REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
Pn-7/2022 - 238
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić – Plašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice FVŽ iz [adresa], 25 Sporing Way, F, WA, 6025, 2. tužitelja UVŽ iz [adresa], 25 Sporing Way, F, WA, 6025, 3. tužiteljice KVŽ iz [adresa], 25 [adresa], WA, 6025, 4. tužiteljice JVŽ iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, zastupanih po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jakovu Bačiću, odvjetniku iz Zadra, radi naknade štete, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika umješača, dana 14. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, dužan je 1. tužiteljici FVŽ iz [adresa], 25 Sporing Way, Hillarys, WA, 6025, isplatiti iznos od 75.250,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.250,00 eur 1. tužiteljica FVŽ odbija se kao s neosnovanim.
II. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, dužan je 2. tužitelju UVŽ iz [adresa], 25 Sporing Way, F, WA, 6025 isplatiti iznos od 21.000,00 eur 3. tužiteljici KVŽ iz [adresa], 25 [adresa], F, WA, 6025, isplatiti iznos od 21.000,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.000,00 eur 2. tužitelj UVŽ i u iznosu od 24.000,00 eur 3. tužiteljica KVŽ odbijaju se kao s neosnovanim.
III. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, dužan je 4. tužiteljici JVŽ iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, isplatiti iznos od 12.775,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.475,00 eur 4. tužiteljica JVŽ odbija se kao s neosnovanim.
IV. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 dužan je 1. tužiteljici FVŽ iz [adresa], 25 Sporing Way, F, WA, 6025, 2. tužitelju UVŽ iz [adresa], 25 Sporing Way, F, WA, 6025, 3. tužiteljici KVŽ iz [adresa], 25 [adresa], WA, 6025 i 4. tužiteljici JVŽ iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 119.182,95 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. 1. tužiteljica FVŽ iz [adresa], 6025, 2. tužitelj UVŽ iz [adresa], 6025, 3. tužiteljica KVŽ iz [adresa], 6025 i 4. tužiteljica JVŽ iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, dužni su tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 44.307,42 eur, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VI. 1. tužiteljica FVŽ iz [adresa], 6025, 2. tužitelj UVŽ iz [adresa], 6025, 3. tužiteljica KVŽ iz [adresa], 6025 i 4. tužiteljica JVŽ iz [adresa], 2/5 North St. Richmond 3121, dužni su umješaču FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.822,52 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. 1. tužiteljica FVŽ (u daljnjem tekstu: 1. tužiteljica) u tužbi navodi da je 13. listopada 2003. oko 01:25 sati doživjela teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi, kao putnik u osobnom automobilu marke Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka]. Prometna nezgoda dogodila se na cesti oznake DC 306 iz smjera Vira u smjeru Nina, i to na Virskom mostu. Vozilom da je upravljao vozač FV, vlasnik navedenog osobnog automobila. Ozljede koje je tom prilikom pretrpjela da su izuzetno teške i opasne po život. Radi se o politraumama koje su uzrokovale teške i trajne posljedice do kraja njenog života, a orijentirana je i na pomoć drugih osoba. Ozljede da su pobliže pisane u priležećoj liječničkoj dokumentaciji. Osobni automobil u kojem je bila putnik da je bilo osigurano kod tuženika (pravnog prednika tuženika Veritas osiguranje d.d. Zagreb) temeljem police broj: [broj police], budući se prometna nezgoda dogodila dva dana nakon isteka osiguranja, dakle, u respiro roku, to da joj je tuženik dužan naknaditi štetu koju je pretrpjela. Konačno za pretrpljene fizičke boli traži naknadu štete u iznosu od 2.500,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.500,00 eur, za duševne boli zbog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti u iznosu od 65.000,00 eur, za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 7.500,00 eur, te za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja u kući u iznosu od 30.000,00 eur. Stoga, konačno, predlaže da joj tuženik naknadi štetu u iznosu od 107.500,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. 2. tužitelj UVŽ (u daljnjem tekstu: 2. tužitelj) i 3. tužiteljica KVŽ (u daljnjem tekstu: 3. tužiteljica) navode da je njihova kći, ovdje 1. tužiteljica, dana 13. listopada 2003. doživjela prometnu nezgodu kao suvozač u osobnom automobilu Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], koja nezgoda se zbila na državnoj cesti DC 306 na ulasku na Virski most. Vozač da je izgubio kontrolu nad vozilom u kojem se ista nalazila, te je s prednjim dijelom automobila udario u metalni spremnik za vodu. Na opisani način da je njihova kći, ovdje 1. tužiteljica, pretrpjela teške tjelesne ozljede i to: leziju jetre i gušterače, prsnuće dijafragme, frakture obje kondile na distalnom femuru, empijem lijevog hemitoraksa, itd. Trpjela je i ozbiljne postoperativne zdravstvene komplikacije koje su se manifestirale tijekom medicinskog liječenja i rehabilitacije (npr. torakotomija, infekcija urinarnog trakta i atrofija mišića). Proces rehabilitacije da je bio dug i naporan, a uključivao je brojne i trajne fizioterapije, tijekom i nakon boravka u invalidskim kolicima, kao i brojne kontrolne preglede koji su, između ostalog, obuhvaćali i dodatna štetna zračenja. Nadalje, da su kao roditelji 1. tužiteljice izuzetno teško podnijeli teške tjelesne ozljede koje je njihova kćer zadobila u navedenoj prometnoj nezgodi. Zasigurno, kao i svaki roditelj, teško se nose s navedenim stanjem njihove kćeri, te njenom grubom naruženošću. Njihova kći da i danas, kao posljedicu povređivanja, trpi velike zdravstvene probleme (inkontinencija, česte mučnine, itd.) i psihičke probleme (anksioznost, depresija za koju je uzimala i lijekove, itd.). Radi se o teškom invaliditetu, te se ista može kretati isključivo uz pomoć ortopedskih pomagala i invalidskih kolica. Budući da se kod njihove kćeri radi o slučaju naročito teškog invaliditeta, to da im pripada pravična naknada na ime duševnih boli i patnji koje trpe. Za prometnu nezgodu da je isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a kako je osobni automobil kojim je upravljao, temeljem police broj: [broj police], osiguran kod tuženika (pravnog prednika tuženika Veritas osiguranje d.d. Zagreb), to im je isti dužan naknaditi nematerijalnu štetu koju trpe iz osnova duševnih boli zbog teškog invaliditeta njihovog bliskog srodnika odnosno kćeri. Stoga, konačno, 2. tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti zbog duševnih boli kao posljedice osobito teškog invaliditeta 1. tužiteljice u iznosu od 45.000,00 eur i 3. tužiteljica u iznosu od također 45.000,00 eur. Stoga, konačno, predlažu naložiti tuženiku isplatiti im iznos, svakome, od po 45.000,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. 4. tužiteljica u tužbi navodi da je dana 13. listopada 2003. oko 01:30 sati doživjela prometnu nezgodu kao putnik u osobnom automobilu marke Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], koja nezgoda se zbila na državnoj cesti DC 306 iz smjera Vira u smjeru Nina, i to na Virskom mostu, kojim automobilom je upravljao vozač FV, vlasnik istog. Ozljede koje je tom prilikom pretrpjela da su izuzetno teške i opasne po život. Radi se o nizu teških tjelesnih ozljeda koje su uzrokovale teške i trajne posljedice, a bile su takve prirode da je morala biti podvrgnuta i operativnim zahvatima u cilju pravilne i potpune rehabilitacije. Ozljede da su pobliže opisane u priležećoj liječničkoj dokumentaciji. Osobni automobil u kojem je bila putnik, da je osiguran kod tuženika (pravnog prednika tuženika Veritas osiguranje d.d. Zagreb) temeljem police broj: [broj police], a budući da se prometna nezgoda zbila dva dana nakon isteka osiguranja, dakle, u respiro roku, to da joj je tuženik dužan naknaditi štetu koju je pretrpjela. Stoga, konačno, za pretrpljene fizičke boli potražuje naknadu štete u iznosu od 2.400,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.400,00 eur, za duševne boli zbog smanjene opće, životne i radne aktivnosti u iznosu od 6.450,00 eur, za duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 4.500,00 eur, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.500,00 eur. Stoga, konačno, predlaže donijeti odluku temeljem koje će se naložiti tuženiku isplatiti joj iznos od 18.250,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana. 1. - 4. tužitelji predlažu naložiti tuženiku naknaditi im troškove postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu 1. tužiteljice, tuženik navodi kako je točno da se zbio štetni događaj u kojem je tužiteljica sudjelovala kao putnica u osobnom automobilu [registarska oznaka], na prednjem desnom sjedalu, kao i da je istekao rok važenja predmetne police tuženika za navedeno vozilo, i to dana 11. listopada 2003., a štetni događaj se zbio dana 13. listopada 2003. S obzirom na navedeno, te sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), ugovor o osiguranju vrijedi za ono vrijeme koje je naznačeno u polici, to ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te drži da se radi o neosiguranom vozilu i da je za štetu 1. tužiteljice odgovoran Hrvatski ured za osiguranje. U vezi navoda respiro roka ili tumačenja od strane Hrvatskog ureda za osiguranje, ističe da se radi o stajalištima te pravne osobe, međutim, stajališta i naputci o postupanju nemaju snagu zakonske norme ili akta koji bi se u odnosu na odredbe ZOO, konkretno odredbe članka 922 ZOO, primijenio. Stoga drži da sud ne može iznad navedene zakonske norme, kao lex specialis postavljati naputke pravne osobe o postupanju. Ističe da niti odluka o respiro roku nije uređena kao akt izvršne vlasti Republike Hrvatske, niti u vidu zakonskog normativnog akta od strane zakonodavnih tijela Republike Hrvatske. Stoga da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava odgovornost za štetu. Ističe da iz dokaza priležećih spisu nije razvidno kako se dogodila nezgoda, što je uzrok nezgode, niti druge odlučne okolnosti na koje se ima primijeniti materijalno pravo. Nezgoda da se zbila iza ponoći, u vozilu je bilo pet mladih ljudi, između ostalih, i tužiteljica, kao putnik na prednjem sjedalu. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti, budući je 1. tužiteljica pristala na vožnju s alkoholiziranim vozačem, te nije koristila sigurnosni pojas. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te traži trošak postupka. U odgovoru na tužbu 2. i 3. tužitelja (roditelja 1. tužiteljice), tuženik priznaje da se štetni događaj zbio 13. listopada 2003. u kojem je sudjelovao osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], da je polica za predmetni automobil vrijedila do 11. listopada 2003., te da stoga isti automobil nije bio osiguran kod tuženika na dan štetnog događaja, a iz kojeg razloga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Priznaje da je 1. tužiteljica u automobilu sudjelovala kao putnik i da je vozač skrivio nastanak štetnog događaja. Ozljede 1. tužiteljice da upućuju da nije koristila sigurnosni pojas, te ističe kako postoji doprinos nastanku štete na strani tužitelja. Nije sporno da je njihova kći, ovdje 1. tužiteljica, teško stradala u prometnoj nesreći i da je zadobila teške tjelesne ozljede. Osporava da bi se radilo o naročito teškom invaliditetu 1. tužiteljice. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. U odgovoru na tužbu 4. tužiteljice, tuženik navodi kako su točni činjenični navodi tužbe da se dana 13. listopada 2003. dogodila prometna nesreća u kojoj je 4. tužiteljica, kao putnik u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] zadobila teške tjelesne ozljede, da je navedenim automobilom upravljao FV i da je za isti automobil kod tuženika bio zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti do 11. listopada 2003. Iz dokaza priležećih tužbi, zapisnika o očevidu, proizlazi da je do prometne nesreće došlo izuzetnom nepažnjom vozača, obzirom na sve okolnosti nastanka nezgode i putnu signalizaciju, pa je za pretpostaviti da je do nezgode došlo zbog alkoholiziranosti vozača s kojim je 4. tužiteljica pristala na vožnju i snositi rizik nastalih posljedica, radi čega se ističe da je i sama doprinjela nastanku i visini štete na taj način, a ozljede bi ukazivale da nije koristila sigurnosni pojas. Stoga tuženik drži da ga treba osloboditi odgovornosti u omjeru od 30 % temeljem odredbe članka 177 ZOO. Tužbeni zahtjev 4. tužiteljice da je za sve vidove nematerijalne štete previsoko postavljen. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, koji zahtjev je 4. tužiteljica prvotno potraživala. Predložio je da mu 1. - 4. tužitelji naknade trošak parničnog postupka.
3. Umješač na strani tuženika FV pridružuje se svim navodima tuženika.
4. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a Policijske uprave zadarske od 13. listopada 2003., u liječničku dokumentaciju 1. i 4. tužiteljica, u potvrdu Konzulata Republike Hrvatske u Perth-u od 25. kolovoza 2004., priležeće fotografije 1. tužiteljice, u fotografski elaborat, u uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, u podatke Hrvatskog ureda za osiguranje za osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], proveo je liječničko vještačenje po liječnicima vještacima dr. Davorki Paladino, neurologu i dr. Jošku Filipušiću, kirurgu, dr. UV, neurologu, i dr. KV, spec. kirurgu, izvršio je uvid u njihove nalaze i mišljenja, dopune nalaza i mišljenja, te je saslušao iste liječnike vještake, izvršio je uvid u podatke Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić od 21. studenog 2003., u potvrdu Dental centra od 30. travnja 2006., u rodni list 1. tužiteljice, u vjenčani list 2. i 3. tužitelja, saslušao je svjedoka JV, izvršio je uvid u policu automobilske odgovornosti broj: 18040018944, u potvrdu o osiguranju HBF od 18. srpnja 2007., u podatke medicine rada od 08. studenog 2007. za 1. tužiteljicu, u brošuru putničkog osiguranja Širom svijeta (World Wide Travel Insurance) iz mjeseca listopada 2003., u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6066/2006, proveo je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka, saslušao je 1. i 4. tužiteljice.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je kako je to navedeno u izreci ove presude.
6. Nesporno je da su dana 13. listopada 2003. 1. i 4. tužiteljice doživjele prometnu nezgodu kao putnice u vozilu marke Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vlasnik FV, krećući se cestom oznake DC 306 iz smjera Vira u smjeru Nina, i to na Virskom mostu, da su kritične zgode 1. i 4. tužiteljice pretrpjele teške tjelesne ozljede, i to 1. tužiteljica kao putnica na prednjem desnom sjedalu navedenog automobila, a 4. tužiteljica na stražnjem sjedalu. Konačno je nesporno da je u vrijeme štetnog događaja navedeni osobni automobil bio osiguran kod tuženika odnosno njegovog pravnog prednika Veritas osiguranje d.d., temeljem police automobilske odgovornosti broj: 18040026189. Nesporno je i da je odgovornost za štete iz predmetnog štetnog događaja limitirana na iznos od tadašnjih 1.400.000,00 kuna, sada 185.811,93 eur, dakle, isto čini osiguranu svotu odnosno limit. Nesporno je i da su 2. i 3. tužitelji roditelji 1. tužiteljice, koji svoje pravo izvode iz prava svoje kćeri 1. tužiteljice, pa postoji i njihov doprinos nastaloj šteti u omjeru od 30 %, a budući su stranke, konačno, učinile nespornim omjer odgovornosti 70 % : 30 % u korist 1. - 4. tužitelja, jer su 1. i 4. tužiteljice pristale na vožnju s osiguranikom tuženika pod utjecajem alkohola i jer 1. tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom za vrijeme vožnje.
7. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li 1. tužiteljica primila iznos od 126.570,21 AUD od HBF Insurance Pty. Ltd na ime naknade štete iz ovog štetnog događaja i je li namirena sa cjelokupnom štetom koju trpi iz ovog štetnog događaja, je li 4. tužiteljica primila novčani iznos po osnovi putnog osiguranja, radi li se kod 1. tužiteljice o osobito teškom invaliditetu i pripada li, shodno tome, 2. i 3. tužiteljima, kao njenim roditeljima, pravična novčana naknada za njihove duševne boli u smislu odredbe članka 201, stavak 3 ZOO, je li na stupila zastara potraživanja i je li došlo do preinake tužbenog zahtjeva.
8. Stoga je valjalo raspraviti ova sporna pitanja.
9. Uvidom u nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Davorke Paladino, neurologa i dr. Joška Filipušića, kirurga, utvrđeno je da je 1. tužiteljica kritične zgode zadobila natučenje jetre i slezene, puknuće ošita, suprakondilarni prijelom obje natkoljenične kosti, prijelom stidne i crijevne kosti zdjelice i paralizu lijevog peronealnog živca. Nakon nesreće, 1. tužiteljici da je inicijalno medicinska pomoć ukazana u Općoj bolnici Zadar, gdje je učinjena kompletna klinička i primarna obrada nakon koje je 1. tužiteljica zrakoplovom prebačena u Ludwigshafen u Njemačkoj, gdje je nastavila s bolničkim liječenjem od 16. listopada do 25. studenog 2003. Za vrijeme boravka ozljeda jetre i slezene zbrinuta je operativnim putem, kao i ozljeda ošita. Prijelom obje natkoljenice zbrinut je operativnim načinom postavljanjem osteosinteze po metodi AO i vanjskim fiksatorima. Zbog infekcije mokraćnog sustava i gnojne upale lijevog plućnog režnja koja je nastala kao posljedica puknuća ošita, liječena je antibioticima. Zbog iste ozljede nalazila se na liječenju u Sveučilišnoj bolnici u Heidelbergu od 04. studenog do 10. studenog 2003. Nakon toga dalje se liječi u Royal Perth bolnici u Australiji do 27. veljače 2004. Za vrijeme bolničkog liječenja zbog ležanja i nekretanja kod 1. tužiteljice da se javila spinalna mišićna atrofija, zbog čega ista provodi fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Osim navedenog, u istom vremenskom periodu patila je od hipotireoze i depresije. Prema RTG obradi prijelomi natkoljenica pokazivali su znakove slabog i sporog sraštavanja zbog čega je za vrijeme bolničkog liječenja učinjen operativni zahvat transplantacije kosti u lijevu natkoljenicu. Posljedična paraliza peronealnog živca liječena je konzervativnim načinom nošenjem nožne proteze. Osim navedenog, a zbog nekretanja, kod 1. tužiteljice se javila osteoporoza, kao i nemogućnost kontrole mokrenja. Zbog toga da ista spontano mokri u krevet. Po otpustu da se liječi kod kuće prema uputama ordinarijusa. Miruje, a po kući se samo u slučaju nužde kreće pomoću štaka, bez opterećenja. Kod izlazaka se koristi invalidskim kolicima uz pomoć druge osobe. Dana 30. srpnja 2004. 1. tužiteljica da je zbog nespretne nožne proteze pala i zadobila prijelom lijeve goljenične kosti u predjelu ispod koljena. Nakon toga je proteza promijenjena, međutim, zbog svoje duljine još je više otežala pokretljivost 1. tužiteljice. U mjesecu rujnu 2004. tužiteljica je ponovno pala prilikom ulaska u automobil i slomila vrat lijeve bedrene kosti. Prijelom je zbrinut operativnim načinom osteosintezom vijkom po metodi AO. U mjesecu studenom 2004. 1. tužiteljica je pala u kupaoni i slomila desnu bedrenu kost, zbog čega je opet operativno liječena postavljanjem endomedularnog čavla po metodi AO. Zbog jakih bolova u lijevom kuku i koljenu, liječi se medikamentima. U mjesecu lipnju 2005. tužiteljica je pala tuđom krivnjom i zadobila prijelom desnog ivera, što se ne može pripisati posljedicama ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju. Osteosinteze još nisu u potpunosti odstranjene. Zbog specifičnosti ozljeda, kao i mjesta prebivališta 1. tužiteljice, navedeni vještaci navode, prvotno, kako nisu bili u mogućnosti izvršiti neposredni klinički pregled, te se njihova ocjena temelji na podacima iz medicinske dokumentacije koja je detaljna i opsežna i na temelju koje je moguće donijeti realnu sliku o zaostalim trajnim štetnim posljedicama kod 1. tužiteljice. Stupanj naruženja 1. tužiteljice da je cijenjen prema fotografijama i kliničkom opisu koji prileži spisu. Zbog ozljeda koje je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila, praktički je nepokretna. Kod kuće se prilikom kretanja služi štakama, a kod izlazaka invalidskim kolicima uz pomoć druge osobe. Zaostala je ograničena pokretljivost jačeg stupnja u oba kuka i koljena nešto jače izražena na lijevoj strani. Zbog distenzije i pada stopala uslijed paralize peronealnog živca, 1. tužiteljica da mora stalno nositi kratku nožnu protezu koja prevenira pad stopala i onemogućuje posrtanje. Ozljeda peronealnog živca sklona je progresiji u budućnosti.
1. tužiteljica da ne može stajati na mjestu. Teško se diže iz sjedećeg položaja bez pomoći druge osobe, a fizičke napore i kućanske poslove nije uopće u mogućnosti vršiti. Zbog mišićne atrofije da otežano diše i ne može kontrolirati urinarni sfinkter, pa mokri u krevetu. Zbog prevencije mokrenja namjerno se budi više puta u noći. Također pati od bolova i ograničene pokretljivosti u lumbalnom dijelu kralješnice zbog promjene statike uslijed neprestane upotrebe štaka. Tegobe da predstavljaju veliki zaostali postoperativni ožiljci nakon laparotomije i torakotomije. RTG obrada pokazuje da prijelomi bedrenih kostiju i lijevog koljena još nisu u potpunosti srasli. Prema podacima iz medicinske dokumentacije proizlazi da je 1. tužiteljica do ozljeđivanja bila zdrava, tako da je sve opisano izravna posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Kod 1. tužiteljice da je zaostala jaka emocionalna obuzetost nezgodom, kao i sa zaostalim trajnim štetnim posljedicama. Zbog promjena u psihostatusu bilo bi možda uputno provesti i vještačenje po specijalisti psihijatru. 1. tužiteljica da je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Srednje jaki bolovi da su potrajali 20 dana, dok su manji bili prisutni 8 tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi, ulaze u pojačane napore. Pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah, i to jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana, a koji strah je bio prisutan radi brige za stanje zdravlja, kao i strah od čestih medicinskih manipulacija i operativnih zahvata. Kasni strah od učešća u prometu, kao i mogućih novih ozljeđivanja trajao je godinu dana. Kod 1. tužiteljice da je, zbog teških tjelesnih ozljeda koje su se tijekom liječenja zakomplicirale, došlo do smanjenja opće, životne i radne sposobnosti za 80% - 85 % trajno. Shodno ovom postotku, 1. tužiteljica da će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju, 1. tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po pet sati dnevno kroz tri mjeseca od 27. veljače 2004. Nakon toga da joj je bila potrebna trajna tuđa pomoć po dva sata dnevno radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, obavljanja kućanskih poslova i težih fizičkih aktivnosti, pomoći kod kretanja i oblačenja, izlazaka van u pratnji druge osobe i slično. Zaostali ožiljci nakon laparotomije, torakotomije, operativnih zahvata na ekstremitetima, kljenut stopala, mišićna atrofija, edemi koljenskih zglobova, kao i vrlo otežana nesamostalna pokretljivost uz pomoć druge osobe ili pomagala, predstavlja naruženje 1. tužiteljice velikog stupnja.
10. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Davorke Paladino i dr. Joška Filipušića u cijelosti, jer da su se vještaci očitovali o zaostalim posljedicama 1. tužiteljice, a da je uopće nisu pregledali, pa smatra kako postoje opravdani razlozi da se posumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Nadalje, iz medicinske dokumentacije da je razvidno kako je tužiteljici dijagnosticirana atrofija kralješničkog mišićja u njenoj 14. godini života, što je genetična bolest koja izaziva trošenje mišića primarno djelujući na proksimalne, a u izvjesnoj mjeri i na distalne mišiće udova. Slijedom navedenog, sve tegobe koje 1. tužiteljica ima u svezi s kralješnicom, nisu posljedica predmetnog štetnog događaja. Drži kako su vještaci pravilno naveli da je 1. tužiteljica u mjesecu lipnju 2005. pala tuđom krivicom kad je zadobila prijelom desnog ivera, te da se navedena ozljeda ne može pripisati posljedicama ozljeda koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju. Međutim, 1. tužiteljica da je svojom krivnjom u mjesecu rujnu 2004. prilikom ulaska u vozilo, pala i zadobila prijelom lijevog kuka na vratu bedrene kosti, pa se niti navedene posljedice ne mogu pripisati predmetnom štetnom događaju. Nadalje, 1. tužiteljica je i u mjesecu studenom 2004. svojom krivnjom pala u kupaoni, te je tada zadobila prijelom desne bedrene kosti, zbog čega se i navedene posljedice ne mogu pripisati predmetnom štetnom događaju. Ističe da je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja imala smetnje s mokrenjem, a iz iste je također vidljivo da u predmetnom štetnom događaju nije zadobila ozljedu vratne kralješnice.
11. Iz iskaza liječnika vještaka dr. Davorke Paladino i dr. Joška Filipušića, utvrđeno je kako je, obzirom na prigovore tuženika, indicirano zatražiti mišljenje liječnika 1. tužiteljice u kojem bi bilo navedeno je li ista liječena prije ozljeđivanja u štetnom događaju od spinalne mišićne atrofije i koje su bile kliničke manifestacije te bolesti. Potrebno je razdvojiti je li 1. tužiteljica prije štetnog događaja imala kljenut peronealnog živca lijeve noge i slabosti mišića noge, kojih skupina i u kojem intenzitetu.
12. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Davorke Paladino i dr. Joška Filipušića, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice i pregleda iste dana 11. srpnja 2011. od strane vještaka. S kirurške strane nađeno je da pati od bolova u oba koljena, natkoljenicama i kukovima. Tužiteljica da uglavnom leži ili sjedi. Teško se podiže iz ležećeg u sjedeći položaj i još teže ustaje. Kreće se samostalno, ali vrlo otežano, isključivo pomoću štaka. Za dulje relacije koristi se sjedećim kolicima. Čučnuti ne može, na prstima stajati ili hodati ne može, niti kleknuti. Prigiba se otežano i bolno do nešto manje od 1/2 dijela zbog promjene statike slabinske kralješnice uslijed neprestane upotrebe štaka. Pokretljivost u oba kuka i koljena kod fleksije je ograničena u jakom stupnju (kod pasivne i aktivne pokretljivosti). Inspekcijom nađen na prednjem trbušnom zidu poprečni rez od eksplorativne laparotomije. Na lijevoj natkoljenici zamjetan jedan ožiljak veličine 30 x 1 cm i jedan veličine 10 x 1 cm, plus jedan manji zaostao od drenaže, na desnoj natkoljenici jedan ožiljak veličine 20 x 1 cm. Na lijevoj strani prsnog koša zamjetan ožiljak zaostao nakon operativnog zahvata torakotomije. S neurološke strane pregledom je nađena pareza lijevog peronealnog živca, koja se manifestira jakom hipotrofijom mišića lijeve potkoljenice, tzv. pijetlovim hodom zbog nemogućnosti dorzalne fleksije stopala, te nemogućnosti stajanja na prstima i peti te noge. Slabost proksimalne muskulature je u sklopu spinalne mišićne atrofije od koje se liječi od svoje 14. godine, te nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Zbog ozljeda koje je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila, praktički je nepokretna. Kod kuće se prilikom kretanja služi štakama, a kod izlazaka invalidskim kolicima uz pomoć druge osobe kroz više sati dnevno. Zaostala je ograničena pokretljivost jačeg stupnja u oba kuka i koljena, nešto jače izražena na lijevoj strani. Zbog distenzije i pada stopala uslijed paralize peronealnog živca, 1. tužiteljica mora stalno nositi kratku nožnu protezu koja prevenira pad stopala i onemogućuje posrtanje. Ista ne može stajati na mjestu, teško se diže iz sjedećeg položaja bez pomoći druge osobe, a fizičke napore i kućanske poslove nije uopće u mogućnosti vršiti. Zbog mišićne atrofije otežano diše i ne može kontrolirati urinarni sfinkter, pa mokri u krevetu. Navodi da je i prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju imala manje probleme s mokrenjem. Zbog prevencije mokrenja namjerno se budi više puta u noći. Također pati od bolova i ograničene pokretljivosti u lumbalnom dijelu kralješnice. Tegobe predstavljaju u veliki zaostali postoperativni ožiljci nakon laparotomije i torakotomije. Kod pregleda navodi da nije nikada imala abdominalnih tegoba ili problema s donjim ekstremitetima i kralješnicom. Živjela je normalno i kretala se uredno, te je dala na uvid albume sa slikama iz perioda prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Također navodi da je znala za svoju osnovnu bolest kralješnice (spinalna mišićna atrofija). RTG obrada pokazuje da prijelomi bedrenih kostiju i lijevog koljena još nisu u potpunosti srasli. Prema podacima iz medicinske dokumentacije, kao i prema samom iskazu 1. tužiteljice, do ozljeđivanja je bila zdrava, tako da je sve opisano izravna posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Kod nje je zaostala jaka emocionalna obuzetost prometnom nezgodom, kao i sa zaostalim trajnim štetnim posljedicama. Trpjela je bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 20 dana, dok su manji bili prisutni 8 tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas, i kao takvi ulaze u pojačane napore. Pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah, i to jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana. Ovaj strah je bio prisutan radi brige za st nje zdravlja, kao i strah od čestih medicinskih manipulacija i operativnih zahvata. Kasni strah od sudjelovanja u prometu, kao i mogućih novih ozljeđivanja, trajao je godinu dana. Kod 1. tužiteljice je zbog teških tjelesnih ozljeda koje su se tijekom liječenja zakomplicirale, došlo do smanjenja opće, životne i radne sposobnosti za 65 % trajno. Shodno ovom postotku, ista će morati ulagati pojačane napore. Od navedenog postotka se oko 45 - 50 % odnosi na kirurške, a 15-20 % na neurološke posljedice, uz napomenu da u ovaj postotak nije uključen raniji neurološki deficit. Dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 5 sati dnevno kroz dva mjeseca od 27. veljače 2004. Nakon toga joj je potrebna trajna tuđa pomoć po 2 sata dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, obavljanja kućanskih poslova i težih fizičkih aktivnosti, pomoći kod kretnja i oblačenja, izlazaka van uz pratnju druge osobe i slično. Zaostali ožiljci nakon laparotomije, torakotomije, operativnih zahvata na ekstremitetima, kljenut stopala, mišićna atrofija, edemi koljenskih zglobova, kao i vrlo otežana nesamostalna pokretljivost uz pomoć druge osobe ili pomagala predstavlja naruženje tužiteljice velikog stupnja.
13. Tuženik ističe kako je 1. tužiteljica prilikom obavljanja pregleda u Hotelu International u Zagrebu predala brojnu medicinsku dokumentaciju glede stanja zdravlja na engleskom jeziku, koju je izuzeo njen punomoćnik kako bi bila prevedena, iako se obvezao istu vratiti vještacima, što nije učinio, pa da je nalaz i mišljenje vještaka nepotpun, a mišljenje u pogledu trajnih posljedica ozljeđivanja, te procjena duševnih boli, straha i potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom nerealno visoka, imajući u vidu utjecaj bolesnog stanja i težinu zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi. Stanje zdravlja 1. tužiteljice da pretežito određuje bolest, a ne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi.
14. Tuženik neosnovano drži da imenovani liječnici vještaci nisu imali uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice i da bi, stoga, njihov nalaz i mišljenje bili nepotpuni. Naime, nasuprot takvoj tvrdnji tuženika, uvidom u dopunu nalaza i mišljenja (list 811 spisa), utvrđeno je da u uvodnom dijelu liječnici vještaci izrijekom navode da je izvršen uvid u predmetni sudski spis, kao i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice. Na ročištu od 14. srpnja 2011. je i konstatirano da je vještacima predana medicinska dokumentacija za potrebe vještačenja, a nakon toga je punomoćnik tužitelja preuzeo obvezu izvršiti prijevod iste s engleskog na hrvatski jezik, nakon što je 1. tužiteljica saslušana na istom ročištu, po dolasku u Zagreb, a koja medicinska dokumentacija prileži na listu 842-856 na engleskom jeziku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču za engleski i njemački jezik prof. Vesni Kudumija iz Zagreba.
15. Tuženik čini nespornim da je 1. tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila ozljede navedene u nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Davorke Paladino i dr. Joška Filipušića iza kojih su zaostale trajne posljedice, ali čini spornim postotak, držeći da je isti po liječnicima vještacima precijenjen. Nadalje, da nije jasno kako vještaci razlučuju kirurške i neurološke posljedice predmetne nezgode kad oba vještaka ocjenjuju posljedice istih ozljeda i isto oštećenje, te da postoji preklapanje i dvostruko vrednovanje, a ne očituju se dodatno u čemu se njihovi pojedinačni postoci sastoje, kako su došli do njih, temeljem koje stručne literature i temeljem kojih sudskomedicinskih kriterija. Nesporno je da je 1. tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila prijelom obje natkoljenice (tzv. suprakondilarni prijelom), te da je naknadno, poslije prometne nezgode zadobila nove prijelome sustava za kretanje, koji nisu u vezi s prijelomima iz prometne nezgode. Do naknadnih prijeloma da je došlo zbog nepažnje 1. tužiteljice i zbog njene osnovne bolesti. Iz iskaza 1. tužiteljice proizlazi da je i prije predmetne nezgode povremeno imala padove zbog svoje bolesti, iako tada nije ništa slomila. Vještaci da nisu odgovorili kakve su trajne posljedice iza ovih ozljeđivanja zaostale, te koliko one uzrokuju smanjenje životnih aktivnosti i u kojem postotku, niti koliki postotak postoji zbog bolesti 1. tužiteljice odnosno mišićne atrofije, te koliki postotak je postojao prije prometne nezgode, a koliki postotak postoji danas zbog te bolesti. Mišićna atrofija da je neurološka bolest koja ima svoj očekivani tijek. Po prirodi stvari bolest da napreduje, pa da bi sama do danas, kao uzrok, dovela do smanjenja životnih aktivnosti 1. tužiteljice u velikom opsegu. 1. tužiteljica da je zbog bolesti prije nezgode imala inkontinenciju mokraće, nemogućnost čučnja i ustajanja iz čučnja zbog slabosti mišića natkoljenice, umor prilikom penjanja uz stepenice i stajanja, te povremene padove zbog slabosti mišića, koje stanje je opisano u liječničkim ispravama. Sve navedene tegobe da su umanjivale životnu aktivnost 1. tužiteljice, pa trebaju biti predmet procjene. Prilikom konačne procjene liječnici vještaci da su propustili primijeniti Baltazarovu metodu kao općeprihvaćeno sudskomedicinsko pravilo kojim se vrednuje ranije postojeće oštećenje zdravlja i ranije postojeće smanjenje životnih aktivnosti, time da 1. tužiteljica nije bila prije nezgode stopostotnog zdravlja, niti stopostotnih životnih aktivnosti. Bolest od koje boluje 1. tužiteljica da ima svoj očekivani tijek. Prvo zahvaća tzv. proksimalne mišiće, tj. mišiće bliže trupu, i to najprije natkoljenice, pa se širi dalje na nadlaktice i podlaktice, itd. Vještaci potvrđuju da je mišićna atrofija izazvala oštećenje tzv. proksimalnih mišića, a baš su ti mišići zaduženi za funkciju sjedenja i posjedanja, te funkciju ustajanja iz sjedećeg položaja, kao i za slabost snage ruku. 1. tužiteljica ima poteškoće baš u ovim kretnjama, a vještaci da to pogrešno pripisuju nezgodi. 1. tužiteljica da je prije nezgode imala znatno izražene simptome te bolesti, koja se sada proširila, pa zahvaća i mišiće ruke, što je očekivano, obzirom je prošlo već 20 godina od dijagnosticiranja iste bolesti, te se postavlja upit koliko je danas ukupno smanjenje životne aktivnosti 1. tužiteljice kao posljedica svih uzročnika (uzevši u obzir i bolest i naknadna ozljeđivanja). 1. tužiteljica da nije imala ozljedu glave. Intelektualno status da je potpuno uredan, a u nezgodi nije imala ozljede ruku, time da ima uredan vid, sluh, glas i govor. Tuženik čini nespornim da tužiteljica danas treba tuđu pomoć i njegu zbog svog zdravstvenog stanja, ali opseg i trajanje tuđe pomoći nije posljedica prometne nezgode već bolesti 1. tužiteljice i naknadnih prijeloma. Nakon predmetne nezgode da je 1. tužiteljica u jednom trenutku bila osposobljena za hod na štakama, ali zbog naknadnih padova i progresije osnovne bolesti da nas da je stanje gore nego tada, pa da je trajna tuđa pomoć posljedica toga, a ne prometne nezgode, time da bi, prema tijeku bolesti, 1. tužiteljica vjerojatno danas bila u kolicima i da nije bilo prometne nezgode, obzirom je bolest toliko uznapredovala da zahvaća i mišiće ruku, a već ranije je, uz poteškoće nogu, izazivala i inkontinenciju urina. U procjenu naruženja valja isto uzeti u obzir bolest i naknadne prijelome. Ožiljci su posljedica predmetne nezgode, te drži da predstavljaju naruženost srednjeg stupnja povremeno vidljivu.
16. Uvidom u očitovanje vještaka dr. Davorke Paladino u odnosu na prigovore tuženika, utvrđeno je da jedini neurološki deficit, koji je cijenjen u nalazu i mišljenju s 15 do 20 % se odnosi na parezu lijevog peronealnog živca. Prema medicinskoj dokumentaciji, te nalazima Komisije medicine rada, 1. tužiteljica da boluje od tipa 3 MSA, koja zahvaća proksimalne mišiće nogu i zdjelice, te se simetrično manifestira na mišićima. Dr. GV od 01. kolovoza 2005. i 08. studenog 2007. opisuje da je 1. tužiteljici u 14. godini života dijagnosticirana atrofija kičmenog mišićja, navodi se urinarna inkontinencija, nemogućnost čučnja, otežano penjanje stepenicama zbog slabosti, proksimalnih mišića nogu. Navedene smetnje da nisu uključene u ocjenu trajnih napora u njihovom nalazu i mišljenju. Simptomi pareze lijevog peroneusa se prezentiraju nemogućnošću dorzifleksije stopala i stajanja na prstima i peti, te "pjetlovim hodom", jakom hipotrofijom mišića lijeve potkoljenice, te asimetričnosti pojavnosti. Ovaj neurološki deficit da je ocijenjen u njihovom nalazu i mišljenju. Iz opisa je vidljivo da se simptomi od ranije poznate neurološke bolesti (MSA) ne preklapaju s naknadno nastalim neurološkim deficitom (pareza lijevog peronealnog živca). Simptomi MSA da nisu uključeni u ocjenu trajnih posljedica u nalazu i mišljenju. Pareza peroneusa lijeve noge da nije posljedica od ranije prisutne bolesti (MSA), već je nastala ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju. U cijelosti ostaje kod neurološkog dijela nalaza i mišljenja.
17. Uvidom u očitovanje vještaka dr. Joška Filipušića u odnosu na prigovore tuženika, utvrđeno je da je iskaz 1. tužiteljice s rasprave od 14. srpnja 2011. u potpunoj suprotnosti s onim što tvrdi tuženik, a to je da 1. tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije funkcionirala na uobičajeni način u svakodnevnom životu i radu, da je bila teško pokretna, te da nije mogla kontrolirati mokrenje. Naime, iz njenog iskaza razvidno je da se aktivno bavila sportom, da je bila zaposlena i da nije imala nikakvih tegoba takve naravi kao što to tvrdi tuženik. Ne zna na temelju kojih podataka tuženik isto tvrdi i zašto pisane dokaze nije dostavio u spis ukoliko ima uvidu iste ili ih posjeduje. Ukoliko su i postojale nekakve tegobe onda su iste neurološke naravi zbog ranije dijagnosticirane mišićne atrofije, na što je odgovorio vještak neurolog dr. Davorka Paladino. Nadalje, da je izvršio pregled 1. tužiteljice i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iste. S kirurške strane cijenjeno je zaostalo stanje nakon ozljeda unutarnjih organa i prijeloma koštanih struktura. Naknadno zadobiveni prijelomi kod 1. tužiteljice zbog naknadnih padova (izuzev pada u mjesecu lipnju 2005., jer je pala tuđom krivnjom) su posljedica otežanog hoda i kretanje uz pomagala (štake i kolica), a što se može povezati s predmetnom ozljedom, jer da te ozljede nije bilo, onda je za očekivati da ne bi bilo otežanog hoda, potrebe za korištenjem pomagala, tako niti naknadnih padova. Ovdje da poklanja vjeru iskazu tužiteljice o njenom stanju prije predmetnog štetnog događaja, kao i činjenici da ranije kod nje nije bilo iznenadnih i bezrazložnih padova. Ističe da kirurške i neurološke trajne posljedice nisu matematički zbrojene, već upravo suprotno, sveukupni postotak je rasčlanjen prema zaostalim kirurškim i neurološkim posljedicama, što se vidi iz teksta nalaza i mišljenja. I dalje smatra da kod 1. tužiteljice zbog ozljede unutarnjih organa, prijeloma obje natkoljenice, kao i zbog prijeloma dvije kosti zdjelice je zaostalo umanjenje životne aktivnosti od najmanje 45 %. Ostaje kod već navedene procjene bolova, naruženja i tuđe pomoći.
18. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja budući su se imenovani liječnici vještaci detaljno očitovali na prigovore tuženika, a nakon što su izvršili uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužiteljice, te istu pregledali dana 11. srpnja 2011., te njihova očitovanja i dopuna nalaza i mišljenja nisu u suprotnosti s osnovnim nalazom i mišljenjem, pa sud nalazi kako su isti na nepristran i nesumnjiv način u skladu s pravilima struke, nakon pregleda 1. tužiteljice i uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iste otklonili prigovore tuženika. Osim toga, usvajanjem takvog dokaznog prijedloga tuženika išlo bi se samo na bespotrebno odugovlačenje postupka i izazvalo bi daljnje troškove, što bi bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.
19. Iz iskaza 1. tužiteljice utvrđeno je da više ne može hodati bez pomoći druge osobe i štaka, ne može se penjati uz stube, ima problema sa spavanjem i česte noćne more, dok je prije nezgode imala normalan život, mogla je nositi cipele s visokom petom, mogla je plesati, voziti bilo koje vozilo, što sve sada ne može. Ulazak u bilo koje vozilo da joj je traumatično nakon štetnog događaja, time da trpi fizičke bolove, koji bi bili posebno izraženi kada bi vozila i to posebice u koljenu, stopalima i kukovima. Godine 1993., kada je imala 15 godina, dijagnosticirana joj je bolest koja se tiče poteškoća u vezi s mišićima i muskulaturom, a to da je bilo blažeg oblika i 10 godina nije imala pogoršanja, što je dokumentirano u liječničkim nalazima, radi se o bolesti takve prirode koja se nije vidjela "prema van" i za koju nitko nije znao osim članova njene uže obitelji, tako da je prije štetnog događaja, unatoč tome, imala normalan život i ta dijagnoza ju nije smetala da radi sve ove stvari koje je nabrojala, a koje danas ne može raditi. Fizičke bolove da osjeća gotovo stalno, dok prije štetnog događaja nije imala nikakve bolove, a većina tih bolova se odnosi na koljena i kuk, time da su bolovi kronične prirode, protiv kojih pije lijekove i posjećuje specijalistu. Zbog posljedica štetnog događaja da je izgubila osjet u lijevoj nozi, što se odnosi na stopalo i dio noge do koljena, ponekad osjeća trnce u predjelu lijeve noge. Od obuće može obuti samo sandale. Od posljedica štetnog događaja ima problema s grlom, koji se očituju tako da bez korištenja tablete ne može jesti hranu, jer je prilikom gutanja grlo peče, što je posljedica rupture. U predjelu trbuha ima ožiljke od operativnog zahvata. Njeni roditelji da žive na udaljenosti od 3 minute vožnje automobilom od nje, s njima se viđa svakodnevno, a jako su povezana obitelj. Živi s dečkom u njegovoj kući, koji je zaposlen. Prije štetnog događaja da je radila dva posla s punim radnim vremenom, dok nakon štetnog događaja ne može raditi ništa. Prije šetnog događaja da se intenzivno, ali amaterski, bavila golfom i tenisom, čak se i natjecala, i sve joj to jako nedostaje. Što se tiče pomoći i njege, istu prima i danas, i to profesionalnu, koju osobno plaća mjesečno između 250,00 i 350,00 AUD, ali pored toga joj pomaže majka. Liječnici dr. NV, neurolog, i dr. OV, kirurg, upućeni su u njeno zdravstveno stanje. Cjelokupnu medicinsku dokumentaciju da je predala liječnicima vještacima na engleskom jeziku. Nadalje, da prima invalidsku mirovinu u iznosu od 560,00 AUD svaka dva tjedna nakon štetnog događaja, što joj plaća australska vlada iz invalidskog fonda, dok od osiguranja ne prima ništa, a fond iz kojeg se navedeno plaća je Centreling International Services. Niti od jednog australskog osiguravajućeg društva nije primila nikakvu naknadu vezanu za predmetnu prometnu nezgodu. U srpnju 2004. da je hodala sa štakama, pala je i zbog tog pada slomila je lijevu potkoljenicu, a u rujnu 2004., prilikom ulaska u automobil je također pala i slomila lijevi kuk, budući je izgubila osjet u koljenu. U studenom 2004. da je pala u kupaonici i slomila desnu bedrenu kost, dok je u lipnju 2005. pala u restoranu prilikom nezgode sa stolicom, jer je krenula sa štakama u WC i pretrpjela je prijelom desne partele. U srpnju 2004. da je slomila lijevu potkoljenicu u navedenom padu, upravo zbog "pločica i šarafa" koje je imala u nozi i svi navedeni padovi da su bili prouzročeni posljedicama iz štetnog događaja, jer inače nije nespretna osoba koja bi često padala, a zbog dugog ležanja i mirovanja nakon prometne nezgode da se razvila osteoporoza, zbog čega je njeno kretanje bilo otežano.
20. Ocjenjujući pretrpljene fizičke bolove, njihovo trajanje, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 65 % trajno (45 - 50 % odnosi se na kirurške posljedice, 15-20 % odnosi se na neurološke posljedice) u koji postotak nije uključen raniji neurološki deficit, duševne boli zbog naruženosti velikog stupnja, te potrebe za tuđom pomoći i njegovom za vrijeme kućnog liječenja, te nadalje, sud nalazi osnovanim visinu tražbine 1. tužiteljice s osnova naknade štete u smislu odredbe članka 200 ZOO, imajući pri tome u vidu da je tužiteljica rođena **.**.1977., da je sada u životnoj dobi od 47 godina, te će po prirodi stvari još dugi niz godina trpjeti duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti.
21. Stoga sud nalazi da je pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove 1. tužiteljice u iznosu od zatraženih 2.500,00 eur, straha u iznosu od 2.500,00 eur, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti u iznosu od 65.000,00 eur, duševnih boli zbog naruženosti velikog stupnja u iznosu od 7.500,00 eur. Tužiteljici je dosuđena naknada tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja u kući pet sati dnevno tri mjeseca u razdoblju od 27. veljače 2004. do 27. svibnja 2004., a nadalje po dva sata dnevno u iznosu od 30.000,00 eur (5,00 eur po satu), primjenom odredbe članka 221a Zakona o parničnom postupka (u daljnjem tekstu: ZPP). Stoga je 1. tužiteljici dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 107.500,00 eur. Međutim, tužiteljici je isti iznos umanjen za 30 % na ime nespornog doprinosa nastanku štete (članak 192 ZOO), pa joj je dosuđen iznos od 75.250,00 eur, dok ju je s preostalim iznosom od 32.250,00 eur valjalo odbiti kao s neosnovanim i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. U odnosu na 2. i 3. tužitelje valja istaknuti, imajući u vidu odredbu članka 201, stavak 3 ZOO koja propisuje da u slučaju osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na naknadu štete imaju članovi njene uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Imajući u vidu nalaz i mišljenje liječnika vještaka o smanjenoj životnoj aktivnosti 1. tužiteljice, sud nalazi da je kod iste nastupio osobito teški invaliditet u smislu citirane odredbe ZOO. Imajući u vidu ranije navedene okolnosti konkretnog slučaja i važeće Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud nalazi primjerenim iznosom pravične novčane naknade 2. tužitelju (ocu 1. tužiteljice) u iznosu od 30.000,00 eur i 3. tužiteljici (majci 1. tužiteljice) u iznosu od 30.000,00 eur. Isti iznos valjalo je umanjiti za nesporni opseg doprinosa 1. tužiteljice od 30 %, pa je 2. i 3. tužiteljima dosuđena naknada štete u iznosu od po 21.000,00 eur svakome, dok ih je s preostalim iznosom od po 24.000,00 eur svakome, valjalo odbiti kao s neosnovanim i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
23. Iako tuženik drži da roditeljima 1. tužiteljice, ovdje 2. i 3. tužiteljima, ne pripada pravo na naknadu štete s naslova duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta bliskog srodnika u smislu odredbe članka 201, stavak 3 ZOO, jer da stanje zdravlja posljedicom ozljeđivanja nije i ne predstavlja osobito teški invaliditet, a po nalazu i mišljenju liječnika vještaka posljedicu zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi da je kod 1. tužiteljice smanjenja životna aktivnost u omjeru od 65 %, valja imati u vidu da je 1. tužiteljica u vrijeme štetnog događaja, kada je pretrpjela teške tjelesne ozljede, bila u dobi od 26 godina, da su roditelji brinuli o njoj nakon povratka u Australiju, da su pretrpjeli duševne boli zbog teške ozljede kćeri, da je ista bila praktički nepokretna, poslije se koristila i koristi invalidskim kolicima i pomagalima (štakama), to roditeljima pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli zbog osobito teške invalidnosti kćeri, pri čemu svakako valja imati na umu i veliku zabrinutost roditelja za ishod njenog liječenja. Utvrđeni postotak invaliditeta 1. tužiteljice roditelji teško proživljavaju i zato duševno pate, a iz iskaza 1. tužiteljice utvrđeno je kako se radi o emocionalno povezanoj obitelji, da su članovi obitelji, tako ona i roditelji, usmjereni jedni na druge, međusobno si pomažu, a njena majka i sestra su 1. tužiteljici organizirali i stručnu pomoć kod liječenja, a poslije i službenu pomoć kod održavanja i čišćenja kuće.
24. U odnosu na 4. tužiteljicu izvršen je uvid u nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Ante Barada, neurolog i dr. KV, spec. kirurg, te je utvrđeno da je 4. tužiteljica kritične zgode zadobila prijelom drugog vratnog kralješka s pomakom prema naprijed (listeza) u odnosu na 3. vratni kralješak uz oštećenje diska C2/C3, ozljedu lijevog brahijalnog pleksusa, prijelom lijeve ključne kosti sa značajnim pomakom ulomaka, prijelom lijeve nadlaktične kosti, višeiverni prijelom anatomskog vrata lijeve nadlaktice, te rane (razderotine) oba stopala. Prijelom vratnog kralješka je liječen konzervativno, dok su prijelomi lijeve ključne kosti i lijeve nadlaktične kosti liječeni operativno. Po saniranju prijeloma odstranjena je pločica s ključne kosti. Duševne boli tužiteljice po ozljedama zadobivenim u štetnom događaju razmjerne su 35 - 45 %-tnom smanjenju životne aktivnosti trajno. Tužiteljica je trpjela fizičku bol jakog intenziteta sedam dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana, blagog intenziteta pet mjeseci (kumulativno po ozljeđivanju i dva operativna zahvata). Bolovi koji se nadalje javljaju obuhvaćeni su ocjenom pojačanih napora. Tužiteljica da je trpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja (strah od neposredne opasnosti po život). Sekundarni strah jakog intenziteta 4. tužiteljica da je imala sedam dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, blagog intenziteta pet mjeseci (strah i zabrinutost za ishod liječenja, kao i strah u sklopu anksioznog reaktivnog stanja induciranog štetnim događajem). 4. tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć po završenom bolničkom liječenju jedan mjesec osam sati dnevno, potom jedan mjesec četiri sata dnevno, te četiri mjeseca dva sata dnevno. Imajući u vidu podatke iz medicinske dokumentacije (postoperativni ožiljak u području lijeve ključne kosti, postoperativni ožiljak u području lijevog ramena, ožiljci oba stopala), mišljenja su da je naruženje 4. tužiteljice srednjeg stupnja.
25. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, ističući da isti nisu pregledali 4. tužiteljicu, pa da nisu niti mogli ocjenjivati trajne posljedice. Vještaci da uopće kod ocjene trajnih posljedica nisu uzeli u obzir da kod 4. tužiteljice prije nezgode postoje degenerativne promjene u vratnoj kralješnici, a kako se to navodi u njenoj liječničkoj dokumentaciji, zbog čega su pokretni vratom bolni i ograničeni. Ističe da palpabilni vrh pločice može u manjoj mjeri, kada bi se ona odstranila, poboljšati funkciju zgloba ramena. Iz spisa da je razvidno da nema niti jednog objektivnog liječničkog nalaza (EMNG) koji bi ukazivao na oštećenje nekog od korjenova koji formiraju ručni pleksus, a iz liječničke dokumentacije vidljivo je da niti klinička slika ne ukazuje na oštećenje ručnog spleta. Iz medicinske dokumentacije uočava se da 4. tužiteljica nije pregledana od strane neurologa, niti je bilo potrebe za liječenjem od strane neurologa.
26. Iz iskaza vještaka dr. Ante Barada i dr. KV utvrđeno je da, kako bi mogli dati precizniju ocjenu svih vidova nematerijalne štete, čime bi nalaz i mišljenje bio kompletiran, to da su 4. tužiteljicu spremni pregledati i potom dati konačno mišljenje.
27. Iz iskaza 4. tužiteljice utvrđeno je da se zbog ozljeda u vratu ne može baviti kontaktnim sportovima, primjerice australskom košarkom i skijanjem, što je uobičavala prije nezgode. Ne može plivati leđnim stilom, jer joj je ograničena mogućnost pokretanja glave i lijevog ramena, unatoč tome što su joj izvađene pločice. Zbog fraktura koje je doživjela u štetnom događaju, liječnici da su joj rekli kako postoji mogućnost da se s vremenom razvije artritis u vratu i ramenu, te je u strahu zbog daljnjeg razvoja te bolesti. Neovisno o vremenskim prilikama osjeća bolove u ramenu, kada pokušava malo dalje dosegnuti rukom ili sebi iza leđa. Svaki tjedan da ima fizioterapiju i masažu kako bi uspjela održati mišiće u funkciji, jer u protivnom, isto ne bi bilo moguće. Kod svakodnevnih poslova da koristi uglavnom desnu ruku, jer nema snage u lijevoj ruci nositi teže stvari, pa tako i kod kupovine i kod kućanskih poslova koristi uglavnom desnu ruku. U predmetnoj nezgodi da je izgubila svijest, ne sjeća se događaja, ali da je kasnije imala "flash back“-ove, ima problema sa spavanjem, brine i za prijateljicu, ovdje 1. tužiteljicu. Nadalje, da je bila prebačena u londonsku bolnicu odmah nakon nezgode, a majka da joj je pružala pomoć kada su se vratile u Australiju, jer je živjela s njom i ocem. To da je trajalo 3 ili 4 mjeseca, obzirom je nosila ovratnik i ruka joj je bila u longeti, pa ju je majka, primjerice, kupala, mijenjala okovratnik. Sestra da joj je fizioterapeut, pa joj je i ona pružala pomoć. Tek nakon 6 mjeseci da se odselila od roditelja i uspjela se zaposliti, ali samo na pola radnog vremena, dok danas radi puno radno vrijeme i živi samostalno. Isti iskaz je 4. tužiteljica dala na ročištu održanom 14. srpnja 2011.
28. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Barada i dr. KV, a nakon pregleda 4. tužiteljice dana 12. srpnja 2011., utvrđeno je da je ista u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila prijelom drugog vratnog kralješka s pomakom prema naprijed (listeza) u odnosu na 3. vratni kralješak, uz oštećenje diska C2/C3, ozljedu lijevog brahijalnog pleksusa, prijelom lijeve ključne kosti sa značajnim pomakom ulomaka, višeiverni prijelom anatomskog vrata lijeve nadlaktice, te rane oba stopala. Prijelom vratnog kralješka da je liječen konzervativno, dok su prijelomi lijeve ključne kosti i lijeve nadlaktične kosti liječeni operativno. Po saniranju prijeloma da je odstranjena pločica s ključne kosti. 4. tužiteljica da je trpjela fizičku bol jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te blagog intenziteta 5 mjeseci (kumulativno po ozljeđivanju i dva operativna zahvata). Bolovi koji se nadalje javljaju obuhvaćeni su ocjenom pojačanih napora. Nadalje, da je trpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja (strah od neposredne opasnosti po život). Sekundarni strah jakog intenziteta da je imala 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, blagog intenziteta 5 mjeseci (strah i zabrinutost za ishod liječenja, kao i strah u sklopu anksioznog reaktivnog stanja induciranog štetnim događajem). 4. tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć po završetku bolničkog liječenja 1 mjesec 8 sati dnevno, potom 1 mjesec 4 sata dnevno, te 4 mjeseca 2 sata dnevno. Opisani ožiljci da predstavljaju naruženje srednjeg stupnja. Unatoč provedenom liječenju, kod 4. tužiteljice da su, posljedično, po ozljedi vratne kralješnice, zaostale tegobe u vidu glavobolja, osjećaja zakočenosti i napetosti vrata uz ograničenje kretnji vratom. Zbog prijeloma u području lijevog ramenog obruča da ima bolove u području lijevog ramena koji povremeno imaju karakter oštrih, probadajućih boli, što je izraženije kod opterećenja. Također navodi osjećaj zakočenosti lijevog ramena. Zbog tegoba da redovito ide na fizikalnu terapiju i masaže. Ne može se baviti sportom na način i u opsegu kao prije štetnog događaja. Kliničkim pregledom vještaci nalaze ograničenje kretnji vratne kralješnice i lijevog ramenog zgloba, uz blažu hipotrofiju mišića lijevog ramenog obruča. 4. tužiteljica da ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu, razmjerno 25 %-tnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti trajno. Stranke nisu imale prigovora na dopunu nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Barada i dr. KV.
29. Iz iskaza 4. tužiteljice utvrđeno je da se zbog ozljeda u vratu ne može baviti kontaktnim sportovima (primjerice: australskom košarkom i skijanjem), što je uobičavala prije prometne nezgode. Također ne može plivati leđnim stilom, jer joj je ograničena mogućnost pokretanja glave i lijevog ramena, unatoč tome što su joj izvađene pločice. Izražava bojazan za svoj vrat u budućnosti, radi eventualnog oštećenja živaca i paralize, obzirom da jedan disk nije na "pravom" mjestu i uslijed opterećenja može doći do pomicanja i paralize. Zbog fraktura koje je doživjela u štetnom događaju, liječnici su joj rekli kako postoji mogućnost razvoja artritisa u vratu i ramenu s vremenom, zbog čega je u strahu od daljnjeg razvoja te bolesti. Neovisno o vremenskim prilikama osjeća bolove u ramenu kada pokušava malo dalje dosegnuti rukom. Svaki tjedan da ima fizioterapiju i masažu, kako bi uspjela održati mišiće u funkciji. Ima i povremene glavobolje. Što se tiče svakodnevnih poslova, koristi uglavnom desnu ruku, jer nema snage u lijevoj ruci, tako niti ne osjeti teže stvari, primjerice: kod obavljanja kupovine, obavljanja kućanskih poslova. Prilikom prometne nezgode da je izgubila svijest, ne sjeća se što se dogodilo, ali da je kasnije imala flash back - ove. Zbog toga ima problema i sa spavanjem, a i zbog brige za prijateljicu, ovdje 1. tužiteljicu. Majka da joj je pružala pomoć kada su se vratili u Australiju, jer je živjela s njom i ocem. To je trajalo 3 ili 4 mjeseca, obzirom je nosila ovratnik i ruka joj je bila u longeti, pa ju je majka i kupala i mijenjala ovratnik. Sestra da joj je fizioterapeut, pa joj je i ona pružala pomoć. Tek nakon 6 mjeseci da je odselila od roditelja i tada da se uspjela zaposliti, ali samo na pola radnog vremena, no, danas radi puno radno vrijeme i živi samostalno. Nije dobila nikakvu naknadu od bilo kojeg osiguravajućeg društva, vezano za posljedice štetnog događaja.
30. Imajući u vidu pretrpljene fizičke bolove i dužinu trajanja istih, sud nalazi da 4. tužiteljici s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eur, pretrpljenog straha u iznosu od 2.400,00 eur, koliko po tim vidovima štete osnovano potražuje (članak 200 ZOO). Nadalje, na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti od 25 %, 4. tužiteljici pripada pravična novčana naknada (članak 200 ZOO), u zatraženom iznosu od 6.450,00 eur, imajući u vidu da je ista u životnoj dobi od 50 godina (rođena **.**.1975.), te da će, po prirodi stvari, još dugi niz godina trpjeti navedene posljedice. Na ime pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti srednjeg stupnja istoj pripada zatraženi iznos od 4.500,00 eur (članak 200 ZOO). Nadalje, sud nalazi osnovanim potraživanje naknade štete 4. tužiteljice za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 2.500,00 eur, primjenom odredbe članka 221a ZPP odnosno sveukupno 18.250,00 eur. No, 4. tužiteljici je isti iznos umanjen za 30 % na ime nespornog doprinosa nastanku štete (članak 192 ZOO), pa joj je valjalo dosuditi iznos od 12.775,00 eur, dok ju je s preostalim iznosom od 5.475,00 eur valjalo odbiti kao s neosnovanim i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.
31. Limit obveze tuženika procjenjuje se prema osiguranoj svoti koja je prema polici tuženika na dan štetnog događaja iznosila 1.400.000,00 kn (sada 185.811,93 eur). Dosuđeni iznos štete 1. - 4. tužiteljima je pokriven navedenim limitom obveze tuženika.
32. U odnosu na umješača na strani tuženika, koji osporava postignuti sporazum stranaka o odgovornosti, te s time u vezi predlaže provođenje toksikološkog vještačenja na okolnost njegove alkoholiziranosti, kao vozača i vezivanja odnosno nevezivanja 1. tužiteljice sigurnosnim pojasom (1. tužiteljica kritične zgode nesporno nije bila vezana sigurnosnim pojasom), valja istaknuti kako su neosnovani navodi umješača da kritične zgode nije bio u alkoholiziranom stanju i da ne postoji uzročno- posljedična veza između takvog stanja i nastanka prometne nezgode, budući je isti pri Općinskom sudu u Zadru, u predmetu poslovni broj K-920/03 osuđen i proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 272, stavak 2 Kaznenog zakona izazivanja prometne nesreće.
33. Naime, uvidom u Presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-920/03 od 05. siječnja 2004., utvrđeno je da je umješač proglašen krivim što je dana 13. listopada 2003. u 01:25 sati na DC 306 upravljao osobnim automobilom marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Vira u smjeru Nina, pa dolaskom na 4 km + 259 m 1. dionice, ulaskom na Virski most, gdje se prometom upravljalo pomoću svjetlosnih prometnih uređaja - semafora, i više prometnih znakova upozorenja i ograničenja brzine radi odvijanja radova, protivno odredbi članka 26, stavak 1, članka 150, stavak 4 i članka 198, stavak 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tekstu: ZOSPC) iako svjestan da može ugroziti druge sudionike u prometu, ali lakomisleno držeći da se to neće dogoditi, brzinu nije prilagodio opisanom uvjetima i stanju kolnika, te je izgubio kontrolu nad upravljačem, prešao na lijevi prometni trak i prednjim dijelom automobila udario u metalni spremnik za vodu, kojom prilikom su njegove suputnice zadobile teške tjelesne ozljede, i to ovdje 1. tužiteljica prijelom bedrene kosti i 4. tužiteljica prijelom lijeve nadlaktične kosti, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozio promet da je izazvao prometnu nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće opisano i kažnjivo po članku 272, stavak 2 u vezi stavka 1 Kaznenog zakona, pa je osuđen na novčanu kaznu. Stoga je, između ostalog, vidljivo da je umješaču presuđeno da je postupio protivno odredbi članka 198, stavak 1 ZOSPC, iz koje proizlazi da vozač ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti, niti početi upravljati vozilom, ako je pod utjecajem alkohola. Navedena Presuda postala je pravomoćna 20. siječnja 2004.
34. Dakle, iz gore izloženog, nedvojbeno proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza alkoholiziranosti vozača i nastanka prometne nezgode, zbog čega je sporazum o odgovornosti stranaka razmjeran odgovornosti tuženika i doprinosu 1. i 4. tužiteljica, pa tako i 2. i 3. tužitelja. Umješač ne može s uspjehom osporavati sporazum stranaka, pa je dokazne prijedloge umješača valjalo odbiti.
35. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare i isti neosnovano drži da bi se radilo o preinaci tužbenog zahtjeva nakon što su tužitelji precizirali tužbeni zahtjev po provedenom medicinskom vještačenju.
36. Naime, tuženik se ne može protiviti preciziranju tužbenog zahtjeva tijekom postupka, tako niti konačno uređenom tužbenom zahtjevu, gdje je 1. tužiteljica odustala od potraživanja izgubljene zarade i rente, obzirom na zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kako se ovakvom usuglašavanju tužbenog zahtjeva tuženik ne može s uspjehom protiviti, pa se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, a niti tuženik i umješač mogu s uspjehom isticati prigovor zastare (izvod iz Zapisnika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. i izvod iz Zapisnika od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024). Pri tome valja istaknuti da su tužitelji uskladili tužbeni zahtjev s utvrđenim kriterijima nematerijalne, sada neimovinske, štete, donesene na Sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. ožujka 2020. koje su stupile na snagu 15. lipnja 2020. Dakle, nastupile su okolnosti nakon podnošenja tužbe, te se sukladno odredbi članka 191, stavak 2 ZPP tuženik istome neosnovano protivi.
37. Konačno, sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke mr. sc. Zrinka Ručevića, a niti dokumentaciju koju je 1. tužiteljica dostavlja na okolnost izgubljene plaće i rente, budući je ista, konačno, odustala od tog dijela tužbenog zahtjeva.
38. Nadalje, tuženik nije dokazao da bi, bilo 1. tužiteljica, bilo 4. tužiteljica, primile naknadu štete od osiguravajućih društava i da bi time bile namirene sa cjelokupnom štetom koju trpe iz predmetnog štetnog događaja, budući tako nešto ne proizlazi niti iz dokumentacije priležeće spisu, a niti iz ovosudnog spisa posl. broj Pu P-13426/2015 (ranije Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6066/06).
39. Slijedom svega gore izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. u odnosu na 1. tužiteljicu, pod točkom II. u odnosu na 2. i 3. tužitelje, te pod točkom III. u odnosu na 4. tužiteljicu.
40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154, stavak 2 ZPP, a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 3.246,00 eur (Tbr.7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-dalje u tekstu: Tarife), podnesaka od 28. travnja 2005., 07. ožujka 2006., 02. lipnja 2006., 21. prosinca 2006., 03. listopada 2007., 01. veljače 2013., 20. srpnja 2015., 03. prosinca 2015., 09. rujna 2020., 16. siječnja 2023., 13. veljače 2023., 28. rujna 2023., 26. ožujka 2024., 28. kolovoza 2024., 02. rujna 2024., 02. listopada 2024. u iznosu od po 3.246,00 eur za svaki (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 12. prosinca 2006., 05. travnja 2007., 09. srpnja 2008., 10. studenog 2008., 22. listopada 2009., 17. listopada 2013., 18. svibnja 2015., 08. rujna 2015., 19. siječnja 2017., 16. svibnja 2017., 12. rujna 2017., 10. prosinca 2020., 15. ožujka 2022., 30. kolovoza 2022., 25. listopada 2022., 20. siječnja 2023., 15. veljače 2023., 29. kolovoza 2024. i 26. veljače 2025. u iznosu od po 3.246,00 eur za svako (Tbr.9.1. Tarife), sastava podnesaka od 18. listopada 2007., 25. veljače 2011., 28. rujna 2011., 05. kolovoza 2012., 16. studenog 2015., 14. prosinca 2015., 16. svibnja 2018. i 14. ožujka 2022. u iznosu od po 50,00 eur svaki (Tbr.8.4. Tarife), sastava podneska od 25. rujna 2014. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.8.3. Tarife), za pristup na ročišta 03. studenog 2015., 09. studenog 2022., 30. studenog 2022., 29. prosinca 2022., 04. rujna 2023., 12. listopada 2023., 17. siječnja 2024. i 23. prosinca 2024. u iznosu od po 100,00 eur za svako (Tbr.9.5. Tarife), te zastupanja na ročištu 27. travnja 2021. u iznosu od 1.623,00 eur ili ukupno 119.879,00 eur uz uvećanje od 30 % (Tbr.40. Tarife) u iznosu od 35.963,70 eur ili 155.842,70 eur uz 25 % PDV u iznosu od 38.960,67 eur, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 674,00 eur, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ili sveukupno 196.151,37 eur. Kako je tužiteljica uspjela s 60,26 % svog tužbenog zahtjeva, to joj je, razmjerno uspjehu u parnici, valjalo i dosuditi trošak postupka u iznosu od 118.200,81 eur, time da je trošak liječničkog i financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 982,14 eur ( iznos 291,99 eur dr. Davorka Paladino i dr. Joško Filipušić, iznos od 291,99 eur dr. VV i dr. KV i iznos od 398,16 eur mr. sc. Zrinko Ručević). Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.
41. Tuženik je imao trošak sastava podneska od 13. travnja 2005. (odgovor na tužbu), te mu je isti dosuđen u zatraženom iznosu od 1.320,00 eur (Tbr.8.1. Tarife), te trošak sastava podneska od 11. prosinca 2006. u zatraženom iznosu od 2.400,00 eur (Tbr.8.1. Tarife), sastava podnesaka od 23. listopada 2012., 14. listopada 2013. i 28. listopada 2008. u iznosu od po 3.246,00 eur (Tbr.8.1. Tarife), sastava podnesaka od 02. listopada 2014., 03. rujna 2015., 21. listopada 2015., 18. siječnja 2017., 15. svibnja 2017., 04. rujna 2017., 25. kolovoza 2022. i 07. studenog 2022. u zatraženom iznosu od po 2.512,00 eur za svaki (Tbr.8.1. Tarife), sastava podneska od 28. listopada 2009. u zatraženom iznosu od 20,00 eur (Tbr.8.4. Tarife), podnesaka od 23. ožujka 2010., 03. studenog 2015., 30. svibnja 2018., 04. rujna 2018., 22. ožujka 2023. u iznosu od po 50,00 eur (Tbr.8.4. Tarife), sastava podneska od 08. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.8.3. Tarife), podneska od 17. rujna 2024. u zatraženom iznosu od 2.286,00 eur (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 12. prosinca 2006. i 05. travnja 2007. u zatraženom iznosu od po 2.400,00 eur (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 09. srpnja 2008. u zatraženom iznosu od 1.980,00 eur (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 10. studenog 2008., 22. listopada 2009., 14. srpnja 2011. u iznosu od po 3.246,00 eur (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 17. listopada 2013. u zatraženom iznosu od 1.640,00 eur (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2015., 08. rujna 2015., 19. siječnja 2017., 16. svibnja 2017., 12. rujna 2017., 10. prosinca 2017., 15. ožujka 2022., 30. kolovoza 2022., 25. listopada 2022., 20. siječnja 2023., 15. veljače 2023., 29. kolovoza 2024. u zatraženom iznosu od po 2.512,00 eur (Tbr.9.1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 03. studenog 2015., 09. studenog 2022., 30. studenog 2022., 29. prosinca 2022., 04. rujna 2023., 12. listopada 2023., 17. siječnja 2024. u iznosu od po 100,00 eur (Tbr.9.5. Tarife), zastupanja na ročištu od 27. travnja 2021. u iznosu od 1.623,00 eur (Tbr.9.2. Tarife), te na ročištu od 26. veljače 2025. u zatraženom iznosu 3.216,00 eur (Tbr.9.1. Tarife) ili ukupno 88.328,00 eur, uz 25 % PDV u iznosu od 22.082,00 eur ili ukupno 110.410,00 eur. Kako je uspjeh tuženika u parnici odmjeren s 39,74 %, to mu je, razmjerno istome, valjalo dosuditi i parnični trošak u iznosu od 43.876,93 eur, uz trošak prijevoda dokumentacije s engleskog na hrvatski jezik po prof. Vesni Kudumija odnosno " U" u iznosu od 297,77 eur, te dopune liječničkog vještačenja po dr. Davorki Paladino i dr. Jošku Filipušiću u iznosu od 132,72 eur, koji iznos je, kao potreban za vođenje ovog postupka, dosuđen tuženiku u cijelosti, tako da sveukupni trošak istog iznosi 44.307,42 eur, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude.
42. Umješač je imao trošak zastupanja na ročištima od 05. travnja 2007. , 22. listopada 2009., 14. srpnja 2011., 08. rujna 2015., 16. svibnja 2017., 12. rujna 2017., 10. prosinca 2020. i 30. kolovoza 2022., te mu je isti dosuđen u zatraženom iznosu od po 2.556,00 eur za svako (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 03. studenog 2015. u iznosu od 100,00 eur (Tbr.9.3. Tarife), zastupanja na ročištu od 27. travnja 2021. u iznosu od 1.623,00 eur (Tbr.9.2. Tarife), kao i sastava podnesaka od 15. svibnja 2008., 27. listopada 2015. i 06. srpnja 2017. u zatraženom iznosu od po 2.556,00 eur (Tbr.8.1. Tarife) ili ukupno 29.839,00 eur, uz 25 % PDV u iznosu od 7.459,75 eur ili ukupno 37.298,75 eur. Kako je uspjeh umješača na strani tuženika u parnici odmjeren s 39,74 %, to mu je, razmjerno uspjehu u parnici, valjalo dosuditi i trošak u iznosu od 14.822,52 eur, te odlučiti kao pod točkom VI. izreke ove presude.
U Samoboru 14. travnja 2025.
Sudac:
Ines Golešić–Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Robert Jančik, odvj.
2. Hrvoje Pelcl, odvj.
3. Jakov Bačić, odvj.
