Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1479/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3648/2024-5 od 21. kolovoza 2024., 14. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3648/2024-5 od 21. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbacuje se tužba tužitelja ŽU od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj. U žalbi ne navodi određene žalbene razloge, ali smatra da je rješenje suda prvog stupnja nezakonito jer da je podneskom od 15. srpnja 2024. udovoljio traženju suda od 4. srpnja 2024.

Uz žalbu dostavlja određene isprave.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tužitelja utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Iz stanja spisa proizlazi je da je tužitelj 14. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika navodeći da se radi o tužbi radi nedopuštenosti ovrhe i pobijanja presude poslovni broj Pn-836/05.

5.1. Utvrđeno je nadalje da je rješenjem od 4. srpnja 2024. sud prvog stupnja vratio naprijed navedenu tužbu tužitelju radi dopune i to na način da mu je točno naznačio na koji način je potrebno dopuniti tužbu, te je istovremeno pozvan i dostaviti zaključak suda kojim se upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate. Istim rješenjem sud prvog stupnja je sukladno čl. 109. st. 2. do 4. ZPP-a upozorio tužitelja na posljedice nepostupanja po traženju suda.

6. Kako je tužitelj podneskom od 15. srpnja 2024. dostavio određeni podnesak navodeći da na taj način udovoljava traženju suda, ali u istom podnesku nije ponovno postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari, niti je naveo poslovni broj postupka izravne naplate čije proglašenje nedopuštenim traži te osim toga nije dostavio niti zaključak suda kojim se upućuje na pokretanje parnice, sud prvog stupnja odbacuje tužbu tužitelja pozivom na odredbu čl. 109. ZPP-a.

7. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

8. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te druge podatke koje mora imati svaki podnesak prema čl. 106. ZPP-a.

8.1. Iz naprijed citirane odredbe proizlazi da je pravilno (to znači precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev procesna pretpostavka za meritorno suđenje, odnosno da mora biti jasno određeno što se njime zahtjeva.

8.2. Nadalje, prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog zakonskog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjev za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

8.3. Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji, između ostalog, kad je to posebnim propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima), pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes.

9. Kako tužitelj u za to ostavljenom roku nije dopunio i ispravio podnesenu tužbu, sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje po podnesenoj tužbu uvažavajući prije svega sadržaj čl. 186. ZPP-a ali i odredbu čl. 187. ZPP-a.

10. S obzirom na navedeno, pravilno je odbijen kao neosnovan i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere s obzirom da za to nisu ispunjene sve kumulativno potrebne pretpostavke iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - u daljnjem tekstu: OZ).

11. Kako je tužitelj tek uz žalbu dostavio ovršni zaključak kojim se upućuje na pokretanje parnice, a što predstavlja novi dokaz u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP- a koji ovaj sud nije mogao uzeti u obzir, te kako niti drugi žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci i potvrditi pobijano rješenje.

Osijek, 14. travnja 2025.

Sudac

Jelena Bušić