REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1545/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženika GC iz [adresa], OIB. 33227229530 i II-tužene PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja SC, Su- 50/2025, a u odsutnosti uredno pozvanih I-tuženika i II-tužene, 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koje je sklopio prvotuženik ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa II tuženom PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 20. listopada 2021."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prvotuženik s drugotuženom sklopio ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 2. ožujka 2023. KLASA: 140- 01/21-41/87, da je prvotuženik u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. U prilogu dopisa HZMO je dostavio popis radnika koje su bili zaposlene kod prvotuženika s datumom početka i kraja osiguranja. Prvotuženik je izvršio prijavu na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa za drugotuženu PC, u razdoblju od 20. listopada 2021. do 21. listopada 2021. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za prvotuženika kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika NC, prvotuženika. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno- odjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD- prijave). Uvidom u evidenciju zavoda vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju prijavio 58 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Prvotuženik je sklopio ugovor o radu čija je svrha bila da drugotužena ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, a ne obavljanje poslova iz radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Drugotužena do zasnivanja radnog odnosa nije imala status zdravstveno osigurane osobe. Drugotužena je po prestanku radnog odnosa stekla status osigurane osobe kao osiguranik koji se javio Zavodu u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa a sve temeljem radnog odnosa kod prvotuženika (status nezaposlene osobe). Drugotužena je u spornom razdoblju koristila sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Drugotužena je ostvarila trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 785,50 eura. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. I i II tuženici su pozvani rješenjem od 29. kolovoza 2023. podnijeti pisani odgovor na tužbu.

2.1. Prvotuženik je rješenje primio 17. studenog 2023., ali po istom nije postupio te nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a niti je tijekom postupka osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP) u odnosu na prvotuženika.

2.2. Drugotužena je u svom odgovoru na tužbu navela da živi sa svojih troje djece G, P i AC kao podstanar. Navela je da se 2019. razvela od ČC preko kojeg je bila zdravstveno osigurana. Rođena je u Rami-Prozor BiH. Dalje navodi da kada je bila kod svojih roditelja u BiH da je napravila PAPA-test te joj je nakon mjesec dana ginekolog javio da je nalaz loš i da se javi liječniku što je i napravila. Kada se javila liječniku rekli su joj da nema zdravstveno i da mora na zahvat, na koji je i otišla u KBC Sveti Duh i platila zahvat. Do tada nije znala da nema zdravstveno osiguranje, nije dobila nikakvu obavijest o tome. Prijateljica joj je dala broj od gospodina GC kod kojega je trebala ići i raditi kao pomoć u kući na par sati jer joj je trebao novac. U međuvremenu je dobila poziv da mora na operaciju što je spriječilo da ide raditi. Moli sve navedeno uzeti u obzir i smatra da ima potpuno pravo na osnovno zdravstveno osiguranje koje joj je oduzeto bez ikakve obavijesti i osnove za to.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu zaključenog između prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnice jer da bi isti bio prividan.

6. Iz dokumentacije koja prileži spisu, odnosno iz statusa osigurane osobe iz službene baze podataka HZMO utvrđeno je da je drugotužena imala status osigurane osobe kao član obitelji preko supruga ČC, koji je bio zaposlen kod obveznika uplate HC u razdoblju od 5. siječnja 2017. do 23. siječnja 2017., zatim da je drugotužena stekla status osigurane osobe zaposlenjem kod prvotuženika kao obveznika uplate i to u razdoblju od 20. listopada 2021. do 21. listopada 2021., a potom da je drugotužena imala status osigurane osobe kao nezaposlena osoba preko Ministarstva financija Republike Hrvatske u razdoblju od 22. listopada 2021. do 1. travnja 2023.

7. Dakle, iz dokumentacije koja je priložena u spisu ovaj sud je utvrdio da je drugotužena imala status zdravstveno osigurane osobe kao nezaposlena osoba i prije i poslije zasnivanja radnog odnosa kod prvotuženika. Dakle, već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Nadalje valja navesti da prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan, a time i ništetan. Člankom 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO-a). Tužitelj, dakle, kao razlog ništetnosti navodi prividnost, koja podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje, pri čemu prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (čl. 285 st. 1 ZOO), što dovodi do ništetnosti u smislu čl. 322 st. 1 ZOO-a, ističući da je prava volja stranaka iz ugovora o radu bila da II-tužena stekne status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe, kao i prava koja joj pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe, a ne obavljanje poslova iz radnog odnosa.

10. Prividan (simuliran ili fiktivan) je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja.

11. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Identično pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-3586/2018 i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj. Gž R-3638/21 od 29. lipnja 2022.

12. Dakle, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su l-tuženik i II-tužena prilikom sklapanja ugovora o radu sklopili neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, a niti da su na taj način oštetili tužitelja.

13. Zbog svega navedenog, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju

2. I-tuženiku

3. II-tuženoj