Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-58/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici ĆV i drugima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 325/2024-9 od 11. studenog 2024., dana 14. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 325/2024-9 od 11. studenog 2024. u dijelu pod. točkom II. izreke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.734,51 € sa pripadajućim zateznim kamatama kao i pod točkom III. izreke.
II. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana pa se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u navedenoj presudi u dijelu izreke pod točkom II. kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 2.734,51 € do iznosa od 2.797,01 € (za iznos od 62,50 €) i sudi:
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.013,82 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.797,01 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude dok je pod točkom III. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u cijelosti.
2. Protiv dijela odluke o parničnom trošku u točki II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak kao i pod točkom III. izreke, žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Tuženik žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio parnični trošak te je zanemario tuženikov uspjeh u sporu, iako tužitelj nije uspio u cijelosti ni u pogledu visine ni osnove tužbenog zahtjeva, i unatoč uputi Županijskog suda u Zagrebu iz toč. 43. obrazloženja odluke od 30.4.2024. u kojoj je izrijekom navedeno da je prvostupanjski sud dužan voditi računa o uspjehu stranaka u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.
6. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi imajući u vidu da je riječ o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže između ugovornih stranaka pa zauzima pravno shvaćanje da bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja kao potrošača koji nije dao povod za parnicu, te bi ujedno rezultirala ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu i mogla bi odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba. Stoga, dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja pozivajući se pri tome na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP.
7. Valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u predmetnom slučaju riječ o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača), koji nije dao povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu, te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba.
8. U odnosu na žalbene navode, valja reći da u odnosu na zahtjev tužitelja kojim potražuje povrat stečenog bez osnove s osnova promjenjive kamatne stope i koji je odbijen zbog zastare, u času podnošenja tužbe još nije bilo ujednačene sudske prakse jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske svoj konačni stav o tom pitanju zauzeo nakon podnošenja tužbe koja je podnesena 31. ožujka 2021. tek na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., kada je dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF.
9. U odnosu na odbijanje dijela tužbenih zahtjeva koji se odnosi na troškove javnog bilježnika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojem sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.
10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 8. ožujka 2022. kao potreban i nužan podnesak radi vođenja ove parnice kojim se očitovao na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti iz odgovora na tužbu, kao i podnesak od 23. rujna 2022. kojim se očitovao na postupak nakon zauzimanja pravnih shvaćanja tako da su navedeni podnesci i po stavu ovog suda bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
11. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava tužitelju priznat trošak pristupa na dva ročišta za objavu presude, valja reći da su žalbeni navodi tuženika neosnovani. Naime, kako je punomoćnik tužitelja pristupio na ročišta za objavu presude te kako je pravovremeno troškovnikom zatražio trošak pristupa na ročišta za objavu, to mu je navedeni trošak i nastao tako da tužitelj sukladno odredbama iz Tbr. 9. st. 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troška pristupa na takva ročišta.
12. Međutim, osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 3. veljače 2023. budući da je uplata predujma vidljiva na računu suda u trenutku uplate, slijedom čega navedeni podnesak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
13. Slijedom navedenog, kako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.797,01 €, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 2.734,51 € do iznosa od 2.797,01 € (za iznos od 62,50 €), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od 62,50 € pa odlučiti kao u izreci pod točkom II., dok je u preostalom dijelu žalba neosnovana i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, budući da je prvostupanjski sud pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi, jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a što prihvaća i ovaj sud, sve sukladno važećoj Tarifi tako da je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.
14. Budući da je tuženik sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, to mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP).
U Zagrebu 14. travnja 2025.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
