Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-652/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Područna služba u Karlovcu, Kralja Tomislava 8, Karlovac, kojeg zastupa generalna punomoćnica HK, protiv tuženika Grada Karlovca, OIB: 2565464753, Karlovac, Banjavčićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, iz Karlovca, Vranicanijeva 5/1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-132/2024-2 od 21. veljače 2024., 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-132/2024-2 od 21. veljače 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku Gradu Karlovcu kao pravnom slijedniku pokojnog tuženika JK, platiti tužitelju s osnove nepripadno primljene obiteljske mirovine za razdoblje od 16. rujna 2009. do 31. siječnja 2020. iznos od 390,91 euro s pripadajućim kamatama računajući od 24. ožujka 2010. do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode tuženika uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP.

6. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP) žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.467. st. 2. ZPP) pa žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku nisu razmatrani.

7. Suprotno žalbenim navodima presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, nema proturječnosti o odlučnim činjenicama i može se ispitati, pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 390,91 Eura na ime nepripadno isplaćene obiteljske mirovine pravnom predniku tuženika po. JK.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud iz provedenih dokaza utvrdio:

- da je **.**.2009. JK priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. BK, počevši od srpnja 2008.,

- da je JK rješenjem tužitelja od 15. siječnja 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. rujna 2009.,

- da je po žalbi JK rješenjem središnje službe tužitelja poništeno rješenje tužitelja od 15. siječnja 2010.,

- da je u ponovljenom postupku rješenjem tužitelja od **.**.2010. JK priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 16. rujna 2009. uz obustavu isplate obiteljske mirovine priznate rješenjem od 12. siječnja 2009.,

- da je u razdoblju od 16. rujna 2009. do **.**.2010. JK nepripadno isplaćena obiteljska mirovina u iznosu od 5.758,61 kn, jer mu je za to razdoblje priznata i isplaćena invalidska mirovina na koju je ostvario pravo rješenjem tužitelja od 5. studenog 2010.,

- da je rješenje tužitelja od 5. studenog 2010. kojim je JK priznato pravo na invalidsku mirovinu, a obustavljeno pravo na obiteljsku mirovinu postalo pravomoćno u upravnom postupku,

- da je JK umro tijekom prvostupanjskog postupka a ostavinska imovina uručena je Gradu Karlovcu (rješenje Općinskog suda u Karlovcu O-1689/17 od 25. siječnja 2021.),

- da do isplate nepripadnog iznosa mirovine JK nije došlo krivnjom tužitelja, već zbog okolnosti da je tužitelj isplaćivao JK obiteljsku mirovinu iza pok. supruge BK, a da je naknadno tužitelj priznao JK i pravo na invalidsku mirovinu, pa su nakon ostvarivanja tog prava isplaćeni i zaostaci invalidske mirovine od dana ostvarivanja prava,

- da tuženik nije dokazao da pok. JK nije ničim doprinio da mu se u određenom razdoblju isplati nepripadna mirovina, kao niti da nije znao da mu ne pripada pravo na isplatu i obiteljske i invalidske mirovine,

- da je tužitelj nakon smrti JK izvršio prijeboj tražbine u iznosu od 2.813,28 kn, slijedom čega potraživanje tužitelja iznosi 390,91 Eura,

- da je tuženik iza pok. JK naslijedio imovinu vrijednosti veće od 390,91 Eura (koliko tužitelj potražuje u ovom postupku)

- da nije osnovan prigovor zastare jer se potražuje isplata tražbine isplaćena JK u razdoblju od 16. rujna 2009. do 31. siječnja 2010., a tužba je podnesena 11. ožujka 2011., pa nije protekao opći zastarni rok od pet godina, niti je nastupila zastara tražbine.

10. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže, sada tuženiku, isplatiti tužitelju iznos od 390,91 Eura s pripadajućim kamatama od 24. ožujka 2010. pa do isplate, primjenom čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05; dalje: ZMO) koji je bio na snazi u vrijeme isplate predniku tuženika i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja naložio sada tuženiku isplatiti na ime stečenog bez osnove novčani iznos od 390,91 Eura na ime nepripadno isplaćene obiteljske mirovine primjenom čl. 164. st. 1. i 2. ZMO i čl. 1111. ZOO.

12. Prema odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi time da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je rješenjem tužitelja Klasa:141-02/10- 01/OB:03020928619 od **.**.2010. pok. JK priznato pravo na invalidsku mirovinu i obustavljeno pravo na isplatu obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja Klasa: UP/I-140-03/09-01/03022516242 od 12. siječnja 2009., to je otpala pravna osnova temeljem koje je JK od tužitelja primio isplate na ime obiteljske mirovine do dana kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

13. U skladu s odredbom čl. 164. ZMO osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu (st. 1.), obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno tom Zakonu, 2. kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće (st. 2.).

14. Žalbeni navodi tuženika da je nemoguće da bi tužitelj isplatio razliku mirovine JK prije priznanja prava na invalidsku mirovinu, da je pok. JK imao legitimnu osnovu za zaključak da su isplate pravno osnovane, da nije doprinio isplati nepripadne mirovine i da je pok. JK isplate primao u dobroj vjeri, u svojoj naravi usmjerene su na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (jer je navedene činjenice prvostupanjski sud drugačije utvrdio), iz kojeg se žalbenog razloga ne može pobijati prvostupanjska presuda, pa su ti žalbeni navodi irelevantni.

15. Stoga, nije cijenjeno osnovanim niti pozivanje tuženika na pravna shvaćanja izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u presudi Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev broj 48921/13), Uzelac protiv Hrvatske (zahtjev broj 6161/13) niti Đekić protiv Hrvatske (zahtjev broj 57863/14), jer su presude u tim predmetima donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovoj parnici. U navedenim predmetima Europskog suda za ljudska prava dobra vjera podnositelja nije osporena, te je utvrđeno da je postupanje vlasti kod podnositelja moglo potaknuti uvjerenje da ima pravo na isplate. U ovom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da nije dokazano da bi prednik tuženika (pok. JK) postupao u dobroj vjeri prilikom primanja nepripadnih isplata obiteljske mirovine, te je zaključeno da je morao znati da mu ne pripada pravo na isplatu i obiteljske i invalidske mirovine, pa suprotno žalbenim navodima nije došlo ni do povrede čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

16. Stoga u konkretnom slučaju nema osnova za primjenu citiranih pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva tuženik.

17. U konačnici, neosnovano tuženik u žalbi ističe da bi mu tužitelj bio u obvezi isplatiti dio troškova jer je tužitelj tijekom postupka djelomično povukao tužbu.

18. Naime, pobijanom presudom sud nije odlučio o troškovima postupka. Uvidom u spis prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tuženik podneskom od 4. ožujka 2024. predložio donošenje dopunskog rješenja o trošku. Po prijedlogu tuženika prvostupanjski je sud dopunskom presudom P-132/2024-8 od 28. ožujka 2024. odlučio o troškovima postupka na način da je riješio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Protiv dopunske presude (ispravno rješenja o trošku) tuženik nije izjavio žalbu, pa je dopunska presuda postala pravomoćna. Stoga su neodlučni žalbeni navodi usmjereni na trošak postupka, o kojem nije ni odlučeno pobijanom presudom.

19. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 14. travnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković