Poslovni broj: Us I-1364/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Tokiću odvjetniku u [adresa]., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) MD (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 14. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/20-01/323, Urbroj: 512- 2501-24-28 od 18. travnja 2024. te za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/19-01/560, Urbroj: 512M2-6510-24-37 od 11. ožujka 2024.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 561-01/20-01/323, Urbroj: 512-2501-24-28 od 18. travnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/19- 01/560, Urbroj: 512M2-6510-24-37 od 11. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1955., za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991. temeljem pripadnosti P 3102.

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija navedeno drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne primjene pravila postupka. Ističe se u tužbi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo tužitelja neosnovano odbili evidentirati kao pripadnika HV u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 1. listopada 1991. Tužitelj da je u navedenom razdoblju bio pripadnik HV-a. Razlog zašto isti nije evidentiran u tom razdoblju odnosno zašto to razdoblje nije navedeno u očitovanju Zapovjedništva HV-a tužitelju da nije poznato. U navedenom razdoblju tužitelj da je bio zapovjednik 1. voda 1. odjeljenja druge bojne 163. brigade HV (ZNG-a) te da je zapovijedao sa sveukupno 10 ljudi. Navedenu činjenicu tužitelj da dokazuje s jedinom dokumentacijom koju mu je izdao/dao tuženikov Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik. Isti da mu nisu htjeli izdati/dati javnu ispravu temeljem koje bi nedvojbeno dokazali tu činjenicu već da su samo, na tužiteljevo uzastopno i uporno traženje, kopirali dva dokumenta i to popis pripadnika 1. voda 1. odjeljenja druge bojne 163 brigade HV (ZNG-a) te popis razdoblja u kojem je tužitelj bio pripadnik navedenog voda. Na navedene okolnosti u upravnom postupku da su iskazivali brojni svjedoci. Ističe se da je svjedok FD naveo da je tužitelj pristupio VP 3102 istoga dana, 28. lipnja 1991., i da su bili na položajima u Konavlima na Banovini, ali da tada nije bilo borbenih djelovanja. Također da je potvrdio da je tužitelj obnašao dužnost zapovjednika odjeljenja. Svjedoka VD da potvrdio pripadnost tužitelja VP 3102 u razdoblju prema granici sa Crnom Gorom na mjestu Debeli Brijeg te da je izjavio da su bili naoružani vlastitim naoružanjem i da borbena djelovanja nisu počela prije 1. listopada 1991. Svjedok ĐD da je potvrdio raspoređivanje duž granice prema Crnoj Gori i naveo da su imali staru uniformu bivše JNA s prišivenim oznakama ZNG RH. Također da je naveo da nema status hrvatskog branitelja iz spornog razdoblja. Svjedok SD da je naveo da je tužitelj bio pripadnik VP 3102 zapovjednik voda u spornom razdoblju te potvrdio da postoji popis ljudi kojeg je napravio tadašnji zapovjednik TO Dubrovnik pokojni BD, ali da nema saznanja gdje se popis nalazi. Svjedok JD da je potvrdio navode prethodnih svjedoka o pripadnosti VP 3102 i borbenim djelovanjima koja su započela 1. listopada 1991. Svjedok ČD da je potvrdio navode o pripadnosti tužitelja VP 3102 borbenim djelovanjima koja su započela 1. listopada 1991. Ističe se da je tužitelj saznanja da je FD (osobi kojom je isti zapovijedao u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 1. listopada 1991.) priznat status hrvatskog branitelja za razdoblje za koje tužitelju nije priznat status tj. za sporno razdoblje. U odnosu na razloge donošenja spornog rješenja koji se odnosi na činjenicu da u spornom razdoblju tužitelj nije pružao neposredan direktni otpor neprijatelju (zbog toga što, po njihovom saznanju, u spornom razdoblju nije bilo borbe) ističe se da navedeni stav nije u skladu s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji jer da sukladno članku 3. stavak 2. na koje se tuženi poziva, hrvatskim braniteljem se ima smatrati svaka osoba koja je sudjelovala u obrani Republike Hrvatske na način kako je opisano u navedenom članku, a ne samo koja je sudjelovala u izravnim borbenim djelovanjima. Zauzimanja navedenog stava od strane tuženika, te gledajući istoga kroz prizmu priznavanja statusa hrvatskog branitelja FD za sporno razdoblje, tužitelju da je povrijeđeno ustavno zajamčeno pravo jednakosti pred zakonom. U tom dijelu pobijano rješenje da je neosnovano. U odnosu na navode koje se odnose na nepostojanje evidencije o pripadnosti se ističe da takva činjenica ne može biti temelj za donošenje pobijanog rješenja. U početku nastajanja Hrvatske države i Oružanih snaga da je logično i prirodno da ne postoji evidencija o pripadnosti svih hrvatskih branitelja. Upravo zbog navedene činjenice da je došlo do iniciranja postupka. U slučaju nepostojanja pisanih tragova/popisa hrvatskih branitelja u određenoj postrojbi navedena činjenica da se dokazuje drugim dokaznim sredstvima. U konkretnom slučaju tužitelj da je nesporno navedenu činjenicu dokazao iskazima svjedoka i dostavljenom drugom dokumentacijom. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje poništi te da se predmet vrati na ponovni postupak. Ujedno je zatražio da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni, citira odredbu članka 3. i članka 179. točka a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja te predlaže da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.U sporu je održavanjem rasprave 21. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika ostao pri navodima iznesenim tijekom postupka ističući da je tužitelj nepravedno zakinut zbog administrativnog formalizma jer da, ako je jednom pripadniku VP 3102 priznat status branitelja pod istim okolnostima, onda da se mora priznati i tužitelju. Nadalje, tuženik da ignorira svjedočanstva suboraca te da se poziva isključivo na evidencije koje da su nepotpune i nesigurne. Pravda da se ne smije temeljiti na birokratskim propustima već na činjenicama i jednakosti pred zakonom.

6.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao pri svim navodima iz odgovora na tužbu te kod prijedloga da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka GD, OD, ĐD, SD JD te ČD te da se od tuženika zatraži dokumentacija u odnosu na ND, jer je sud ocijenio da je izvođenje tih dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

8.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok to tuženik nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 07. prosinca 2018. Područnom odsjeku za poslove obrane Dubrovnik podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991. (pripadnost 163. brigadi 2. bojna 1. satnija 1. desetina); da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 24. rujna 2020. zahtjev tužitelja odbijen; da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 24. rujna 2020. odbijena; da je tužitelj potom pred ovim sudom pokrenuo upravni spor u kojem su presudom poslovni broj 10 UsImio-437/20-8 od 21. svibnja 2021. poništena navedena rješenja te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak; da je u izvršenju navedene presude prvostupanjskim rješenjem od 19. listopada 2021. zahtjev tužitelja ponovo odbijen; da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

12.U izvršenju navedenog rješenja prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 18. ožujka 2024. ponovno odbilo zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991. Temeljem pripadnosti VP 3102.; tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 18. travnja 2024. odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenje. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti navedenih rješenja.

13.Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19, 84/2021, 156/2023 - dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

14.Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

16.Tužitelj u svom zahtjevu podnesenom Područnom odsjeku za poslove obrane Dubrovnik dana 07. prosinca 2018. navodi da je bio u 163. brigadi 2. bojna 1. satnija 1. desetina od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991., da je bio zapovjednik desetine te da mu je dužnost bila raspoređivanje suboraca na položajima i briga o njihovoj opskrbi.

17.Prema očitovanju Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske, Odjela G-1, Klasa: 561-01/19-01/18, Urbroj: 3468-G1-01-19-2 od 18. srpnja 2019. tužitelj je evidentiran kao pripadnik VP 3102 Dubrovnik (163. brigada HVR) u razdoblju od 22. lipnja 1992. do 16. kolovoza 1994. dok kroz sporno razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991. nije evidentiran kao pripadnik VP 3102.

18.Tužitelj je u svom iskazu (zapisnik od 03. kolovoza 2021.) ostao pri navodima iz svog zahtjeva dodajući da kroz sporno razdoblje nije bio zaposlen, da se ne sjeća da li je primao naknadu plaće te je na upit službene osobe gdje se nalazio kroz razdoblje od 02. listopada 1991. do 21. lipnja 1992, naveo da ga je doktor vratio iz postrojbe zbog zdravstvenih razloga (problemi sa ušima).

19.Spisu prileži popis za 2. bojnu brigade ZNG, I satnija (četa), T88-123, zapovjednik bojne SD, između ostalih, za I vod – I odjeljenje u kojem je naveden tužitelj – zapovjednik, kroz razdoblje od 28. lipnja do 01. listopada 1991. Spisak je potpisan, između ostalih, po Zapovjedniku TOO Dubrovnik BD, Zapovjedniku 2. Bojne brigade ZNG SD, tužitelju (Zapovjednik I odjeljenja (I. voda), a potpisi kojih su ovjereni od Županije Dubrovačko neretvanske, Ureda za opću upravu, Matičnog ureda Župa Dubrovačka dana 04.studenog 1997. Klasa: 037-02/970415-4696, Urbroj: 2117-11-24-97-2. Navedeni popis pronađen je u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik.

20.Prvostupanjsko tijelo saslušalo je i svjedoke: ND (zapisnik od **.**.2019.), SD, KD (zapisnici od **.**.2021.), JD (zapisnik od **.**.2021.), OD (zapisnik od 11. siječnja 2022.), a spisu prileži i pismeno ĐD datirano sa 21.veljače 2022.

21.Svjedok ND (ima status branitelja, između ostalog, kroz razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991.) je naveo da su se obukli isti dan tj. 28.lipnja 1991., da su bili na položajima u Konavlima na Banovini, da je tužitelj obnašao dužnost zapovjednika odjeljenja, da je bio naoružan automatskom puškom, da tada nije bilo borbenih djelovanja, no, nema saznanja gdje se tužitelj nalazio kroz razdoblje od 02. listopada 1991. do pristupanja u VP 3102 dana 22. lipnja 1992. Navode svjedoka GD u bitnome potvrđuje i svjedok SD (ima status branitelja, između ostalog, kroz razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991.), isti potvrđuje i da je borbeno djelovanje započelo 01. listopada 1991., kada su se zbog nadmoći neprijatelja povukli prema Dubrovniku. Ovaj svjedok naveo je da postoji spisak ljudstva koji je napravio tadašnji zapovjednik Teritorijalne obrane Dubrovnika pok. BD, a kada mu je službena osoba predočila spisak pod Urbrojem: 512M2-68/02-19-7 potvrdio je da se radi o tom spisku te da je upravo na temelju tog spiska stekao status branitelja iz Domovinskog rata. Sve navedeno potvrđuje i svjedok ČD (ima status branitelja, između ostalog, kroz razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991.) a jednako tako i svjedok JD (ima status hrvatskog branitelja, između ostalog, kroz razdoblje od 01. srpnja 1991. do 22. listopada 1991.) kao i svjedok VD (nema status branitelja za predmetno sporno razdoblje).

22.Spisu prileži pisana izjava ĐD (koji je također bio pozvan u svojstvu svjedoka u predmetnom upravnom postupku), datiranoj sa 21. lipnja 2022. , u kojoj navodi da nije pristupio kao svjedok za gospodina TD (ovdje tužitelja) zbog bolesti i teške obiteljske situacije. Naveo je da mu je ostalo u pamćenju da su bili u osnovnoj školi Gruda [adresa] odakle su raspoređivani uzduž granice prema Crnoj Gori te da su imali stare uniforme od bivše JNA na koje su prišili ZNG RH. Izjavi je priložio i svoju vojnu knjižicu gdje je u rubrici sudjelovanje u ratu, između ostalog, evidentirano razdoblje od 01. srpnja 1991. do 24. listopada 1991. u VP3102 Dubrovnik.

23.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

24.Naime, prema citiranim odredbama ZHBDR-a je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz traženo razdoblje potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske te u traženom razdoblju sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.

25.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, po ocjeni ovoga suda, u konkretnoj upravnoj stvari nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz odredbe članka 3. ZHBDR-a. Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka te gore navedenog spiska (pronađenog u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik) dalo bi se zaključiti da je tužitelj bio pripadnik 2. bojne brigade ZNG, I satnija (četa) kroz predmetno razdoblje od 28. lipnja 1991. do 01. listopada 1991. te da je bio zapovjednik desetine, a sam tužitelj navodi da mu je dužnost bila raspoređivanje suboraca na položajima i briga o njihovoj opskrbi. Međutim, činjenica je da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da kroz navedeno razdoblje nije bilo borbenih djelovanja, da su borbena djelovanja započela 01. listopada 1991. pa nadalje te da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 3102 Dubrovnik (163. brigada HVR) u razdoblju od 22. lipnja 1992. do 16. kolovoza 1994. Kako dakle kroz predmetno traženo razdoblje nije bilo borbenih djelovanja odnosno oružanog otpora agresoru te da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 3102 Dubrovnik (163. brigada HVR) u razdoblju od 22. lipnja 1992. do 16. kolovoza 1994. to se u konkretnom slučaju ne može smatrati ni da se radi o djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Slijedom navedenog je utvrditi da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR-a da se tužitelju prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz traženo razdoblje.

26.Uzevši u obzir sve izloženo te činjenicu da su svjedoci, saslušanje kojih tužitelj predlaže u ovom sporu, saslušani tijekom upravnog postupka, to ovaj sud nije smatrao potrebnom saslušavati iste i u ovom upravnom sporu, radi čega su ti dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni. Ovaj sud nije prihvatio ni prijedlog tužitelja da se pribavi dokumentacija koja se odnosi na svjedoka ND jer dokumentacija koja se odnosi na tog svjedoka odnosno je li istome priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

27.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko, rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa.

28.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

29.Budući tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 14. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.