Poslovni broj: Us I-2124/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, upravnom sporu tužitelja Grada Šibenika, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Službe sigurnosti plovidbe, Šibenik, Obala dr. Franje Tuđmana 8, OIB: 22874515170, kojeg zastupa službena osoba BS, dipl.iur., radi inspekcijskog nadzora, 14. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-342-24/24-03/175, Urbroj: 530-04-8-1-24-4 od 9. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora isplati tuženiku iznos 23,40 EUR na ime naknade troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), tužitelju je naređeno da, u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja, ukloni građevinu – betonski mol/rivu, tl.dim. cca 4m x 12m, izgrađenu na pomorskom dobru, u Mandalini, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ispred k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od strane nepoznatog investitora a bez odgovarajuće pravne osnove propisane Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama.

2. Tužitelj, u tužbi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i ističe zahtjeve navedene u njenoj izreci.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navodi, u smislu da, prigovorima iznesenim u ovome sporu tužitelji nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva; dodatno ističući kako se navodi u nastavku obrazloženja ove presude. Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 14. ožujka 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; dalje ZUS).

5. Rasprava je održana u prisutnosti uvodno imenovane zastupnice tuženika a bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

6. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa tuženika u kojemu je doneseno osporeno rješenje. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 15. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23., dalje: Zakon) je propisano:

(1) Nezakonito izgrađene zgrade i druge građevine izgrađene na pomorskom dobru, jednostavne građevine i drugi izvedeni zahvati u prostoru na pomorskom dobru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem ne mogu se ozakoniti.

(2) Nezakonito izgrađene građevine i izvedene zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužan je ukloniti graditelj odnosno investitor gradnje o svom trošku na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

(3) Ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, nezakonito izgrađenu građevinu i/ili izveden zahvat u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužna je ukloniti jedinica lokalne samouprave na čijem se području građevina nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

(4) Žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

9. Člankom 188. Zakona je propisano:

„(1) Naredba za uklanjanje je upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro:

1. bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona

2. protivno uvjetima utvrđenim u koncesiji, posebnoj upotrebi i dozvoli

3. protivno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa donesenim na temelju ovoga Zakona i/ili

4. za koje je ovim Zakonom i drugim propisima propisana obveza uklanjanja s pomorskog dobra i/ili

5. koji su odloženi ili ostavljeni na pomorskom dobru protivno propisima o redu na pomorskom dobru jedinice lokalne samouprave ili protivno općim aktima lučke uprave i/ili

6. u drugim slučajevima kada je to propisano ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Uklanjanje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća predaju tih uklonjenih stvari kao otpada osobi ovlaštenoj u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje otpadom. (3) Naredba za uklanjanje može se donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona. (4) Rješenje kojim nalaže uklanjanje inspektor pomorskog dobra može donijeti kao usmeno rješenje u skladu s odredbama članka 189. ovoga Zakona.

(5) Protiv rješenja koje inspektor pomorskog dobra donosi na temelju odredbi ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.“

10. Iz spisa tuženika proizlazi da je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju:

- dana 16. srpnja 2024., tuženik obavio inspekcijski nadzor lica mjesta (zapisnik s fotografijama u spisu tuženika) tj. neospornog dijela pomorskog dobra (dijela morske obale i morskog akvatorija) ispred dijela nekretnine katastarske oznake 3801/4, na kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kojim je nadzorom utvrđeno da su od strane nepoznatog graditelja obavljani građevinski radovi na način da su na mol postavljene drvene oplate koje su učvršćene betonom i drvenim podupiračima, a zatečen je i odloženi građevinski materijal i miješalica za beton u svrhu daljnje gradnje, pri čemu je utvrđeno da je tako izgrađeni betonski mola/riva tl.dim. cca 4m x 12m, pa je daljnje protupravno obavljanje predmetnih građevinskih radova zabranjeno postavljanjem službenog znaka zabrane;

- da je prilikom toga nadzora na licu mjesta ostavljen poziv graditelju da pristupi u prostorije tuženika 17. srpnja 2024. u 10:00 kojem se nije odazvao;

- da je ponovnim izvidom 22. srpnja 2024. (službena zabilješka s fotografijom u spisu tuženika) utvrđeno da su protivno zabrani nastavljeni radovi na način da je izvršeno betoniranje gornje plohe mola/rive, čime je gradnja dovršena;

- da je zaključkom tuženika od 29. srpnja 2024. tužitelj pozvan dostaviti podatke o investitoru predmetne gradnje i očitovati se na navedeni zapisnik o inspekcijskom nadzoru pomorskog dobra, sve to u roku od 3 dana, uz upozorenje da će se u protivnome nastaviti postupak i donijeti rješenje u skladu sa gore citiranim člancima 15. i 188. Zakona;

- da je potom po toj zakonskoj osnovi doneseno osporeno rješenje budući da tužitelj nije postupio po tomu zaključku.

11. Tužitelj prigovara da mu nije trebalo naložiti uklanjanje cijeloga predmetnoga mola/rive nego samo njegova nezakonito rekonstruiranog dijela a s obzirom da je u preostalome dijelu taj mol/riva postojeći tj. izgrađen prije 1968. To da se vidi iz triju tužbi priloženih fotografija predmetne lokacije iz GIS sustava (za godine: 1968., 2011., 2022.). Tomu u prilog da ide i činjenica da je predmetni mol/riva u katastarskoj provedbi odluke o utvrđenju granice pomorskog dobra evidentiran kao novoformirana k.č. oznake 6017 k. o. [katastarska općina].

12. S pravom tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se izloženi prigovor tužitelja ne može prihvatiti. Naime, sam tužitelj u tužbi tvrdi da su na GIS fotografiji iz 1968. koju je priložio tužbi vidljive samo „naznake tog mula“. Na ostalim dvjema priloženim GIS fotografijama (za 2011. i 2022.) vidi se da se izvedeno stanje toga mola mijenjalo jer je na svakoj od tih triju fotografija ono drukčije. Tako se, suprotno tvrdnjama tužitelja, usporedbom tih i takvih fotografija ne može zaključiti da bi tu još prije 1968. bila izgrađena dovršena građevina mola budući da se na navedenoj fotografiji iz 1968. ne vidi takvu građevinu nego se vidi samo njene naznake, dok se na ostalim dvjema fotografijama vidi da se izvedeno stanje toga mola mijenjalo protekom vremena.

13. To što je pri katastarskoj evidenciji utvrđene granice pomorskog dobra predmetna lokacija evidentirana kao novoformirana k.č. nije dokaz izgrađenosti iste k.č. s obzirom da je ista u katastar upisana jedino kao „obala“, jednako kao i sve ostale k.č. formirane u katastarskoj provedbi odnosne odluke o utvrđenju granice pomorskog dobra na dotičnom području. To se vidi na novom stanju parcelacijskog elaborata izrađenog u svrhu provedbe te odluke, a koji je elaborat priložen tužbi.

14. Pravilno tuženik tijekom ovoga spora ističe da glede predmetnoga mola/rive nema iznimne zakonske mogućnosti zadržavanja mola u prostoru, propisane odredbom članka 212. Zakona. To jer se ta mogućnost odnosi samo na izvedeno stanje molova prema na snimci DOF-u 5/2011. Vidljivost na toj snimci je tom odredbom propisan uvjet za zadržavanje mola u prostoru. Taj uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen jer su ovdje predmetni radovi nezakonite gradnje na predmetnome molu nedvojbeno izvršeni nakon lipnja 2011. kada je obavljeno DOF5/2011 snimanje.

15. Zbog navedenog ovaj sud nalazi da je osporeno rješenje doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom gore citiranih mjerodavnih zakonskih materijalnopravnih odredaba na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. To iz prethodno izloženih razloga nije dovedeno u sumnju navedenim prigovorima koje je tužitelj istaknuo tijekom ovoga spora.

16. Stoga je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim pa je točkom I. izreke ove presude tužbeni zahtjev za poništenje toga rješenja odbijen kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

17. Budući da je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljevog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe koji je stoga točkom II. izreke ovoga rješenja odbijen kao neosnovan, na temelju članka 42. ZUS-a.

18. S obzirom da je tuženik uspio u ovome sporu, priznata mu je zatražena naknada materijalnog troška pristupa na navedeno raspravno ročište i to: na ime pola dnevnice (15,00 EUR) i na ime troška autocestarine Šibenik-Dugopolje-Šibenik (8,40 eura) jer su navedeni troškovi (ukupno: 23,40 EUR) dokumentirani putnim nalogom i računom cestarine u kojima su ti iznos navedeni. Više traženi trošak goriva za službeni automobil nije priznat jer njegov stvarni iznos nije dokumentiran na nedvojben način: priloženi računi za gorivo su drugoga datuma a na putnome nalogu nema kilometražnog obračuna troška goriva. Stoga je o troškovima ovoga spora, na temelju članka 144. stavak 1. i članka 147. stavka 1. sve ZUS-a, riješeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 14. travnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju uz zapisnike o raspravi i objavi

- tuženiku uz zapisnik o objavi

- u spis