Poslovni broj: Psp-2/2025-40

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željana Kosović, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika UR, OIB; 84610825132, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, 14. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se zahtjev tužitelja:

“Tuženik UR iz Mlina, [adresa] smetao je tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti preko čest. br. 528/1 k. o. [katastarska općina] u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, koje je vlasnik tužitelj VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u korist koje postoji pravo prolaza skalinima i prolazom označenim narančastom bojom na kopiji plana od 22. studenog 2021. godine Područnog ureda za katastar Dubrovnik, koji prolaz i skalini se nalaze na južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja služnost se sastoji od prolaza pješice kako je to označeno na navedenoj kopiji plana koji čini sastavni dio ove presude, time što je dana 16. studenog 2021. godine vikao, derao se i prijetio braneći prolaz skalinima i prolazom, pa mu se ubuduće zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda stvarne služnosti, te se nalaže tuženiku odmah dozvoliti tužitelju i njegovoj obitelji i korisnicima njegove obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nesmetan prolaz preko navedenog prolaza i skalina.“

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 1.082,66 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 13. prosinca 2021. i tijekom postupka tvrdi da je vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su obojica zemljišta kupili 80-tih godina prošlog stoljeća, no drugačijeg oblika od današnjeg, pa da su 27. studenog 2000. sklopili ugovor o zamjeni nekretnina tako da je on tuženik dao dio svoje nekretnine u površini od 64 m2, a tuženik njemu dio svoje nekretnine površine 36 m2, s tim da je tuženikova nekretnina tada nosila oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pojašnjava da su zajednički tijekom 1986. izgradili skale na dijelu njegove nekretnine i to zapadnom dijelu koji je on dao tuženiku, a da su ugovorom o zamjeni nekretnina od 27. studenog 2000. dogovorili da on zadržava pravo tajnog prolaza ovim skalama. Navodi da je inače pristao na ovaj dogovor jer su u rodbinskim odnosima i tuženik bez njega ne bi mogao formirati svoju građevinsku česticu jer tuženik nije imao pristup svojoj nekretnini.

1.2. Tužitelj tvrdi da se do 16. studenog 2021. koristio ovim zajedničkim skalama i prolazom koji se nalaze zapadno od njegove obiteljske kuće i to stoga jer se istima pristupa na kat njegove kuće, a da su uz njega isto činili i njegovi podstanari, ukućani i posjetitelji, da bi tuženik 15. studenog 2021. njegovim podstanarima FR i ŽR zabranio prolaz uz prijetnje riječima ¨Past će mrtva glava tko stane na ove stepenice! Ubit ću ga!¨, pa da isti iz straha više ne koriste stepenice. Navodi da kod njega već 16 godina žive i drugi podstanari, TR i OR te da su i oni do istoga dana koristili prolaz i skale radi pristupa perilici na prvom katu kuće, ali više zbog straha od tuženika.

1.3. Slijedom navedenog, a kako je neuspješno pokušao razgovarati s tuženikom, predlaže utvrditi navedeni čin smetanja posjeda stvarne služnosti preko k. č. [katastarska čestica] u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naložiti tuženiku da dopusti tužitelju, njegovoj obitelji i korisnicima njegove obiteljske kuće nesmetan prolaz te mu zabraniti takvo ili slično buduće smetanje njegovog posjeda, sve uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik tvrdi da je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u novoj izmjeri Područnog ureda za katastar Dubrovnik nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da sporne skale nisu zajedničke već isključivo njegove. Ukazuje da se stvarna služnosti osniva uknjižbom u zemljišnoj knjizi, a da je jasno da ista nije uknjižena, čime navedeno pravo nije osnovano. Ističe da je u ugovoru o zamjeni nekretnina izričito ugovoreno da pravo prolaza predmetnima skalama ima isključivo VR, ne i druge osobe, čime da je jasno da tužitelj ovo pravo nije mogao samovoljno prenositi na druge osobe. Tvrdi da su tužiteljevi podstanari oduvijek koristili prilaz s druge strane tužiteljeve kuće, no da je tužitelj nedavno na tom prilazu napravio prostor za roštilje i druženje pa da mu od tada smeta da podstanari tuda prolaze, radi čega ih je uputio na ove sporne skale.

2.2. Tuženik tvrdi da je FR i ŽR **.**.2021. zabranio prolaz pa da je jasno i da je protekao prekluzivni rok za traženje posjedovne zaštite, s tim da osporava da bi istima uputio navedene riječi. Prigovara i aktivnoj legitimaciji tužitelja obzirom sam tvrdi da je prolaz zabranjen FR i ŽR, ne njemu.

2.3. Slijedom navedenog, predlaže odbiti zahtjev tužitelja i naložiti istom da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3.1. Nakon provedene glavne rasprave ovaj sud je rješenjem poslovni broj Psp- 53/2021-30 od 30. travnja 2024. odbio zahtjeve tužitelja te istom naložio da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3.2. Odlučujući o žalbi protiv rješenja ovog suda od 30. travnja 2024., Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-1098/2024-3 od 3. siječnja 2025. ukinuo rješenje ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

3.3. Drugostupanjski sud zaključuje da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj ne uživa posjedovnu zaštitu kao posredni posjednik jer da iz spisa proizlazi da su najmoprimci tužitelja nesmetano koristili sporno stepenište i prolaz sve dok im tuženik to nije zabranio upućivanjem verbalnih prijetnji. Ukazuje se da je raspravljanje o samoj naravi služnosti (osobna ili stvarna) isključeno je navedeno predstavlja ocjenu prava na posjed i pravnu osnovu posjeda, a da se u konkretnom slučaju radi o odnosu tužitelja, kao posrednog posjednika, i tuženika, kao treće osobe, pa da je u njihovom međusobnom odnosu isključeno raspravljanje o pravu na posjed i pravnoj osnovi posjeda. Uputa je da je u ponovljenom postupku potrebno ocijeniti jesu li najmoprimci tužitelja posljednji mirni posjednici prava stvarne služnosti prolaza i je li tuženik opisanim radnjama smetao njihov posjed.

4.1. Na glavnoj raspravi su pregledani geodetski snimak koji 18.2.2014. izradio dipl.ing. geod DR, geodetski snimak postojeće stanja, ugovori o najmu stana, ugovor o zamjeni nekretnina od 27.11.2020., ugovor o diobi nekretnina od 29.3.2002., izvadak iz zemljišne knjige, posjedovni list, dopise MPU, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja granične policije Gruda, pročitani iskazi tužitelja i tuženika te svjedoka KR, OR, TR, FR, ŽR, GR, RR, SR, NR, MR, ER, ŠR, zapisnik o uviđaju na licu mjesta.

4.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni niti su već provedeni ponovljeni jer je je ocijenjeno da bi izvođenje istih bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka i dovele do povrede hitnosti postupanja u predmetu zaštite od smetanja posjeda.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja osnovani.

6. Predmet spora je smetanje posjeda služnosti prolaza skalama na nekretnini tuženika i to zabranom tuženika najmoprimcima tužitelja da koriste predmetni prolaz.

7.1. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je stavkom 5. istog članka propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona, a stavkom 3. istog članka da kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

7.2.Člankom 22. ZV-a je propisano:

(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

(3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

7.3. Nadalje, člankom 23. ZV-a je propisano:

(1) Zaštitu posjeda ovlašten je tražiti i posredni posjednik, s time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.

(2) Posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednoga posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

7.4. Konačno, čl. 21. st. 3. ZV-a je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

8. Između stranaka nije sporno da je se skale i prolaz nalaze na nekretnini tuženika, da obje stranke koriste skale najkasnije od 2000. godine, svaki za prilaz svojoj kući, da su najmoprimci tužitelja koristili predmetni prolaz i skale za pristup kući tužitelja te da im je tuženik isto zabranio.

9. U postupku je sporno:

- je li tužitelj pravovremeno pokrenuo ovaj postupak obzirom na trenutak zabrane njegovim najmoprimcima da prolaze spornim dijelom nekretnine,

- je li tužitelj ovlašten tražiti posjedovnu zaštitu obzirom je tuženik prolaz zabranio tužiteljevim najmoprimcima, a ne tužitelju,

- jesu li tužiteljevi najmoprimci u trenutku smetanja posjeda bili posljednji mirni posjednici prolaza.

10.1. Posjed je faktična vlast na stvari te, za razliku od vlasništva, mora biti uočljiva trećim osobama time što se faktično (naravno izvršava). Upravo stoga, u ovom hitnom postupku zaštite posjede štiti se faktična vlast nad stvari odnosno faktično izvršavanje prava te se pri tome uopće ne raspravlja niti utvrđuje je li osoba ima pravo na izvršavanje prava nego je samo odlučno utvrditi je li ta osoba izvršava pravo kao mirni posjednik, time, a sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a, duže od 30 dana od kada je druga osoba koja se protivi izvršavanju prava saznala za isto, svakako ako pravo na stvari izvršava duže od jedne godine.

10.2. U vezi s prethodno navedenim, u ovom postupku je ujedno odlučno je li tužitelj i posredni posjednik izvršavanja prava prolaza predmetnim skalama i prolazom, odnosno jesu li treće osobe kojima je tuženik nesporno zabranio prolaz svoj posjed izvodile iz posjeda tužitelja, konkretno je li zabranom najmoprimcima tužitelja da prolaze spornim dijelom nekretnine smetan posljednji mirni posjed tužitelja.

10.3. Pri tome se ukazuje da sam posjed tužitelja podrazumijeva da određenu stvar, konkretno prolaz dijelom nekretnine tužitelja drži i izvršava kao svoje faktično pravo na način da on i osobe koje on ovlasti vrše slobodan i neometan prolaz svojom voljom bez dopuštenja trećih osoba.

10.4. Upravo stoga nije odlučno je li tužitelj svoje pravo izvodi iz ugovornog odnosa te je li osobno ili kao vlasnik nekretnine nositelj stvarnog prava služnosti prolaza, isto kao što u hitnom postupku zaštite od oduzimanje posjeda nekretnine nije odlučno je li nekretnina vlasništvo posjednika već isključivo je li ta osoba bila u mirnom posjedu nekretnine preko 30 dana, odnosno godinu dana, te je li joj posjed samovlasno oduzet.

11. Iz tvrdnji i iskaza stranaka, kao i njihovih supruga NR (ujedno sestre tuženika) te ŠR, u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, tužitelj i njegova obitelj su predmetni prolaz koristili godinama i to kao jednom od prilaza dijelovima tužiteljeve kuće, a kada se iskaz tužitelja, njegove supruge i supruge tuženika koja sama navodi da je viđala podstanare tužitelja kako prolaze istim prolazom te da su oni njenom suprugu, kada bi im branio prolaz, odgovorili da im je tužitelj kao ¨gazda¨ rekao da mogu tuda prolaziti i da su se oglušili na njegove opomene, a u vezi s činjenicom da tužitelj prema iskazima svjedoka OR, TR, ŽR, FR, GR i PR, te priloženim ugovorima o najmu stana kontinuirano ima najmoprimce u svojoj kući od 2010. pa nadalje, te da su svi najmoprimci prolazili predmetnim prolazom po uputi tužitelja, zaključak je ovog suda da je tužitelj osobno no i putem svojih najmoprimaca (¨podstanara¨) kontinuirano godinama izvršavao posjed prolaza spornim dijelom nekretnine i to uz znanje tuženika, a pri tome ne tražeći njegovo dopuštenje, što pretpostavlja da je tužitelj i neposredni i posredni posjednik prava prolaza, i to posljednji mirni posjednik prava.

12. Naime, upućivanjem opomena najmoprimcima tužitelja tuženik nije oduzeo posjed istima, a niti tužitelju kao osobi iz čijeg posjeda su najmoprimci izvodili svoj posjed, niti je takvim postupanjem tuženika posjed tužitelja prestao biti miran u smislu čl. 18. st. 2. ZV-a jer se isti nastavio izvršavati usprkos protivljenju tuženika obzirom su različite osobe – različiti najmoprimci tužitelja nastavili izvršavati posjed.

12.2. Pri tome se ukazuje da je za ocjenu mirnog posjeda odlučno je li i kada tužitelj, odnosno jesu li i kada njegovi najmoprimci zbog postupanja tuženika prestali prolaziti predmetnim dijelom nekretnine.

13. Iz iskaza OR, TR, najmoprimaca u kući tužitelja preko 17 godina, te ŽR, FR, GR i PR, najmoprimaca u kući tužitelja u vrijeme spornog događaja, a i kasnije tijekom ovog postupka, odnosno u trenutku uzimanja njihovih iskaza na ročištu od 17. svibnja 2023., proizlazi da se isti, a što je logično i životno očekivano obzirom na protek vremena, ne sjećaju točnog datuma kada im se tuženik obratio radi zabrane prolaza, proizlazi da je tuženik OR i ĆR branio prolaz 2020. ili 2021. te da su isti prestali koristiti prolaz, dok je ŽR i FR ŽR zabranio prolaz tek nakon dvije godine prolaženja i to u studenom 2022., radi čega su ga uslijed izazvanog straha prijavili policiji, dok je GR prolaz zabrani ranije od njih, svega 15- 20 dana nakon doseljenja, te da su isti prestali prolaziti prolazom, a RR mjesec dana ili malo više nakon useljenja, prije Nove godine 2021., također tuženik branio prolaz.

14. Iz navedenog je razvidno da je tuženik više najmoprimaca tužitelja, a koji su po dopuštenju i uputi tužitelja prolazili spornim dijelom nekretnine, branio prolaz te su isti prestali prolaziti tim dijelom nekretnine radi izbjegavanja sukoba, no činjenica je da je više najmoprimaca tužitelja kroz duži višegodišnji period, sve do zabrane FR i ŽR, prolazilo predmetnim dijelom nekretnine po dopuštenju tužitelja, tako što su nakon prestanka prolaza nekima od najmoprimaca tužitelja, drugi nastavili prolaziti.

15.1. U odnosu na sam datum posljednje zabrane tuženika i potpunog prestanka prolaza najmoprimaca tužitelja predmetnim prolazom, ukazuje se da je teret dokaza o datumu smetanja na tužitelju, a na tuženiku je teret dokaza da se smetanje dogodilo drugog dana od onog kojeg tužitelj tvrdi.

15.2. Tužitelj tvrdi da se smetanje, odnosno zabrana prolaza njegovim najmoprimcima FR i ŽR dogodila 16. studenog 2025., a što je sukladno njihovim uvjerljivim i bitno suglasnim iskazima te činjenici da su prema obavijesti MPU, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaja granične policije Gruda od 7. ožujka 2023. (list 61 spisa) iste 1. prosinca 2021. (time prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari) prijetnju tuženika prijavile ovom tijelu i to kao prijetnju izvršenu 15. studenog 2021. oko 15,30, vezano za korištenje zajedničkog prilaza.

15.3. Obzirom ne postoje činjenice koje bi dovele u sumnju istinitost prethodno navedene prijave, a niti iskaza FR i ŽR, zaključak je ovog suda da je tuženik istima prolaz zabranio 15. studenog 2021., uzimajući pri tome kao logično i životno da su se iste u trenutku podnošenja prijave 1. prosinca 2021. sjećale detalja događaja, pa i samog datuma, za razliku od vremena saslušanja u ovom postupku koje je uslijedilo tek godinu i više od samog događaja.

16. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženik zabranom najmoprimcima tužitelja da koriste predmetni prolaz radi pristupa u obiteljsku kuću tužitelja uznemirio posjed tužitelja kao osobe koja godinama navedeni prolaz koristi za potrebe prilaza tužiteljevoj kući tako što je onemogućio treće osobe koje to čine po dopuštenju tužitelja te stoga ima pravo na zaštitu posjed kako je odlučeno u izreci ove presude, sve uzimajući u obzir da je zaštiti od uznemiravanja posjeda zatražio sudskim putem u roku manjem od 30 dana od dana kada je tuženik posljednji put uznemirio njegov posredni posjed, a neposredni posjed njegovih najmoprimaca.

17.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška postupka koji je bio potreban za uspjeh u sporu, konkretno troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici – dvije jednokatne nagrade za zastupanje u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu OT) koje predstavljaju nagradu za 8 radnji zastupanja tijekom oba postupka (tbr. 9. toč. 3. OT-a), što daje trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.

17.2. Nadalje, tužitelj ima pravo na nadoknadu troška plaćenih sudskih pristojbi za tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 33,18 eura te troška uviđaja u iznosu od 49,48 eura, čime je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju ukupni trošak postupka u iznosu od 1.082,66 eura sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 14. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Osijeku, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika