Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj:Pn-100/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Podružnica Zagreb, Vukovarska 282, zastupan po OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 4. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, po objavi 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Podružnica Zagreb, Vukovarska 282, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata obiteljske mirovine MŽ, djetetu pok. osiguranika BŽ za period od 1.1.2020. do 31.10.2022., iznos od 6.109,05 EUR, zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana 28.11.2022. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Podružnica Zagreb, Vukovarska 282, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zz kamatom tekućom od 14. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem HZMO, Područna služba u Karlovcu od 23.10.2012. priznato KŽ, udovici i MŽ , djetetu, umrlog osiguranika BŽ, pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 20.5.2012., da je isplata obiteljske mirovine u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom koju je skrivio osiguranik tuženika ČŽ, naime pok. BŽ je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20.5.2012. na državnoj cesti br. 42 u mjestu Oštarije, općina Josipdol, koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka].

Navodi da je tužitelj od tuženika već potraživao iznos naknade štete za prethodna razdoblja i to za 21.5.2012. do 31.10.2016. koju je tuženik odbio platiti pa je tužitelj podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, gdje se predmet vodi pod brojem: P- 1697/15, sada br. P-358/2022. Za razdoblje od 1.11.2016. do 31.12.2019. također je podnijeta tužba Općinskom sudu u Karlovcu broj: Pn-121/2018.

Navodi da tužitelj HZMO trpi i dalje štetu koja nastaje isplatama obiteljske mirovine za razdoblje od 1.1.2020. do 31.10.2022, a obračun isplaćene mirovine za utuženi period iznosi 7.636,31, umanjeno za 20% doprinosa zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa, pa potražuje iznos od 6.109,05 EUR. Navodi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku radi naplate navedene štete, ali tuženik po njemu nije postupio. Navodi da predmetno potraživanje temelji na odredbama čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018,115/2018, 102/19, 84/2021 i 119/2022) te da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, a temeljem čl. 164 citiranog zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje od kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Tužitelj potražuje navedeni iznos od 6.109,05 EUR sa zz kamatama tekućim od 28.11.2022.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da se dana 20.05.2012. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Stoga nisu sporne pravno relevantne činjenice u vezi aktivne legitimacije tužitelja, pasivne legitimacije tuženika i odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP), jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, a prema kojem obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje kćerki svojeg osiguranika bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, za što tužitelj u tužbi ne daje niti predlaže dokaze.

Poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda i odluke: br. Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-909/2021-3 od 08. rujna 2021., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. Kako je prema priloženim rješenjima HZMO-a kćerki osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada to je jasno da tužitelj ne trpi štetu, te je u smislu odredaba čl. 27. ZOOP-a tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, zbog čega tuženik predlaže isti odbiti u cijelosti i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak. Navodi da tužitelj na kojem leži teret dokazivanja osnovanosti i visine štete u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a, u tužbi nije predložio relevantne dokaze na te okolnosti, zbog čega tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja treba odbiti kao neosnovan. Ističe i prigovor zastare potraživanja iz razloga što je od donošenja rješenja tužitelja o isplati mirovine protekao i subjektivni i objektivni zastarni rok. Navodi da obračuni tužitelja nemaju svojstvo javne isprave i ne dokazuju izvršene isplate, zbog čega tuženik osporava da je tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine udovici (KŽ) i kćeri (MŽ) osiguranika tužitelja (BŽ) u razdoblju od 1.1.2020. do 31.10.2022., a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi od 20.5.2012. u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja (BŽ) za koju je odgovoran osiguranik tuženika (ČŽ).

6. Uvidom u rješenje HZMO od 23.10.2012. (str. 4 do 5 spisa) utvrđeno je da je KŽ, udovici, i MŽ, kćeri, umrlog osiguranika BŽ, priznato počevši od 20.5.2012. pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je osiguranik od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu BŽ umro **.**.2012., te da je uzrok smrti ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nezgode. .

7. Uvidom u tužiteljev obračun isplaćene mirovine od 14.11.2022. na str. 15 spisa, proizlazi da je izvršena u periodu od 1.1.2020. do 31.10.2022. isplata obiteljske mirovine od 7.636,31 EUR, time da je tužitelj taj iznos u tužbi umanjio za 20% zbog doprinosa i suodgovornosti od 20%.

8. Dakle, sam štetni događaj u kojem je smrtno stradao osiguranik tužitelja (BŽ) je bio 20.5.2012.

9. Utuženi period za koji tužitelj potražuje naknadu štete s osnova isplate obiteljske mirovine je od 1.1.2020. do 31.10.2022., u kojem periodu je tužitelj vršio isplatu obiteljske mirovine.

10. Tužitelj se potražujući naknadu štete poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19), dalje: ZMO.

11. Naime, odredbom čl. 161. ZMO-a je, između ostalog, propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. U predmetu je u osnovi sporno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018 i 115/2018, 102/19), dalje: ZMO, a što tvrdi tužitelj ili se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a što tvrdi tuženik.

13. O ovom pitanju je VSRH zauzeo pravna shvaćanja u nizu odluka pa tako i u odluci Revx-388/2018 od 25.kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022.

13.1. Prema pravnom shvaćanju VSRH za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

14. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih utuženih isplata, propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

15. Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

16. Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa (obiteljske) mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, odnosno tužitelj bi imao pravo na naknadu štete samo ako postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike.

17. Slijedom navedenog kako tužitelju pripada naknada štete u visini kako to propisuje odredba čl. 27. st.3. ZOOP, a u tom pravcu tužitelj nije predložio financijsko vještačenje da bi se utvrdila visina štete po čl. 27. st.3. ZOOP (razmjerni iznos mirovine), to tužitelj nije dokazao visinu, a istu (razmjerni iznos mirovine) nije moguće utvrditi temeljem stanja i podataka u spisu, pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

18. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

19. Tuženiku pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19.1. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

19.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

- sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR

- zastupanje na ročištu 4.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 t.1.)

što je ukupno 400,00 EUR što uvećano za iznos od 100,00 EUR na ime PDV čini 500,00 EUR.

U Karlovcu 14. travnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. HZMO Mihanovićeva 3, Zagreb

2. OD Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba