katastarska čestica pa da je stoga potpuno nebitno u kojim su površinama u utuženu, novoformiranu k.č. ušle k.č. stare izmjere.

43. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-1384/2015-63 od 12. prosinca 2024. odbijen je prijedlog tuženice za izradom dopune nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke. Naime, prije zaključenja prethodnog postupka, na pripremnom ročištu održanom 1. travnja 2019. tužiteljica je predložila da se u tijeku glavne rasprave provede uviđaj, po vještaku mjernične struke identificira utužena nekretnina, utvrdi od koji je čestica stare izmjere ista nastala, te da li se ista nalazi unutar ograde/žice kampa. Tuženica tada nije zahtijevala dopunu zadatka vještaku u smislu da se istomu naloži da utvrdi oblik i površinu k.č. stare izmjere od kojih je nastala predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Dakle, u tijeku prethodnog postupka niti jedna od stranaka nije predlagala da se utvrdi oblik i površina k.č. stare izmjere od kojih je nastala predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a niti je sud isto naložio imenovanom vještaku mjernične struke. Tužiteljica pravilno upire na to da uzimajući u obzir da je ista već upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine i tužbom zahtijeva preostali suvlasnički dio na koji je upisana tuženica, da u ovoj pravnoj stvari nije odlučno u kojim su površinama k.č. stare izmjere ušle u predmetna nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Slijedi da je vještak sukladno zadatku koji mu je dan izvršio zadatak identifikacije nekretnine, u pogledu koje identifikacije tuženica nije izjavila prigovor, a u vezi činjenice koje su nekretnine stare izmjere ušle u predmetnu nekretninu te je li ista u obuhvatu kampa je tuženica učinila nespornim da je ista u obuhvatu kampa Koversada te da je formirana od starih k.č. i to k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Isto proizlazi i iz zapisnika Općinskog sud u Poreču, Zemljišnoknjižnog odjela od 10. svibnja 2011. (list 185. – 192. spisa).

44. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐN koji je osamdesetih godina prošloga stoljeća radio na radnom mjestu šefa recepcije Vilas Koversada, a što je bilo dio tehnološke cjeline kampa Koversada. Na temelju njegova iskaza također je utvrđeno da je predmetna nekretnina u obuhvatu kampa Koversada. Ustvrdio je da je nekretninama u kampu Koversada upravljala '' T' Vrsar čiji je bio zaposlenik i za tadašnje pojmove je upravo '' T' C bila vlasnik tih nekretnina. Iskazao je da je cijelo područje unutar kampa Koversada održavala, njime upravljala '' T' C, a ne netko treći. Iskaz svjedoka je prihvaćen kao životan i logičan te objektivan uzimajući u obzir da je svjedok umirovljenik i nije neposredno zainteresiran za ishod spora. Njegov iskaz sukladan je dokumentaciji u spisu iz koje proizlazi da su pri procjeni vrijednosti poduzeća „Anita“ Vrsar obuhvaćene i nekretnine u kampu Koversada, te da je tuženica pravnog slijednika '' L' [adresa] utvrdila kao obveznika komunalne naknade, između ostalog, i za područje kampa Koversada.

45. Iz navedenog slijedi da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izmjere, nastala od k. č. stare izmjere i to k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje nisu procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Anita" poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu s.p.o. [adresa]. Predmetna nekretnina je nesporno unutar obuhvata kampa Koversada. K. č. stare izmjere i to k. č. br. [katastarska čestica] i sve k. o. [katastarska općina], u vrijeme preoblikovanja zemljišne knjige bile su u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo društvenog poduzeća „ T“ [adresa]. U odnosu na k. č. stare izmjere označene kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], s obzirom na to da se radi o optantskoj imovini, ponavlja se da na istima nije mogla biti upisana tuženica već su trebale biti upisane kao društveno vlasništvo tužiteljice. Konačno, nekretnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], točkom 151. rješenja Općinskog suda u Poreču, a nekretnina stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], točkom 155. rješenja Općinskog suda u Poreču, bile su upisane kao društveno vlasništvo, nosilac prava korištenja Općina Poreč, a kasnije je upisana tuženica kao pravni slijednik Općine Poreč. Međutim, u smislu odredbe članka 362. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u daljnjem tekstu

- ZVDSP) pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja neizgrađenog građevinskog zemljišta može biti knjižno ili izvanknjižno, pa činjenica da je pravo korištenja u zemljišnim knjigama bilo upisano u korist prednika tuženice ne znači nužno da nije postojalo takvo pravo društvenog poduzeća. U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je nastala i od 1136/12 i 1134/1 unutar obuhvata kampa Koversada. Iz iskaza svjedoka ĐN jasno proizlazi da je društveno poduzeće „Anita“ Vrsar, kasnije trgovačko društvo, jedino održavalo, upravljalo nekretninama unutar obuhvata kampa Koversada i da je za tadašnje pojmove bilo vlasnikom tih nekretnina. Nadležno ministarstvo je društvo Maistra d.d., pravnog slijednika „Anita“ Vrsar, teretilo kao obveznika koncesijske naknade za kamp Koversada, a tuženica je isto društvo odredila kao obveznika plaćanja komunalne naknade za kamp Koversada.

46. Turističko zemljište, prema članku 2. stavku 1. ZTZ-a je građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ZTZ-a, dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

47. S obzirom na naglašeno obilježje turističkog zemljišta prema kojem ono neizostavno ima biti građevinsko zemljište, proistječe da turističko zemljište mora biti ili izgrađeno građevinama turističko-ugostiteljske namjene ili prostornim planom predviđeno za ugostiteljsko-turističku namjenu. Nadalje se turističko zemljište dijeli u dvije kategorije – na turističko zemljište u kampovima i zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja.

48. Na turističkom zemljištu pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala su društvena poduzeća, koja prava predstavljaju ekvivalent stvarnih prava u privatno- vlasničkom sustavu nad nekretninama. Turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, prema odredbi članka 6. stavka 1. ZTZ-a vlasništvo je tužiteljice.

49. Kako je odredbama ZTZ-a propisano da se turističkim zemljištem smatra građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, koje je na dan stupanja na snagu ZTZ-a dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te kako nad turističkim zemljištem u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, prema odredbi članka 6. stavka 1. ZTZ-a jesu vlasništvo Republike Hrvatske, to je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da se ista utvrdi vlasnicom utužene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u 217/473 dijela, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen osnovanim.

50. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 151., 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP).

51. Na ime troškova parničnog postupka tužiteljici je priznat iznos od po 150,00 eura za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), po 75,00 eura za zastupanje na pripremnim ročištima održanim 16. listopada 2017., 1. travnja 2019. i 27. rujna 2024., na kojima se nisu provodili dokazi, sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke Tarife, po 150,00 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 12. prosinca 2024. i 27. veljače 2025., sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke Tarife, te po 150,00 eura za sastav podnesaka od 28. listopada 2016., 26. veljače 2020. i 1. srpnja 2024., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke Tarife. Sveukupno, priznat je trošak u iznosu od 1.275,00 eura. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka tuženici je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima; ''Narodne novine'' broj 155/23.).

U Pazinu 14. travnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužiteljica po ŽDO u Puli-Pola

- Tuženica po punomoćnici.