Poslovni broj: P Ob-39/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene-protutužiteljice UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenadu Škare, odvjetniku iz Zagreba, radi razvoda braka bez mlt. djece i uzdržavanja, nakon glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, tužene osobno i zamjenika punomoćnika tužene, dana 14. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I . Razvodi se brak sklopljen dana 29. lipnja 1985. godine u Zagrebu, a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog ureda Trešnjevka za godinu 1985., pod rednim brojem 357, između

UJ, rođena **.**.1962. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

i

SJ, rođen **.**.1961. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene koji glasi:

"Nalaže se tužitelju - protutuženom BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje bivše supruge UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 550,00 eura mjesečno, počevši od presuđenja pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je tuženik mjesečne iznose uzdržavanja dužan platiti do 15. u mjesecu za tekući mjesec na račun tužene-protutužiteljice IBAN: [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Erste & Steiermarkische Bank d.d., a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na tekući račun tužene- protutužiteljice UJ."

III. Nalaže se tuženici-protutužiteljici, UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj],naknaditi tužitelju, SJ, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2025. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) je podnio ovom sudu tužbu 11. siječnja 2024. godine u kojoj navodi da je s tuženom zaključio brak 29. lipnja 1985. godine no da je radi nesuglasnosti naravi i nepomirljivih razlika došlo do otuđenja međusobnih odnosa te su bračni odnosi teško i trajno poremećeni radi čega predlaže da sud brak razvede. Potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tužena protutužiteljica (dalje u tekstu: tužena) u odgovoru na tužbu navodi kako je suglasna s razvodom braka te ističe da je tužitelj vršio nasilje prema njoj radi čega je podnijeta kaznena prijava. Ističe da cijeli život nije bila zaposlena već je u dogovoru s tužiteljem brinula o domaćinstvu, obavljala sve poslove koje obiteljska zajednica zahtijeva, a kako bi se tužitelj mogao posvetiti poslu i osiguranju materijalne egzistencije pa je tako njezina uloga u braku bila vođenje isključive brige o djeci i zajedničkom domaćinstvu radi čega je prestala raditi. Sada je starosti 61 godinu te ima brojne zdravstvene poteškoće vezano uz kralježnicu, kronični gastritis, varikoznim venama te ima manju mogućnost naći adekvatno zaposlenje i ostvarivanje zarade koja bi joj bila potrebna za vlastito uzdržavanje. Do 1992. godine bila je zaposlena kao službenica u Končaru nakon čega je preuzela brigu o obitelji i djeci, a radi kratkog radnog staža ne može ostvariti nikakva prava iz mirovinskog osiguranja. Tužitelj je jedina osoba koja je ostvarivala prihode, dobrog je imovnog stanja, suvlasnik je trgovačkog društva Intelkom d.o.o. te je imatelj dionica raznih dioničkih društva i ima veću ušteđevinu. Slijedom navedenog, a na osnovi odredbe čl. 295 i čl. 297 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ) protutužbenim zahtjevom traži da tužitelj doprinosi za njezino uzdržavanje iznos od 550,00 EUR mjesečno od presuđenja dok za isto budu postojali zakonski uvjeti do 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

3. Tužitelj u odnosu na protutužbeni zahtjev osporava osnov i visinu istoga, smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za uzdržavanje bračnog druga te je visina paušalno određena. Smatra da tužena ima dovoljno sredstava za život i da ih može ostvariti iz svoje imovine. Ističe kako ničim nije dokazala da nema sredstava za život, da nema pravo na mirovinu, ali i da nema druga sredstva koja bi joj omogućila uzdržavanje. Osporava da bi na njegov nagovor ista prestala raditi i da radi toga nema radni staž. Također osporava da bi tužena isključivo vodila brigu o djeci, unucima i zajedničkom domaćinstvu. Ističe kako je ista do sada pokrenula dva parnična postupka radi diobe bračne stečevine, pa tako traži utvrđenje da su stranke suovlaštenici poslovnih udjela u društvo Intelkom d.o.o. koji glase na tužitelja, a koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-119/2024, kao i postupak kojim traži da se utvrdi da su suvlasnici stana u [adresa], površine 100 m2 s garažom od 16 m2, brodice na motorni pogon i vanbrodskog 4-taktnog motora te novčanih iznosa na bankovnim računima tužitelja, a koji postupak se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-1348/2023. Tužitelj je osnovane i određene tužbene zahtjeve priznao te očekuje donošenje presude u odnosu na vlasništvo stana i brodice. Neizvjestan je ishod u odnosu na vlasništvo poslovnih udjela te novčanih sredstava na računima. Radi navedenog smatra da je predmetna imovina dovoljna za uzdržavanje tužene. Ističe kako je ista izvanknjižna vlasnica nekretnine u [adresa] koju je naslijedila od majke. Napominje da tužena stanuje u stanu koji je u suvlasništvu stranaka za što ne plaća naknadu dok tuženik iznajmljuje stan. Osporava da tužena nije sposobna za rad iz medicinskih razloga jer navedeno ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Također, ističe kako ne postoji uzročno posljedična veza između zdravstvenih tegoba tužene i nemogućnosti zaposlenja. Nadalje, navodi kako tužena nije dostavila dokaze da bi tužitelj bio dobrog imovnog stanja i da bi mogao uzdržavati tuženu pa tako nije dokazala ušteđevinu koju navodno tužitelj ima. Ističe kako tužena proturječi sama sebi jer traži suvlasništvo novaca na računima dok sada tvrdi da je tužitelj isključivi vlasnik navedenih sredstava. Stoga ističe kako tužitelj nema druge imovine osim one koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Ističe i kako uzdržavanje bračnog druga može trajati do godinu dana ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužena na drugi način osigura sredstva za život pa je stoga neosnovano potraživanje da ju uzdržava do daljnjega. Ista ne pojašnjava radi čega potražuje mjesečni iznos od 550,00 EUR, odnosno kolike su njezine potrebe, a niti da je tužitelj u mogućnosti plaćati toliki iznos. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.

4. Tijekom provođenja postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8 ZPP-a, ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu zahtjeva za razvoda braka, a neosnovanim je ocijenjen protutužbeni zahtjev tužene u odnosu na uzdržavanje.

6. Uvidom u izvadak iz Matice vjenčanih utvrđeno je da su stranke zaključile brak 29. lipnja 1985. godine.

7. Kako među strankama nije sporno da su odnosi teško i trajno poremećeni te su stranke suglasne da se brak razvede, to je primjenom odredbe čl. 51 st. 1 i 2 ObZ-a odlučeno kao u izreci presude pod I.

8. Odredbom čl. 297 st. 1 ObZ-a propisano je da bračni drug može podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti, a dok je st. 2 propisano da iznimno, ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka ako su pretpostavke za uzdržavanje iz čl. 295 st. 1 ovoga Zakona, postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje. Odredbom čl. 295. st. 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, dok je st. 2. propisano da kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.

9. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužene od specijalne bolnice Arithera od 11. lipnja 2019. godine utvrđeno je da su kod tužene proširene vene lijeve noge te je preporučen pregled vaskularnog kirurga. Iz povijesti bolesti KB Merkur od 12. lipnja 2019. godine utvrđeno je da tuženoj postavljena dijagnoza varikozne vene nogu. Uvidom u nalaz KBC Sestre Milosrdnice od 10. ožujka 2022. godine utvrđeno je da je kod tužene postavljena dijagnoza gastritis chronika. Uvidom u radiološki nalaz i mišljenje poliklinike Medikol od 20. rujna 2022. godine utvrđeno je da je istoj postavljena dijagnoza lumboischialgio bilat.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zajednica prekinuta 18. lipnja 2022. godine, da među bračnim drugovima nema komunikacije radi čega isti ne može procijeniti kakve su potrebe tužene. Ističe da je do podnošenja tužbe za podjelu bračne stečevine plaćao sve režije za stan u kojem tužena živi te je mjesečno na račun kćeri za tuženu uplaćivao 500,00 EUR do 1.000,00 EUR kako bi mogla podmiriti troškove života i to je činio do kraja 2023. godine time da uplatu nije mogao vršiti na račun tužene jer ista račun nema. Ističe kako je tužena nesporno suvlasnica stana i garaže te broda. Nakon prekida zajednice godinu i pol plaćao je kredit za stan, kredit je isplatio te cijelo vrijeme plaća pričuvu od 70,00 EUR dok mu ostale račune tužena ne šalje. Što se tiče imovine tužene navodi da ima kuću u [adresa] površine oko 120 m2, nije mu poznato iznajmljuje li tu kuću te ima u suvlasništvu stan u kojem živi, garažu i brodicu. Zajedno su radili u Končaru te su početkom 1990-ih godina završili na burzi, bili su lošeg financijskog stanja pa je on počeo raditi u obrtu koji se bavio telekomunikacijama. S vremenom je s tri zaposlenika formirao firmu te je nastavio raditi kao suvlasnik. Tužena se prijavljivala na zavod za zapošljavanje, nije prihvaćala poslove, propustila je prijavu i izgubila pravo na zdravstveno osiguranje. Ističe kako nije iskazivala želju da počne raditi, posao nije tražila niti bi isti prihvaćala, a on ju nije prisiljavao na rad iako su teško živjeli. Navodi kako je ona brinula o djeci i kućanstvu, ali da oni nisu dogovorili da će ona ostati kod kuće i brinuti o djeci i da se neće zaposliti. Ponekad je, radi posla, morao ostajati dulje raditi. Prije prestanka zajednice nije imala zdravstvenih teškoća koje bi joj onemogućavale rad, a sadašnje zdravstveno stanje nije mu poznato. Smatra da bi mogla biti zaposlena u administraciji. Smatra da stan i garaža vrijede oko 450.000,00 EUR. On ostvaruje plaću od 1.460,00 EUR mjesečno, povremeno ostvaruje dobit, pa je tako 2023. godine ostvario 12.000,00 EUR dobiti, a 2024. godine je ostvario 20.000,00 EUR dobiti. Također ima poslovne udjele u firmi, a dionice je prodao po cijeni od 170.000,00 kn. Živi u stanu koji iznajmljuje. Najam i režije mjesečno iznose 700,00 EUR do 750,00 EUR. Hrana mu mjesečno iznosi 300,00 EUR do 400,00 EUR. Higijena mjesečno iznosi oko 50,00 EUR, a odjeću i obuću ne kupuje često. Zdravlje mu je narušeno, ima ugrađen stent, dva slomljena kralješka, protruziju diska i morat će na operaciju. Smatra da nije obvezan uzdržavati tuženu jer ista ima nekretninu na moru gdje se namjerava preseliti sa sestrom te od prodaje zajedničke imovine ima dovoljno sredstava za život. Tužena nije čuvala unuke dok su živjeli zajedno niti su oni to tako dogovarali.

11. Iz iskaza tužene proizlazi da je bračna zajednica prestala 18. lipnja 2022. godine. Tužena navodi kako ima ukupno osam godina radnog staža jer su ona i tužitelj dogovorili da ona neće raditi jer je brinula o obitelji. Po zanimanju je suradnik u odgojno obrazovnom procesu. Sada ima zdravstvenih poteškoća u vidu problema s kralježnicom i venama te joj je teško stajati i sjediti. Probala se zaposliti na par mjesta, ali se ne sjeća točno na kojim mjestima je tražila posao. Smatra da ne može raditi radi zdravstvenih poteškoća kao i radi psihičkog stanja u kojem se nalazi radi događaja unatrag tri godine, pa je tako izgubila 25 kg i nije u mogućnosti dobro pratiti stvari. Sama živi u stanu površine 100 m2 koji je bračna stečevina nje i tužitelja. Naslijedila je sa sestrom kuću u [adresa] te je suvlasnik u ½ dijela kuće površine oko 100 m2. Nije pokušala navedenu kuću prodati jer sestra ima namjeru vratiti se u tu kuću kada bude u mirovini. Drugih nasljedstva nema niti joj je išta darovano. Ističe kako potražuje s osnova bračne stečevine dionice, stan, udio u firmi te račune u banci, time da sudsku odluku o tome nije dobila. Trenutno ju djeca uzdržavaju tako što joj daju 500,00 EUR mjesečno, a ona nema nikakav drugi novac na raspolaganju. Njezin dio režija iznosi oko 100,00 EUR mjesečno. Za hranu izdvaja 200,00 EUR do 300,00 EUR mjesečno, za higijenu 100,00 EUR mjesečno, za odjeću i obuću 100,00 EUR mjesečno te za zdravlje 50,00 EUR mjesečno, i to za magnezij i kremu za vene. Nema utvrđenu radnu nesposobnost. Unuke preuzima iz vrtića i čuva ih do kada djeca ne dođu doma te brine o psu. Ne kontrolira zdravstveno stanje, prije je obavljala pretrage na teret HZZO-a i privatno, a radi psihičkog stanja nije se obraćala psihijatru niti psihologu. Nije joj poznato da je donijeta presuda na temelju priznanja u odnosu na suvlasništvo stana i brodice. Navodi da su ona i tužitelj radili u Končaru, otkaz su dobili početkom 1990-ih godina, 1992. godine im se rodila kćer te je suprug počeo raditi poslove vezano za firmu i nikada ga nije bilo doma. Radi toga su dogovorili da ona ostane kod kuće kako bi brinula o djeci i kućanstvu. Djeca su sada starosti 33 i 40 godina, a kada su završili školovanje oni nisu dogovarali da će tužena početi raditi i bilo je u redu da ostane doma.

12. Kako bi tuženica ostvarila pravo na uzdržavanje od tužitelja moraju biti ispunjenje slijedeće pretpostavke : 1. da nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine te 2. da nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti.

13. Iz iskaza stranka sud je utvrdio da su oboje bili zaposleni do početka 1990-ih, kada su dobili otkaze, te je tužitelj počeo raditi u jednom obrtu, a kasnije je otvorio firmu čiji je suvlasnik i danas, dok se tuženica nije zaposlila te je brinula o kućanstvu i djeci. Sud je prihvatio iskaz tuženice da su ona i tužitelj dogovori da ona ne radi već da brine o kućanstvu i djeci kako bi tužitelj mogao raditi i brinuti o financijama. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja da se navedeno bračni drugovi nisu dogovorili obzirom je životno logično da bi tužitelj u suprotnome tražio od tuženice da se zaposli. Naime, ista je nezaposlena od početka 1990-ih kada su se strankama rodila djeca te je logično i životno uvjerljivo tuženica iskazivala da su stranke dogovorile da ona ne radi već da brine o kućanstvu i djeci što je ista cijelo vrijeme i činila.

14. Iz iskaza tuženice proizlazi da ista ne ostvaruje pravo na mirovinu obzirom ima manji broj godina straža, tužitelj osporava da ista nema prihode pa je tuženica bila u obvezi dokazati da prihode ne ostvaruje. Sud je prihvatio iskaz tuženice da ista ne ostvaruje pravo na mirovinu obzirom na mali broj godina radnoga staža koji je ostvarila (prestala je raditi početkom 1990-ih) te zakonom propisne uvjete stjecanja prava na mirovinu koji predviđaju veći broj godina radnoga staža.

15. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženica suvlasnica nekretnine u [adresa] pored Šibenika i to kuće površine oko 100 m2 u ½ dijela, a koju je naslijedila sa svojom sestrom koja je suvlasnica u ½ dijela, te je utvrđeno da ista ne iznajmljuje kuću radi ostvarivanja prihoda niti namjerava prodati kuću obzirom njezina sestra ima namjeru tamo živjeti kada ode u mirovinu. Nadalje utvrđeno je da joj tuženik priznaje suvlasništvo stana u [adresa] površine 100 m2 i garaže, brodice što je ista stekla po osnovi bračne stečevine.

16. Iz iskaza tuženice utvrđeno je da živi u stanu površine 100 m2 koji je bračna stečevina nje i tužitelja, da njezin dio režija iznosi oko 100,00 EUR mjesečno, trošak prehrane joj iznosi 200,00 EUR do 300,00 EUR mjesečno, higijena 100,00 EUR mjesečno, trošak odjeće i obuće 100,00 EUR mjesečno te trošak za zdravlje 50,00 EUR mjesečno, i to za magnezij i kremu za vene. Sud je prihvatio iskaz tuženice obzirom je ista iskazivala logično i uvjerljivo o troškovima života te se radi o uobičajenim troškovima radi čega je utvrdio da potrebe tuženice na mjesečnoj razini iznose 550,00 eur, kako to tuženica i traži protuttužbenim zahtjevom. No stav je ovoga suda da je ista raspolaže imovinom iz koje može podmiriti troškove svojeg uzdržavanja obzirom ima suvlasništvo kuće na moru, [adresa], koju niti iznajmljuje niti namjerava prodavati jer njezina sestra koje je suvlasnica nema tu namjeru. Tuženica je prvenstveno u obvezi namiriti svoje potrebe iz imovine kojem raspolaže te je obvezna ili iznajmiti predmetnu nekretninu ili prodati istu trećoj osobi ili svojoj sestri kako bi se mogla uzdržavati. Teret uzdržavanja tuženice ne može biti na tužitelju kada tuženica raspolaže vrjednijom imovinom, a notorno je da je kuća na moru imovina koja ima veću vrijednost. Već samom prodajom navedenog suvlasničkog dijela tuženica bi stekla sredstva za svoje uzdržavanje. Nadalje tuženica živi u stanu koji je površine 100 m2, koje suvlasništvo joj tužitelj priznaje, te se navedeni stan također može prodati kako bi tuženica dobila sredstva kojima bi sebi mogla kupiti nekretninu manje površine za stanovanje te bi joj zasigurno od prodaje ostalo i sredstva za uzdržavanje. Također može prodati i garažu te brodicu za što joj također tužitelj suvlasništvo priznaje.

17. Tuženica nije ničime dokazala da boluje od bolesti radi kojih bi bila radno nesposobna, medicinska dokumentacija koju dostavlja je iz 2019. i 2022. te iz iste sud ne može utvrditi postojeće zdravstveno stanje tuženice. Tvrdi da ima psihičkih poteškoća no liječniku se nije javljala. Tuženica je obvezna dokazati da je njezino zdravstveno stanje narušeno u mjeri da nije sposobna za rad na osnovi čl. 219. st.1. ZPP-a, što ista nije dokazala. Također nije dokazala da nije u mogućnosti zaposliti se. Naime, iz iskaza tuženice je utvrđeno da je ista bila zaposlena do početka 1990-ih, da je po zanimanju suradnik u odgojno obrazovnom procesu tako da ista ima određeno zanimanje koje bi mogla raditi. Nadalje ista tvrdi da je tražila posao no da posao nije dobila, ali se ne sjeća gdje je posao tražila te sud smatra da je nelogično i životno neuvjerljivo da se ne bi sjećala gdje je posao tražila radi čega utvrđuje da tuženica očito posao nije tražila.

18. Stoga je sud utvrdio da tuženica nije dokazala da se ne može zaposliti, nije dokazala da ne bi bila sposobna za rad, a što je bila obvezna dokazati na osnovi čl. 219. st.1. ZPP-a u svezi s čl. 295. ObZ-a te je utvrdio da tuženica sredstva za svoje uzdržavanje može ostvariti iz svoje imovine. Radi navedenoga stav je ovoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje uzdržavanja od strane bračnog druga propisane u čl. 295. st.1. ObZ, te je sud protutužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim primjenom čl. 219. st.1. u svezi s čl. 221. a ZPP-a i čl. 295. ObZ.

19. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku, priznat je trošak parničnog postupka na osnovi Tbr 7/3 OT u iznosu od 200 bodova, vrijednost boda je 2,00 eur na osnovi Tbr 54 OT, odnosno ukupno 400 eur uvećano za trošak PDV-a od 25 % 100,00 eur odnosno ukupno 500,00 eur, a na osnovi čl. 154. st.1. ZPP-a. Trošak sudske pristojbe mu nije priznat obzirom je isti podnio tužbu za razvod braka za koju je platio sudsku pristojbu, a radi se o postupku za koji je nužno pokrenuti sudski postupak bilo putem tužbe bilo sporazumnim zahtjevom za razvod braka te obveza plaćanja sudske pristojbe postoji u svakom od navedenih slučajeva, a tuženica je u odgovoru na tužbu odmah navela da je suglasna s razvodom braka, slijedom čega na osnovi čl. 366. ObZ navedeni dio troška tužitelju nije priznat. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod III.

20. Tuženici nije priznat trošak parničnog postupka na osnovi čl. 154. st.1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod II.

21. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona i čl. 29 st. 2 ZOO-a., te su iste dosuđene tužitelju od 14. travnja 2025. do isplate.

U Zagrebu, dana 14. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tužena po punomoćniku

Matični ured vjenčanih Trešnjevka – po pravomoćnosti

Matični ured rođenih Knin i Glina (Kihalica) - po pravomoćnosti