Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž R-8/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Marku Lisac, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić i partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju GC, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr- 2313/2019-46 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2313/2019-46 od 22. listopada 2024..
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 isplatiti tužitelju OC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 28.120,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13.11.2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana te trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju OC naknaditi ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.533,18 EUR, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 22. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti odluku i u ponovnom postupku provesti odgovarajuće vještačenje na okolnost utvrđenja je li se radilo o ozljedi na radu ili ne. Potražuje trošak sastava žalbe. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu protivi se navodima žalbe, ističe kako je prvostupanjska presuda u cijelosti zakonita i pravilna. Tužiteljevo pozivanje na odredbe članka 1061. Zakona o obveznim odnosima smatra potpuno promašenim, a pozivanje na pojedine odluke sudske prakse neprimjenjivima u predmetnoj pravnoj stvari. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda, o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio dana 25. studenog 2016., kada se ozlijedio na radnom mjestu, nakon što je prilikom kretanja pao iz neutvrđenih razloga i zadobio tjelesne ozljede.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/16-01/85, URBROJ: 338-21-08-17-10 od 22. veljače 2017. tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. nije priznata ozljedom na radu ozljeda koja je nastala 25. studenog 2016. pod dijagnozom šifre S02.0 (prema MKB-10 klasifikaciji);
- da je Liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/I-502-03/17-01/85, URBROJ: 338- 21-80-17-2 od 15. veljače 2017., nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, ocijenilo da se dijagnoza šifre S02.0, navedena u izvješću izabranog doktora, ne može priznati ozljedom na radu obzirom da se navedena dijagnoza ne može direktno i isključivo uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede od 25. studenog 2016. jer je osiguranik, ovdje tužitelj, više puta od 2009. imao vrtoglavice i bio obrađivan po internisti i neurologu;
- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA UP/II-502-03/17-01/338, URBROJ: 338-01-21-17-02 od 24. svibnja 2017. proizlazi da je odbijena žalba osiguranika OC i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-502-03/17-01/85, URBROJ: 338-21-80-17-10 od 22. veljače 2017.; kao i da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je predmetno tijelo odluku donijelo na temelju činjeničnog stanja utvrđenog iz dokumentacije i to: podnesenog zahtjeva radi priznavanja ozljede na radu, medicinske dokumentacije kao što su specijalistički nalazi, povijesti bolesti iz KB Dubrava Zagreb, preslike osobnog zdravstvenog kartona, izlista kartona pacijenta, kao i Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada PU Zagreb od 28. prosinca 2016., izjave ŠC, te izjave samoga tužitelja o ozljedi na radu, kao i da je pribavljeno naprijed navedeno medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva;
- da je Liječničko povjerenstvo Direkcije zavoda donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/17-01/338, URBROJ: 338-01-21-17 od 16. svibnja 2017., te je utvrdilo da se dg. MKB šifre: S02.0 prijelom frontalne kosti ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 25. studenog 2016. kao ozljeda na radu te da je osiguranik (tužitelj) 25. studenog 2016. pao uslijed kratkotrajne krize svijesti, odnosno sinkope;
- da tužitelj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24. svibnja 2017. nije pokrenuo upravni spor u kojem bi mogao osporiti predmetnu odluku upravnog tijela, te je ista postala pravomoćna.
8. Prvostupanjski sud zauzima stav da je vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela obzirom da ista predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 12. ZPP-a, a koje sud ne može preispitivati i kojim je vezan uz pozivanje na recentnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima. Zbog navedenog odbija tužbeni zahtjev jer ozljeda tužitelja nije nastala kao ozljeda na radu, te smatra kako se na konkretan pravni slučaj ne može primijeniti odredba članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR).
9. Pravilno prvostupanjski sud ukazuje na primjenu članka 12. ZPP-a na temelju kojega kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, s time da u konkretnom slučaju je već ranije u upravnom postupku donesena pravomoćna odluka kojom je jasno utvrđeno kako ozljeda koju je tužitelj pretrpio 25. studenog 2016. pod dijagnozom šifre S02.0 prema MKB-10 ne priznaje se ozljedom na radu.
10. Dakle, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (članak 12. stavak 1. ZPP-a), te stoga nema mogućnost njenog preispitivanja u sudskom postupku.
11. Takvo shvaćanje zauzeto je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nizu odluka i to primjerice Rev-1404/09-2 od 22. siječnja 2013., Rev-x-140/2018-2 od 2. listopada 2019., te Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. koje odluke navode da je parnični sud vezan odlukom upravnog tijela, te da sud u parničnom postupku ne može preispitivati odluku donesenu u upravnom postupku, niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju, s time da se u potonjoj odluci navodi i kako sud odluka obvezuje samo u granicama njene pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku, a što je upravo u konkretnom predmetu slučaj.
12. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na pojedine odluke Vrhovnog suda jer se u tim predmetima ne radi o postupcima činjenično identičnim kao ovaj, pa se stoga navedena praksa ne može primijeniti na konkretan predmet.
13. Nadalje, činjenica je kako je prvostupanjski sud izveo dokaze koje navodi u obrazloženju odluke (medicinsko vještačenje, saslušanje svjedoka, te tužitelja) s time da iste nije cijenio prilikom donošenja odluke, kao i da je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu jer je sud utvrdio da je u predmetu činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
13.1. Međutim, isto ne znači da je odluka prvostupanjskog suda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a kako to u žalbi tumači tužitelj.
13.2. Prvostupanjski sud je jasno zauzeo pravilan stav kako ozljeda tužitelja nije nastala kao ozljeda na radu. Za to je dao obrazložene razloge pa tako ističe kako je prethodno pitanje u ovom postupku odluka donesena u upravnom postupku gdje je utvrđeno koji su razlozi nastanka ozljede, te se u ovom postupku ne može preispitivati je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 25. studenog 2016. ozljeda na radu, kada je isto već riješeno u upravnom postupku gdje je utvrđeno da ozljeda tužitelja nije priznata ozljedom na radu. Zbog navedenog dokazi, koji su istina provedeni, ukazuju se kao nepotrebni za rješavanje ove pravne situacije i nije bila potrebna ocjena suda u odnosu na iste, pa samim time prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
14. Što se tiče žalbenih navoda u odnosu na odluku o troškovima, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio koji su troškovi bili nužni za vođenje parničnog postupka te je iste dosudio pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) pa nisu osnovani paušalni žalbeni navodi tužitelja da tuženiku ne pripada parnični trošak.
15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.
16. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a s obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio, dok se točka III. izreke temelji na odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban i nužan u ovom postupku.
U Vukovaru, 14. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
