Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-733/2024-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, po objavi 14. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članka 3., 4. i 24. Ugovora o kreditu broj 5140230452-20010424594/2007, sklopljenog između tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877, 9. srpnja 2007. ovjerenog kod javnog bilježnika Biserka Arambašić iz Osijeka 9. srpnja 2007., pod brojem OV- 9724/07, a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.036,31 eur (slovima: tisuću trideset šest eura trideset jedan cent) na ime razlike između iznosa plaćene i početno ugovorene kamate, kako slijedi: za 2007. godinu

- mjesec listopad iznos od 10,43 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 8,05 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate.

- mjesec prosinac iznos od 9,46 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate.

za 2008. godinu

- mjesec siječanj iznos od 7,67 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 8,82 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 7,65 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 10,81 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 10,43 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 9,06 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 8,45 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 7,98 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 8,09 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 5,99 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 11,12 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 6,64 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate.

za 2009. godinu

- mjesec siječanj iznos od 15,43 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 16,35 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 16,11 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 16,33 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 20,30 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 20,40 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 18,24 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 19,66 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 19,66 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 18,74 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 18,13 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 18,50 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate.

za 2010. godinu

- mjesec siječanj iznos od 18,53 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 18,87 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 15,98 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 17,68 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 16,47 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 16,05 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 18,59 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 16,50 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 20,71 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 17,70 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 16,93 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 16,25 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2011. godinu

- mjesec siječanj iznos od 20,16 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 18,55 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 15,52 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 17,05 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 14,57 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 17,40 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 15,11 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 17,78 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 18,81 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 16,60 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 16,24 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 15,18 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2012. godinu

- mjesec siječanj iznos od 14,98 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 15,10 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 14,04 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 14,15 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 13,17 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 13,49 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 12,60 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 12,70 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;,

- mjesec rujan iznos od 12,50 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 10,81 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 11,11 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

za 2013. godinu

- mjesec siječanj iznos od 24,95 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 9,46 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 8,48 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 9,24 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 8,72 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 8,10 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 7,03 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 6,89 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 6,39 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 6,12 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 5,61 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 4,97 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2014. godinu

- mjesec siječanj iznos od 4,68 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 4,18 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 3,40 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 3,26 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 2,61 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 2,15 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 1,55 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 2,14 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

i to: do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 4.108,13 eur (slovima: četiri tisuće stotinu osam eura trinaest centi) na ime valutne klauzule CHF, kako slijedi:

za 2007. godinu

- mjesec rujan iznos od 184,48 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate.

za 2009. godinu

- mjesec siječanj iznos od 9,32 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 114,57 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 18,66 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 18,43 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 14,47 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 14,36 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 16,52 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 15,10 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 15,10 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 16,02 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 16,63 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 16,26 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate.

za 2010. godinu

- mjesec siječanj iznos od 16,23 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 15,89 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 17,08 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 18,29 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 18,71 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 16,16 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 18,27 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 14,06 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 17,06 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 17,84 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 18,51 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2011. godinu

- mjesec siječanj iznos od 14,60 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 16,21 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 39,39 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 17,71 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 90,67 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 70,45 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 66,11 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 91,02 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 128,77 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 64,62 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 64,98 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 66,03 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2012. godinu

- mjesec siječanj iznos od 66,23 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 66,12 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 67,18 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 67,07 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 83,45 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 81,00 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 81,89 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 81,79 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 81,98 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 83,67 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 83,38 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 97,93 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2013. godinu

- mjesec siječanj iznos od 69,54 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 85,03 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 85,99 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 85,25 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 85,77 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 86,38 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 87,46 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 87,60 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

- mjesec rujan iznos od 88,10 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna pa do isplate;

- mjesec listopad iznos od 88,37 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada pa do isplate;

- mjesec studeni iznos od 88,88 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog pa do isplate;

- mjesec prosinac iznos od 89,52 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca pa do isplate;

za 2014. godinu

- mjesec siječanj iznos od 89,80 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja pa do isplate;

- mjesec veljaču iznos od 90,31 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače pa do isplate;

- mjesec ožujak iznos od 91,09 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka pa do isplate;

- mjesec travanj iznos od 91,22 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja pa do isplate;

- mjesec svibanj iznos od 91,88 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja pa do isplate;

- mjesec lipanj iznos od 92,34 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja pa do isplate;

- mjesec srpanj iznos od 92,94 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja pa do isplate;

- mjesec kolovoz iznos od 110,39 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza pa do isplate;

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.729,51 euro (slovima: tisuću sedamsto dvadeset devet eura pedeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki IV. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. svibnja 2019. navodi da je 9. srpnja 2007. s prednikom tužene (Slavonska banka – Hypo Group Alpe Adria d.d.) u Osijeku, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, a prema kojem je tužena kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrila i stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 21.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka 9. srpnja 2007., pod brojem OV-9724/07. Ugovoren je rok otplate kredita od 7 godina, a kredit je ugovoren po kamatnoj stopi od 5,25% godišnje dekurzivno, a sa efektivnom kamatnom stopom EKS koja iznosi 6,01%. Namjena kredita je bila za kupovinu osobnog vozila. Kredit se otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a prvi anuitet je dospio 1. rujna 2007. Člankom 4. "Promjenjivost kamatne stope" ugovoreno je da tužitelj prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora.

Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, prednik V-tuženika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. sada Addiko bank d.d., Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je 20. ožujka 2018. odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. (presuda VTS-a donešena 13. lipnja 2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (stranica 7. do 10.). Nadalje pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V-tuženik HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. sada Addiko bank d.d., Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Obzirom su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003.- 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008., to je tužena sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08. i 125/11.), dužna vratiti sve što primi na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s člankom 111., člankom 1115. te člankom 1046. ZOO-a. Citira odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.), odredbu članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07., 125/07. i 79/09.) sada članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14. i 110/15.). Posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF je de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je pretplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zzk. Citira odredbu članka 111. stavka 1. i 3. ZOO-a te članka 6. stavka 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine" 28/13., 33/15. i 82/16.) te predlaže da mjesno i stvarno nadležni sud donese presudu:

"I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe članka 2., 3., 4. i 24. broj 5140230452- 20010424594/2007, sklopljenog između tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d., Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877 9. srpnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, 9. srpnja 2007., pod brojem OV-9724/07, a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF."

Budući je tužitelj preko punomoćnika 11. travnja 2019. zatražio svu potrebitu i nasušnu dokumentaciju (završni isplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, odluke tužene o promijeni kamatne stope, Izvješća o uplatama anuitete i dr.) s kojom bi mogao izvršiti pred vještačenje, odnosno s kojim bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, koliko je točno iznosila uplata u CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, a također kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa, no tužena mu je samo dostavila "ODGOVOR" od 16. travnja 2019. te je jasno odbila dati bilo kakvu traženu dokumentaciju tužitelju, pa iz tog razloga tužitelj nije u mogućnosti postaviti određen tj. specificiran tužbeni zahtjev, a budući je riječ o dokumentaciji koja se smatra zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže zbog odbijanja tužene da mu istu dostavi, to tužitelj temeljem odredbe članka 186.b stavka 1. i 2. i dr. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-e), predlaže sudu da donese rješenje:

"Nalaže se tuženiku da u spis predmeta dostavi na ime Ugovora o kreditu broj: 5140230452-20010424594/2007. od 9. srpnja 2007. ovjerenog kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka 9. srpnja 2007., pod brojem OV-9724/07 početni isplatni plan, završni isplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, odluke tužene u vezi promjene kamatne stope na ime predmetnog ugovora o kreditu do dana donošenja ovoga Rješenja, sve u roku od 15 dana."

Tužitelj će sukladno odredbi članka 186.b ZPP-a po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu:

"II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos na ime razlike između iznosa plaćene i ugovorene kamate, te iznos na ime razlike valutne klauzule koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, kao i troškove ovoga postupka sve u roku od 15 dana.

1.1. Podneskom od 12. prosinca 2024. tužitelj je predložio da sud donese presudu kako to proizlazi i izreke ove presude.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može se obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne). Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., 46/07., 79/07.) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tužena je dužna (a time i ovlaštena) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo, zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Zakonske odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete, pa je pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno bespredmetno.

Tužena ističe da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupala sukladno svim važećim kogentnim propisima. Postupala je sukladno važećem Zakonu o bankama (posebno se poziva na odredbe članka 172. stavka 2., članka 173. te članka 175. stavka 2.), zatim sukladno Zakonu o kreditnim institucijama od čijeg stupanja na snagu je potrošače obavještavala o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljala izmijenjeni otplatni plan, a sve sukladno članku 308. stavku 1. navedenog zakona, dok je sukladno članku 307. izradila i javno, na svojim internetskim stranicama, 1. siječnja 2011. objavila "Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.". Navedenom metodologijom jasno su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tužene. Parametri se poimence odnose na referentnu kamatnu stopu, kreditnih rizik države i fiksnu maržu. Metodologijom je jasno navedeno pojašnjenje svakog pojedinog parametra, datumi na koje tužena utvrđuje promjene istih kao i informacija o načinu provjere vrijednosti svakog pojedinog parametra od strane potrošača, tužitelja. Tužena se u cijelosti pridržavala i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine određuje u članku 59. obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati i: "odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti". Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine mijenja gore navedenu odredbu, i to u članku 74. utoliko što pored gore navedenog sadržaja, ugovor mora sadržavati: „U slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti." Predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Tužena je u potpunosti poštovala sve odredbe prava zaštite potrošača, te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tužene. Niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tužena kao banka trebala imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tužena i ispunila. Tužena sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014., nije imala zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Konačno, ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, dakle predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, sukladno članku 269. stavak 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužitelj je pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tužene kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope.

Tužena dalje ističe kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. O odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi se pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu je jasna, uočljiva i lako razumljiva, te sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Niti sam tužitelj ne čini spornim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne bi bila jasno naznačena ili uočljiva, dok o razumljivosti iste u konkretnom slučaju svjedoči činjenica da je tužitelj Ugovor o kreditu potpisao, te da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjenja od strane radnika tužene, kreditnog referenta prilikom odobravanja Ugovora o kreditu. Radnik banke je maksimalno odgovorno pristupio tužitelju te je tužitelja ozbiljno i potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope. Poslovna praksa tužene je prije sklapanja ugovora o kreditu s korisnikom kredita temeljito pročitati sve ugovorne odredbe i pojasniti smisao i posljedice ugovora. Tužitelju je i prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi, prilikom solemnizacije je, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu, ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta. Predmetni Ugovor o kreditu ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, stoga je protivno samom smislu solemnizacije utvrđivanje ništetnosti istog. Nadalje, i Hrvatska narodna banka kao regulatorno i nadzorno tijelo poslovanja kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, pa tako i tužene, u svojem očitovanju navodi da banke potrošačima uobičajeno svoje kredite i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu - kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke. Posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na način kako zahtijeva tužitelj, dovela bi do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Prava volja ugovornih strana je bila ugovaranje promjenjive kamate stope, što je razvidno iz ugovorene odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tužena ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tužene. Tužitelj je dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tužena slala tužitelju. Štoviše, tužitelj je konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora. Iz takvog postupanja tužitelja proizlazi da mu je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila prihvatljiva i da je želio ostati u takvom ugovornom odnosu.

U odnosu na navod tužitelja da bi bila ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tužena se poziva na odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, te ističe kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pa se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu navedenog članka. Naime, kreditni referent (radnik tužene) je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio izbor tužitelja, jer je tužena u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nudila i druge kreditne proizvode, npr. ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili kunske kredite. Međutim, tužitelj se odlučio upravo za sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. U slučaju ako bi se utvrdilo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, tužena ističe kako je za utvrđenje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe. Test poštenja sastoji se od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenom. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Drugi test, koji slijedi tek ako je prvi pozitivan, sastoji se od utvrđenja uzrokuje li takva ugovorna odredba znatnu neravnotežu "suprotno načelu savjesnosti i poštenja" (koje mora biti shvaćeno u smislu "uvjeta dobre vjere" iz članka 3. stavka 1. Direktive 93/13/ EEZ koji se nužno ne poklapa u cijelosti sa sadržajem načela savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima). Tek ako su oba pod-testa poštenja zadovoljena, određena ugovorna odredba se može utvrditi nepoštenom i stoga ništetnom. U odnosu na prvi dio testa, tužena ističe kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tužena u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imala kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogla predvidjeti kretanje tečaja CHF. Nije životno niti pravno uvjerljivo tvrditi da odredba o valutnoj klauzuli sama po sebi može prouzročiti neravnotežu između ugovornih stranaka na štetu potrošača. Odredba o valutnoj klauzuli može dovesti do toga da novčana obveza u hrvatskoj kuni bude veća ili manja za dužnika, ovisno o kretanju tečaja hrvatske kune u odnosu na stranu valutu. Podjednako je moguće da tečaj kune u odnosu na CHF poraste ili padne, što znači da je postojala jednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama. Potrebno je uzeti u obzir da nije bilo značajnijih fluktuacija CHF sve do 2009. godine, iz čega proizlazi da tužena, jednako kao ni tužitelj, nije imala razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF-a. Obzirom na navedeno, niti tužena, niti Hrvatska narodna banka, niti bilo tko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF, iz čega proizlazi kako je tužena postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Ovaj stav potvrdio je i Sud Europske Unije u Presudi od 20. rujna 2017., Ruxandra Paula A i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C- 186/16. Iz navedenog razloga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući nije razumno očekivati od tužene da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tužene da isključivo ona snosi valutni rizik.

Sukladno odredbi iz članka 84. ZZP/2003 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Tužena ističe kako je odredbom iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano: "Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti." Konkretna ugovorna odredba je u skladu s prisilnim propisom, Zakonom o obveznim odnosima. Navedeni stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi posl. br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Navedena ugovorna odredba je i razumljiva jer je tužitelju bilo potpuno jasno da će se tijekom otplate kredita glavnica obračunavati primjenom tečaja CHF u odnosu na kunu. Nije dopušteno beziznimno primjenjivati utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora, a pri tome ne ispitujući njihovu primjenu na konkretna činjenična utvrđenja u svakom posebnom postupku. Takav zaključak proizlazi i iz same presude VTSRH u kojoj sud navodi da su "pojedini potrošači od banaka mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće ..." Prema tome, VTSRH ističe da je on utvrđivao samo činjenice relevantne za kolektivni interes te priznaje mogućnost da se ne radi u svim pojedinačnim sporovima o jednakom činjeničnom utvrđenju, a time i da se ne može automatizmom zaključiti o nepoštenosti a time i ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, već da je test poštenosti potrebno primjenjivati u svakom konkretnom slučaju. Slijedom navedenog, standarde nepoštenosti pojedine odredbe, pa tako i odredbi za koje tužitelj u predmetnom postupku tvrdi da su ništetne, treba procjenjivati u vezi s konkretnim činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku. Tužena ističe i kako je razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli potrebno promatrati u kontekstu povijesnog monetarnog naslijeđa svake pojedine države. Naime, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli razumljiva je potrošačima u Republici Hrvatskoj i zbog toga što je njezine korištenje bilo uvriježeno u hrvatskoj povijesti (primjerice, štednje u bankama su se u pravilu ugovarale uz valutnu klauzulu, jednako kao i krediti; kupoprodajne cijene i cijene najma stambenih prostora u pravilu se ugovaraju uz valutnu klauzulu i slično). Iracionalno je stoga očekivati da tužitelj, koji je bio punoljetna i poslovno sposobna osoba u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, nije bio svjestan značenja odredbe o valutnoj klauzuli. Tužena je u svojim oglasima upućenim potencijalnim klijentima upozoravala na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tako je u svom glasilu pod nazivom "HYPO Times" iz 2005. godine upozoravala potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tužene i putem interneta te slano klijentima tužene poštom na njihove adrese. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužena aktivno radila na informiranju i edukaciji potrošača još u 2005. godini, odnosno i prije rasta tečaja CHF. Tako je u glasilu pod nazivom "HYPO Times" broj 8 iz prosinca 2005. godine (XII/05) pisala o "Kretanju tečaja u CHF i EUR", a u glasilu pod nazivom "HYPO Times" broj 7. iz lipnja 2005. godine (VI/05) o "Stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF", a isto je navela i u plaćenom oglasu u dnevnim novinama 24 sata od 6. rujna 2005. Osim navedenog, guverneri Hrvatske narodne banke su u više navrata u svojim javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za kredite vezane za valutnu klauzulu u CHF. Ustavni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. U-I-392/2011, i dr. od 13. prosinca 2016. odbio pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je zauzeo pravni stav da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

Naposljetku tužena ističe i prigovor zastare. Podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, jer se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. Tužena ističe kako tužbeni zahtjev nije uredan jer tužitelj potražuje isplatu ne navodeći konkretan iznos, niti kamate koje potražuje ne specificira prema dospijeću svakog pojedinog anuiteta. Nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj, kao korisnik kredita, raspolaže svim podacima za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže sudu tužbu u cijelosti odbaciti zbog neurednosti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka i naknaditi tuženoj troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate u roku 15 dana.

2.1. U podnesku od 23. prosinca 2019. tužena navodi da u konkretnom slučaju kredit nije konvertiran. U cijelosti osporava da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je tužitelj prihvatio opće akte tužene sa svim izmjenama i dopunama istih (točka VII.), budući tužitelj ne ističe razloge zbog kojih smatra da bi navedene odredbe bile ništetne, pa tužena takve tvrdnje tužitelja odbacuje kao paušalne i nedokazane.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2007 od 9. srpnja 2007. (list 8-16 spisa), otplatni plan (lista 17-19 spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 38 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Vuković iz Osijeka od 30. travnja 2020. (stranica 132-179 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudskog Dajane Vuković iz Osijeka od 28. listopada 2024. (stranica 363- 384 spisa), iskaz tužitelja (stranica 405 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nisu saslušani svjedoci VO, CO niti javna bilježnica Biserka Arambašić iz Osijeka, budući je tužena tijekom postupka (u podnesku od 23. prosinca 2019., u podnesku od 15. listopada 2024., na ročištu 14. studenoga 2024.) odustala od izvođenja tih dokaznih prijedloga.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnim pojedinih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (članak 3., 4. i 24.) kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 od 9. srpnja 2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) sklopljenom sa Slavonskom bankom d.d.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su 9. srpnja 2007. tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene Slavonska banka d.d. kao kreditor zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2007 kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.900,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupovinu osobnog vozila i plaćanje premije osiguranja,

- da je ugovoren rok otplate kredita 7 (sedam) godina (članak 3. točka 1.),

- da je ugovorena kamata od 5,25% godišnje, dekurzivno (članak 3. točka 2.),

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (članak 3. točka 3.),

- da prvi anuitet dospijeva do 1. rujna 2007. (članak 3. točka 4.),

- da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak 3. točka 4.),

- da je kamatna stopa promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke (članak 4. točka 1.),

- da korisnik kredita prihvaća odredbe Odluke o kamatnim stopama banke, kao i sve kasnije njezine izmjene i dopune (članak 24. točka 2.),

- da je tužena za trajanja otplate kredita u nekoliko navrata povećavala kamatnu stopu,

- da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu,

- da se radi o nekonvertiranom kreditu.

6. Nadalje je nesporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno i ista glasi: da je ovdje tužena Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te

- da je ovdje tužena Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka odnosno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno pravo na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je s tim u vezi sporna i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Ovaj sud je uvidom u podatke iz Sudskog registra, Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrdio da je tužena pravni slijednik Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., budući je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tužene, koja je tada imala naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Takozvanom kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja, Slavonska banka d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženom, te je tužena u predmetu po kolektivnoj tužbi mogla isticati da Ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni, međutim, prema presudama VSRH Rev-2221/18 te presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 13. lipnja 2019. to nije tako, pa se stoga učinak citiranih presuda proteže na tuženu neovisno je li ih zaključila Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ili Slavonska banka d.d., obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Naime, sukladno odredbi članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23.), upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni slijednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

9. Neosnovan je prigovor tužene da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

9.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)

– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tužene, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Tužitelj je potrošač u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba, te da se radi o namjenskom kreditu-za kupovinu osobnog vozila i plaćanje premije osiguranja, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da je sredstva kredita iskoristio za kupovinu automobila koji mu je služio za privatne, osobne potrebe, te da u trenutku podizanja kredita, a ni kasnije, nije bio vlasnik obrta niti tvrtke, niti je automobil unio u imovinu obrta odnosno tvrtke. Dakle, tužitelj je potrošač, a tužena trgovac te se radi o potrošačkom ugovoru, pa se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je obuhvaćen kolektivnom zaštitom.

11. U odnosu na prigovor tužene da odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu ne može biti ništetna, jer da je valutna klauzula dio hrvatskog pravnog poretka, normirana člankom 22. Zakona o obveznim odnosima, ovaj sud ukazuje da odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu nisu utvrđene ništenim jer da valutna klauzula ne bi bila dopuštena, već su utvrđene ništetnim iz razloga što ugovorne stranke nisu o istoj pojedinačno pregovarale.

12. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tužena ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

12.1. Tužena je iznijela da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, obavijestila tužitelja prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također, da je tužitelja, tijekom trajanja otplate kredita obavještavala o promjeni kamatne stope, kao i da je putem različitih sredstava obavještavanja tužitelj imao biti upoznat s valutnom klauzulom i njezinim značenjem, odnosno činjenicom da tijekom otplate kredita može doći do promjene tečaja odnosno kamatne stope.

12.2. Tužena se poziva na „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria bank d.d.“ kojom su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tužene. Međutim, navedena Metodologija po svojem sadržaju obuhvaća isključivo definicije pojmova kao što administrativna kamatna stopa, EURIBOR, LIBOR, ZIBOR, financijske izvedenice ili derivati kao što su CDS odnosno "credit default swap", premije rizika na državne obveznice (5Y CDS), sve s upućivanjem za detaljnije informacije na neke druge mrežne stranice i domene koje ne pripadaju podnositeljici (pravnoj prednici i članicama koncerna), te matematičku formulu za korekciju kamatne stope, razumljive tek osobama sa specifičnim ekonomskim znanjem. Međutim, nigdje se ne objašnjava potrošaču na njemu razumljiv način što ti pojmovi znače za njegovu novčanu obvezu i kako će utjecati na određivanje kamatne stope i eventualni pad ili rast visine anuiteta kredita. Pored toga, tužena nije pružila dokaze da je Metodologiju predala tužitelju prije sklapanja predmetnog ugovora.

12.3. Tužitelj je iskazao da je, koliko se sjeća, ugovor o kreditu podigao 2007. godine, naime, odlučio je kupiti automobil, iz auto kuće uputili su ga u Slavonsku banku u Retfali. Nije mogao birati neku drugu banku, budući je auto kuća poslovala sa Slavonskom bankom. U banci su mu ponudili ugovor o kreditu u CHF, nije imao opciju birati ugovor u nekoj drugoj valuti, rekli su mu da je to najpovoljniji i najsigurniji kredit, bilo je tako reći uzmi ili ostavi. Kredit u CHF mu nije bio opcija, bio mu je nepoznat, ali su mu u banci rekli da ništa ne brine da je kredit u CHF siguran, stabilan, da neće doći do rasta niti tečaja niti valute. Nije bilo uopće govora o tome da bi moglo doći do bilo kakvih promjena u tečaju odnosno kamatnoj stopi, nije mu rečeno od kojih elemenata se sastoji odnosno koji utječu na promjenu kamatne stope odnosno tečaja. Ugovor o kreditu je pročitao i bitno mu je da rata bude takva da ju može uredno otplaćivati kroz sve vrijeme otplate kredita. Što se tiče ostalih odredbi ugovora nije ih baš razumio, po struci je kemijski tehničar. U početku, rata mu je bila 1.450,00 kn da bi s vremenom počela rasti i dosegla iznos od 2.050,00 kn. Da je znao da će doći do takove promjene u visini rate ne bi zaključio takav ugovor. Kredit je otplaćivao na način da je stavio administrativnu zabranu na plaću na način da mu je svaki mjesec prethodno dospijeću rate kredita ustezana rata kredita. Kada je došao u Slavonsku banku razmatrao je i uzimanje kredita u nekoj drugoj valuti, s tim pitanjem se i obratio službeniku u banci, ali mu je rečeno da je kredit u CHF najbolji na tržištu i da ga svi uzimaju. Nije pokušao utjecati na odredbe kredita, odnosno pregovarati o nižoj kamatnoj stopi jer to ustvari nije bilo niti moguće, a njemu je bilo bitno da zna koja je rata kredita i da je može otplaćivati.

12.4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bilo pregovora oko uvjeta kreditiranja, već da je ustvari sve funkcioniralo po principu "uzmi ili ostavi", da tužitelju nije rečeno od kojih elemenata se sastoji odnosno koji utječu na promjenu kamatne stope odnosno tečaja, jer da je obaviješten o promjeni tečaja odnosno kamatne stope u visini do koje je kroz otplatu kredita došlo, ne bi niti uzeo takav kredit. Obzirom na tuženoj leži teret dokaza da je prilikom sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu tužitelja obavijestila o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja, a tu okolnost tužena nije dokazala, to se navod tužene da je tužitelj u cijelosti obaviješten o uvjetima kreditiranja, ukazuje neosnovanim.

12.5. Budući se o odredbama članka 3., 4. i 24. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo odnosno iste su bile unaprijed formulirane od strane tužene i tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, to i ovaj sud utvrđuje da se navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom članka 81. stavka 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tužene u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

12.5.1. Ne stoji navod tužene da tužitelj traži ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je prihvatio opće akte tužene sa svim izmjenama i dopunama istih, budući tužitelj takav zahtjev nije postavio, već je njegov zahtjev za utvrđenjem baziran na ništetost ugovornih odredbi u člancima 3., 4. i 24. predmetnog Ugovora o kreditu od 9. srpnja 2007., kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tužene i otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu za tečaj valute CHF.

12.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tužena, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (članak 81. do 88. ZZP/03).

13. Nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

13.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014., a ističe 13. lipnja 2019. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. svibnja 2019. ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope.

13.2. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018., a ističe 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 16. svibnja 2019., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule.

13.3. Obzirom na iznijeto ovaj sud nalazi da zahtjev tužitelja kojim potražuje povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije u zastari.

14. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dajani Vuković iz Osijeka 30. travnja 2020., iz kojeg proizlazi da je razlika više plaćenih anuiteta otplate kredita koja je nastala uslijed promjene visine kamatnih stopa iznosila 7.764,49 kn, dok je visina više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja valute CHF prema valuti kuna iznosila 30.066,81 kn.

14.1. Na ročištu 8. listopada 2024. tužitelj je predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da sudski vještak sačini izračun u važećoj valuti eur, dok je na ročištu 14. studenoga 2024. iznio kako je dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a prema zadatku kojega je vještaku dao sud na ročištu 8. listopada 2024. nejasna, nije vidljivo na što se točno odnose pretplate, obzirom se radi o tri različite tablice, niti je vidljivo na koji način je vještakinja sumarno došla do određenih iznosa. Stoga je tužitelj predložio da sudski vještak sačini dopunu na način da posebno iskaže preplate po godinama i mjesecima za pretplatu po kamatnoj stopi i to na način da iskaže samo pozitivne pretplate i bez uračunavanja negativnih pretplata po kamatnoj stopi. Na isti način predložio je da se posebno iskaže pretplata po godinama i mjesecima po valutnoj klauzuli, i to na način da se iskažu samo pozitivne pretplate bez uračunavanja negativnih pretplata po valutnoj klauzuli.

14.2. Iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 27. studenoga 2024. proizlazi da samo pozitivna razlika nastala uslijed jednostrane odluke o promjeni visine kamatne stope iznosi 1.036,31 EUR, dok samo pozitivna tečajna razlika iznosi 4.108,13 EUR-a.

14.3. Tužitelj je u podnesku od 12. prosinca 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da na ime preplaćenih kamata za razdoblje od listopada 2007. godine pa do zaključno kolovoza 2014. godine potražuje ukupan iznos od 1.036,31 eur, dok na ime preplaćene tečajne razlike za razdoblje od rujna 2007. godine pa do zaključno kolovoza 2014. godine potražuje ukupan iznos od 4.108,13 eura.

14.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, time da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka, a prigovor tužene da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovoren fiksni tečaj, svodi se na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Naime, vještak je nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.

14.5. Nije osnovan navod tužene da bi trebalo umanjivati preplaćene iznose za iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene. Naime odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., je prošireno vijeće toga suda izrazilo stav da u situacijama kao što je predmetna (kada se zahtjeva djelomično utvrđenje ništetnim odredbi ugovora) sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, osim ukoliko u tom pravcu nije istaknut prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, a što je u predmetnom slučaju izostalo.

14.6. Na ročištu 14. studenoga 2024. je odbijen i prijedlog tužene za provođenjem financijsko - knjigovodstvenog vještačenja primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u kunama na dan sklapanja kreditnog ugovora, jer takovo što nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu. Pri tome ovaj sud ukazuje da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi valja primijeniti ona početno ugovorena kamatna stopa između stranaka koje je rezultat njihove volje prilikom sklapanja ugovora.

14.7. U podnesku od 3. siječnja 2025. tužena je, a očitujući se na podnesak tužitelja od 12. prosinca 2024., iznijela da se protivi preinaci tužbe, budući da je tužitelj do tada tužbenim zahtjevom zahtijevao, isplatu po osnovi valutne klauzule u visini od 3.990,55 eura, dok podneskom od 12. prosinca 2024. potražuje isplatu iznosa od 4.108,13 eura s iste osnove, isto tako do sada tužbenim zahtjevom zahtijevao je isplatu po osnovi promjene kamatne stope u visini od 1.030,53 eura, dok podneskom od 12. prosinca 2024. potražuje isplatu iznosa od 1.036,31 eura. Na taj način tužitelj povećava tužbeni zahtjev te time čini preinaku tužbe u nedopuštenoj fazi postupka s obzirom da je prethodni postupak već prije zaključen, dok ujedno ne postoje iznimke iz članka 190. stavka 2. zbog kojih bi tužitelju bila dozvoljena preinaka u fazi glavne rasprave. Stavlja prigovor zastare u odnosu na preinačene iznose.

14.7.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja od 30. travnja 2020. po osnovi ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potraživao ukupno isplatu iznosa od 7.764,49kn / 1.030,52 eura, a po osnovi ništetne ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli 30.066,81 kn / 3.990,55 eur, dok je podneskom od 12. prosinca 2024. potraživao po osnovi ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatu iznosa od ukupno 1.036,31 euro, a po osnovi ništetne ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli 4.108,13 eura. Međutim, u situaciji kada je tužitelj već u tužbi utužio kamatnu stopu i tečajnu razliku, dakle i taj iznos koji je konačnim zahtjevom nešto veći od onoga u tužbi, a kojega je naknadno izračunala financijska vještakinja, imajući u vidu da se tako preinačeni tužbeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, time nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, to se tužena takvoj preinaci (neprava preinaka) u smislu odredbe članka 191. stavka 2. ZPP-a ne može niti protiviti. Uostalom sud je na raspravnom zapisniku 9. travnja 2025., a u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP, dopustio preinaku tužbe iz podneska od 12. prosinca 2024. smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

14.8. U odnosu na zastaru povišenog dijela tužbenog zahtjeva, ovaj sud navodi da zastara nije nastupila. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

14.9. Uzgredno ovaj sud napominje da je uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 30. travnja 2020., utvrdio da je sudski vještak izračunao za svaki pojedini anuitet razliku između ugovorene kamate i kamate koja se tijekom postupa mijenjala, bilo da je bila viša ili niža od početno ugovorene, te razliku između početnog tečaja CHF i tečaja koji se tijekom otplate mijenjao, bilo da je bio viši ili niži od početno ugovorenog. U slučaju da je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene odnosno da je tečaj bio niži od početno ugovorenog, takva razlika iskazana je s predznakom minus (-). Prilikom, sumiranja tih pojedinačnih mjesečnih iznosa sudski vještak je pozitivne razlike umanjio za negativne i dao ukupan iznos, koji je kasnije tijekom postupka tužitelj uzeo kao ukupan iznos, ali kad je tužitelj naznačivao svaki pojedini mjesečni iznos on nije umanjivao pozitivne razlike s negativnim, već je uzeo u obzir samo pozitivne razlike, pa ustvari ukupan iznos nije odgovarao zbroju pojedinačnih iznosa, što je ovaj sud otklonio dajući zadatak vještaku da iskaže samo pozitivne razlike nastale uslijed promjene kamatne stope odnosno pozitivne tečajne razlike.

15. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu.

15.1. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04. i 35/05.), od 1. studenoga 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

16. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 21. studenoga 2019. u iznosu 200,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. veljače 2020. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 13. travnja 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 8. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 14. studenoga 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 12. prosinca 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 9. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 14. travnja 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.700,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 2.125,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 eura i trošak uplaćenog predujam za vještačenje u iznosu 398,17 eura. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.576,26 eura.

16.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 1. ožujka 2021., budući isti nije bio nužan za vođenje ovoga postupka, jer istim dodatno pojašnjava stupnjevitu tužbu, što je već učinio u ranijem tijeku postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 28. svibnja 2020., od 7. listopada 2024., od 29. listopada 2024., od 11. studenoga 2024., od 15. siječnja 2025. jer isti također nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe za presudu, budući nije imao taj trošak jer spisu ne prileže dokazi da je platio pristojbu za presudu P- 567/2019-31 od 26. svibnja 2021., dok u smislu odredbe Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), stoji da ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku.

16.2. Tuženoj je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje reviziju u iznosu 300,00 eur (Tbr. 10. točka 6. Tarife) i trošak sastava revizije u iznosu 300,00 eura (Tbr. 10. Točka 6.) što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje 750,00 eura. Priznat joj je i trošak plaćene sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu 96,75 eura. Dakle, tuženoj je priznat trošak u ukupnom iznosu od 846,75 eura.

16.3. Tužena je izjavila žalbu protiv ranije presude posl. broj P-567/2019-31 od 26. svibnja 2021., s kojom je u pretežitom dijelu odbijena kao neosnovana, pa joj nije priznat trošak sastava žalbe niti trošak sudske pristojbe za žalbu, ostali troškovi joj nisu priznati obzirom je izgubila u sporu.

17. Nakon prijeboja troškova stranaka, i to troška tužitelja u iznosu 2.576,26 eura i troška tužene u iznosu 846,75 eura proizlazi da je tužena u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.729,51 euro na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 14. travnja 2025., kao dana presuđenja (članak 151. stavak 3. ZPP-a), pa do isplate.

18. Obzirom na sve naprijed iznijeto valjalo je odlučiti kao izreci presude.

U Osijeku 14. travnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Atila Šilješ, odvjetnik u Osijeku

2. Odvjetničko društvo Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte