Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-1202/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gabrijeli Ćorluka, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Ćorluka i Gabrijela Ćorluka iz Vinkovaca, protiv tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB:88722350183, zastupan po odvjetniku Josipu Mađarić iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui, Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 18. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Gabrijele Ćorluka odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Ane Neralić odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Utvrđuje se da nije zakonita niti dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu broj: IMS-ROT-8/2018 od 10. prosinca 2018. temeljem koje je tužiteljici LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženik INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 otkazao ugovor o radu broj: MS-907370/18 sklopljen 1. listopada 2018.

2. Raskida se ugovor o radu broj: MS-907370/18 sklopljen 1. listopada 2018. sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 s danom 14. ožujka 2021.

3. Nalaže se tuženiku INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 da tužiteljici LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog nedopuštenog prestanka, odnosno otkaza ugovora o radu, isplati iznos u visini od 3 bruto ugovorene plaće sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 Dana.

4. Nalaže se tuženiku INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 da tužiteljici LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati parnični trošak određen od suda sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.708,12 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

2. U podnesenoj tužbi tužitelj navodi da je bio djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da je bio zaposlen na radnom mjestu prodavač u Regiji Osijek, Maloprodajno područje Vinkovci. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: IMS-ROT-8/2018 od 10. prosinca 2018. tuženik je otkazao tužitelju ugovor o radu i to zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, s otkaznim rokom od tri tjedna. Prije donošenja navedene Odluke, tuženik je pozvao tužitelja na iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. stavak 2 Zakona o radu, a koju obranu je tužitelj dao, međutim tuženik je nije prihvatio.

3. Kako tužitelj smatra da je Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena obzirom da tuženik nije postupio u skladu sa odredbom članka 119. Zakona o radu te tužitelja kao radnika pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, te obzirom da nije počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, to je tužitelj ustao tužbom kod ovoga suda predlažući da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je osporavana Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: IMS-ROT- 8/2018 od 10. prosinca 2018. nezakonita i nedopuštena, uz obvezu tuženika da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta prodavača na kojima je radio temeljem sklopljenog ugovora o radu. Tužitelj posebno ističe da je tuženik do svojih spoznaja, koje su razlog otkaza Ugovora o radu, došao putem video snimki nadzornih kamera, koje su postavljene unutar prodajnog prostora tuženika. Tužitelj smatra da su te nadzorne kamere postavljene nezakonito i ne mogu predstavljati dokaz temeljem kojeg bi tuženik mogao otkazati ugovor o radu tužitelju. Naime, člankom 43. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu regulirano je da poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu, dok je u stavku 2. propisano kako je dopušteno korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulaska i izlaska iz radnih prostorija, te radi smanjene izloženosti radnika riziku razbojstava, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u svezi s radom. Poslodavac smije koristit nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti Radničkog vijeća, a prema saznanju tužitelja Radničko vijeće nikada nije dalo prethodnu suglasnost na korištenje nadzornih uređaja na ovakav način.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim navode tužbe da je dana 10. prosinca 2018. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, te da je tužitelj protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava. Međutim, tuženik tvrdi da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 10. prosinca 2018. zakonita te da je ista donesena na temelju utvrđenih teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Naime, provedenom internom istragom za vremenski period od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. utvrđene su nepravilnosti pri izdavanju računa od strane tužitelja kao prodavača na Maloprodajnom mjestu Vinkovci – Kralja Zvonimira na način da je tužitelj u više navrata izdavao fiktivne, nevjerodostojne račune. Navedenim postupanjem tužitelj je kao radnik počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene u članku 112. stavak 1 Pravilnika o radu tuženika.

5. Tuženik ističe da je navedeno nezakonito postupanje tužitelja bio isključivi razlog za donošenje osporavane odluke o otkazu. Kako je zbog opisanog postupanja tuženik protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima u predmetu pod brojem K-DO-2030/2019 to tuženik predlaže prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnosti sudske odluke kaznenog suda o kaznenoj odgovornosti tužitelja.

6. Tužitelj po punomoćniku protivio se predloženom prekidu postupka te smatra da postojanje ili nepostojanje kaznenog djela ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, obzirom da je tuženik otkazao ugovor o radu zbog teških povreda obveze iz radnoga odnosa, a ne zbog počinjenja kaznenog djela.

7. Sud je na prijedlog tuženika rješenjem broj Pr-19/2019-16 od 7. prosinca 2020. odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a sve do pravomoćnog okončanja postupka u svezi odluke o kaznenoj odgovornosti tužitelja. Povodom uložene žalbe tužitelja, viši sud, Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž R-372/2021-2 od 21. travnja 2021. uvažio je žalbu tužitelja te je ukinuo prvostupanjsko rješenje ovoga suda. U obrazloženju odluke višega suda navodi se da je tuženik otkazao radni odnos tužitelju iz razloga koji ne bi predstavljali samo obilježja eventualnog kaznenog djela, nego se radi i o povredama radne obveze koje imaju obilježja i prekršaja, tako da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako odluka u ovom sporu ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li tužitelj počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona.

8. U nastavljenom postupku kod ovog suda, tužitelj je ostao kod svog tužbenog zahtjeva, a kako je u međuvremenu tužitelj zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, to je tužitelj po preinačenom tužbenom zahtjevu postavljenom na ročištu od 18. lipnja 2024. tražio da se utvrdi raskid ugovora o radu sklopljenog sa tuženikom s danom zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod drugog poslodavca, te da se sukladno članku 125. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR) utvrdi sudski raskid ugovora o radu, uz obvezu tuženika da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu isplati iznos u visini od 3 bruto ugovorene plaće. Sud je u skladu s odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP), u svezi s odredbom članka 125. stavak 3. Zakona o radu, dopustio izvršenu preinaku tužbe. Naime, sukladno odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 prosječnih mjesečnih plaća u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema stavku 3. istog članka, radnik može takav zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Obzirom da je tužitelj svoj zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, kao akcesorni zahtjev u ovom postupku postavio do zaključenja glavne rasprave, to za ovu preinaku zahtjeva nije bio potreban pristanak tuženika. Naime, tuženik se protivio preinačenom tužbenom zahtjevu, te osporava isti u cijelosti iz razloga što smatra odluku o otkazu zakonitom i dopuštenom, tako da tužbeni zahtjev kojim se traži sudski raskid ugovora o radu i naknada štete nema osnova.

9. U svrhu dokaza sud je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze uvidom u priloženu presliku ugovora o radu MS-907370/18 od 1. listopada 2018., uvidom u presliku odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2018., uvidom u presliku zahtjeva za zaštitu prava, uvidom u presliku dokaza o predaji preporučene pošiljke, čitanjem očitovanja Radničkog vijeća INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. od 3. prosinca 2018., čitanjem izvješća o provedenoj internoj istrazi na MPM Vinkovci Kralja Zvonimira. Nadalje izvršen je uvid u priloženi Pravilnik o radu tuženika, uvid u upute za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, tri DVD snimke nadzornih kamera, presliku kaznene prijave podnesene od strane INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. ODO u Vinkovcima od 5. lipnja 2019. protiv osam djelatnika tuženika među kojima se nalazi i tužitelj LD, uvid u obavijest ODO u Vinkovcima broj Kir-DO- 138/2020 od 26. studenoga 2020., uvid u dopis ODO u Vinkovcima od 31. ožujka 2021. o završetku istrage i dopis ODO u Vinkovcima od 1. travnja 2021. o podizanju optužnice.

9.1. Također, proveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka CD, MD i PD, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dariu Dumančiću kao nositelju vještačenja tvrtke Posrednik d.o.o. iz Osijeka.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. ZPP-a ocijenio u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2018. (članak 115. stavak 1. točka 3. ZR-a), zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu i za naknadom štete (članak 125. stavak 1. ZR-a), kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

12. Kroz provedene dokaze, kao i iz navoda parničnih stranaka, sud je utvrdio da je između stranaka nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 1. listopada 2018., te da je radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta prodavač u organizacijskoj jedinici Regija Osijek, Maloprodajno područje Vinkovci. Također je nesporno da je tuženik 10. prosinca 2018. tužitelju otkazao Ugovor o radu, Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Također je nesporno da je tuženik prije donošenja osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu pozvao tužitelja na iznošenje obrane, te da je tužitelj osporio navode poslodavca. Nije sporno niti da je tužitelj protiv Odluke o otkazu ugovora o radu 21. prosinca 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao, tako da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu ovome sudu. Nadalje, nije sporno da je priopćenje o namjeri otkaza radniku poslodavac dostavio Radničkom vijeću, te da se Radničko vijeće u svom očitovanju od 3. prosinca 2018. protivilo donošenju Odluke o redovitom otkazu tužitelju.

12.1. Nije sporno da tuženik prije donošenja osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu nije dao pismeno upozorenje tužitelju na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

13. Između stranka je sporno da li je tuženik bio u obvezi dati tužitelju pismeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a koji postupak je predviđen odredbom članka 119. ZR- a. Također je sporno je li postojao opravdani materijalno-pravni razlog za donošenje osporavane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika, kao i da li počinjena povreda radne obveze predstavlja tešku povredu radne obveze. Sporno je bilo i to je li tuženik kao poslodavac postupio protivno odredbi članka 30. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine 42/2018) za obradu osobnih podataka putem video nadzora, tj. je li u predmetnom slučaju bilo dopušteno korištenje nadzornih uređaja radi kontrole radnoga prostora tužitelja.

14. Uvidom u pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2018. sud je utvrdio kako je na maloprodajnom mjestu u Vinkovcima – Kralja Zvonimira, provedena interna istraga za vremensko razdoblje od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. nakon koje je sačinjeno Izvješće broj: 50390495-10-II-092-PT-065/1- 2018 od 22. listopada 2018. Zbog potrebe provjere informacija izvršena je pribava i analiza ispisa trake blagajne MPM Vinkovci – Kralja Zvonimira, za razdoblje od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. i videosnimka nadzornih kamera s MPM Vinkovci – Kralja Zvonimira, a koje obuhvaćaju vrijeme prije i poslije utakanja goriva na agregatu, te vrijeme prije i poslije ispostavljanja računa u razdoblju od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. Preciznom analizom ispisa traka blagajne te pregledom snimki nadzornih kamera utvrđeno je između ostaloga da je radnik LD u kontroliranom periodu na maloprodajnom mjestu, u više navrata izdavao nevjerodostojne računa, dok su u izvješću obrađena tri slučaja, a ostale snimke pohranjene su u sigurnosti društva.

15. U obrazloženju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, tuženik kao poslodavac određeno je opisao tri slučaja utvrđenih nepravilnosti prilikom izdavanja računa, i to za dane 9. kolovoza 2018., 10. kolovoza 2018. i 12. kolovoza 2018. uz navođenje kako je prodavač LD nepravilno postupila na dva načina i to neizdavanjem računa za utočeno gorivo kupcima koji su utočeno gorivo plaćali gotovinom i izdavanje fiktivnih/nevjerodostojnih računa kupcu koji je osim goriva kupovao i robu široke potrošnje (cigarete), a naplatu goriva odgodio do izdavanja nevjerodostojnog R1 računa. Slijedom navedenog opisanim postupcima radnik LD počinila je osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa navedene u članku 112. stavak 1. Pravilnika o radu INA Maloprodajni servisi d.o.o. U obrazloženju osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu također je navedeno da je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu radnik pozvan na iznošenje obrane, te da je u svojoj obrani naveo da je posao obavljao odgovorno i najbolje što zna. Kako je putem snimki video nadzora radnik zatečen u vršenju nedozvoljenih radnji, koje imaju elemente prekršaja i elemente kaznenog djela, zbog čega je mogla biti nanijeta šteta poslodavcu u smislu izricanja kazni, nije opravdano očekivati od poslodavca da prethodno pisanim putem upozori radnika na povrede radnih obveza.

16. Saslušani svjedok OD u svom iskazu je izjavio da je u vrijeme donošenja osporavane odluke otkaza ugovora o radu radio kod tuženika na radnom mjestu direktora službe internih istraga. Te 2018. godine direktor regije maloprodaje Osijek obavijestio ih je da su uočene određene nepravilnosti u radu crpke u Vinkovcima te je potom provedena interna istraga radi pregleda stanja blagajne. Što se tiče postavljanja video nadzora, te kamere postavljene su nekoliko godina ranije prije interne istrage, one su fiksno postavljene na određene fiksirane točke i ne pomiču se. Svrha postavljanja tih kamera je bila isključivo radi sigurnosti radnika, kupaca kao i same tvrtke. Naime, kroz fiksno postavljenu kameru moglo se kontinuirano pratiti stanje blagajne, agregata za sipanje goriva kao i kaveza sa plinskim bocama. Te kamere nisu mogle snimati radnike ukoliko bi se isti udaljili u drugi dio prostorije, dakle izvan područja blagajne, osim ako je u pitanju maloprodajni prostor sa proizvodima. Nakon provedene istrage i utvrđenog stanja blagajne i pregledanih snimki video nadzora, utvrđeno je za tužitelja, kao i za još nekolicinu radnika da su isti nepropisno postupali prilikom ispostavljanja računa. Naime, utvrđeno je kako je tužitelj napravio račun, ali ga nije dao kupcu, nego je jedan račun koji ostaje za evidenciju tuženiku potpisao, a potom je taj iznos sa računa putem PIN-a ukucao u blagajnu. Kupcu koji je kupio gorivo i platio gotovinom, nije izdan račun nego je tužitelj taj iznos platio svojom karticom i uzeo protuvrijednost istoga tj. gotovinu. Također je otkriveno da su se izdavali lažni R1 računi i to na način da bi određena osoba platila gotovinom kupljeno gorivo, potom bi otišla bez računa, a nakon toga bi tužitelj sastavio R1 račun za gorivo. Taj račun R1 bi glasio na nekakvu tvrtku, a kod tužitelja je bila u pitanju tvrtka pod nazivom "Grom". Sačinjeno je detaljno Izvješće o uočenim nepravilnostima tužitelja i ostalih djelatnika koji su tako postupali prilikom izdavanja računa. Zaključak tuženika nakon provedene interne istrage bio je kako je tužitelj, kao i još nekoliko radnika koji su također dobili otkaze ugovora o radu, bio u ulozi pomagača određene tvrtke, odnosno obrta, kako bi ta tvrtka ili obrt imali pravo na povrat PDV-a kroz te fiktivne račune R1, a također i da bi pravdali određene troškove u svom obrtu obzirom na primljeni račun R1. Radilo se dakle o poreznom prekršaju tvrtke ili obrta na koji je glasio taj R1 račun, ali također i o prekršaju radnika koji je to omogućio.

16.1. Imenovani svjedok je također iskazao kako se u ovom slučaju nije se utvrđivalo da li je radnik imao određene materijalne koristi od ovakvog postupanja izdavanjem lažnih R1 računa, ali iz ranije prakse tuženika isti je imao saznanja da bi radnik ovakvim izdavanje R1 računa dobio 5 do 10% od novčanog iznosa sa tog lažnog R1 računa. Po osobnom saznanju svjedoka takva praksa izdavanja lažnih R1 računa je postojala od 2011. godine, bila je raširena po cijeloj Hrvatskoj i otkrivena na puno crpki. U početku je tuženik za te radnike donosio opomene, a potom je od strane INE d.d. zauzet, da ukoliko je utvrđeno da su radnici ovako postupali treba im odmah uručiti otkaz bez davanja pismene opomene. Naime, svi radnici su bili upoznati s Uputom za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, tako da je tužitelju bilo poznato da njegov način postupanja prilikom izdavanja računa nije dozvoljen. Svjedok je također iskazao da je kod crpke u Vinkovcima bilo specifično to što je svaki radnik imao jednu tvrtku za koju je ispostavljao takve lažne R1 račune, a kod tužitelja se radilo o tvrtki "Grom" u pogledu fiktivnih R1 računa tj. računi su glasili na navedenu tvrtku. Materijalna šteta za tuženika bila u tome što je bio poremećen priliv gotovog novca u blagajnu obzirom na vršeno kartično plaćanje od strane tih radnika. To je jedna od šteta, a druga šteta je nematerijalna šteta, obzirom da se radilo o povredi ugleda tvrtke, jer su javni mediji pisali o tome. U Pravilniku tuženika je izričito navedeno da je takav nepravilan način ispostavljanja računa povreda radne obveze. Svaki radnik koji počinje raditi na prodaji u INI mora potpisati izjavu da je upoznat sa pravilnim načinom rada, a pri tome se misli na prodaju goriva, ispostavljanje računa i dr.

17. Svjedok CD iskazao je kako je u vrijeme donošenja predmetne Odluke o otkazu tužitelju, on bio na funkciji glavnog povjerenika Sindikata za regiju Slavonije. Poznato mu je što je prethodilo toj odluci o otkazu, i da je prijedlog za otkaz dan na mišljenje radničkom vijeću. Radničko vijeće se negativno očitovalo i uskratilo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu, smatrajući da je potrebno dati samo usmenu opomenu. Naime, tužitelj do tada nikada nije kažnjavan, niti je dobio opomenu zbog ne ispunjavanja svojih obveza. Svjedok je također iskazao da je tuženik morao obavijestiti njega kao povjerenika sindikata, tako i radničko vijeće ukoliko je imao namjeru koristiti nadzorne uređaje u svrhu za koju su u konkretnom slučaju korišteni, tj. praćenje svih postupanja radnika tijekom obavljanja njegovog posla. Radničko vijeće nije dalo suglasnost da se nadzorni uređaji koriste u istu svrhu, a niti je tražena suglasnost. No, svjedok sa sigurnošću nije mogao izjaviti da li je uopće bila potrebna suglasnost Radničkog vijeća da se video nadzor koristi tijekom obavljanja posla tužitelja, obzirom da je isti radio s novčanim transakcijama, ali bilo mu je poznato da je predsjednik Radničkog vijeća zatražio mišljenje Agencije za zaštitu podataka, međutim nema saznanja o dostavljenom tumačenju od strane Agencije.

18. Svjedok PD iskazao je nekih 3-4 godine radio sa tužiteljicom na crpki INE u Vinkovcima, a nekada su radili zajedno i u smjeni. Njihova zadaća je bila prodaja usluga, točenje goriva i izdavanje plinskih boca iz kaveza. Njima je šef u to vrijeme bio ED. Naravno da je odmah izdavao račun kupcu nakon što bi mu prodao robu i izvršio uslugu, tako je i tužiteljica radila. To je osobno i vidio kada su bili zajedno u smjeni. Svjedok je povremeno radio i u smjeni sa JD. Tvrdi da niti on, a niti tužiteljica nisu nepravilno ispostavljali račune niti pisali lažne R1 račune na neke tvrtke. Naravno da su radnici bili upoznati da se unutar maloprodajnog prostora kao i vani gdje su agregati i plinske boce nalaze postavljene nadzorne kamere. Ne sjeća se da li je bilo i unutar maloprodajnih prostora postavljenih nadzornih kamera. U to vrijeme zamjenik šefa ED bio je ŽD. Nije mu poznato da li je ŽD dobio otkaz.

19. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je kako je radila kod tuženika na mjestu prodavača u MPM Vinkovci u ulici Kralja Zvonimira i to najprije na određeno vrijeme, a potom i na neodređeno. S njom u smjeni su radili djelatnici HD, ŽD a najčešće ID. Posao je naučila od starijih djelatnika, nikakvu posebnu obuku nije imala. Istina postojale su nekakve pisane upute o načinu naplaćivanja prodajne robe i to najviše vezano za R1 račun. Pravilo je bilo čim kupac plati robu bilo gotovinom ili karticom, njemu se odmah izda račun. Međutim, događalo se da netko kupi gorivo, ne sačeka račun i ode bez računa, u tom slučaju provela račun kroz blagajnu, a ukoliko se kupac ne bi vratio po svoj račun njegov primjerak računa jednostavno bi bacila. Uostalom, ukoliko se kupac vrati po svoj račun primjerak postoji u blagajni tj. kompjuteru pa mu se može izdati. Zaista ne zna zašto je tuženik tereti te u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navodi da je nakon što bi kupac otišao bez računa stavljala svoju Maestro karticu na POS aparat i potom skidala taj iznos sa računa. Naime, dok se ne zatvori račun prijašnjeg kupca bilo da je plaćeno gotovinom ili karticom, dakle dok se ne odradi ta transakcija ne može se odraditi naplata drugom kupcu. Tvrtka Grom je povremeno kupovala gorivo na ovom maloprodajnom mjestu. Ukoliko neka tvrtka kupuje gorivo više puta podaci o njoj se nalaze u blagajni tj. kompjuteru, a prije izdavanja R1 računa svakako je potrebno uzeti podatke od kupca kao što su OIB odnosno vlasnik tvrtke. Ukoliko bi neka osoba platila gotovinom kupljeno gorivo, a potom otišla bez računa, ona bi račun podvela pod gotovinu i zatvorila ga, jer u protivnom ne bi mogla naplatiti robu drugom kupcu. Izjavila je kako ne zna da li je moguće da u slučaju ako kupac plati robu gotovinom, ode bez računa, da potom za taj iznos sastavi R1 račun jer to nikada nije radila. Ukoliko neki vlasnik tvrtke traži da se izda R1 račun, ona bi taj račun izdala na njegov zahtjev, a zašto mu je to potrebno ona nema saznanja.

19.1. Tužiteljica je također iskazala kako na prodajnom mjestu na kojem radi postoji vanjska kamera, a također i unutarnja kamera koja je fiksirana da bi se moglo pratiti što se događa na blagajni i u prodajnom prostoru, a ona je stavljena isključivo radi eventualne krađe kako bi se mogao identificirati počinitelj. Tužiteljica naglašava kako nije ostvarila nikakvu materijalnu korist radeći kao prodavač na prodajnom mjestu. Izjavila je kako nije željela potpisati nikakvu izjavu niti je napisati jer sam smatrala da je potpuno ispravno radila. Nakon toga je uslijedila odluka o otkazu ugovora o radu. Nakon kraćeg vremena, otprilike mjesec dana taj KD iz [adresa] je smijenjen i prebačen u Rijeku. Također je izjavila da je na tom maloprodajnom mjestu bilo uposleno 10 radnika, a ED im je bio šef. Nakon što su na prodajno mjesto došli KD i Dino Delija sa odvjetnicom i njih10 radnika odveli na razgovor, ukupno je 8 radnika dobilo odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a jedino ED i ŽD nisu dobili otkaze. Istina, ŽD je kasnije dobio otkaz ali ne zbog ovoga što je teretilo tih 8 radnika. Nakon što im nama prošao otkazni rok, odmah je primljeno 8 novih djelatnika. Poznato joj je da je tuženik podnio kaznene prijave protiv nje i ostalih radnika, a ona je bila na obavijesnom razgovoru. Ništa dalje nije obavještena u vezi toga postupka. Tužiteljica je nadalje izjavila da svaki radnik ima svoju šifru na blagajni. Naravno da je bila obučena za rad na blagajni, ali koliko joj je poznato nitko nije znao njezinu šifru. Dakle, prije nego započne sa radom na blagajni ukuca svoju šifru a mislim da nije nitko zloupotrijebio njenu šifru. Međutim moguća je situacija da netko otkrije njezinu šifru, npr. kolega koji je stajao iza nje. Radilo se o jednostavnoj šifri od dva, tri broja. U kaznenom postupku je bio izdan kazneni nalog protiv nje kao okrivljene zbog opisanog djela zbog kojeg je dobila i otkaz, izrečena joj je novčana kazna 500,00 kn godinu dana uvjetno. Na isto jeuložila prigovor i to se još uvijek vodi povodom prigovora. Teretilo je se za izdavanje fiktivnih računa, dakle za isto djelo zbog kojeg je dobila otkaz.

20. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka OD, kao i svjedoka CD sud iste prihvaća kao uvjerljive i istinite, a posebno takvim cijeni iskaz svjedoka OD. Istinitost iskaza ovog svjedoka potkrijepljena je s Izvješćem o provedenoj internoj istrazi, kao i obrazloženjem navedenim u Odluci o otkazu ugovora o radu.

21. Nasuprot iskazima ovih svjedoka, sud ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka PD, a također niti iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu stranke. Imenovana svjedok PD također kod ovoga suda vodi postupak pod oznakom predmeta Pr- 1288/2021, radi osporavanja Odluke o otkazu ugovora o radu, dakle u identičnoj pravnoj stvari, tako da je njezin iskaz očigledno subjektivan i usmjeren ka postizanju i vlastitog uspjeha u sporu, a takvim sud cijeni i iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu stranke.

22. Naime, sud ne može prihvatiti iskaz svjedoka PD i tužitelja kao stranke u kojem iskazuju kako su smatrali da je njihovo postupanje prilikom naplate usluga ispravno, jer se radilo o uobičajenoj praksi. Nedvojbeno je da je tuženik donio Uputu o izdavanju računa na maloprodajnim mjestima, koja je javno objavljena i s kojom uputom su svi radnici tuženika bili upoznati, a također je postojala i Okružnica putem koje su se radnici upoznali s pravilnim načinom naplate izvršene usluge. Stoga se tužitelj ne može pozivati na neku "uobičajenu" praksu, jer je njegova obveza bila da postupa u skladu s danom uputom.

23. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja kako video nadzor radnika u predmetnom maloprodajnom prostoru nije bio dopušten, jer Radničko vijeće nije za isto dalo svoju suglasnost, sud je utvrdio kako video nadzor koji postoji u maloprodajnom prostoru tuženika u kojem je radio tužitelj, nije bio postavljen u svrhu nadzora radnika, već u svrhu sigurnosti i zaštite maloprodajnog prostora od krađe robe i drugih sigurnosnih razloga koji za tuženika, odnosno vezana društva u Grupi INE imaju za isto legitimni interes, tako da bilo kakva suglasnost Radničkog vijeća ili drugog tijela nije potrebna, a sve u skladu s odredom članka 7. Zakona o novčarskim ustanovama. Dakle, obzirom na navedeno, te činjenicu da je video nadzor bio postavljen iz sigurnosnih razloga zaštite maloprodajnog prostora, tuženik nije bio dužan zatražiti suglasnost radničkog vijeća za navedeno. Prema tome, iako je tužitelj znao za video nadzor, on je počinio teške povrede koje mu se stavljaju na teretu osporavanoj Odluci o otkazu ugovora o radu.

24. Na prijedlog tuženika sud je u ovoj pravnoj stvari proveo i financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnosti u svezi izdavanja fiktivnih R1 računa u mjesecu kolovozu 2018. na MPM u Vinkovcima, a vještačenje je provedeno po Dariju Dumančiću, kao nositelju vještačenja iz tvrtke Posrednik d.o.o. iz Osijeka.

25. U svom nalazu i mišljenju, te zaključku, imenovani vještak navodi da su se na prodajnom mjestu gdje je radio tužitelj prilikom prodaje, odmah pri naplati izdavali računi, gotovinski i R1. Svaki prodavač prilikom početka rada na PC kasi se prijavljivao putem osobne šifre, a u trenutku napuštanja PC kase prijavljuje se prodavač koji nastavlja rad. Tužitelj je pod njegovom šifrom u mjesecu kolovozu 2018. (od 8. - 15. 8. 2018. – za ostala razdoblja u listi blagajne nema podatak da je tužitelj izdavao račune) izdao računa u ukupnom iznosu od 1.939,04 kune, od čega je 1.646,31 kuna u gotovini, a 292,73 kune karticama. U ukupno naplaćenom iznosu nalazi se naplata za 183,56 litara goriva ukupne vrijednosti 1.730,05 kuna, od čega za 167,52 litara 1.570,31 kuna u gotovini, dok za 16,04 litara je naplaćeno 159,74 kune putem kartica. Za ostalu robu ukupno je naplaćeno 208,99 kuna, od čega 76,00 kuna u gotovini, dok je 132,99 kuna naplaćeno putem kartica. Za prodano gorivo izdano je 6 R-1 računa za 149,34 litara ukupne vrijednosti 1.470,44 kune te je isto u cijelosti naplaćeno gotovinom. Zaključak je vještaka da tužitelj prilikom izdavanja računa nije postupao pravilno, odnosno u pojedinim slučajevima prilikom naplate u gotovom novcu nije izdavao račune, dok je u pojedinim slučajevima izdavao R1 račune iako u prodajnom prostoru nije bilo kupaca, te vršio naplatu putem kartica dok se nitko nije nalazio u prodajnom prostoru.

26. Na nalaz vještaka tuženik nije imao primjedbe, dok je tužitelj u cijelosti prigovorio nalazu uz obrazloženje kako nije bilo osnova za ovo vještačenje.

27. Ovaj sud je prihvatio nalaz vještaka Darija Dumančića kao objektivno i stručno izrađen, te je na temelju provedenog vještačenja izveo zaključak da tužitelj prilikom izdavanja računa nije postupao pravilno, odnosno u pojedinim slučajevima prilikom naplate u gotovom novcu nije izdavao račune, dok je u pojedinim slučajevima izdavao R1 račune, te vršio naplatu putem kartice, iako u prodajnom mjestu nije bilo kupaca.

28. Tužitelj je stavio prigovor formalne nezakonitosti osporavane odluke o otkazu ugovora o radu iz razloga što tuženik kao poslodavac prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika nije postupio sukladno odredbama Zakona o radu i to odredbi članka 115. stavak 1. točka 3., odnosno nije pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza.

28.1. Upozorenje treba biti jasno i precizno, s činjeničnim opisom kršenja obveza, kako bi radnik bio svjestan nedostataka u svom radu i mogućih posljedica. Iznimno, poslodavac može izostaviti pisano upozorenje i omogućavanje iznošenja obrane, ako postoje naročito opravdane okolnosti koje to onemogućuju, poput osobito teških povreda radnih obveza, gdje nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, poslodavac je u pravilu dužan pisano upozoriti radnika na kršenje radnih obveza prije redovitog otkaza, osim u iznimnim situacijama koje opravdavaju izostanak takvog upozorenja. U predmetnom slučaju radilo se o otkazu zbog teške povrede radne obveze i nepoštivanja internih pravila i uputa za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, te po ocjeni ovoga suda ozbiljnost počinjenih povreda opravdavan izostanak pisanog upozorenja. Nije sporno da je tuženik kao poslodavac sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, pozvao tužitelja kao radnika na iznošenje obrane.

29. Provedenim dokazima od strane ovog suda nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene u članku 112. stavak 1. Pravilnika o radu INA Maloprodajni servisi d.o.o. i to: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, falsificiranje (krivotvorenje) isprava radi stjecanja materijalne koristi za sebe i drugog, pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugoga prilikom transakcije s kupcima, nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca.

30. Slijedom navedenog sukladno odredbi članka 115. stavak 2. točka 3. Zakona o radu, sud je utvrdio da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja zakonita i opravdana. Za napomenuti je da je i od strane Općinskog radnog suda u Zagrebu, u identičnoj pravnoj stvari donesena pravomoćna presuda broj: 26 Pr-260/2019-16 od 28. veljače 2020., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SD iz [adresa], a radi utvrđenja da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja od 1. listopada 2018., a zbog naprijed opisanih povreda radnih obveza koje su počinjene i od strane samog tužitelja.

31. Obzirom da je utvrđen neosnovani tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je tražio da se utvrdi da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, to je ocijenjen i neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, kao i za naknadu štete, koji zahtjev je tužitelj postavio sukladno odredbi članka 125. stavak 1. Zakona o radu.

32. Kraj svega naprijed izloženog ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom, to je isti u obvezi naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to jednokratna nagrada za 4 poduzete radnje zastupanja: sastav odgovora na tužbu, sastav podneska tuženika od 3. listopada 2019., zastupanje na ročištu od 20. veljače 2019. i zastupanje na ročištu od 18. travnja 2019. = jednokratna nagrada od 250 bodova. Također, tuženiku je priznat trošak za daljnje radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. točka 2. stavak 2. OT i to po 50 bodova za svaku od poduzetih radnji: zastupanje na ročištu od 30. listopada 2019., na ročištu od 20. siječnja 2021., na ročištu od 15. prosinca 2022., na ročištu od 16. veljače 2023., na ročištu od 18. lipnja 2024., na ročištu od 18. ožujka 2025., zastupanje na vještačenju 30. studenoga 2023., te sastav podneska od 8. travnja 2021., 7. veljače 2022., 22. veljače 2022., 7. prosinca 2023. i 24. lipnja 2024., koje radnje zastupanja sveukupno nose 600 bodova, što uz priznatih 250 bodova na ime jednokratne naknade sveukupno nosi 850 bodova, te pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 2.125,00 eura.

34. Tuženiku je također priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, trošak pristupa svjedoka OD na ročište kod ovoga suda u iznosu od 217,67 eura i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 eura, tako da mu je sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu do 2.708,12 eura.

U Vinkovcima 14. travnja 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Gabrijela Ćorluka, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Josip Mađarić, odvjetnik iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4 – punomoćnik tuženika